Kratak odgovor
Ne. Hebrejima 1:8 navodi Psalam 45, svadbenu pjesmu napisanu za jednog izraelskog kralja. Već sljedeći redak kaže mu: “te je Bog, Bog tvoj, pomazao”. Dakle, onaj kome se govori ima Boga iznad sebe, a Hebrejima navodi i taj redak. Hebrejski se može čitati i “Bog je prijesto tvoj”. Židovski prijevod iz 1917. glasi “Tvoj prijesto, dat od Boga”. Biblija riječ “bog” koristi i za ljude koje je Bog počastio. Bog je rekao Mojsiju: “učinih te bogom faraonu”. Nekoliko stihova ranije Hebrejima naziva Isusa Božijim Sinom riječima koje su prvo rečene o Salomonu, koji bi mogao “učiniti bezakonje”. Ovi stihovi govore o kraljevskoj časti koju daje Bog, a ne o Sinu koji je Bog. Islam uči da je Isa bio Allahov (﷾) rob i poslanik, kojeg je On počastio.
Potpuno objašnjenje
Zašto kršćani navode ovaj stih
Kršćani Hebrejima 1:8 ubrajaju među najjasnije dokazne tekstove. Čitaju ga tako da Bog Otac govori Sinu i naziva ga “Bogom”. Stih se nalazi u poglavlju koje Sina stavlja iznad anđela.
“A Sinu kaže: Prijesto je tvoj, Bože, u vijek vijeka; žezlo pravednosti žezlo je kraljevstva tvoga. Zavolio si pravednost i omrznuo bezakonje; zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao uljem radosti više nego drugove tvoje.”
Stih koji navodi: pjesma za kralja
Hebrejima, poslanica u Novom zavjetu, navodi Psalam 45:6-7 iz starog grčkog prijevoda židovskih spisa, uz male razlike. Psalam sebe naziva “Pjesma ljubavi”, izgovorena “o kralju”. Hvali ga kao ljepšeg od drugih ljudi i blagoslovljenog od Boga. Kasnije govori o njegovoj kraljici. Sljedeći redak poslije “Prijesto tvoj, Bože” kaže ovom kralju: “te je Bog, Bog tvoj, pomazao”. Pomazati znači izabrati i odvojiti za kralja. Dakle, onaj kome se govori ima Boga koji ga pomazuje, a Hebrejima zadržava taj redak.
“Prvom pjevaču, uz Šošanim, sinova Korahovih, Maskil, Pjesma ljubavi. Srce moje izlijeva dobru riječ: govorim ono što sam spjevao o kralju: jezik moj je pero brzog pisara. Ljepši si od sinova čovječijih: milina je izlivena na usne tvoje: zato te je Bog blagoslovio dovijeka.”
“Prijesto tvoj, Bože, vijeka je vječnoga; žezlo kraljevstva tvoga žezlo je pravo. Ljubiš pravdu i mrziš bezakonje; zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao uljem radosti više od drugova tvojih.”
“A Sinu kaže: Prijesto je tvoj, Bože, u vijek vijeka; žezlo pravednosti žezlo je kraljevstva tvoga. Zavolio si pravednost i omrznuo bezakonje; zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao uljem radosti više nego drugove tvoje.”
45:1
“Pjesma ljubavi”, izgovorena “o kralju”.
45:6
“Prijesto tvoj, Bože”, zauvijek i dovijeka.
45:7
“te je Bog, Bog tvoj, pomazao”: onaj kojem se obraća ima Boga iznad sebe.
Drugi način čitanja hebrejskog
Hebrejski redak može se čitati na više načina. Prijevod Židovskog izdavačkog društva iz 1917. glasi “Tvoj prijesto, dat od Boga”. Revised Standard Version (RSV), moderna engleska Biblija, u bilješci uz Hebrejima 1:8 daje “Bog je prijesto tvoj” kao drugo čitanje. Psalam prevodi “Tvoj božanski prijesto”. Po ovim čitanjima stih kralja uopće ne naziva Bogom.
“Tvoj prijesto, dat od Boga, vijeka je vječnoga; žezlo pravičnosti žezlo je tvoga kraljevstva.”
RSV zadržava ‘Thy throne, O God’ (Prijesto je tvoj, Bože) u tekstu Hebrejima 1:8, ali u fusnoti daje ‘God is thy throne’ (Bog je prijesto tvoj) kao drugo čitanje. U Psalmu 45:6 taj redak prevodi kao ‘Your divine throne endures for ever and ever’ (Tvoj božanski prijesto traje u vijek vijeka).
| Prijevod | Redak |
|---|---|
| King James verzija | “Prijesto tvoj, Bože” |
| Jewish Publication Society, 1917. | “Tvoj prijesto, dat od Boga” |
| Revised Standard Version, bilješka uz Hebrejima 1:8 | “Bog je prijesto tvoj” |
Biblija ljude naziva “bogom”
Čak i ako se zadrži “Bože”, sam naslov ništa ne dokazuje. Bog je Mojsija učinio “bogom faraonu”. Jedan psalam nekima kaže: “Bogovi ste”. Isus je objasnio da ih naziva bogovima, one “kojima je došla riječ Božija”. Optužen je da od sebe pravi Boga i odgovorio je tim istim psalmom. Ako Pismo ljude naziva “bogovima”, pitao je, zašto njega optužuju za hulu jer je rekao “Sin sam Božiji”?
“I reče GOSPOD Mojsiju: Gle, učinih te bogom faraonu: a Aron, brat tvoj, bit će ti prorok.”
“Ja rekoh: Bogovi ste; i svi ste sinovi Svevišnjega.”
“Isus im odgovori: Zar nije napisano u zakonu vašem: Ja rekoh: bogovi ste? Ako je bogovima nazvao one kojima je došla riječ Božija, a Pismo se ne može pokvariti, kako onda vi govorite onome koga Otac posveti i posla na svijet: Huliš, zato što rekoh: Sin sam Božiji?”
“Sin moj” prvo je značilo Davidovu lozu
Hebrejima 1:5 navodi dva retka. “Ti si Sin moj” dolazi iz Psalma 2:7. “Ja ću mu biti Otac” dolazi iz 2. Samuelove 7:14. Oba su prvo izrečena o kraljevima iz Davidove loze. Obećanje u 2. Samuelovoj govori o sinu koji će sagraditi Božiji dom. Dodaje da će ga Bog kazniti ako sagriješi. Ljetopisi imenuju tog sina: Salomon.
“Jer kome od anđela reče ikada: Ti si Sin moj, ja te danas rodih? I opet: Ja ću mu biti Otac, a on će mi biti Sin?”
“Objavit ću odluku: GOSPOD mi reče: Ti si Sin moj; ja te danas rodih.”
“I kad se navrše dani tvoji i usneš s ocima svojim, podići ću potomstvo tvoje poslije tebe, koje će izaći iz utrobe tvoje, i utvrdit ću kraljevstvo njegovo. On će sagraditi kuću imenu mome, a ja ću utvrditi prijesto kraljevstva njegovog zauvijek. Ja ću mu biti otac, a on će mi biti sin. Ako učini bezakonje, karat ću ga šibom ljudskom i udarcima sinova ljudskih;”
“Gle, rodit će ti se sin, koji će biti čovjek mira; i ja ću mu dati mir od svih neprijatelja njegovih unaokolo: jer će mu ime biti Salomon, i dat ću mir i tišinu Izraelu u dane njegove. On će sagraditi dom imenu mome; i on će biti moj sin, i ja ću biti njegov otac; i utvrdit ću prijesto kraljevstva njegova nad Izraelom dovijeka.”
Riječi postavljenja, a ne jednakosti
Vlastite riječi poglavlja opisuju položaj koji daje Bog. Bog je Sina postavio za nasljednika svega. On je “postavši” toliko bolji od anđela i svoje ime je “naslijedio”. Bog ne nasljeđuje svoje ime niti biva postavljen. Hebrejima kaže da je Bog načinio svjetove “po” Sinu, pa je i tu Bog onaj koji djeluje. Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, povlači istu granicu. Naziv “jednog Boga” i riječi “od koga je sve” daje samo Ocu. Kur'an Isaa opisuje na isti način: Allahov (﷾) rob kojem je Allah (﷾) dao Objavu. Islam uči da je bio Allahov (﷾) rob i poslanik, a nikada Bog.
“U ove posljednje dane progovori nama po Sinu, kojeg je postavio za nasljednika svega, po kojem je i svjetove načinio; koji je, budući sjaj njegove slave i otisak njegove osobe, i noseći sve riječju svoje sile, pošto je sam očistio grijehe naše, sjeo s desne strane Veličanstva na visini; postavši toliko bolji od anđela, koliko je uzvišenije ime od njih naslijedio.”
“Ali mi imamo samo jednog Boga, Oca, od koga je sve, i mi u njemu; i jednog Gospoda Isusa Krista, kroz koga je sve, i mi kroz njega.”
““Ja sam Allahov rob”, ono reče, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti,”
Stih po stih
Hebrejima 1:8-9 — poglavlje 1, stih 8-9
“A Sinu kaže: Prijesto je tvoj, Bože, u vijek vijeka; žezlo pravednosti žezlo je kraljevstva tvoga. Zavolio si pravednost i omrznuo bezakonje; zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao uljem radosti više nego drugove tvoje.”
Navedeno za
Otac govori Sinu i naziva ga “Bogom”, dakle Sin je Bog.
Odgovor
Taj redak je navod iz Psalma 45, pjesme za ljudskog kralja. Sljedeći redak mu kaže “te je Bog, Bog tvoj, pomazao”. Hebrejima navodi i taj redak. Hebrejski se može čitati i “Tvoj prijesto, dat od Boga”.
Zaključak — Stih govori o nekome ko ima Boga, pa ga ne može učiniti jednim Bogom.
Hebrejima 1:10 — poglavlje 1, stih 10
“I: Ti, Gospode, u početku utemelji zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih;”
Navedeno za
Hebrejima na Sina primjenjuje psalam o Gospodu koji utemeljuje zemlju, dakle Sin je Stvoritelj.
Odgovor
Isto poglavlje kaže da je Bog načinio svjetove po Sinu i postavio ga za nasljednika. Stih neposredno prije kaže “te je Bog, Bog tvoj, pomazao”. Onaj kome se govori ima Boga iznad sebe.
Zaključak — Poglavlje koje navodi psalam stavlja Boga iznad Sina. Dakle, ne može ga učiniti Bogom iz Izaije 44:24, koji je “sam rasprostro zemlju”.
Hebrejima 1:5 — poglavlje 1, stih 5
“Jer kome od anđela reče ikada: Ti si Sin moj, ja te danas rodih? I opet: Ja ću mu biti Otac, a on će mi biti Sin?”
Navedeno za
Nijedan anđeo nikada nije ovako nazvan Božijim Sinom, dakle Sin je jedinstveno božanski.
Odgovor
Oba navoda u Hebrejima 1:5 prvo su izrečena o kraljevima. 2. Samuelova 7:14 govori o Davidovom sinu Salomonu, koji će sagraditi Božiji dom. Upozorava da on može sagriješiti. Sinovstvo je ovdje kraljevska čast od Boga.
Zaključak — Iste riječi rečene su o Salomonu i niko ne misli da one Salomona čine Bogom.
Hebrejima 1:6 — poglavlje 1, stih 6
“I opet, kad uvodi Prvorođenoga u svijet, kaže: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.”
Navedeno za
Anđelima je rečeno da se poklone Sinu, a samo se Bogu smije klanjati, pa je Sin Bog.
Odgovor
Riječ ‘pokloniti se’ u Bibliji obuhvata i čast koja se ukazuje kralju. U 1. Ljetopisa, knjizi židovskih spisa, sav zbor “pokloniše se GOSPODU i kralju” u jednom dahu. U Kur'anu je Allah (﷾) rekao melecima da učine sedždu Ademu. Pokorili su se Allahu (﷾) i niko ne misli da to Adema čini Bogom.
Zaključak — Ista riječ koristi se za čast ukazanu kralju Davidu, pa sama po sebi ne može Sina učiniti Bogom.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
U Hebrejima 1:8 Otac se obraća Sinu kao Bogu. Poglavlje stavlja Sina iznad anđela kao onoga po kojem je Bog načinio svjetove.
U Hebrejima 1:8 Bog govori Sinu: “Prijesto je tvoj, Bože, u vijek vijeka”.
Pobijanje
Hebrejima zaista navodi ove riječi, ali iz Psalma 45, pjesme ljudskom kralju. Sljedeći redak kaže “te je Bog, Bog tvoj, pomazao” i Hebrejima navodi i taj redak. Dakle, onaj kome se govori ima Boga nad sobom.
Budući da Otac Sina naziva “Bogom”, Sin ima božansku narav.
Pobijanje
Prihvatimo i taj naslov: Biblija Mojsija naziva “bogom”, a Isus je na optužbu za hulu odgovorio iz Psalma 82. Prijesto “zauvijek” bio je obećan i Salomonovoj lozi. Sljedeći redak ovom kralju daje Boga koji ga pomazuje, pa sam naslov ne pokazuje da on ima Božiju narav.
Islamsko gledište
Isa je bio Allahov (﷾) rob i poslanik. Hebrejima 1 navodi kraljevske psalme koji su častili izraelske kraljeve, a upravo navedeni stih kaže da onaj kome se govori ima Boga koji ga je pomazao.
Hebrejima 1:8 navodi Psalam 45, pjesmu upućenu ljudskom kralju.
Sljedeći stih, i u Psalmu 45 i u Hebrejima 1, kaže da ga je Bog, kraljev Bog, pomazao. Dakle, onaj kome se govori ima Boga.
Hebrejski se može čitati “Tvoj prijesto, dat od Boga” ili “Bog je prijesto tvoj”. Nijedno od ta dva čitanja ne kaže da je kralj Bog.
Biblija riječ “bog” koristi za Mojsija i za one “kojima je došla riječ Božija”. Na to se pozvao i sam Isus.
Riječi iz Hebrejima 1:5 prvo su izrečene o Davidovoj kraljevskoj lozi, uključujući Salomona, koji je mogao sagriješiti.
Kur'an uči da je Isus bio Allahov (﷾) rob i vjerovjesnik, a ne Bog.