Kratak odgovor
Ne. Ispunjenost Svetim Duhom nikoga ne čini Bogom. Biblija kaže da je Duh ispunio mnoge ljude i nijednog od njih ne naziva Bogom. Barnaba je bio “pun Svetoga Duha”. Ivan Krstitelj bio je njime ispunjen “još od utrobe majke svoje”, pa ispunjenost od rođenja nije posebnost Isusa. Duh Božiji došao je i na Bileama, Gideona, Samsona, Šaula, Davida, Ezekiela i Simeona. Biblija kaže da Bog daje Duha “onima koji mu se pokoravaju”. Kršćani Izaiju 11 primjenjuju na Isusa. On kaže da ga Duh čini brza razuma “u strahu GOSPODNJEM”. Onaj ko se boji Gospoda nije Gospod. Islam uči da je Bog osnažio Isaa, Svog poslanika, svetim duhom, a muslimani to razumiju kao meleka Džibrila.
Potpuno objašnjenje
Zašto kršćani ukazuju na Duha
Kršćani primjećuju da je Duh Božiji sišao na Isusa pri njegovom krštenju. Glas s neba nazvao ga je: “Sin moj ljubljeni”. Ivanovo evanđelje kaže: “Bog mu ne daje Duha na mjeru”. Kršćani tu punoću Duha uzimaju kao znak da je Isus više od čovjeka.
“I krstivši se, Isus odmah izađe iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijeg kako silazi kao golub i dolazi na njega. I gle, glas s neba govori: Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji.”
“Jer onaj koga Bog posla govori riječi Božije; jer Bog mu ne daje Duha na mjeru.”
Drugi puni Svetog Duha
Novi zavjet iste riječi koristi za mnoge obične vjernike. Barnaba i Stjepan, dvojica ranih kršćana, bili su puni Svetog Duha. Učenici su svi bili njime ispunjeni na Pedesetnicu, jevrejski praznik žetve, kad je, kako kažu Djela, Duh došao na njih. Elizabeta i Zaharija, roditelji Ivana Krstitelja, bili su njime ispunjeni prije nego što se Isus rodio. Petar, Isusov učenik, kaže da Bog daje Svetog Duha onima koji Mu se pokoravaju. Nijedan od njih nije nazvan Bogom.
“Jer bijaše čovjek dobar i pun Svetoga Duha i vjere; i mnogo se naroda pridruži Gospodu.”
“I ta riječ bi po volji cijelom mnoštvu; i izabraše Stjepana, čovjeka punog vjere i Svetoga Duha, i Filipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmenu, i Nikolu, prozelita iz Antiohije;”
“I svi se napuniše Svetoga Duha i počeše govoriti drugim jezicima, kako im je Duh davao da govore.”
“I dogodi se, kad Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u utrobi njezinoj; i Elizabeta se napuni Svetoga Duha.”
“I Zaharija, otac njegov, napuni se Svetoga Duha i prorokova govoreći:”
“I mi smo njegovi svjedoci za ove riječi, a i Sveti Duh, koga je Bog dao onima koji mu se pokoravaju.”
Ispunjen od utrobe: Ivan Krstitelj
Neki odgovaraju da je Isus imao Duha prije nego što se rodio. Ali anđeo je isto rekao za Ivana Krstitelja. Ivan će biti ispunjen Svetim Duhom još od utrobe majke svoje. Nijedan kršćanin Ivana ne naziva Bogom.
“A anđeo mu reče: Ne boj se, Zaharija, jer je tvoja molitva uslišena; i žena tvoja Elizabeta rodit će ti sina, i nadjenut ćeš mu ime Ivan. I imat ćeš radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovu rođenju. Jer će biti velik pred Gospodom; i neće piti vina ni žestokog pića; i napunit će se Svetoga Duha još od utrobe majke svoje.”
Duh je došao na mnoge druge
Hebrejska Biblija (jevrejski spisi, koje kršćani nazivaju Starim zavjetom) kaže da je Duh Božiji došao na mnoge ljude. Među njima su strani vidovnjak Bileam i sudije, rani vođe Izraela: Otniel, Gideon, Jiftah i Samson. Među njima su kralj Šaul i kralj David i proroci Azarija i Ezekiel. Kasnije je Duh Gospodnji odstupio od Šaula: Duh je bio dat i mogao je biti uzet natrag. Kod Luke je Sveti Duh došao na Mariju i bio je na starcu Simeonu. Kad bi Duh činio čovjeka Bogom, svi bi oni bili bogovi.
“I Bileam podiže oči svoje i vidje Izraela kako boravi u šatorima po svojim plemenima; i duh Božiji siđe na njega.”
“I Duh GOSPODNJI dođe na njega, i on sudi Izraelu, i izađe u rat: i GOSPOD predade Kušan-Rišatajima, kralja Mesopotamije, u ruku njegovu; i ruka njegova nadvlada Kušan-Rišatajima.”
“Ali Duh GOSPODNJI siđe na Gideona, i on zatrubi u trubu; i Abijezer se sabra za njim.”
“Tada Duh GOSPODNJI dođe na Jiftaha, i on prođe preko Gileada i Manašea, i prođe preko Micpe Gileadske, i od Micpe Gileadske prođe k sinovima Amonovim.”
“I Duh GOSPODNJI snažno siđe na njega, i razdera ga kao što bi razderao jare, a ništa nije imao u ruci; ali ocu svome i majci svojoj ne reče šta je učinio.”
“I kad dođoše onamo do brda, gle, skupina proroka srete ga; i Duh Božiji dođe na njega, i on prorokova među njima.”
“Ali Duh GOSPODNJI odstupi od Šaula, a zao duh od GOSPODA uznemiravaše ga.”
“Tada Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred braće njegove: i Duh GOSPODNJI siđe na Davida od toga dana. I Samuel ustade i ode u Ramu.”
“I Duh Božiji siđe na Azariju, sina Odedova;”
“I Duh GOSPODNJI pade na mene i reče mi: Govori: Ovako govori GOSPOD: Tako ste rekli, dome Izraelov: jer ja znam što vam dolazi na um, svaku misao.”
“A anđeo odgovori i reče joj: Sveti Duh sići će na tebe i sila Svevišnjega osjenit će te; zato će i ono sveto što će se od tebe roditi nazvati Sinom Božijim.”
“I gle, bijaše u Jerusalemu čovjek po imenu Šimun; i taj čovjek bijaše pravedan i pobožan, očekujući utjehu Izraelovu; i Sveti Duh bijaše na njemu.”
| Ko | Ko su bili |
|---|---|
| Bileam | Strani vidovnjak |
| Gedeon i Samson | Sudije Izraela |
| Šaul i David | Kraljevi Izraela |
| Ezekiel | Prorok |
| Ivan Krstitelj | Ispunjen Svetim Duhom još od utrobe majke svoje |
| Simeon | Starac u Jerusalemu |
| Barnaba | “pun Svetoga Duha” |
Nijedan od njih nije nazvan Bogom. Biblija kaže da Bog daje Svetog Duha “onima koji mu se pokoravaju”.
Izaija 11: obećani se boji Gospoda
Kršćani Izaiju 11 primjenjuju na Isusa. Izaija je bio prorok iz osmog stoljeća pr. n. e. Kaže da duh Gospodnji počiva na obećanom. Daje mu mudrost, razum, savjet, silu i znanje. Čini ga i brza razuma “u strahu GOSPODNJEM”. Onaj koga Bog poučava i ko se mora bojati Boga Božiji je sluga, a ne sam Bog.
“I na njemu će počivati duh GOSPODNJI, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha GOSPODNJEG; I učinit će ga brza razuma u strahu GOSPODNJEM: i neće suditi po onome što mu oči vide, niti će prekorijevati po onome što mu uši čuju:”
Bog stavlja Svoj Duh na Svog slugu
Matej Izaiju 42 primjenjuje na Isusa. U njemu Bog kaže: “Evo sluge moga”, “stavit ću duh svoj na njega”. Petar propovijeda da je Bog pomazao Isusa Svetim Duhom i silom, “jer Bog bijaše s njim”. (Pomazati znači odvojiti osobu za Božije djelo.) Isus kaže da đavole izgoni “Duhom Božijim”. U svakom stihu Bog daje, a Isus prima.
“Evo sluge moga, koga izabrah, ljubljenog moga, koji je po volji duši mojoj; stavit ću duh svoj na njega, i on će sud neznabošcima objaviti.”
“Kako Bog pomaza Isusa Nazarećanina Svetim Duhom i silom, koji je prolazio čineći dobro i iscjeljujući sve koje je đavao tlačio; jer Bog bijaše s njim.”
“Ali ako ja Duhom Božijim izgonim đavole, onda je došlo k vama kraljevstvo Božije.”
Šta Kur'an kaže
Kur'an kaže da je Bog Isau dao jasne znakove i osnažio ga svetim duhom. Kaže da je Bog poslije Musaa slao niz poslanika. Muslimani sveti duh ovdje razumiju kao meleka Džibrila. Kad Isa prvi put progovori, kao beba u kolijevci, kaže da je Allahov (﷾) rob, učinjen vjerovjesnikom.
“I Mi smo Musau Knjigu dali i, poslije njega, jednog za drugim, poslanike smo slali. I Isau, sinu Merjeminom, jasne smo dokaze dali i Duhom Blagoslovljenim ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u laž ugonili, a neke ubijali.”
““Ja sam Allahov rob”, ono reče, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti,”
Stih po stih
Ivan 3:34 — poglavlje 3, stih 34
“Jer onaj koga Bog posla govori riječi Božije; jer Bog mu ne daje Duha na mjeru.”
Navedeno za
Bog je Isusu dao Duha bez mjere, kao nikome drugom, dakle Isus mora biti božanski.
Odgovor
Stih imenuje dvojicu: Boga, koji daje, i “onaj koga Bog posla”, koji prima i govori Božije riječi. Veći dar čini većeg glasnika, a ne drugog Boga. Djela kažu zašto je Isus imao tu moć. Bog ga je pomazao, “jer Bog bijaše s njim”.
Zaključak — Duha Isusu daje Bog, pa dar pokazuje da Isus ovisi o Bogu.
Luka 1:13-15 — poglavlje 1, stih 13-15
“A anđeo mu reče: Ne boj se, Zaharija, jer je tvoja molitva uslišena; i žena tvoja Elizabeta rodit će ti sina, i nadjenut ćeš mu ime Ivan. I imat ćeš radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovu rođenju. Jer će biti velik pred Gospodom; i neće piti vina ni žestokog pića; i napunit će se Svetoga Duha još od utrobe majke svoje.”
Navedeno za
Isus je imao Svetog Duha od početka života, što nijedan običan čovjek nema.
Odgovor
Anđeo upravo to kaže za Ivana Krstitelja: bit će ispunjen Svetim Duhom još od utrobe majke svoje.
Zaključak — Imati Duha prije rođenja nije jedinstveno za Isusa, a Ivana nije učinilo Bogom.
Matej 3:16-17 — poglavlje 3, stih 16-17
“I krstivši se, Isus odmah izađe iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijeg kako silazi kao golub i dolazi na njega. I gle, glas s neba govori: Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji.”
Navedeno za
Pri krštenju je Duh sišao, a Otac je Isusa nazvao Svojim ljubljenim Sinom, dakle prizor pokazuje da je on božanski.
Odgovor
Kasnije u istom evanđelju Matej na Isusa primjenjuje Izaiju 42. Te riječi odzvanjaju glas pri krštenju. Glase: “Evo sluge moga ... ljubljenog moga, koji je po volji duši mojoj; stavit ću duh svoj na njega”. Bogu ne treba da stavlja Svoj Duh na Sebe. I David je primio Duha kad je bio pomazan.
Zaključak — Matejevo vlastito evanđelje onoga na kojem Duh počiva naziva Božijim izabranim slugom.
Luka 1:35 — poglavlje 1, stih 35
“A anđeo odgovori i reče joj: Sveti Duh sići će na tebe i sila Svevišnjega osjenit će te; zato će i ono sveto što će se od tebe roditi nazvati Sinom Božijim.”
Navedeno za
Isus je začet Svetim Duhom bez oca, dakle božanski je.
Odgovor
Adam nije imao ni oca ni majku. Lukin vlastiti popis Isusovih predaka završava riječima: “sina Adamova, sina Božijeg”. Sveti Duh došao je i na Mariju, a niko je ne naziva Bogom. Kur'an iznosi istu poentu: Isa je kod Allaha (﷾) kao Adem, kojeg je stvorio od zemlje. Poslanica Hebrejima kaže da je Melkisedek, svećenik-kralj iz Postanka, bio bez oca, bez majke i bez početka dana. Ipak, Poslanica Hebrejima ga ne naziva Bogom.
Zaključak — Rođenje Božijom naredbom pokazuje Božiju moć, a ne drugog Boga.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Isus je na jedinstven način pun Duha. Duh je sišao na njega pri krštenju, Otac ga je nazvao Svojim ljubljenim Sinom, a Bog mu je dao Duha bez mjere.
Pri Isusovom krštenju Duh Božiji sišao je na njega. Glas s neba nazvao ga je: “Sin moj ljubljeni”.
Pobijanje
Matej zaista priča ovaj prizor, ali kasnije na Isusa primjenjuje Izaiju 42. Riječima koje odzvanjaju taj glas Bog kaže: “Evo sluge moga ... ljubljenog moga, koji je po volji duši mojoj”. Zatim: “stavit ću duh svoj na njega”, kao što je stavljen na Davida kad je bio pomazan.
Ivan 3:34 kaže da Bog Isusu daje Duha bez mjere, što ga izdvaja od svakog proroka.
Pobijanje
Stih imenuje dvojicu: Boga, koji daje, i “onaj koga Bog posla”, koji prima i govori Božije riječi. Veći dar čini većeg glasnika, a ne drugog Boga. Djela kažu zašto: Bog je pomazao Isusa, “jer Bog bijaše s njim”.
Islamsko gledište
Isa je bio moćan poslanik kojeg je Bog osnažio svetim duhom. U Bibliji je ispunjenost Duhom Božiji dar Njegovim slugama. Biblija ga daje mnogima koji nikada nisu nazvani Bogom.
Novi zavjet Barnabu, Stjepana, Elizabetu, Zahariju i učenike naziva ispunjenim Svetim Duhom.
Ivan Krstitelj bio je ispunjen Svetim Duhom od utrobe majke svoje.
Hebrejska Biblija kaže da je Duh Božiji došao na mnoge ljude. Među njima su Bileam, Otniel, Gideon, Jiftah, Samson, Šaul, David, Azarija i Ezekiel.
Petar kaže da Bog daje Svetog Duha onima koji Mu se pokoravaju.
Primanje Svetog Duha stoga označava poslušnost Bogu, a ne božanstvo.
Izaija 11 kaže da će Duh učiniti obećanog brza razuma u strahu Gospodnjem.
Onaj ko se mora bojati Gospoda nije Gospod.
Matej i Djela kažu da je Bog stavio Svoj Duh na Isusa kao na Svog slugu. Kažu da ga je Bog pomazao zato što je Bog bio s njim.
Kur'an uči da je Bog osnažio Isaa svetim duhom. Uči da je Isa bio Allahov (﷾) rob i vjerovjesnik.