Kratak odgovor
Ne. Kur'an traži da bude provjeren, a ne da se primi na povjerenje. Koristi jednu riječ, ajeti (znakovi), za svoje vlastite ajete i za stvari u stvaranju. Kiša, lađe na moru, noć i dan i mnogi jezici i boje ljudi nazivaju se znakovima. Uvijek iznova govori čitaocu da ih pogleda i razmisli. Postavlja i provjeru za sebe: da je došao od bilo koga drugog osim od Allaha (﷾), ljudi bi u njemu našli mnoge protivrječnosti. Ljudima koji Allahovu (﷾) naklonost pripisuju samo sebi govori da donesu svoj dokaz. Kudi ljude koji bez razmišljanja slijede svoje očeve. A prva objava Poslaniku (ﷺ) govori o Allahu (﷾) Koji poučava peru. Dakle, u islamu je vjera povjerenje izgrađeno na dokazima, a ne slijepo povjerenje.
Potpuno objašnjenje
Stvaranje se naziva znakom
Kur'an koristi jednu riječ, ajeti (znakovi), za svoje vlastite ajete i za stvari u stvaranju. Ukazuje na nebo, kišu, životinje i vjetrove. Ukazuje na mnoge ljudske jezike i boje. Kaže da je svaki od njih znak za ljude koji koriste razum. Hvali i one koji duboko razmišljaju o stvaranju i zaključuju da ono nije stvoreno uzalud.
“U stvaranju nebesa i Zemlje, u smjeni noći i dana, u lađi koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude i u vodi koju Allah pušta s neba, pa tako u život vraća zemlju nakon zamrlosti njene, po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, u usmjeravanju vjetrova i oblacima koji između neba i Zemlje lebde – ima, doista, znakova za one koji razumiju.”
“I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših – to su, zaista, pouke za one koji znaju.”
“Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima – zar ne vidite?”
“U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su znakovi za razumom obdarene, koji Allaha spominju stojeći, sjedeći i ležeći na svojim bokovima, i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. Gospodaru naš, Ti ovo nisi uzalud stvorio! Uzvišen si Ti i sačuvaj nas od patnje u Vatri!”
| Ajet | Znak |
|---|---|
| 2:164 | Nebo, kiša, lađe, životinje i vjetrovi. |
| 30:22 | Mnogi jezici i boje ljudi. |
| 51:20-21 | Zemlja i sami ljudi. |
| 3:190-191 | Nebesa i Zemlja, noć i dan. |
Kur'an traži da se proučava
Kur'an pita zašto ljudi ozbiljno ne nastoje da ga razumiju. Obećava i da će pokazati svoje znakove u svijetu i u samim ljudima, dok ne bude jasno da je on istina. Dakle, ne traži da mu se najprije povjeruje, a da se razumije poslije. Traži od čitaoca da pogleda svijet, izvede zaključak na koji svijet upućuje, a zatim se vrati Knjizi.
“Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!?”
“Mi ćemo im pokazati znakove Naše u daljini – na obzorjima, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj svemu svjedok?”
Dokaz, a ne slijepo slijeđenje
Kada su ljudi tvrdili da će samo njihova skupina ući u Džennet, Kur'an im je rekao da donesu svoj dokaz. Kudi one koji slijede puteve svojih očeva čak i kad njihovim očevima nedostaje mudrosti. Zabranjuje slijeđenje onoga o čemu čovjek nema znanja. I govori Poslaniku (ﷺ) da poziva ljude k Allahu (﷾) na osnovu dokaza jasnih kao vid.
“Oni govore: “U Džennet neće ući niko osim onoga ko bude židov ili kršćanin!” To su puste želje njihove. Reci: “Dajte svoj dokaz, ako istinu govorite!””
“A kada im se kaže: “Slijedite ono što je Allah objavio!” – oni odgovaraju: “Ne, nego ćemo slijediti ono na čemu smo naše pretke zatekli.” Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali, niti su na Pravom putu bili?!”
“Ne govori ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve to će se, zaista, odgovarati.”
“Reci: “Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je Uzvišen Allah, ja nisam od onih koji Mu druge pridružuju.””
Donesite svoj dokaz
Proučavajte Kur'an pažljivo
Molite za više znanja
Slijediti očeve bez razmišljanja
Slijediti ono o čemu nemate znanja
Kur'an naređuje znanje
Prva objava Poslaniku (ﷺ) počinje riječju ikra, koja znači čitaj ili objavi. Govori o Allahu (﷾) Koji poučava peru. Kur'an uči vjernika i da moli za više znanja.
“Čitaj s imenom Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od zakvačka. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.”
“Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s učenjem Kur’ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi, i reci: “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!””
Provjera koju Kur'an sam sebi postavlja
Svaka knjiga koja tvrdi da dolazi od Boga mora se provjeriti, a Kur'an tu provjeru postavlja svojim riječima. Kaže da bi knjiga od bilo koga drugog osim od Allaha (﷾) sadržavala “mnoge protivrječnosti”. Zato je čitaocima rečeno da je pažljivo proučavaju. Iznosi i tvrdnju o historiji: da će ga Allah (﷾) čuvati od iskrivljenja. Svako tu tvrdnju može provjeriti prema rukopisima.
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
Provjera odakle je Kur'an došao
Tvrdnja da je nešto od Boga mora se provjeriti. Da li se knjiga slaže sama sa sobom? Da li je vjerna historiji? Možemo li pratiti kako je do nas stigla i preko koga? Islam poziva upravo na ta pitanja. Kur'an su prenosili ljudi koji su ga znali napamet, a zapisivan je od početka. Ukazuje i na to da Poslanik (ﷺ) prije njega nije znao ni čitati ni pisati. Dakle, nije ga mogao prepisati iz knjige.
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
“Ti prije nje nijednu knjigu nisi kazivao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao, inače posumnjali bi oni što laži govore.”
Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.
Stih po stih
Kur'an 2:3 — sura El-Bekare, ajet 3
“onima koji u svijet nevidljivi vjeruju i koji namaz obavljaju i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili,”
Navedeno za
Vjernici se hvale zato što vjeruju u nevidljivi svijet, a kritičari to shvataju kao vjerovanje bez dokaza.
Odgovor
Nevidljivi svijet znači ono što se odavde ne može vidjeti, kao što su Sam Allah (﷾), meleki i život poslije smrti. Kur'an ne traži ni od koga da to prihvati bez ikakvog oslonca. Najprije ukazuje na znakove koji se mogu vidjeti i na Knjigu koja poziva na provjeru. Zatim se nevidljivi svijet prihvata na riječ izvora za koji je pokazano da je istinit. Ljudi isto čine s izvještajima o mjestima koja nikada nisu posjetili.
Zaključak — Vjerovanje u nevidljivi svijet temelji se na onome što se može vidjeti i provjeriti, pa to nije slijepa vjera.
Sebični gen (1976), poglavlje 11
U poglavlju o memima vjeru opisuje kao slijepo povjerenje bez dokaza, pa čak i protiv dokaza.
Navedeno za
Vjera znači slijepo povjerenje, bez dokaza, pa čak i protiv dokaza.
Odgovor
To možda opisuje neku religiju, ali ne opisuje Kur'an. Kur'an traži dokaz i osuđuje slijepo slijeđenje. Govori ljudima da pogledaju znakove na Zemlji i u njima samima.
Zaključak — Shvatanje vjere u Kur'anu jeste povjerenje izgrađeno na dokazima, suprotnost slijepom povjerenju.
Gledišta
Vjera kao slijepo povjerenje
Neki kritičari religije smatraju da vjerska vjera po svojoj prirodi znači vjerovanje bez dokaza.
Richard Dawkins, britanski biolog i pisac ateist, vjeru opisuje kao slijepo povjerenje, bez dokaza, pa čak i protiv dokaza.
Pobijanje
Dawkins možda opisuje vjeru nekih ljudi, ali ne i vjeru iz Kur'ana. Kur'an traži dokaz i kudi slijeđenje očeva bez znanja. Svoj slučaj temelji na dokazima koje svako može odvagnuti: uređenom stvaranju i Knjizi koja poziva na traženje protivrječnosti.
Islamsko gledište
Vjera u islamu temelji se na znakovima. Stvaranje upućuje na svog Tvorca, a Kur'an poziva ljude da provjere njegove tvrdnje. Poslaniku (ﷺ) rečeno je da poziva ljude na osnovu jasnih dokaza.
Kur'an stvari u stvaranju naziva znakovima i govori čitaocima da o njima razmisle.
Kur'an nudi provjeru svog porijekla: knjiga od bilo koga drugog osim od Allaha (﷾) sadržavala bi mnoge protivrječnosti.
Kur'an traži dokaz od onih koji Allahovu (﷾) naklonost pripisuju samo sebi. Kudi ljude koji slijede svoje očeve bez znanja.
Poslaniku (ﷺ) rečeno je da poziva ljude k Allahu (﷾) na osnovu dokaza jasnih kao vid.
Stvaranje i objava dolaze od istog Boga. Zato znakovi u svijetu i ajeti Knjige upućuju na istu istinu.