Kratak odgovor
Ima. Neki južnoazijski muslimani rangiraju porodice po porijeklu i žene se samo unutar svoje skupine. Izvještaji indijske vlade to opisuju. Ali taj običaj krši vlastite tekstove islama. Kur'an kaže da je kod Allaha (﷾) najugledniji onaj ko Ga se najviše boji. Poslanik (ﷺ) je rekao da Allah (﷾) gleda u srca i djela, a ne u lica ili imetak. Ženi iz Kurejša rekao je da se uda za sina oslobođenog roba. Hinduistička kasta je drugačija, jer joj uče njeni spisi. Jedna upanišada nisko rođenje čini kaznom za zlo ponašanje. Šankara, učitelj vedante iz 8. stoljeća, presudio je da šudre ne smiju slušati ni proučavati Vedu. Tako musliman koji drži kastu ne sluša svoj spis. Hinduist koji odbacuje kastu odstupa od svog. Po hinduističkim zakonskim knjigama niko se ne može preobratiti u varnu. Ali svako može postati musliman i stati u isti saff u namazu.
Potpuno objašnjenje
Šta pokazuju zapisi o južnoazijskim muslimanima
Rangovi su stvarni, i ova ih stranica ne poriče. Indijski Komitet Sachar bio je vladin komitet koji je proučavao muslimane u Indiji. Njegov izvještaj iz 2006. kaže da studije nalaze rangirane skupine među indijskim muslimanima, brak unutar skupine i nasljedne zanate. Porodice koje tvrde da potječu iz Arabije, Perzije, Turkistana ili Afganistana zovu se ašrafi, ‘plemeniti’. Tako se zovu i preobraćenici iz visokih kasta. Preobraćenici iz radničkih kasta, poput tkalaca, krojača i brijača, zovu se adžlafi. Preobraćenici iz kasta koje su se nekada tretirale kao nedodirljive zovu se arzali. Rangovi slijede kaste iz kojih su preobraćenici došli. Ambedkar je bio najpoznatiji dalitski vođa 20. stoljeća. U knjizi iz 1940-ih naveo je popis stanovništva Bengala iz 1901. Tu su neki muslimani arzale držali izvan džamije i javnog groblja. Zanatske skupine često su bile jednako strogo endogamne kao hinduističke kaste, to jest ženile su se samo unutar skupine. To nije samo historija. Anketa iz 2016. u četrnaest okruga Uttar Pradesha pitala je da li dalitski muslimani trpe nedodirljivost od muslimana nedalita i hinduista. Neki dalitski muslimani izvijestili su o tome u objedovanju, stanovanju, društvenom kontaktu i pristupu vjerskim mjestima. Veći udio muslimana nedalita potvrdio je te izvještaje.
Izvještava da studije o indijskim muslimanima nalaze rangove zasnovane na porijeklu, s hijerarhijom, brakom unutar grupe i nasljednim zanatima. Opisuje ašrafe (porodice koje tvrde da potječu iz Arabije, Perzije, Turkistana ili Afganistana, i preobraćenike iz visokih kasta), adžlafe (preobraćenike iz radničkih kasta poput tkalaca, krojača i brijača) i arzale (preobraćenike iz kasta koje su se tretirale kao nedodirljive), navodeći popis iz 1901., te slične rangirane grupe u Kerali i Andhra Pradeshu. Bilježi da Mandal komisija (1980) nije koristila kastu za utvrđivanje zaostalih klasa među nehinduistima, jer su te religije po svom gledištu egalitarne, nego je umjesto toga koristila raniju nedodirljivost i nasljedno zanimanje, prihvatajući da su se i među nehinduistima nalazile osobine nalik kasti.
U poglavlju ‘Društvena stagnacija’ Ambedkar primjećuje da islam govori o bratstvu, ali kaže da je kasta ostala među indijskim muslimanima. Navodi popis iz 1901. za Bengal: muslimani su se tamo dijelili na ašrafe, adžlafe i arzale; drugi muslimani nisu se htjeli družiti s arzalima, kojima su bile zabranjene džamija i javno groblje; a zanatske grupe često su bile jednako strogo endogamne kao i hinduističke kaste. Zaključuje da muslimansko društvo u Indiji ima ista društvena zla kao i hinduističko društvo. Kasnije u poglavlju tvrdi da islam ne može biti razlog što se indijski muslimani nisu reformisali, budući da su se muslimani drugdje reformisali, i krivi njihov položaj u pretežno hinduističkom društvenom i političkom okruženju, za koje kaže da ih tjera da insistiraju na očuvanju svega islamskog, bilo korisnog ili štetnog. Ista knjiga je izrazito kritična prema islamu: u istom odlomku kaže da je ropstvo, dok je postojalo, velik dio svoje podrške crpilo iz islama.
Anketa domaćinstava u 14 okruga Uttar Pradesha pitala je da li muslimani nedaliti i hinduisti prakticiraju nedodirljivost prema dalitskim muslimanima. Neki dalitski muslimani ispitanici izvijestili su o tome u pogledu objedovanja, stanovanja, društvene interakcije i pristupa vjerskim mjestima, a veći udio muslimana nedalita potvrdio je te izvještaje.
Odakle dolazi hinduistička kasta: iz samih spisa
Hinduistička kasta upisana je u svete tekstove. U himni o Puruši u Rig Vedi (10.90.12) brahman je bio usta kozmičkog Čovjeka. Radžanja je načinjen od njegovih ruku, a njegova bedra postala su vaišja. Šudra je rođen iz njegovih stopala. Čandogja upanišada, dio šrutija, samo rođenje čini nagradom ili kaznom. Dobro ponašanje vodi rođenju kao brahman, kšatrija ili vaišja. Zlo ponašanje vodi rođenju kao pas, svinja ili čandala, izopćenik. Gita vrhovni cilj obećava čak i onima “grešnog rođenja” i s njima imenuje žene, vaišje i šudre. Telangova bilješka bilježi da je Šankara vaišje i ostale uzeo kao primjere grešnog rođenja, ali ne i Šridhara. Šridhara je izraz objasnio kao nisko rođenje. Gita također svakom čovjeku govori da je njegova vlastita dužnost, iako manjkava, bolja od tuđe. Manu tri više varne smatra dvaput rođenima, a šudru rođenim samo jednom (10.4). Brahma sutra i Šankara, najpoznatiji učitelj vedante, šudri zabranjuju slušanje ili proučavanje Vede, jer to zabranjuje smriti.
“Kada su podijelili Purušu, na koliko su ga dijelova razdijelili? Kako nazivaju njegova usta, njegove ruke? Kako nazivaju njegova bedra i stopala? Brahman je bio njegova usta, od njegovih obiju ruku načinjen je Radžanja. Njegova bedra postala su Vaišja, od njegovih stopala nastao je Šudra.”
“Oni čije je ponašanje bilo dobro brzo će postići neko dobro rođenje, rođenje Brâhmane, ili Kshatriye, ili Vaisye. Ali oni čije je ponašanje bilo zlo brzo će postići zlo rođenje, rođenje psa, ili svinje, ili Kandâle.”
“Jer, o sine Prithâ! čak i oni koji su grešnog rođenja, žene, Vaisye i isto tako Sûdre, pribjegavajući meni, dosežu vrhovni cilj.”
“Šankara uzima vaišje itd. kao primjere za to; ne tako Šridhara. Up. o ženama i šudrama, Nrisimha-tapini, str. 14. ‘Grešnog rođenja’ = niskog rođenja (Šridhara) = rođenja koje proizlazi iz grijeha (Šankara).”
“Obožavajući, (izvršavanjem) svoje dužnosti, onoga iz kojeg sve stvari proizlaze i kojim je sve ovo prožeto, čovjek postiže savršenstvo. Vlastita dužnost, iako manjkava, bolja je od tuđe dužnosti dobro izvršene. Izvršavajući dužnost propisanu prirodom, čovjek ne navlači grijeh.”
“Zbog svoje istaknutosti, zbog nadmoći svog porijekla, zbog svog držanja (posebnih) ograničavajućih pravila i zbog svog posebnog posvećenja, brahman je gospodar (svih) kasta (varna). Kaste (varne) brahmana, kšatrije i vaišje su dvaput rođene, ali četvrta, šudra, ima samo jedno rođenje; nema pete (kaste).”
“I zbog zabrane, u Smriti, (Sûdrama) slušanja i proučavanja (Vede) i (znanja i izvršavanja) (vedskih) stvari.”
“Sûdre nisu kvalifikovane i iz tog razloga što im Smriti zabranjuje slušanje Vede, proučavanje Vede te razumijevanje i izvršavanje vedskih stvari.”
Isti običaj, suprotan položaj
Razlika je u tome odakle svaka praksa dolazi. Među muslimanima kasta je došla iz kasta koje su preobraćenici ostavili iza sebe, spojena s tvrdnjama o časti po stranom porijeklu. Oboje je suprotno njihovom spisu, pa se musliman koji drži kastu može ispraviti iz vlastitih tekstova. Među hinduistima kasti uče tekstovi i njihovi klasični učitelji. Tako hinduist koji je odbacuje mora te tekstove ostaviti po strani. Ovo poredi tekstove s tekstovima, a ne muslimanske tekstove s hinduističkom praksom. Praksa svake religije mjeri se prema njenom vlastitom spisu. Indijska Komisija Mandal bila je vladina komisija o zaostalim klasama. Kao što bilježi izvještaj Sachar, nije koristila kastu za utvrđivanje zaostalih klasa među nehinduistima. Njen razlog bio je to što su te religije po pogledu egalitarne.
Izvještava da studije o indijskim muslimanima nalaze rangove zasnovane na porijeklu, s hijerarhijom, brakom unutar grupe i nasljednim zanatima. Opisuje ašrafe (porodice koje tvrde da potječu iz Arabije, Perzije, Turkistana ili Afganistana, i preobraćenike iz visokih kasta), adžlafe (preobraćenike iz radničkih kasta poput tkalaca, krojača i brijača) i arzale (preobraćenike iz kasta koje su se tretirale kao nedodirljive), navodeći popis iz 1901., te slične rangirane grupe u Kerali i Andhra Pradeshu. Bilježi da Mandal komisija (1980) nije koristila kastu za utvrđivanje zaostalih klasa među nehinduistima, jer su te religije po svom gledištu egalitarne, nego je umjesto toga koristila raniju nedodirljivost i nasljedno zanimanje, prihvatajući da su se i među nehinduistima nalazile osobine nalik kasti.
“Oni čije je ponašanje bilo dobro brzo će postići neko dobro rođenje, rođenje Brâhmane, ili Kshatriye, ili Vaisye. Ali oni čije je ponašanje bilo zlo brzo će postići zlo rođenje, rođenje psa, ili svinje, ili Kandâle.”
“I zbog zabrane, u Smriti, (Sûdrama) slušanja i proučavanja (Vede) i (znanja i izvršavanja) (vedskih) stvari.”
“O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.”
| Izvor | Šta kaže |
|---|---|
| Rig Veda 10.90 | Četiri varne nastale su iz usta, ruku, bedara i stopala kosmičkog Čovjeka |
| Čandogja upanišada | Zlo ponašanje vodi niskom rođenju |
| Brahma sutra, sa Šankarom | Šudra ne smije slušati ni proučavati Vedu |
| Kur'an | Jedno porijeklo za sve; najčasniji je najbogobojazniji |
| Poslanik (ﷺ) | Allah (﷾) gleda srca i djela, a ne lica ili bogatstvo |
| Ko predvodi namaz | Onaj ko najbolje poznaje Kur'an; rođenje nije na popisu |
Jedno porijeklo, jedno mjerilo
Kur'an cijelom čovječanstvu govori da potječe od jednog muškarca i jedne žene. Narodi i plemena postoje da bi se ljudi upoznali, a kod Allaha (﷾) je najugledniji onaj ko Ga se najviše boji. Vjernike naziva jednim bratstvom. Zabranjuje im da se jedni drugima rugaju ili koriste uvredljive nadimke. Poslanik (ﷺ) je rekao da Allah (﷾) gleda u srca i djela, a ne u lica ili imetak. Ebu Zerr, bliski ashab, jednom je uvrijedio čovjeka i osramotio ga zbog njegove majke. Poslanik (ﷺ) mu je rekao da još ima osobinu doba neznanja, vremena prije islama.
“O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.”
“Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala.”
“O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! Kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.”
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: Allah ne gleda u vaša lica ili vaš imetak, nego gleda u vaša srca i vaša djela.
Ebu Zerr je uvrijedio jednog čovjeka i osramotio ga zbog njegove majke. Poslanik (ﷺ) mu je rekao da još ima nešto od običaja doba neznanja. Rekao je da su njihovi robovi njihova braća: moraju ih hraniti onim što sami jedu, oblačiti kako se sami oblače i ne opterećivati ih preko snage, ili im u tome pomoći.
Rob kao vladar, oslobođeni rob kao učitelj
Brahma sutra šudri zabranjuje čak i slušanje Vede. Poslanik (ﷺ) je rekao muslimanima da slušaju abesinskog roba ako im se postavi za vlast. Salima, oslobođenog roba Ebu Huzejfe, imenovao je kao jednog od četvorice ljudi od kojih treba učiti Kur'an. Omer, drugi halifa, Bilala, oslobođenog afričkog roba, nazvao je prvakom: “našeg prvaka”. Namaz predvodi onaj ko najbolje poznaje Kur'an, zatim sunnet, zatim onaj ko je prvi učinio hidžru ili primio islam. Rođenje nije na tom popisu. Neki pravnici, među njima Ibn Kudame, plemenito porijeklo koriste za presudu, samo među ljudima jednakim u svemu ovome. Dodaje da pobožniji može ići ispred plemenitijeg, jer čast u vjeri nadmašuje svjetovnu čast. A Kur'an kaže da su mesdžidi samo Allaha (﷾) radi. U samom namazu safovi stoje rame uz rame. Enes prenosi da je svako stavljao rame i stopalo uz susjedovo. Svako ko postane musliman zauzima svoje mjesto u tom saffu istog dana. Manu, nasuprot tome, šudru smatra rođenim samo jednom i kaže da nema pete varne. Po njegovom zakonu varna dolazi rođenjem, pa se niko ne može preobratiti u nju.
Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao muslimanima da slušaju i budu poslušni onome ko im se postavi za vlast, čak i ako je to abesinski rob čija glava izgleda kao suho grožđe.
Abdullah ibn Amr prenosi da je Poslanik (ﷺ) naveo četvoricu ljudi od kojih treba učiti učenje Kur'ana: Abdullaha ibn Mes'uda, Salima, oslobođenog roba Ebu Huzejfe, Ubejja ibn Ka'ba i Muaza ibn Džebela. El-Buhari ga stavlja u poglavlje o vrlinama Salima.
Džabir ibn Abdullah prenosi da je Omer govorio: Ebu Bekr je naš prvak i oslobodio je našeg prvaka, misleći na Bilala.
Ebu Mes'ud el-Ensari prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: ljudima neka imami onaj ko najbolje poznaje Allahovu Knjigu; ako su u tome jednaki, onaj ko najbolje poznaje sunnet; ako su i u tome jednaki, onaj ko je prvi učinio hidžru; a ako su i u tome jednaki, onaj ko je prvi primio islam (po riječima drugog prenosioca, najstariji).
“Mesdžidi jesu Allaha radi, i ne molite, pored Allaha, nikoga!”
Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: izravnajte svoje safove, jer ja vas vidim iza svojih leđa. Enes je dodao da je svako od njih stavljao rame uz rame svog druga i stopalo uz stopalo svog druga.
“Zbog svoje istaknutosti, zbog nadmoći svog porijekla, zbog svog držanja (posebnih) ograničavajućih pravila i zbog svog posebnog posvećenja, brahman je gospodar (svih) kasta (varna). Kaste (varne) brahmana, kšatrije i vaišje su dvaput rođene, ali četvrta, šudra, ima samo jedno rođenje; nema pete (kaste).”
Ibn Kudame navodi ko ima najveće pravo da predvodi namaz: najbolji učač Kur'ana, zatim onaj ko najbolje poznaje šerijat, zatim onaj ko je prvi učinio hidžru ili primio islam, zatim najstariji. Ako su u svemu tome jednaki, prvi ide najplemenitiji, što znači najviši po porijeklu, najizvrsniji po sebi i najviši po ugledu, za što navodi izreku ‘stavite Kurejš naprijed’. Dodaje da se pobožniji i savjesniji čovjek može staviti ispred najplemenitijeg, jer je čast u vjeri bolja od ovosvjetske časti, navodeći Kur'an 49:13.
Brak preko granica
Poslanik (ﷺ) je Fatimi bint Kajs, ženi iz Kurejša, savjetovao da se uda za Usamu ibn Zejda, sina njegovog oslobođenog roba. Isprva se protivila, zatim se udala za njega i rekla da je brak bio blagoslovljen. Zejneb bint Džahš, svoju rođakinju, zaprosio je za Zejda ibn Harisu, oslobođenog roba. Kur'an je vjernicima rekao da se ne protive onome što odrede Allah (﷾) i Njegov Poslanik. Ebu Huzejfa, iz vodećeg roda Kurejša, svoju bratičnu udao je za Salima, oslobođenog roba jedne žene iz Medine. El-Buhari je tu predaju stavio pod naslov “Jednaki u vjeri”. Poslanik (ﷺ) je rekao da se žena ženi zbog imetka, ugleda, ljepote ili vjere i rekao muškarcima da izaberu vjeru. U izboru supružnika Kur'an kaže da je robinja koja je vjernica bolja od višeboškinje, koliko god privlačna bila.
Fatimi bint Kajs, od koje se muž razveo, Poslanik (ﷺ) je rekao da mu javi kad joj završi iddet. Kad je završio i dva muškarca su je zaprosila, savjetovao joj je da se umjesto njih uda za Usamu ibn Zejda. Udala se za njega i rekla da je brak bio blagoslovljen.
“Kad Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegovog Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta.”
Aiša prenosi da je Ebu Huzejfa ibn Utbe, iz kurejšijskog roda Abdu Šems i učesnik Bedra, usvojio Salima i oženio ga svojom bratičnom, Hindom bint el-Velid ibn Utbe, iako je Salim bio oslobođeni rob jedne žene od ensarija. El-Buhari je ovu predaju stavio pod naslov poglavlja ‘Jednaki u vjeri’.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da se žena ženi zbog četiri stvari: njenog imetka, porodičnog ugleda, ljepote i vjere; zato pridobij onu s vjerom, inače ćeš biti gubitnik. El-Buhari ga stavlja u poglavlje ‘Jednaki u vjeri’.
“Ne ženite se višeboškinjama dok vjernice ne postanu; uistinu je robinja koja je vjernica bolja od višeboškinje, makar vam se ona i sviđala! Ne udajite vjernice za višebošce dok ne postanu vjernici; jer uistinu je rob koji je vjernik bolji od višebošca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u Vatru, a Allah poziva Džennetu i oprostu, dozvolom Svojom, te objašnjava ljudima ajete i dokaze Svoje, da bi se prisjećali i pouku primili!”
Kefa'a: šta četiri mezheba stvarno kažu
Kefa'a znači podobnost muža za ženu. Sva četiri glavna mezheba islamskog prava je uzimaju u obzir, kako bilježi Dar al-Ifta. Dar al-Ifta je službeno egipatsko tijelo za vjerske propise. Mezhebi se razlikuju o tome šta se računa. Malikijski mezheb računa vjeru i slobodu od određenih mahana. Za samog Malika se prenosi da je računao samo vjeru. Šafijski mezheb računa vjeru i čestitost, porijeklo, slobodu, zanat i slobodu od mahana. Za Ahmeda ibn Hanbela prenosi se da je računao samo vjeru i porijeklo. Prenosi se i da je dodao slobodu, zanat i imetak. Hanefijski mezheb slijedi većina južnoazijskih muslimana. On računa porijeklo među Arapima i islam predaka čovjeka među nearapima. Računa i slobodu, pobožnost, imetak i zanat. Njegov priručnik, Hedaya, Kurejšije čini jednakima Kurejšijama, a Arape Arapima. Tako po njegovom pravilu nearap nije ravan Arapkinji. To je u zakonskim knjigama, i ova stranica to ne poriče. To ograničavaju četiri stvari. Prvo, to je pravo žene i njenih staratelja. Četiri mezheba računaju je kao uslov braka. Razlikuju se o tome je li uslov valjanosti braka ili njegove obaveznosti. Ibn Kudame prenosi da većina učenjaka, među njima Malik, eš-Šafi'i i hanefije, smatra da nije uslov valjanog braka. Ako se žena i svi njeni staratelji slože, brak ostaje. Drugo, brak preko ovih granica nikoga ne čini izopćenikom. Ko god bili roditelji, njihova djeca su muslimani kao i svi drugi, bez ikakve zapreke u obožavanju ili učenju. Treće, među nearapima Hedaya uopće ne vaga porijeklo. Umjesto toga vaga koliko je dugo porodica muslimanska. Četvrto, rangiranje zanata slijedilo je lokalni običaj, kako bilježi Dar al-Ifta. Nijedna izreka kod el-Buharija ili Muslima ne naređuje ženidbu samo s ravnima. Onu koju navodi hanefijski priručnik, ‘udajite žene samo za njima ravne’, Ibn Abdul-Berr ocijenio je slabom i bez osnova. Kefa'a ne dotiče ništa drugo: ni obožavanje, ni učenje, ni hranu, ni džamiju, ni ahiret.
“neka se vodi računa o jednakosti u pogledu muža; to jest, da muž bude ravan svojoj ženi; ali nije potrebno da žena bude ravna mužu”
“Jednakost se uzima u obzir u pogledu porijekla, jer je to izvor odlikovanja među ljudima; tako se kaže: ‘Kurejšija je ravan Kurejšiji u svim njihovim plemenima’;”
“Adžemi, koji nisu ni Kurejšije ni Arapi, međusobno su potpuno jednaki, jer se među njima ne gleda na porijeklo, nego na islam.”
Ibn Kudame, hanbelijski pravnik, prenosi dva mišljenja od Ahmeda o tome da li je podobnost (kefa'a) uslov valjanog braka. Ispravnim naziva mišljenje da nije, za koje kaže da ga zastupa većina učenjaka, među njima Malik, eš-Šafi'i i hanefije: to je pravo žene i svakog staratelja, a ako se svi slože, brak ostaje. Navodi Kur'an 49:13, to što je Ebu Huzejfa udao svoju bratičnu za Salima, oslobođenog roba, Poslanikov (ﷺ) savjet Fatimi bint Kajs iz Kurejša da se uda za Usamu ibn Zejda, i Zejdov brak sa Zejnebom bint Džahš, a bilježi i sud Ibn Abdul-Berra da je izreka ‘udajite žene samo za njima ravne’ slaba i bez osnova. Prenosi da je Malik uzimao u obzir samo vjeru; da je Ahmed uzimao u obzir vjeru i porijeklo (u drugoj predaji također slobodu, zanat i imetak); da jedna predaja od Ahmeda stavlja Kurejš i Benu Hašim iznad drugih Arapa, navodeći izreku da je Bog izabrao Kinanu, Kurejš i Benu Hašim, a druga sve Arape čini jednakima, što podupiru brakovi ashaba; te da su porodice oslobođenih robova i nearapi svi međusobno jednaki.
Sažima četiri mezheba o podobnosti (kefa'a) u braku, navodeći standardna djela svakog mezheba: hanefije uzimaju u obzir vjeru, porijeklo, slobodu, pobožnost, zanat i imetak; šafije porijeklo, slobodu od mahana, vjeru i čestitost, zanat i slobodu; hanbelije imaju dvije predaje od Ahmeda, jednu kao šafije bez mahana, a drugu vjeru i porijeklo; malikije uzimaju u obzir sličnost u vjeri i slobodu od mahana. Kaže da neslaganje među mezhebima i unutar njih pokazuje da su te osobine relativne i da ih određuje običaj, navodeći el-Kasanija da su Ebu Hanife i Ebu Jusuf zanate prosuđivali prema običajima vlastitog naroda. Objašnjava da je, tamo gdje je podobnost uslov obaveznog, a ne valjanog braka, brak valjan, a staratelji mogu prigovoriti osim ako se odreknu tog prava. Staje na stranu većine, uključujući četiri mezheba, da je podobnost priznati uslov braka, bilo njegove valjanosti ili obaveznosti, nasuprot Sufjanu es-Sevriju, el-Hasanu el-Basriju, Hammadu i Ibn Hazmu, koji je nisu uzimali u obzir.
Poslanikova (ﷺ) porodica: čast, a ne rang
Muslimani vole i poštuju porodicu Poslanika (ﷺ), a mnogi južnoazijski sejidi svoju lozu vode do njega. Ali kada mu je rečeno da opomene svoju najbližu rodbinu, rekao je vlastitoj kćeri Fatimi da joj nikako ne može pomoći pred Allahom (﷾). U dugoj izreci u Sahih Muslimu rekao je da onoga koga zadrže njegova djela neće pogurati naprijed njegovo porijeklo. Jedan pravni propis doista izdvaja njegovu porodicu. Ne smiju uzimati tuđu sadaku, koju je nazvao nečistoćom ljudi. En-Nevevi objašnjava izraz. Sadaka čisti imetak i duše davalaca, kao što kaže Kur'an, pa je poput vode koja ostane od pranja. Riječ opisuje novac, a ne ijednu osobu. Propis takav novac drži dalje od njegove porodice iz poštovanja prema njima. To je propis o novcu. Ne daje im nikakvo svećenstvo ni rang u obožavanju ili učenju. A namaz predvodi onaj ko najbolje poznaje Kur'an, a ne čovjek iz određene porodice.
Ebu Hurejre prenosi da je, kad je objavljen ajet ‘opominji rodbinu svoju najbližu’ (Kur'an 26:214), Poslanik (ﷺ) pozvao Kurejšije, svog amidžu el-Abbasa, svoju tetku Safiju i svoju kćerku Fatimu, govoreći svakome od njih da im nikako ne može pomoći pred Allahom; Fatima ga može tražiti šta god želi, ali joj nikako ne može pomoći pred Allahom.
Ebu Hurejre prenosi dužu Poslanikovu (ﷺ) izreku o dobrim djelima i njihovoj nagradi. Među njima: ko krene putem u potrazi za znanjem, Allah mu olakša put u Džennet; a kad se ljudi okupe u džamiji da uče Kur'an i zajedno ga proučavaju, na njih se spušta smirenost, prekriva ih milost i okružuju ih meleki. Završava se ovako: koga zadrže njegova djela, neće ga pogurati naprijed njegovo porijeklo.
Ebu Hurejre prenosi da je el-Hasan ibn Alija, Poslanikov (ﷺ) unuk, stavio u usta hurmu od sadake, a Poslanik mu je rekao da je izbaci, pitajući ne zna li da oni ne jedu sadaku. U Sahih Muslimu stoji pod naslovom o tome da je zekat zabranjen Poslaniku i njegovoj porodici.
Abdul-Muttalib ibn Rebia prenosi da su njegov otac i el-Abbas poslali njega i el-Fadla ibn Abbasa, iz Poslanikove (ﷺ) porodice, da traže da budu postavljeni za sakupljače sadake kako bi zaradili udio i mogli se oženiti. Poslanik je rekao da sadaka ne priliči Muhammedovoj porodici, jer je ona nečistoća ljudi. Oženio je obojicu mladića, a njihov mehr je umjesto toga plaćen iz petine (humus).
Ebu Mes'ud el-Ensari prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: ljudima neka imami onaj ko najbolje poznaje Allahovu Knjigu; ako su u tome jednaki, onaj ko najbolje poznaje sunnet; ako su i u tome jednaki, onaj ko je prvi učinio hidžru; a ako su i u tome jednaki, onaj ko je prvi primio islam (po riječima drugog prenosioca, najstariji).
O riječima ‘to je samo nečistoća ljudi’ en-Nevevi kaže da one daju razlog zašto je sadaka zabranjena Benu Hašimu i Benu el-Muttalibu: to je radi njihove časti, da se sačuvaju od nečistoće. Izraz znači da sadaka čisti imetak i duše davalaca, kao što kaže Kur'an 9:103, pa je poput vode koja ostane od pranja prljavštine. Dodaje da hadis isključuje da oni rade kao sakupljači sadake za udio sakupljača.
“Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, zaista, smiriti – a Allah je Onaj Koji sve čuje i sve zna.”
Odgovori, i odgovor na njih
Izvještaj Sachar komiteta (2006), poglavlje 10
Izvještava da studije o indijskim muslimanima nalaze rangove zasnovane na porijeklu, s hijerarhijom, brakom unutar grupe i nasljednim zanatima. Opisuje ašrafe (porodice koje tvrde da potječu iz Arabije, Perzije, Turkistana ili Afganistana, i preobraćenike iz visokih kasta), adžlafe (preobraćenike iz radničkih kasta poput tkalaca, krojača i brijača) i arzale (preobraćenike iz kasta koje su se tretirale kao nedodirljive), navodeći popis iz 1901., te slične rangirane grupe u Kerali i Andhra Pradeshu. Bilježi da Mandal komisija (1980) nije koristila kastu za utvrđivanje zaostalih klasa među nehinduistima, jer su te religije po svom gledištu egalitarne, nego je umjesto toga koristila raniju nedodirljivost i nasljedno zanimanje, prihvatajući da su se i među nehinduistima nalazile osobine nalik kasti.
Navedeno za
Kasta je indijski običaj, a ne hinduističko učenje. Indijski muslimani imaju svoje ašrafe, adžlafe i arzale, žene se samo unutar svog biradarija, a neki su muslimane niskog ranga držali izvan džamija. Islam ih nije oslobodio, pa ne nudi ništa što hinduizmu nedostaje.
Odgovor
Činjenice nisu sporne; sporan je njihov izvor. Vlastiti opis Komiteta Sachar pokazuje da rangovi slijede kaste iz kojih su preobraćenici došli i tvrdnje porodica o stranom porijeklu. Ništa u Kur'anu ili Poslanikovom (ﷺ) učenju ih ne postavlja. Kur'an čast mjeri samo pobožnošću i kaže da su mesdžidi samo Allaha (﷾) radi. Poslanik (ﷺ) je predvođenje namaza dao onome ko najbolje poznaje Kur'an. Ukorio je bliskog ashaba što je čovjeka osramotio zbog njegove majke. Tako se musliman koji drži kastu može ispraviti iz vlastitog spisa. Hinduistički tekstovi rangiraju sama rođenja. Indijska Komisija Mandal, kao što bilježi isti izvještaj, odbila je koristiti kastu za utvrđivanje zaostalih klasa među nehinduistima. Njen razlog bio je to što su te religije po pogledu egalitarne.
Zaključak — Kasta među muslimanima grijeh je protiv njihovog spisa; kasti među hinduistima uči njihov. Isti običaj ima suprotan položaj u dvjema religijama.
Dar el-Ifta el-Misrijja, istraživačka fetva o kefa'atu (2015)
Sažima četiri mezheba o podobnosti (kefa'a) u braku, navodeći standardna djela svakog mezheba: hanefije uzimaju u obzir vjeru, porijeklo, slobodu, pobožnost, zanat i imetak; šafije porijeklo, slobodu od mahana, vjeru i čestitost, zanat i slobodu; hanbelije imaju dvije predaje od Ahmeda, jednu kao šafije bez mahana, a drugu vjeru i porijeklo; malikije uzimaju u obzir sličnost u vjeri i slobodu od mahana. Kaže da neslaganje među mezhebima i unutar njih pokazuje da su te osobine relativne i da ih određuje običaj, navodeći el-Kasanija da su Ebu Hanife i Ebu Jusuf zanate prosuđivali prema običajima vlastitog naroda. Objašnjava da je, tamo gdje je podobnost uslov obaveznog, a ne valjanog braka, brak valjan, a staratelji mogu prigovoriti osim ako se odreknu tog prava. Staje na stranu većine, uključujući četiri mezheba, da je podobnost priznati uslov braka, bilo njegove valjanosti ili obaveznosti, nasuprot Sufjanu es-Sevriju, el-Hasanu el-Basriju, Hammadu i Ibn Hazmu, koji je nisu uzimali u obzir.
Navedeno za
Samo islamsko pravo rangira ljude po rođenju. Mezhebi u braku vagaju porijeklo i zanat. U hanefijskim knjigama tkalac nije ravan kćeri draguljara ili mjenjača novca. Čovjek čiji djed nije bio musliman nije ravan ženi čiji je djed bio. To je džati u arapskoj odjeći.
Odgovor
Kefa'a je stvarna, i mezhebi se o njoj razlikuju, kao što stranica iznosi iznad. Ali to nije džati. Prvo, to je pravo, a ne zid. Većina učenjaka smatra da brak ostaje ako se žena i njeni staratelji slože. Sam Poslanik (ﷺ) spojio je ženu iz Kurejša sa sinom oslobođenog roba. Zaprosio je i vlastitu rođakinju za oslobođenog roba. Drugo, nikoga ne čini izopćenikom. Ko god bili roditelji, njihova djeca su muslimani kao i svi drugi. Manu, nasuprot tome, sina oca šudre i majke brahmanke čini čandalom, “najniži među ljudima” (10.12). Treće, malikijski mezheb računa vjeru, a za Malika se prenosi da nije računao ništa drugo. El-Buhari je svoje poglavlje naslovio “Jednaki u vjeri”. Nijedna izreka kod el-Buharija ili Muslima ne naređuje ženidbu samo s ravnima. Onu koju za to navodi hanefijski priručnik Ibn Abdul-Berr ocijenio je slabom i bez osnova. Četvrto, među nearapima Hedaya uopće ne vaga porijeklo. Umjesto toga vaga jesu li otac i djed čovjeka bili muslimani. Ona doista arapsko porijeklo stavlja iznad nearapskog, a južnoazijske porodice koje tvrde arapsko porijeklo mogu na to uputiti. Ali to pravilo uređuje jedan izbor u braku, a žena i njeni staratelji mogu ga se odreći. Rangiranje zanata slijedilo je lokalni običaj. Za novog muslimana hanefijsko pravilo staratelju dopušta da mu prigovori kao mužu žene čiji je otac već bio musliman. Nikada ga ne drži dalje od džamije, prvog saffa ili Kur'ana, a prvi ashabi Poslanika (ﷺ) svi su bili preobraćenici. Ništa u kefa'i ne dotiče obožavanje, učenje Kur'ana, hranu, dodir ili ahiret. Varna, nasuprot tome, dužnost, učenje i obožavanje određuje po rođenju.
Zaključak — Kefa'a je pravo žene i njenih staratelja o podobnosti muža, kojeg se mogu odreći i koje je sporno među samim mezhebima. To nije rang pred Allahom (﷾), i nikoga ne sprječava u obožavanju, učenju ili zajedničkoj trpezi.
Sahih Muslim 1069a — Kitab al-Zakat (Knjiga o zekatu), hadis 1069a
Ebu Hurejre prenosi da je el-Hasan ibn Alija, Poslanikov (ﷺ) unuk, stavio u usta hurmu od sadake, a Poslanik mu je rekao da je izbaci, pitajući ne zna li da oni ne jedu sadaku. U Sahih Muslimu stoji pod naslovom o tome da je zekat zabranjen Poslaniku i njegovoj porodici.
Navedeno za
Poslanikovi (ﷺ) vlastiti potomci čine nasljedno plemstvo. Pravo izdvaja njegovu porodicu, a u Južnoj Aziji sejidi su na čelu ašrafa i žene se samo među sobom. To je klasa brahmana pod drugim imenom.
Odgovor
Muslimani poštuju Poslanikovu (ﷺ) porodicu iz ljubavi prema njemu, ali im on nije dao rang pred Allahom (﷾). Kada mu je rečeno da opomene svoju najbližu rodbinu, rekao je vlastitoj kćeri Fatimi da joj nikako ne može pomoći pred Allahom (﷾). Rekao je da onoga koga zadrže njegova djela neće pogurati naprijed njegovo porijeklo. Kur'an po imenu osuđuje njegovog vlastitog amidžu, Ebu Leheba, iz istog roda. Jedan pravni propis doista izdvaja njegovu porodicu. Ne smiju uzimati tuđu sadaku, koju je nazvao nečistoćom ljudi. En-Nevevi objašnjava izraz. Sadaka čisti imetak i duše davalaca, kao što kaže Kur'an, pa je poput vode koja ostane od pranja. Riječ opisuje novac, a ne ijednu osobu. Propis takav novac drži dalje od njegove porodice iz poštovanja prema njima. To je propis o novcu. Ne daje im nikakvo svećenstvo ni rang u obožavanju ili učenju. Namaz predvodi onaj ko najbolje poznaje Kur'an, a svako može učiti i poučavati Kur'anu. Gdje sejidska porodica odbije prosca zbog njegovog porijekla, mezhebi to ostavljaju ženi i njenim starateljima. Sam Poslanik (ﷺ) zaprosio je svoju rođakinju Zejneb za oslobođenog roba. Položaj brahmana, nasuprot tome, njegov je po rođenju, a šudri je bilo zabranjeno čak i slušanje Vede.
Zaključak — Porijeklo od Poslanika (ﷺ) donosi ljubav i poštovanje, ali ne rang pred Allahom (﷾) ni svećenstvo.
Ibn Kudame, el-Mugni: podobnost (kefa'a) u braku
Ibn Kudame, hanbelijski pravnik, prenosi dva mišljenja od Ahmeda o tome da li je podobnost (kefa'a) uslov valjanog braka. Ispravnim naziva mišljenje da nije, za koje kaže da ga zastupa većina učenjaka, među njima Malik, eš-Šafi'i i hanefije: to je pravo žene i svakog staratelja, a ako se svi slože, brak ostaje. Navodi Kur'an 49:13, to što je Ebu Huzejfa udao svoju bratičnu za Salima, oslobođenog roba, Poslanikov (ﷺ) savjet Fatimi bint Kajs iz Kurejša da se uda za Usamu ibn Zejda, i Zejdov brak sa Zejnebom bint Džahš, a bilježi i sud Ibn Abdul-Berra da je izreka ‘udajite žene samo za njima ravne’ slaba i bez osnova. Prenosi da je Malik uzimao u obzir samo vjeru; da je Ahmed uzimao u obzir vjeru i porijeklo (u drugoj predaji također slobodu, zanat i imetak); da jedna predaja od Ahmeda stavlja Kurejš i Benu Hašim iznad drugih Arapa, navodeći izreku da je Bog izabrao Kinanu, Kurejš i Benu Hašim, a druga sve Arape čini jednakima, što podupiru brakovi ashaba; te da su porodice oslobođenih robova i nearapi svi međusobno jednaki.
Navedeno za
Islam Arape stavlja na vrh. Zakonske knjige u braku Kurejš stavljaju iznad drugih Arapa, a Arape iznad nearapa. Indijski muslimani koji tvrde arapsko ili perzijsko porijeklo sebe nazivaju ašrafima, plemenitima.
Odgovor
O časti kod Allaha (﷾) Kur'an i Poslanik (ﷺ) kažu suprotno. Narodi i plemena postoje da bi se ljudi upoznali, a kod Allaha (﷾) je najugledniji onaj ko Ga se najviše boji. Allah (﷾) ne gleda u lica ili imetak. Poslanik (ﷺ) je rekao muslimanima da slušaju abesinskog roba postavljenog nad njima, a oslobođenog roba imenovao je učiteljem Kur'ana. Ukorio je ashaba što je ružno govorio o majci jednog čovjeka, koja nije bila Arapkinja. Omer, iz Kurejša, Bilala, oslobođenog afričkog roba, nazvao je prvakom: “našeg prvaka”. Rangiranje Arapa u pravilima nekih pravnika o podobnosti sporno je pravilo o jednom izboru, kojeg se žena i njeni staratelji mogu odreći. Sam Ibn Kudame bilježi drugu predaju da su svi Arapi jednaki. Navodi brakove ashaba preko ovih granica. Za Kurejš se navode dvije izreke. U prvoj je Poslanik (ﷺ) rekao da je Allah (﷾) izabrao Kinanu od potomaka Ismaila. Izabrao je Kurejš od Kinane, Benu Hašim od Kurejša, a njega od Benu Hašima. Ibn Kudame je navodi u prilog jednoj predaji od Ahmeda, koja u braku Kurejš i Benu Hašim stavlja iznad drugih Arapa. Njen naslov poglavlja u Sahih Muslimu jeste vrijednost Poslanikovog (ﷺ) porijekla. Ona govori o lozi koju je Allah (﷾) izabrao za Svog Poslanika (ﷺ), a ne o vrijednosti svakog pripadnika. Kur'an po imenu osuđuje Poslanikovog (ﷺ) vlastitog amidžu Ebu Leheba, iz Benu Hašima. U drugoj je Poslanik (ﷺ) rekao da je vlast u Kurejšu i da Allah (﷾) obara onoga ko im se suprotstavi. To vrijedi sve dok se pridržavaju vjere. To se tiče jedne državne službe. Nikome iz Kurejša ne daje pravo na Kur'an ni rang na ahiretu. A sam Poslanik (ﷺ) postavio je Usamu, sina svog oslobođenog roba Zejda, za zapovjednika vojske i branio ga kada su se ljudi bunili.
Zaključak — Arapsko rođenje ne donosi čast kod Allaha (﷾). Mjerilo Kur'ana je pobožnost, a to pokazuju i Poslanikova (ﷺ) vlastita postavljenja. Jedina služba koju izreke čuvaju za Kurejš jeste čelo države, a izreka i to veže za to da se pridržavaju vjere.
Ambedkar, Pakistan or the Partition of India (1945), pogl. X
U poglavlju ‘Društvena stagnacija’ Ambedkar primjećuje da islam govori o bratstvu, ali kaže da je kasta ostala među indijskim muslimanima. Navodi popis iz 1901. za Bengal: muslimani su se tamo dijelili na ašrafe, adžlafe i arzale; drugi muslimani nisu se htjeli družiti s arzalima, kojima su bile zabranjene džamija i javno groblje; a zanatske grupe često su bile jednako strogo endogamne kao i hinduističke kaste. Zaključuje da muslimansko društvo u Indiji ima ista društvena zla kao i hinduističko društvo. Kasnije u poglavlju tvrdi da islam ne može biti razlog što se indijski muslimani nisu reformisali, budući da su se muslimani drugdje reformisali, i krivi njihov položaj u pretežno hinduističkom društvenom i političkom okruženju, za koje kaže da ih tjera da insistiraju na očuvanju svega islamskog, bilo korisnog ili štetnog. Ista knjiga je izrazito kritična prema islamu: u istom odlomku kaže da je ropstvo, dok je postojalo, velik dio svoje podrške crpilo iz islama.
Navedeno za
Ambedkar, dalitski vođa, našao je da indijski muslimani drže kastu, pa čak i nedodirljivost. Rekao je da muslimansko društvo u Indiji ima sva društvena zla hinduističkog društva.
Odgovor
Ambedkar je to doista izvijestio, navodeći popis Bengala iz 1901., a ova stranica prihvata da su takvi običaji postojali. Ali njegov dokaz bio je popis običaja, a ne ajet ili izreka. Odlomak je otvorio napomenom da islam govori o bratstvu. Zatim je pokazao da je kasta svejedno ostala među indijskim muslimanima. Bio je oštar kritičar islama: u istom odlomku kaže da je ropstvo veliki dio podrške crpilo iz islama. Ipak, kada je pitao zašto se indijski muslimani nisu reformirali, odbacio je odgovor da je kriv islam, jer su se muslimani drugdje reformirali. Okrivio je njihov položaj u pretežno hinduističkoj sredini, koji ih je, rekao je, tjerao da se drže svega islamskog, korisnog ili štetnog. Hinduističku kastu pratio je do šastri. Hinduisti drže kastu, napisao je, zato što su duboko religiozni. Pravi lijek, rekao je, jeste uništiti vjerovanje u svetost šastri. Provjera ove stranice ni u jednom slučaju ne počiva na Ambedkaru: ona pita šta uči vlastiti spis svake religije.
Zaključak — Ambedkar je o kasti među muslimanima izvijestio iz popisa običaja i kritikovao je i islam i hinduizam. Njegove presude ništa ne rješavaju; rješava vlastiti spis svake religije.
Bhagavad Gita 18:46-47 — poglavlje 18, stihovi 46-47
“Obožavajući, (izvršavanjem) svoje dužnosti, onoga iz kojeg sve stvari proizlaze i kojim je sve ovo prožeto, čovjek postiže savršenstvo. Vlastita dužnost, iako manjkava, bolja je od tuđe dužnosti dobro izvršene. Izvršavajući dužnost propisanu prirodom, čovjek ne navlači grijeh.”
Navedeno za
Varna slijedi osobine i rad osobe (guna i karma), a ne rođenje. Gita dužnost veže za narav, a reformatori koji su se protivili kasti po rođenju bili su joj vjerni. Tako ni hinduistički spis ne uči kasti po rođenju.
Odgovor
Sami spisi varnu vežu za rođenje. Čandogja upanišada, u šrutiju, rođenje kao brahman ili kao čandala čini nagradom ili kaznom za ponašanje u ranijem životu. Gita govori o onima “grešnog rođenja”. Telangova bilješka bilježi da je Šankara vaišje i šudre imenovane tu uzeo kao primjere. Šridhara nije, i izraz je čitao kao nisko rođenje. Brahma sutra i Šankara šudri zabranjuju slušanje ili proučavanje Vede, pa nijedan šudra nije mogao pokazati osobine brahmana učeći je. Oni koji varnu čitaju po osobinama, tada i sada, moraju čitati protiv ovih tekstova i njihovih klasičnih učitelja.
Zaključak — Šruti, Gita kako ju je čitao Šankara i Brahma sutra ljude rangiraju po rođenju. Neki odlomci u epovima gledaju na ponašanje, ali klasični učitelji i zakonske knjige presuđivali su po rođenju.
Bhagavad Gita 5:18 — poglavlje 5, stih 18
“Mudri gledaju na brahmana koji posjeduje učenost i poniznost, na kravu, slona, psa i švapaku kao na jednake.”
Navedeno za
I naši spisi gledaju mimo rođenja. Gita kaže da mudri učenog brahmana, kravu, slona, psa i izopćenika vide jednakima. Čandogja upanišada prihvata Satjakamu, čiji otac nije bio poznat, kao učenika jer je rekao istinu. Upanišade uče o jednom Sopstvu u svemu.
Odgovor
Stih Gite govori o viđenju jednog Brahmana u svakom biću. Telangova bilješka objašnjava da su jednaki ‘kao očitovanja Brahmana, iako različitih osobina i klasa’. Šankara, koji je učio o jednom Sopstvu, isti je učitelj koji je šudri zabranio slušanje Vede. O Satjakami, Brahma sutra i Šankara priču čitaju obrnuto. Učitelj je dječaka prihvatio pošto je iz njegove istinoljubivosti zaključio da nije šudra. Šankara navodi učiteljeve riječi: “Niko ko nije brahman ne bi ovako otvoreno progovorio.” Tako je priča postala dokazni tekst za držanje šudre izvan. Viđenje jednog Sopstva u svemu nije otvorilo Vedu šudri. Jednakost u Kur'anu pravilo je i za ovaj život: isti saff, ista Knjiga i nijedno rođenje koje ikoga sprječava u jednom ili drugom.
Zaključak — Tekstovi koji vide jedno Sopstvo u svemu ostavili su rangove po rođenju na mjestu. Klasični učitelji priču o Satjakami čitali su kao držanje šudre izvan. Jednakost u islamu uređuje obožavanje i učenje, i nijedno rođenje nikoga ne sprječava ni u jednom ni u drugom.
Gledišta
Kasta je indijski običaj, i nalazi se i među muslimanima
Kasta kakva se danas živi, džati i brak unutar vlastite zajednice, indijski je društveni običaj, a ne učenje Veda. U Giti dužnost osobe slijedi njenu vlastitu narav. Kaže i da mudri isto vide u učenom brahmanu i izopćeniku. Indijski muslimani drže iste običaje. Ašrafe stavljaju iznad adžlafa i arzala i žene se unutar svog biradarija. Njihovo vlastito pravo u braku vaga porijeklo i zanat. Tako je kasta indijski, a ne hinduistički problem, i preobraćenje na islam je ne okončava.
Uobičajeni hinduistički odgovor, kako ga iznose hinduistički kritičari preobraćenja
Indijski muslimani drže rangove po porijeklu, žene se unutar njih i slijede nasljedne zanate. To bilježe izvještaji indijske vlade, popis iz 1901. i anketa iz 2016.
Pobijanje
Činjenice su istinite, i ova ih stranica ne poriče. Rangovi slijede kaste iz kojih su preobraćenici došli. Ništa u Kur'anu ili Poslanikovom (ﷺ) učenju ih ne postavlja. I čast po stranom porijeklu suprotna je njima: Allah (﷾) gleda u srca i djela, a ne u lica (Muslim 2564).
Nekoliko mezheba islamskog prava u podobnosti muža za brak vaga porijeklo, a neki i zanat.
Pobijanje
To je istina, i mezhebi se o tome razlikuju. Ali to je pravo žene i njenih staratelja, i oni ga se mogu odreći. Većina učenjaka smatra da nije uslov valjanog braka. Rangiranje zanata slijedilo je lokalni običaj, kako bilježi Dar al-Ifta. Nikoga ne sprječava u obožavanju ili učenju.
Gita dužnost svake osobe veže za njenu vlastitu narav, što mnogi hinduisti čitaju kao osobine, a ne rođenje.
Pobijanje
Mnogi to doista tako čitaju. Ali Čandogja upanišada samo rođenje čini nagradom ili kaznom. Šankara je vaišje i šudre imenovane u stihu Gite o onima “grešnog rođenja” uzeo kao njegove primjere. I dalje je šudri zabranjivao Vedu.
Gita kaže da mudri na učenog brahmana, kravu, slona, psa i izopćenika gledaju kao na jednake. Mnogi hinduisti to čitaju kao odbacivanje ranga po rođenju.
Pobijanje
Prihvatimo da mudri sva bića vide jednakima. Šankara, učitelj jednog Sopstva, ipak je šudri zabranio slušanje Vede. Viđenje jednog Sopstva u svemu nije otvorilo Vedu šudri.
Sikhi: svi su od jedne Svjetlosti
Gurui su odbacili kastu. Bhagat Kabir, čije su himne u Guru Granth Sahibu, pita: iz jedne Svjetlosti potekao je cijeli svemir, pa ko je dobar, a ko loš? Sikhi jedu zajedno u langaru, kakvog god rođenja bili.
Iz jedne Svjetlosti potekao je cijeli svemir, pa ko je po rođenju dobar, a ko loš?
Pobijanje
Islam se u potpunosti slaže: čovječanstvo potječe od jednog para, a kod Allaha (﷾) je najugledniji onaj ko Ga se najviše boji. Svaki musliman stoji u istom saffu u namazu, rame uz rame. Tako se dva učenja ne razilaze o kasti. Razilaze se o tome čija je riječ spis, a Kur'an nudi svoju provjeru.
Islamsko gledište
Kasta među muslimanima običaj je prenesen iz društva oko njih, spojen s tvrdnjama o časti po stranom porijeklu. Oboje krši vlastite tekstove islama. Kur'an čast mjeri samo pobožnošću, a Poslanik (ﷺ) je vlast, poučavanje i brak davao oslobođenim robovima i njihovim sinovima. Podobnost u braku (kefa'a) sporno je pravo kojeg se može odreći i koje se tiče muža, a ne rang pred Allahom (﷾). Hinduističkoj kasti, nasuprot tome, uče hinduistički spisi i njihovi klasični učitelji.
Kur'an kaže da čovječanstvo potječe od jednog para i da je kod Allaha (﷾) najugledniji onaj ko Ga se najviše boji.
Poslanik (ﷺ) je rekao da Allah (﷾) gleda u srca i djela, a ne u lica ili imetak.
Poslanik (ﷺ) je rekao muslimanima da slušaju čak i abesinskog roba na vlasti, a oslobođenog roba imenovao je učiteljem Kur'ana. Predvođenje namaza dao je po znanju, a ne po rođenju.
Poslanik (ﷺ) je ženu iz Kurejša spojio sa sinom oslobođenog roba. Jedna kurejšijska porodica udala je svoju kćer za oslobođenog roba, a tu predaju el-Buhari je stavio pod “Jednaki u vjeri”.
Većina učenjaka smatra da je podobnost u braku pravo kojeg se žena i njeni staratelji mogu odreći, a ne uslov valjanog braka. Malikijski mezheb iznad svega računa vjeru.
Porijeklo od Poslanika (ﷺ) ne donosi rang pred Allahom (﷾). Rekao je vlastitoj kćeri da joj ne može pomoći pred Allahom (﷾) i rekao da porijeklo neće pogurati naprijed onoga koga zadrže djela.
Svako ko postane musliman stoji rame uz rame u istom saffu u namazu kao i svaki drugi musliman.
Musliman koji drži kastu ne sluša svoj spis, dok hinduistička kasta počiva na hinduističkim spisima i njihovim klasičnim učiteljima.