Da li ‘Elohim’ (hebrejski za Boga) i ‘Načinimo čovjeka’ dokazuju Trojstvo?

Trojstvo je kršćansko učenje da je jedan Bog tri osobe: Otac, Sin i Sveti Duh. Neki kršćani nagovještaj toga vide u riječi Elohim u množini. Vide ga i na mjestima gdje Bog kaže ‘nas’ ili ‘mi’. To su stvaranje čovjeka, Adamov grijeh, Babilonska kula i viđenje Božijeg prijestolja koje je imao prorok Izaija.

Počnimo od same riječi. Elohim je po obliku u množini. Ali kad znači Boga Izraelova, glagoli uz nju gotovo su uvijek u jednini. U prvom stihu Biblije glagol ‘stvori’ (na hebrejskom bara) je u jednini. Geseniusova hebrejska gramatika, standardni priručnik za biblijski hebrejski (englesko izdanje iz 1910.), to naziva množinom veličanstva. To je množina koja izražava veličinu, a ne broj.

Biblija istu riječ koristi za jednog paganskog boga, Kemoša, kojeg su štovali izraelski susjedi. Koristi je i za Mojsija, kojeg je Bog učinio “bogom faraonu”. Niko ne misli da je Kemoš ili Mojsije bio tri osobe. Dakle, riječ u množini ne znači tri osobe.

Sada pređimo na stihove s riječju ‘nas’. Odmah poslije “Načinimo čovjeka” Postanak kaže da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku. Glagol je u jednini, a takva je i riječ ‘svoju’. Tekst nikada ne kaže ‘oni stvoriše’ i nikada ne kaže koliko ih je u tom ‘mi’. Prorok Izaija dodaje da je Bog sam razapeo nebesa i Sam rasprostro zemlju. Ko god bio u tom ‘mi’, nije saradnik u stvaranju.

Jedan govornik može za sebe koristiti ‘mi’. Knjiga Ezre dijelom je na aramejskom, jeziku srodnom hebrejskom. Tamo perzijski kralj piše da je pismo poslano “nam” pročitano “preda mnom”. Mnogi čitaoci to shvataju kao kralja koji o sebi govori u množini. U Izaijinom viđenju jedan glas kaže i “Koga ću poslati” i “ko će nam ići”. Hebrejska gramatika Božije ‘Načinimo’ objašnjava kao jednog govornika koji razmišlja naglas. U Izaijinom viđenju ‘nam’ objašnjava kao Boga koji uključuje anđele što Ga služe. Nijedno od ta dva čitanja ne broji osobe u Bogu.

Ovi stihovi pripadaju židovskom Pismu. Židovi ih čitaju hiljadama godina a da nisu postali trojstvenici. Raši, klasični židovski komentator (11. stoljeće), ‘Načinimo’ čita kao Boga koji se savjetuje sa Svojim anđelima, da pouči poniznosti. Ukazuje na to da sljedeći stih kaže ‘On stvori’, a ne ‘oni stvoriše’. Vjerovanje Izraela ostaje isto: GOSPOD je jedan.

U Kur'anu Allah (﷾) često kaže ‘Mi’. Govori o Opomeni koju smo Mi objavili i o nebesima i Zemlji koje smo Mi stvorili. Isti Kur'an kaže da je Allah (﷾) Jedan i da Mu niko nije ravan. Muslimani to ‘Mi’ nikada nisu čitali kao više od jednog Boga. Na isti način, zamjenica u množini ne znači da je Bog iz Postanka više od jednog.

Elohim u množini i Božije ‘nas’ u Postanku ostavljaju prostor za više od jedne osobe u jednom Bogu, ili na to nagovještavaju. Kršćani kažu da Novi zavjet to potpunije otkriva.

Množina je veličanstvo, ili Bog koji govori Svom nebeskom dvoru. Sljedeći stih kaže da je On stvorio sam, a Bog je jedan.