Kratak odgovor
Da. Nijedan stih Biblije ne zabranjuje čovjeku da ima više od jedne žene. Abraham, Jakov, David i Salomon imali su ih po nekoliko. U Bibliji Bog preko proroka Natana govori Davidu da mu je dao žene kralja Šaula. Mojsijev zakon ne zabranjuje drugu ženu. Postavlja pravila za čovjeka koji je uzme. Ni Isus to nikada nije zabranio. Jedino pravilo o ‘jednoj ženi’ u Novom zavjetu odnosi se na biskupe i đakone, crkvene vođe. Martin Luther, kršćanski reformator iz 1500-ih godina, priznao je da Pismo to ne zabranjuje. Godine 1539. odobrio je drugu ženu jednom protestantskom knezu. Među svetim spisima, Kur'an je taj koji postavlja granicu. Čovjek smije oženiti do četiri, a samo jednu ako se boji da neće moći biti pravedan.
Potpuno objašnjenje
Vjerovjesnici i kraljevi s mnogo žena
Ljudi koje Biblija ističe kao očeve vjere imali su više od jedne žene. Sama Saraja dala je Hagaru Abramu za ženu. Jakov je imao četiri žene: Leu, Rahelu i njihove dvije sluškinje. Gideon, David, Rehoboam i Abija imali su mnogo žena. Veliki svećenik Jehojada izabrao je dvije žene za kralja Joaša, u godinama kada je Joaš činio ono što je pravo. Kada Biblija kudi Salomona, mana koju imenuje jeste da su mu strane žene odvratile srce za drugim bogovima.
“I Saraja, žena Abramova, uze Hagaru, svoju sluškinju Egipćanku, nakon što je Abram živio deset godina u zemlji kanaanskoj, i dade je mužu svome Abramu za ženu.”
“I Jakov učini tako i navrši njenu sedmicu; i dade mu i svoju kćer Rahelu za ženu.”
“I dade mu Bilhu, sluškinju svoju, za ženu: i Jakov uđe k njoj.”
“Kad Lea vidje da je prestala rađati, uze sluškinju svoju Zilpu i dade je Jakovu za ženu.”
“I Gideon imaše sedamdeset sinova koji su izašli iz bedara njegovih: jer imaše mnogo žena.”
“I David uze još priležnica i žena iz Jerusalema, nakon što je došao iz Hebrona; i rodiše se Davidu još sinovi i kćeri.”
“I Rehoboam ljubljaše Maaku, kćer Abšalomovu, više od svih žena svojih i inoča svojih: (jer uze osamnaest žena i šezdeset inoča; i rodi dvadeset i osam sinova i šezdeset kćeri.)”
“A Abija ojača i oženi četrnaest žena i rodi dvadeset i dva sina i šesnaest kćeri.”
“I Joaš činjaše ono što je pravo u očima GOSPODNJIM sve dane svećenika Jehojade. I Jehojada mu uze dvije žene; i rodi sinove i kćeri.”
“I imao je sedam stotina žena, kneginja, i tri stotine priležnica; i žene mu odvratiše srce. Jer dogodi se, kad je Salomon ostario, da mu žene odvratiše srce za drugim bogovima; i srce mu nije bilo savršeno s GOSPODOM, Bogom njegovim, kao srce Davida, oca njegova.”
| Čovjek | Žene, kako bilježi Biblija |
|---|---|
| Abraham | Sara i Agara, koju mu je Saraj dala za ženu |
| Jakov | Četiri: Lea, Rahela i njihove dvije sluškinje |
| Gedeon | Mnogo žena |
| David | Mnogo žena; Natan kaže da mu je Bog dao Šaulove žene |
| Salomon | Sedam stotina žena |
| Roboam | Osamnaest žena |
| Abija | Četrnaest žena |
| Joaš | Dvije, koje mu je izabrao veliki svećenik Jojada |
Biblija kaže da je Bog dao Davidu Šaulove žene
U biblijskom kazivanju prorok Natan kori Davida zbog Bat-Šebe i nabraja šta mu je Bog dao. Na popisu su i Šaulove žene. Dakle, Biblija više žena ne računa kao Davidovu manu.
“I dadoh ti kuću gospodara tvoga i žene gospodara tvoga u naručje tvoje, i dadoh ti dom Izraelov i Judin; i da je to bilo premalo, dao bih ti još takvih i takvih stvari.”
Zakon uređuje drugu ženu
Mojsijev zakon pretpostavlja da čovjek može imati dvije žene i štiti prvu. Ako uzme drugu ženu, ne smije joj umanjiti hranu, odjeću ni bračnu dužnost. Ako ima dvije žene i jednu više voli, ne smije sina one druge prevariti za njegovo prvorodstvo. Jedino ograničenje pada na kralja: ne smije umnožavati žene, da mu se srce ne odvrati. Čak ni to ne navodi broj, a nijedan stih ne određuje broj ni za koga drugog.
“Ako uzme sebi drugu ženu, njenu hranu, njenu odjeću i njenu bračnu dužnost neka ne umanjuje.”
“Ako čovjek ima dvije žene, jednu ljubljenu, a drugu omraženu, i rode mu djecu i ljubljena i omražena; i ako prvorođeni sin bude od one omražene:”
“Niti neka umnožava sebi žene, da mu se srce ne odvrati; niti neka sebi veoma umnožava srebro i zlato.”
Stihovi na koje se kršćani oslanjaju
Većina crkava uči da je brak jedan muškarac i jedna žena. Pokazuju na Isusove riječi o stvaranju: Bog ih je načinio muško i žensko, a dvoje postaju jedno tijelo. Dodaju da biskup i đakon, crkvene vođe, moraju biti muževi jedne žene. Dodaju da Pavle govori da svaki muškarac ima svoju ženu. Kršćani ovo čitaju kao da je jedna žena Božiji obrazac. Na svako se odgovara niže.
“A on odgovori i reče im: Zar niste čitali da ih je onaj koji ih je stvorio u početku načinio muško i žensko, i rekao: Zato će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uz ženu svoju, i bit će dvoje jedno tijelo? Tako nisu više dvoje, nego jedno tijelo. Što je dakle Bog sastavio, čovjek neka ne rastavlja.”
“Biskup dakle treba biti besprijekoran, muž jedne žene, trijezan, razborit, pristojan, gostoljubiv, sposoban poučavati;”
“Đakoni neka budu muževi jedne žene, koji dobro upravljaju djecom i svojim kućama.”
“Ako je ko besprijekoran, muž jedne žene, ima vjernu djecu, koja nisu optužena za raskalašenost ni neposlušnost.”
“Ali zbog bluda neka svaki muškarac ima svoju ženu i neka svaka žena ima svog muža.”
Šta su rekli Luther i reformatori
Tri vođe reformacije čitali su istu Bibliju i složili se da ona ne zabranjuje drugu ženu. Reformacija je bila rascjep iz 1500-ih godina koji je stvorio protestantske crkve. Godine 1524. Luther je napisao da čovjeku ne može zabraniti više žena, jer Pismo to ne zabranjuje. Nije želio da se ta praksa uvede među kršćane, ali je nije mogao zabraniti iz Pisma. Godine 1539. on, Melanchthon i Bucer odobrili su drugu ženu Filipu Heskom, njemačkom knezu čija je prva žena još bila živa. Razlog im je bio da ono što je Mojsijev zakon dopuštao u braku nije zabranjeno u kršćanskom Evanđelju.
Upitan smije li čovjek uzeti više od jedne žene, Luther je odgovorio da to ne može zabraniti, jer ne proturječi Pismu, iako ne želi vidjeti da se ta praksa uvede među kršćane.
Luther, Melanchthon i Bucer potpisali su pisani savjet landgrofu Filipu Heskom, protestantskom knezu, kojim mu dopuštaju da uzme drugu ženu dok mu je prva živa i traže da to ostane tajna. Ono što je Mojsijev zakon dopuštao u braku, napisali su, nije zabranjeno u Evanđelju. Filip je oženio Margarethe von der Saale 4. marta 1540.
Šta kaže jevrejski zakon
Jevrejski zakon, izgrađen na istoj hebrejskoj Bibliji, također je dopuštao više od jedne žene. Talmud, jevrejska knjiga zakona i učenja, savjetuje čovjeku da ne oženi više od četiri. To mu omogućava da svakoj ženi da njen dužni dio. Jevreji Njemačke i sjeverne Francuske zabranili su tu praksu tek oko 1000. godine, odlukom Rabenu Geršoma, jevrejskog učenjaka. Mnogi Jevreji u muslimanskim zemljama tu zabranu nikada nisu prihvatili.
Rava propisuje da čovjek smije oženiti mnogo žena pod uslovom da ih može izdržavati, a mudraci dodaju savjet da čovjek ne bi trebao oženiti više od četiri, kako bi svaka žena imala svoj dužni dio.
Objašnjava da je biblijsko i talmudsko pravo dopuštalo čovjeku više od jedne žene; da je zabrana poligamije koja se pripisuje Rabenu Geršomu iz Mainza, oko 1000. godine, obavezivala Jevreje Njemačke i sjeverne Francuske; i da su jevrejske zajednice u muslimanskim zemljama, koje nisu prihvatile zabranu, i dalje to dopuštale.
Kur'an postavlja granicu i uslov
Prije islama Arap se mogao oženiti s koliko je god žena htio. Kur'an, objavljen Poslaniku (ﷺ), odredio je četiri kao gornju granicu. Dodao je uslov: ako se čovjek boji da neće moći biti pravedan, onda samo jednu. Upozorava i da je potpuna pravednost među ženama iznad njegove moći, pa nijednu od njih nikada ne smije ostaviti zanemarenu. Svakoj ženi pripada njen vlastiti mehr, dar koji muž daje ženi pri sklapanju braka. Druga žena je dopuštenje s obavezama, nikada zapovijed.
“Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam drage i dopuštene, sa po dvije, sa po tri ili sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom, ili onim koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.”
“Vi nećete moći potpuno jednako postupati prema suprugama svojim ma koliko to željeli. I nemojte prema nekoj sasvim naginjati pa da neku učinite kao da je bez muža, a nerazvedena. A ako se popravite i Allaha bojite, pa Allah je, uistinu, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.”
“I draga srca ženama darove njihove dajte; pa ako vam one draga srca štogod od toga poklone, to s prijatnošću i ugodnošću trošite.”
| Izvor | Granica |
|---|---|
| Mojsijev zakon | Bez broja; samo kralj ne smije umnožavati žene |
| Novi zavjet | Jedna žena, za biskupe i đakone |
| Talmud | Savjet: ne više od četiri |
| Rabenu Geršom, oko 1000. | Zabrana, za Jevreje Njemačke i sjeverne Francuske |
| Kur'an | Do četiri, a samo jedna ako se boji da neće moći biti pravedan |
Stih po stih
Matej 19:4-6 — poglavlje 19, stih 4-6
“A on odgovori i reče im: Zar niste čitali da ih je onaj koji ih je stvorio u početku načinio muško i žensko, i rekao: Zato će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uz ženu svoju, i bit će dvoje jedno tijelo? Tako nisu više dvoje, nego jedno tijelo. Što je dakle Bog sastavio, čovjek neka ne rastavlja.”
Navedeno za
Isus se vraća na početak: jedan muškarac i jedna žena postaju jedno tijelo. To je Božiji obrazac i isključuje drugu ženu.
Odgovor
Isus je odgovarao na pitanje o razvodu. Zabranjuje da se žena otpusti da bi se oženila druga. Ne zabranjuje da se ona zadrži i oženi druga. Riječi koje navodi dolaze iz Postanka 1 i 2. Ista Tora dalje bilježi kako Abraham i Jakov uzimaju više žena i nikada ih zbog toga ne osuđuje. Njen Zakon uređuje i čovjeka s dvije žene. Biblija čak koristi “jedno tijelo” za združivanje s bludnicom, pa izraz opisuje svaku vezu, a ne granicu od jedne.
Zaključak — Odlomak govori o razvodu. Ne zabranjuje drugu ženu, a Zakon koji ga sadrži je dopušta.
1 Timoteju 3:2 — poglavlje 3, stih 2
“Biskup dakle treba biti besprijekoran, muž jedne žene, trijezan, razborit, pristojan, gostoljubiv, sposoban poučavati;”
Navedeno za
Biskup mora biti muž jedne žene. To pokazuje Božije mjerilo za svakog vjernika.
Odgovor
Pravilo je napisano samo za biskupe i đakone. Pravilo da samo biskup mora imati jednu ženu sugerira da bi drugi kršćani mogli imati više. Zabrana Crkve došla je iz kasnije predaje, a ne iz Biblije. Novi zavjet je nigdje ne daje kao zapovijed svim vjernicima. Pravilo o tome ko smije voditi crkvu nije zakon koji svima drugima zabranjuje drugi brak.
Zaključak — To je pravilo za crkvene službenike, a ne zapovijed svim kršćanima.
1 Korinćanima 7:2 — poglavlje 7, stih 2
“Ali zbog bluda neka svaki muškarac ima svoju ženu i neka svaka žena ima svog muža.”
Navedeno za
Pavle kaže da svaki muškarac treba imati svoju ženu, u jednini.
Odgovor
Pavle govori ljudima da stupaju u brak da bi izbjegli blud. Svaka žena treba imati svog muža, a svaki muškarac svoju ženu. Stih govori o braku umjesto grijeha i ne imenuje nikakvu granicu.
Zaključak — Stih naređuje brak umjesto bluda. Ne zabranjuje drugu ženu.
Ponovljeni zakon 17:17 — Tora (Zakon), poglavlje 17, stih 17
“Niti neka umnožava sebi žene, da mu se srce ne odvrati; niti neka sebi veoma umnožava srebro i zlato.”
Navedeno za
Kralj ne smije umnožavati žene. Bog ne odobrava mnogo žena.
Odgovor
Stih daje vlastiti razlog: da mu se srce ne odvrati. To je ista mana imenovana u Salomonovom slučaju, gdje su mu strane žene odvratile srce drugim bogovima. Ne određuje broj i upućen je samo kralju. David je imao više žena, a Biblija kaže da mu ih je Bog dao.
Zaključak — Upozorenje je protiv žena koje kralja odvraćaju drugim bogovima. Nije zabrana druge žene.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Brak je jedan muškarac i jedna žena za cijeli život. Stari zavjet bilježi poligamiju a da je ne odobrava, a Isus je vratio Božiji obrazac od stvaranja.
Isus pokazuje nazad na stvaranje, gdje jedan muškarac i jedna žena postaju jedno tijelo. Kršćani to čitaju kao Božiji obrazac jedne žene.
Pobijanje
Isus je doista pokazao na stvaranje, i to je prihvaćeno. Ali odgovarao je na pitanje o razvodu. Zabranjuje da se žena otpusti da bi se oženila druga, a ne da se ona zadrži i oženi druga. Ista Tora bilježi Abrahama i Jakova s više žena i nikada ih ne osuđuje.
Novi zavjet traži da crkvene vođe budu muževi jedne žene. Kršćani to uzimaju kao mjerilo za sve.
Pobijanje
Pravilo postoji, i to je prihvaćeno. Ali napisano je samo za biskupe i đakone. Pravilo o tome ko smije voditi crkvu nije zapovijed svakom vjerniku. Novi zavjet ga nigdje ne daje svima.
Islamsko gledište
Biblija dopušta više od jedne žene i ne postavlja granicu. Kur'an, objavljen Poslaniku (ﷺ), donio je granicu: najviše četiri, a jednu ako se čovjek boji da neće moći biti pravedan.
Abraham, Jakov, Gideon, David i drugi kraljevi Jude imali su više od jedne žene. Biblija ih zbog toga ne osuđuje.
U Bibliji Bog preko Natana kaže da je dao Davidu Šaulove žene.
Mojsijev zakon postavlja pravila za čovjeka s dvije žene i ne određuje broj ni za koga.
Jedino pravilo Novog zavjeta o jednoj ženi odnosi se na crkvene službenike.
Luther je smatrao da Pismo ne zabranjuje više žena. Godine 1539. odobrio je drugi brak Filipu Heskom.
I jevrejski zakon dopuštao je više žena. Talmud savjetuje ne više od četiri. Zabrana u sjevernoj Evropi došla je tek oko 1000. godine.
Kur'an čovjeka ograničava na četiri žene, a na jednu ako se boji da neće moći biti pravedan.