Kratak odgovor
Niko ne ide u Džehennem zbog grijeha nekog muslimana. Jedan hadis u Sahih Muslimu (2767) zaista govori o židovima i kršćanima i Vatri (Džehennemu). Kaže da će Allah (﷾) na Sudnjem danu svakom muslimanu dati židova ili kršćanina kao njegovo oslobođenje od Vatre. Druga verzija kaže da Allah (﷾) nekim muslimanima oprašta grijehe teške kao planine i stavlja ih na židove i kršćane. Jedan hadis u Sahih el-Buhariju daje ključ. Svakome ko uđe u Džennet pokazuje se mjesto koje bi imao u Vatri. Onaj ko umre odbacujući vjeru ulazi u Vatru zbog vlastitog nevjerovanja i grijeha. Učenjak en-Nevevi kaže da nevjernik zauzima mjesto u Vatri koje bi imao oprošteni vjernik. Grijesi stavljeni na njega slični su tim grijesima, a oni su njegovi vlastiti. Dakle, pravilo Kur'ana ostaje: niko ne nosi tuđi grijeh. Hadis govori o Allahovom (﷾) sudu na Posljednjem danu, a samo Allah (﷾) zna ko umire odbacujući vjeru.
Potpuno objašnjenje
Hadis koji kritičari navode
Kršćanski kritičari navode tri verzije jednog hadisa u Sahih Muslimu. Hadis je predaja o onome što je Poslanik (ﷺ) rekao. Kritičari kažu da i islam kažnjava jednu osobu umjesto druge. Kažu da muslimani upravo tome prigovaraju u kršćanskom učenju o krstu. Dodaju da to krši vlastito pravilo Kur'ana.
Ebu Musa prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da će na Sudnjem danu Allah svakom muslimanu predati Jevreja ili kršćanina i reći: ovo je tvoje oslobođenje od Vatre.
Ebu Burde prenosi od svog oca da je Poslanik (ﷺ) rekao da nijedan musliman ne umre a da Allah ne stavi Jevreja ili kršćanina u Vatru umjesto njega.
Ebu Burde prenosi od svog oca da je Poslanik (ﷺ) rekao da će neki muslimani doći na Sudnjem danu s grijesima teškim kao planine; Allah će im te grijehe oprostiti i staviti ih na Jevreje i kršćane (arapski: ve jeda'uha ala el-jehud ve en-nesara). Prenosilac dodaje ‘koliko ja računam’, što pokazuje izvjesnu sumnju u formulaciju.
Svako ima dva mjesta
Poslanik (ﷺ) je učio da se svakome ko uđe u Džennet pokazuje mjesto koje bi imao u Vatri da je odbacio vjeru. Svakome ko uđe u Vatru pokazuje se mjesto koje bi imao u Džennetu. Vjerniku se pokazuje mjesto u Vatri koje je izbjegao. Nevjerniku se pokazuje mjesto u Džennetu koje je izgubio.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da će svakome ko uđe u Džennet biti pokazano mjesto koje bi imao u Vatri da je odbacio vjerovanje, kako bi bio još zahvalniji; a svakome ko uđe u Vatru bit će pokazano mjesto koje bi imao u Džennetu da je vjerovao, kako bi osjetio gubitak.
Šta en-Nevevi kaže o tome
En-Nevevi (umro 1277.) najpoznatiji je učenjak koji je Sahih Muslim objasnio redak po redak. Hadis objašnjava pomoću dva mjesta. Nevjernici ulaze u Vatru zbog vlastitog nevjerovanja i vlastitih grijeha. Tako su vjernici pošteđeni mjesta koja su bila njihova. O verziji s grijesima poput planina kaže da Allah (﷾) muslimanima te grijehe oprašta i uklanja ih. Riječi ‘stavlja ih na’ nisu doslovne. Oni koji umru odbacujući vjeru nose grijehe slične tima, a ti grijesi su njihovi vlastiti. Tako to čita zbog pravila Kur'ana.
En-Nevevi objašnjava ‘tvoje oslobođenje od Vatre’ hadisom da svaka osoba ima mjesto u Džennetu i mjesto u Vatri: Allah je odredio broj koji će ispuniti Vatru, i kad nevjernici uđu u nju zbog svog nevjerovanja i grijeha, muslimani su oslobođeni. O verziji s grijesima poput planina kaže da Allah muslimanima te grijehe oprašta i uklanja ih, a slične im stavlja na Jevreje i kršćane zbog njihovog vlastitog nevjerovanja i grijeha, tako da ulaze u Vatru zbog vlastitih djela, a ne zbog grijeha muslimana. Kaže da su riječi ‘stavlja ih na’ preneseno značenje: Allah na njih stavlja grijehe slične tima, koji su njihovi vlastiti. Tako to čita jer Kur'an kaže da niko neće nositi tuđe breme.
Svako ima dva mjesta
jedno u Džennetu i jedno u Vatri.
Vjernik ulazi u Džennet
i pokazuje mu se mjesto u Vatri kojem je umakao.
Nevjernik ulazi u Vatru
zbog vlastitog nevjerovanja i vlastitih grijeha, i zauzima mjesto koje bi imao vjernik kojem je oprošteno.
Niko ne nosi tuđi grijeh
Niko ne nosi tuđe breme.
Niko ne nosi tuđi grijeh
Kur'an to pravilo navodi na više mjesta. Svaka duša zarađuje samo za sebe. Niko neće nositi tuđe breme, čak ni bliskom rođaku. Allah (﷾) također nikoga ne kažnjava dok do njega ne stigne poslanik.
“Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?!” Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”
“I nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi; ako grijesima pretovareni pozove da mu oni budu poneseni, niko mu ih neće ponijeti, pa ni bližnji. A ti ćeš upozoriti samo one koji se Gospodara svoga boje i kada ih niko ne vidi, i koji obavljaju namaz – onaj ko se očisti, očistio se za svoje dobro – a kod Allaha je konačno odredište!”
“da ni jedan grešnik tuđe grijehe neće nositi, i da je čovjekovo samo ono što sam uradi,”
“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”
Zašto ovo nije plaćanje jedne osobe za drugu
Kršćani uče da je Isus umro za grešnike, tako da nevin čovjek pati za krive. U ovom hadisu ne događa se ništa slično. Nijedna nevina osoba nije kažnjena. Niko nije kažnjen za grijeh nekog muslimana. Vjerniku je oprošteno Allahovom (﷾) milošću. Nevjernik odgovara za vlastito nevjerovanje i vlastita djela. Biblijski prorok Ezekiel daje isto pravilo: umire duša koja griješi.
Ebu Burde prenosi od svog oca da je Poslanik (ﷺ) rekao da će neki muslimani doći na Sudnjem danu s grijesima teškim kao planine; Allah će im te grijehe oprostiti i staviti ih na Jevreje i kršćane (arapski: ve jeda'uha ala el-jehud ve en-nesara). Prenosilac dodaje ‘koliko ja računam’, što pokazuje izvjesnu sumnju u formulaciju.
“Duša koja griješi, ona će umrijeti. Sin neće nositi bezakonje oca, niti će otac nositi bezakonje sina: pravda pravednika bit će na njemu, i bezbožnost bezbožnika bit će na njemu.”
Hadis, verziju po verziju
Sahih Muslim 2767a — Kitab et-Tevba (Knjiga o pokajanju), hadis 2767a
Ebu Musa prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da će na Sudnjem danu Allah svakom muslimanu predati Jevreja ili kršćanina i reći: ovo je tvoje oslobođenje od Vatre.
Navedeno za
Svakom muslimanu predaje se židov ili kršćanin kao njegovo “oslobođenje od Vatre”, ili se neko stavlja u Vatru umjesto njega. Dakle, nemusliman plaća cijenu koja spašava muslimana.
Odgovor
Poslanik (ﷺ) je učio da se svakoj osobi pokazuje mjesto koje bi imala u drugom boravištu. En-Nevevi objašnjava da vjernikovo mjesto u Vatri ostaje prazno. Nevjernik ulazi u Vatru zbog vlastitog nevjerovanja i zauzima to mjesto. Ne plaća ništa osim vlastitih djela.
Zaključak — ‘Oslobođenje’ je vjernikovo izbjegavanje mjesta koje zatim popunjava neko ko ga je sam zaslužio.
Sahih Muslim 2767d — Kitab et-Tevba (Knjiga o pokajanju), hadis 2767d
Ebu Burde prenosi od svog oca da je Poslanik (ﷺ) rekao da će neki muslimani doći na Sudnjem danu s grijesima teškim kao planine; Allah će im te grijehe oprostiti i staviti ih na Jevreje i kršćane (arapski: ve jeda'uha ala el-jehud ve en-nesara). Prenosilac dodaje ‘koliko ja računam’, što pokazuje izvjesnu sumnju u formulaciju.
Navedeno za
Grijesi muslimana teški kao planine bivaju oprošteni i stavljeni na židove i kršćane. Dakle, oni su kažnjeni za grijehe koji nisu njihovi, a to je upravo ono što Kur'an zabranjuje.
Odgovor
En-Nevevi objašnjava da Allah (﷾) muslimanima te grijehe oprašta i uklanja ih. Kaže da riječi ‘stavlja ih na’ znače da Allah (﷾) na židove i kršćane stavlja grijehe slične tima. Oni nose grijehe slične tima, ali ti grijesi su njihovi vlastiti, zarađeni vlastitim nevjerovanjem i djelima. Tako to čita jer Kur'an kaže da niko neće nositi tuđe breme.
Zaključak — Niko nije kažnjen za grijeh nekog muslimana, pa se hadis slaže s pravilom Kur'ana.
Gledišta
Čitanje kritičara
Kršćanski kritičari kažu da ovaj hadis islamu daje njegovu vlastitu vrstu zamjene. Kažu da židovi i kršćani idu u Vatru da bi muslimani bili pošteđeni. Kažu da to protivrječi pravilu Kur'ana da niko ne nosi tuđe breme.
Jedna verzija Sahih Muslima 2767 kaže da će Allah nekim muslimanima oprostiti grijehe teške kao planine i staviti ih na židove i kršćane. Kritičari to čitaju kao kažnjavanje jedne osobe za grijehe druge.
Pobijanje
Hadis zaista govori o grijesima stavljenim na židove i kršćane. En-Nevevi, koji je pisao u 13. stoljeću, objašnjava da Allah (﷾) na njih stavlja grijehe slične tima, zarađene njihovim vlastitim nevjerovanjem i djelima. U kršćanskom učenju o krstu nevin čovjek kažnjen je za krive. Ovdje nijedna nevina osoba nije kažnjena i niko ne nosi tuđe breme (35:18).
Islamsko gledište
Hadis opisuje zamjenu mjesta, a ne krivice. Poslanik (ﷺ) je učio da se svakoj osobi pokazuje mjesto koje bi imala u drugom boravištu. En-Nevevi objašnjava da nevjernik ulazi u Vatru zbog vlastitog nevjerovanja i grijeha. On popunjava mjesto koje bi imao oprošteni vjernik.
Sahih el-Buhari 6569 kaže da se svakome ko uđe u Džennet pokazuje mjesto koje bi imao u Vatri. Kaže da se svakome ko uđe u Vatru pokazuje mjesto koje bi imao u Džennetu.
En-Nevevi Sahih Muslim 2767 objašnjava pomoću dva mjesta. Kaže da židovi i kršćani ulaze u Vatru zbog vlastitog nevjerovanja i grijeha, a ne zbog grijeha muslimana.
Kur'an uči da niko neće nositi tuđe breme. Uči da svaka duša zarađuje samo za sebe.
U hadisu nijedna nevina osoba nije kažnjena. Dakle, nema ničeg zajedničkog s nevinim čovjekom kažnjenim za krive.