Kratak odgovor
Ne. Elohim je uobičajena hebrejska riječ za Boga i po obliku je u množini. Ali kad znači jednog Boga, Biblija uz nju gotovo uvijek stavlja glagole u jednini. Ista riječ koristi se za jednog paganskog boga, Kemoša, kojeg su štovali izraelski susjedi, pa čak i za Mojsija. Hebrejska gramatika to naziva množinom veličanstva, množinom koja pokazuje veličinu, a ne broj. U riječima “Načinimo čovjeka” govori jedan Bog. On ili razmišlja naglas ili se, kako kažu židovski čitaoci, obraća Svojim anđelima. Već sljedeći stih kaže “Bog stvori čovjeka na svoju sliku”, s glagolom u jednini. Židovi, čije je ovo Pismo, nikada u ovim stihovima nisu čitali Trojstvo. Odgovor islama je da je Allah (﷾) Jedan. I u Kur'anu jedan Allah (﷾) kaže “Mi”, da pokaže Svoju veličinu.
Potpuno objašnjenje
Stihovi na koje kršćani upućuju
Trojstvo je kršćansko učenje da je jedan Bog tri osobe: Otac, Sin i Sveti Duh. Neki kršćani nagovještaj toga vide u riječi Elohim u množini. Vide ga i na mjestima gdje Bog kaže ‘nas’ ili ‘mi’. To su stvaranje čovjeka, Adamov grijeh, Babilonska kula i viđenje Božijeg prijestolja koje je imao prorok Izaija.
“I reče Bog: Načinimo čovjeka po svojoj slici, prema svojoj sličnosti; i neka vlada nad ribama morskim, i nad pticama nebeskim, i nad stokom, i nad svom zemljom, i nad svim gmizavcima što gmižu po zemlji.”
“I reče GOSPOD Bog: Gle, čovjek postade kao jedan od nas, da zna dobro i zlo: i sada, da ne pruži ruku svoju i ne uzme i s drveta života, i ne jede, i ne živi dovijeka:”
“Hajde, siđimo i pomiješajmo ondje njihov jezik, da ne razumiju govor jedan drugome.”
“I čuh glas Gospodnji gdje govori: Koga ću poslati i ko će nam ići? Tada rekoh: Evo me; pošalji mene.”
Uz Elohim stoje glagoli u jednini
Počnimo od same riječi. Elohim je po obliku u množini. Ali kad znači Boga Izraelova, glagoli uz nju gotovo su uvijek u jednini. U prvom stihu Biblije glagol ‘stvori’ (na hebrejskom bara) je u jednini. Geseniusova hebrejska gramatika, standardni priručnik za biblijski hebrejski (englesko izdanje iz 1910.), to naziva množinom veličanstva. To je množina koja izražava veličinu, a ne broj.
“U početku stvori Bog nebo i zemlju.”
Standardna referentna gramatika biblijskog hebrejskog. Elohim, upotrijebljeno za jednog Boga, svrstava u množinu veličanstva ili uzvišenosti (§124g) i napominje da se u tom značenju redovno slaže s glagolima i pridjevima u jednini (§132h, §145h). Kaže da Božije ‘mi’ u Postanku 1:26, 11:7 i Izaiji 6:8 nije množina veličanstva. Najbolje se objašnjava kao množina samopromišljanja, iako barem u Izaiji 6:8 (usporedi Postanak 3:22) uključuje anđele u pratnji (§124g, napomena).
Ista riječ za Kemoša i za Mojsija
Biblija istu riječ koristi za jednog paganskog boga, Kemoša, kojeg su štovali izraelski susjedi. Koristi je i za Mojsija, kojeg je Bog učinio “bogom faraonu”. Niko ne misli da je Kemoš ili Mojsije bio tri osobe. Dakle, riječ u množini ne znači tri osobe.
“Zar nećeš ti posjedovati ono što ti Kemoš, tvoj bog, daje u posjed? Tako koga god GOSPOD, Bog naš, istjera ispred nas, njih ćemo mi posjedovati.”
“I reče GOSPOD Mojsiju: Gle, učinih te bogom faraonu: a Aron, brat tvoj, bit će ti prorok.”
| Stih | O kome |
|---|---|
| Postanak 1:1 | Bog Izraela, s glagolom u jednini: ‘stvori’ (bara). |
| Sudije 11:24 | Kemoš, jedan paganski bog. |
| Izlazak 7:1 | Mojsije, “bogom faraonu”. |
Geseniusova hebrejska gramatika to naziva množinom veličanstva: veličina, a ne broj.
Sljedeći stih odgovara na prvi
Sada pređimo na stihove s riječju ‘nas’. Odmah poslije “Načinimo čovjeka” Postanak kaže da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku. Glagol je u jednini, a takva je i riječ ‘svoju’. Tekst nikada ne kaže ‘oni stvoriše’ i nikada ne kaže koliko ih je u tom ‘mi’. Prorok Izaija dodaje da je Bog sam razapeo nebesa i Sam rasprostro zemlju. Ko god bio u tom ‘mi’, nije saradnik u stvaranju.
“Tako Bog stvori čovjeka na svoju sliku, na sliku Božiju stvori ga; muško i žensko stvori ih.”
“Ovako govori GOSPOD, tvoj otkupitelj, koji te je sazdao od utrobe: Ja sam GOSPOD koji činim sve; koji sam razapeo nebesa, koji sam sam rasprostro zemlju;”
Postanak 1:26
“Načinimo čovjeka”
Postanak 1:27
“Bog stvori čovjeka na svoju sliku”: glagol u jednini, i ‘svoju’.
Izaija 44:24
Bog je razapeo nebesa ‘sam’ i prostro Zemlju ‘sam od sebe’.
Jedan govornik može reći ‘mi’
Jedan govornik može za sebe koristiti ‘mi’. Knjiga Ezre dijelom je na aramejskom, jeziku srodnom hebrejskom. Tamo perzijski kralj piše da je pismo poslano “nam” pročitano “preda mnom”. Mnogi čitaoci to shvataju kao kralja koji o sebi govori u množini. U Izaijinom viđenju jedan glas kaže i “Koga ću poslati” i “ko će nam ići”. Hebrejska gramatika Božije ‘Načinimo’ objašnjava kao jednog govornika koji razmišlja naglas. U Izaijinom viđenju ‘nam’ objašnjava kao Boga koji uključuje anđele što Ga služe. Nijedno od ta dva čitanja ne broji osobe u Bogu.
“Pismo koje ste nam poslali jasno je pročitano preda mnom.”
“I čuh glas Gospodnji gdje govori: Koga ću poslati i ko će nam ići? Tada rekoh: Evo me; pošalji mene.”
Standardna referentna gramatika biblijskog hebrejskog. Elohim, upotrijebljeno za jednog Boga, svrstava u množinu veličanstva ili uzvišenosti (§124g) i napominje da se u tom značenju redovno slaže s glagolima i pridjevima u jednini (§132h, §145h). Kaže da Božije ‘mi’ u Postanku 1:26, 11:7 i Izaiji 6:8 nije množina veličanstva. Najbolje se objašnjava kao množina samopromišljanja, iako barem u Izaiji 6:8 (usporedi Postanak 3:22) uključuje anđele u pratnji (§124g, napomena).
Kako to uzimaju jevrejski čitaoci
Ovi stihovi pripadaju židovskom Pismu. Židovi ih čitaju hiljadama godina a da nisu postali trojstvenici. Raši, klasični židovski komentator (11. stoljeće), ‘Načinimo’ čita kao Boga koji se savjetuje sa Svojim anđelima, da pouči poniznosti. Ukazuje na to da sljedeći stih kaže ‘On stvori’, a ne ‘oni stvoriše’. Vjerovanje Izraela ostaje isto: GOSPOD je jedan.
Klasični jevrejski komentar riječi ‘Načinimo čovjeka’ čita tako da se Bog iz skromnosti savjetuje sa Svojim nebeskim dvorom anđela, iako Mu oni nisu pomagali u stvaranju. U istom komentaru ukazuje na sljedeći stih, koji kaže ‘On stvori’, a ne ‘oni stvoriše’, kao odgovor svakome ko bi tu htio naći više od jednog stvoritelja.
“Čuj, Izraele: GOSPOD, Bog naš, jedan je GOSPOD.”
Kur'ansko ‘Mi’
U Kur'anu Allah (﷾) često kaže ‘Mi’. Govori o Opomeni koju smo Mi objavili i o nebesima i Zemlji koje smo Mi stvorili. Isti Kur'an kaže da je Allah (﷾) Jedan i da Mu niko nije ravan. Muslimani to ‘Mi’ nikada nisu čitali kao više od jednog Boga. Na isti način, zamjenica u množini ne znači da je Bog iz Postanka više od jednog.
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
“Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih za šest dana, i nije Nas ophrvao nikakav umor.”
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
Stih po stih
Postanak 1:26 — Tora (Zakon), poglavlje 1, stih 26
“I reče Bog: Načinimo čovjeka po svojoj slici, prema svojoj sličnosti; i neka vlada nad ribama morskim, i nad pticama nebeskim, i nad stokom, i nad svom zemljom, i nad svim gmizavcima što gmižu po zemlji.”
Navedeno za
“Načinimo čovjeka po svojoj slici” je Bog Otac koji govori sa Sinom i Duhom.
Odgovor
Sljedeći stih izvještava šta se dogodilo: Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, s glagolom u jednini. Tekst nikada ne kaže da su oni stvorili.
Zaključak — To ‘mi’ ne broji osobe. Stvaranje je ispričano u jednini, a židovski čitaoci to ‘mi’ čitaju kao Boga s Njegovim anđelima.
Postanak 3:22 — Tora (Zakon), poglavlje 3, stih 22
“I reče GOSPOD Bog: Gle, čovjek postade kao jedan od nas, da zna dobro i zlo: i sada, da ne pruži ruku svoju i ne uzme i s drveta života, i ne jede, i ne živi dovijeka:”
Navedeno za
“čovjek postade kao jedan od nas” pokazuje više od jedne božanske osobe.
Odgovor
Sljedeći stih ponovo koristi jedninu. GOSPOD Bog otpravio ga je iz vrta. Isti obrazac, ‘nas’ u množini koje slijedi radnja u jednini, prolazi kroz cijelu priču.
Zaključak — ‘Nas’ u množini koje slijedi čin u jednini način je govora, kao i kod Babilona. To nije brojanje osoba.
Postanak 11:7 — Tora (Zakon), poglavlje 11, stih 7
“Hajde, siđimo i pomiješajmo ondje njihov jezik, da ne razumiju govor jedan drugome.”
Navedeno za
“siđimo” kod Babilonske kule su osobe Trojstva koje djeluju zajedno.
Odgovor
Sljedeći stih kaže: “Tako ih GOSPOD rasu”. Jedan GOSPOD čini ono što je ‘mi’ najavilo.
Zaključak — Množina najavljuje, a jednina djeluje. To je način govora, a ne brojanje osoba.
Gledišta
Trinitarno čitanje
Elohim u množini i Božije ‘nas’ u Postanku ostavljaju prostor za više od jedne osobe u jednom Bogu, ili na to nagovještavaju. Kršćani kažu da Novi zavjet to potpunije otkriva.
U Postanku 1:26 Bog kaže “Načinimo čovjeka po svojoj slici”. Neki kršćani to čitaju kao Boga koji govori među osobama Trojstva.
Pobijanje
Kršćani se slažu da je Bog jedno biće, pa sam glagol u jednini to ne rješava. Ali ništa u stihu ne kaže tri. Standardna hebrejska gramatika to ‘mi’ čita kao jednog govornika koji razmišlja naglas, a židovski čitaoci kao Boga s Njegovim anđelima.
Jevrejski
Množina je veličanstvo, ili Bog koji govori Svom nebeskom dvoru. Sljedeći stih kaže da je On stvorio sam, a Bog je jedan.
Raši ‘Načinimo’ čita kao Boga koji se savjetuje s anđelima i naglašava da sljedeći stih koristi jedninu ‘On stvori’.
Pobijanje
Islam se slaže s Rašijevom glavnom tvrdnjom: sljedeći stih kaže ‘On stvori’, a ne ‘oni stvoriše’. Koga god to ‘mi’ uključivalo, djeluje samo jedan Stvoritelj. Izaija kaže da je Bog sam razapeo nebesa.
Vjerovanje Tore objavljuje da je GOSPOD jedan.
Pobijanje
Islam se slaže: Kur'an Allaha (﷾) naziva ‘Jedan’, a da Mu niko nije ravan. Isus je ovo vjerovanje nazvao prvom zapovijedi. Kad je jedan književnik odgovorio “nema drugoga osim njega”, Isus je rekao da nije daleko od kraljevstva Božijeg.
Islamsko gledište
Allah (﷾) je Jedan. Elohim u množini je množina veličanstva. To ‘mi’ je jedan Bog koji govori, razmišljajući naglas ili obraćajući se Svojim anđelima. I u Kur'anu jedan Allah (﷾) kaže ‘Mi’.
Kad Elohim znači Boga Izraelova, gotovo uvijek stoji s glagolima u jednini. Hebrejska gramatika to naziva množinom veličanstva.
Biblija riječ Elohim koristi za jednog paganskog boga Kemoša i za Mojsija.
Postanak 1:27 poslije “Načinimo čovjeka” ima glagol u jednini i “na svoju sliku”.
Perzijski kralj u Ezri piše da je pismo poslano “nam” pročitano “preda mnom”. To se često čita kao kraljevska množina.
U Kur'anu jedan Allah (﷾) govori kao ‘Mi’, a Kur'an uči strogu jednoću.