Kratak odgovor
Da, u granicama koje je postavio Allah (﷾). Kur'an bilježi optužbe svojih neprijatelja protiv sebe i odgovara im argumentom. Muslimanima govori da raspravljaju na najljepši način i zabranjuje im da vrijeđaju tuđe bogove. Niko se ne smije prisiliti na vjeru. Poslanik (ﷺ) je uvrede i optužbe izrečene u lice podnosio strpljivo. Ono što islam zabranjuje jesu laž, kleveta, ogovaranje i uvreda. Klasično islamsko pravo kažnjava klevetu i vrijeđanje Poslanika (ﷺ) ubraja među najteže zločine. Islamsko pravo svaku kaznu daje zakonitom sudu u muslimanskoj državi, nakon suđenja. Muslimanski učenjaci smatraju da je niko ne smije uzeti u svoje ruke. Gdje god musliman živio, on poštuje zakon te zemlje (17:34), a na uvrede odgovara samo riječima i strpljenjem (3:186). Svako društvo ograničava govor. Engleska je imala krivično djelo bogohuljenja do 2008. I dalje kažnjava laž pod zakletvom i raspirivanje rasne mržnje. Razlika je u tome što moralne granice govora u islamu dolaze od Allaha (﷾) i ne pomjeraju se.
Potpuno objašnjenje
Kur'an čuva riječi svojih kritičara
Knjiga koja bi htjela ušutkati svoje kritičare ne bi sačuvala njihove optužbe. Kur'an ih bilježi. Govorili su da je on krivotvorina koju su drugi pomogli napisati. Govorili su da su to stare priče izdiktirane Poslaniku (ﷺ). Govorili su da ga jedan čovjek podučava. Muslimani ove optužbe uče u svojim namazima. Kur'an odgovara argumentom. Čovjek na kojeg su ukazivali govorio je stranim jezikom, a Kur'an je na jasnom arapskom.
“Oni koji ne vjeruju govore: “Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu”, i čine nepravdu i potvoru, i govore: “To su izmišljotine naroda drevnih, on traži da mu se prepisuju i ujutro i navečer da mu ih čitaju.””
“Mi dobro znamo da oni govore: “Poučava ga jedan čovjek!” Jezik onog zbog koga oni krivo govore jest jezik tuđina, a ovaj Kur’an je na jasnom arapskom jeziku.”
Raspravljajte na najljepši način
Kur'an govori Poslaniku (ﷺ) da poziva ljude mudrošću i da raspravlja na najbolji i najljepši način. Muslimanima govori da s židovima i kršćanima raspravljaju samo na ljepši način. Zabranjuje im čak i da grde tuđe bogove. I nikoga ne prisiljava. Nema prisile u vjeri, i ko hoće može vjerovati ili odbaciti. Isti ajet upozorava na Vatru. Sloboda je stvarna na ovom svijetu, a račun se polaže na onom.
“Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj. Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravom putu.”
“I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i s onima među njima koji su nepravedni, i recite: “Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jest – jedan, i i Njemu smo mi predani.””
“Ne grdite one koje oni, pored Allaha, prizivaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha grdili. Kao i njima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.”
“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”
“I reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!” Mi smo za nepravedne pripremili Vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta!”
Poslanik (ﷺ) je podnosio svoje kritičare
Jedan čovjek rekao je Poslaniku (ﷺ) u lice, dok je dijelio imovinu, da bude pravedan. Omer, njegov ashab, tražio je dopuštenje da ga ubije. Poslanik (ﷺ) je rekao: ‘Ostavi ga.’ Drugi čovjek rekao je da je jedna Poslanikova (ﷺ) podjela plijena bila nepravedna. Odgovorio je da je Musa bio povrijeđen s više od toga i da je bio strpljiv. Povjerilac koji je govorio grubo bio je branjen, jer onaj kome se duguje “ima pravo da govori”. Povjeriocu je vraćena bolja deva. Beduin koji je povukao njegov ogrtač dobio je osmijeh i poklon. Neki Židovi pozdravili su ga sa “smrt na vas”. Odgovorio je samo “i na vas” i rekao svojoj ženi Aiši da bude blaga.
Ebu Seid el-Hudri prenosi da je, dok je Poslanik (ﷺ) dijelio imovinu, neki čovjek rekao: ‘Budi pravedan.’ Omer je zatražio dopuštenje da mu odrubi glavu, a Poslanik je rekao: ‘Ostavi ga.’
Abdullah ibn Mes'ud prenosi da je, kad je poslije Hunejna Poslanik (ﷺ) nekim uglednim Arapima dao veći dio plijena, neki čovjek rekao da podjela nije pravedna i da nije učinjena radi Allaha. Kad su mu to rekli, Poslanik je rekao: ko bi bio pravedan ako nisu Allah i Njegov Poslanik? Neka se Allah smiluje Musau; njemu je naneseno više od ovoga, i on je bio strpljiv.
Ebu Hurejre prenosi da je neki čovjek došao da od Poslanika (ﷺ) traži dug i govorio grubo. Ashabi su krenuli na njega, ali Poslanik je rekao: ostavite ga, jer onaj kome se duguje ima pravo da govori. Dao je da se čovjeku vrati starija, bolja deva od one koja se dugovala i rekao da su najbolji ljudi oni koji najbolje vraćaju.
Enes prenosi da je jedan beduin povukao Poslanikov (ﷺ) ogrtač tako grubo da mu je rub ostavio trag na ramenu i zatražio da mu se da nešto od imetka koji mu je Allah dao. Poslanik se okrenuo prema njemu, nasmiješio se i naredio da mu se da poklon.
Aiša prenosi da su neki Jevreji pozdravili Poslanika (ﷺ) s ‘smrt na vas’, a ona ih je zauzvrat proklela. Rekao joj je da bude blaga, jer Allah voli blagost u svakoj stvari. Kad je upitala nije li čuo šta su rekli, odgovorio je da im je rekao samo ‘i na vas’.
Ka'b ibn el-Ešref
Kritičari ukazuju na Ka'ba ibn el-Ešrefa, čije je ubistvo naredio Poslanik (ﷺ). Ka'b nije ubijen zbog neslaganja. Bio je jedan od vodećih ljudi Medine. Kurejšije, vodeće pleme Mekke, bili su u ratu s muslimanima. Poslije bitke na Bedru Ka'b je otišao u Mekku. U svojim pjesmama oplakivao je njihove mrtve i podsticao ih da se ponovo bore protiv Poslanika (ﷺ). To je bio poziv na rat protiv vlastitog grada, a ne mišljenje. Ebu Rafi' je ubijen po kasnijoj naredbi. Predaja kod Buharije opisuje ga kao čovjeka koji je pomagao neprijateljima Poslanika (ﷺ) protiv njega. Obje naredbe došle su od Poslanika (ﷺ) kao poglavara države i sudije Medine, u vrijeme rata. Nijedno privatno lice ne smije ih oponašati.
Džabir ibn Abdullah prenosi da je Poslanik (ﷺ) upitao ko će se pozabaviti Ka'bom ibn el-Ešrefom, koji je naudio Allahu i Njegovom Poslaniku, a Muhammed ibn Mesleme se javio.
Prenosi da je nakon muslimanske pobjede na Bedru Ka'b ibn el-Ešref, ugledan čovjek u Medini, otišao u Mekku, u svojim pjesmama oplakivao mrtve Kurejšije i podsticao Kurejšije da se ponovo bore protiv Poslanika (ﷺ). Nakon što se vratio u Medinu, Poslanik je upitao ko će se pozabaviti njime.
El-Bera ibn Azib prenosi da je Poslanik (ﷺ) poslao skupinu ensarija, predvođenu Abdullahom ibn Atikom, protiv Ebu Rafia, koji je nanosio zlo Poslaniku i pomagao njegovim neprijateljima protiv njega i koji je živio u tvrđavi u Hidžazu.
Istina rečena moćnima
Islam od svojih ljudi ne traži da laskaju vladarima. Ashabi su Poslaniku (ﷺ) dali prisegu da će slušati i pokoravati se. U istoj prisezi obećali su da će govoriti istinu gdje god bili, ne bojeći se ničijeg prijekora. U islamu pokornost ne znači šutnju.
Ubade ibn es-Samit prenosi da su se ashabi zavjetovali Poslaniku (ﷺ) da će slušati i pokoravati se, da neće osporavati vlast onima koji je imaju i da će govoriti istinu gdje god bili, ne bojeći se ničijeg prijekora radi Allaha.
Granice koje je postavio Allah (﷾)
Islam zabranjuje laž. Poslanik (ﷺ) je rekao da laž vodi u pokvarenost i u Vatru. Musliman mora provjeriti vijest prije nego što je prenese. Za optužbu čestite žene za preljubu bez četiri svjedoka Kur'an određuje kaznu od osamdeset udaraca, koju primjenjuje zakonit sud, a svjedočenje optužitelja se odbacuje. Mezhebi, glavne tradicije islamskog prava, razilaze se oko toga da li mu se svjedočenje vraća ako se pokaje. Islam ide dalje od modernog prava, jer zabranjuje ogovaranje. To je reći o nekome istinu koja mu ne bi bila draga. Kur'an to poredi s jedenjem mesa mrtvog brata. Arapski tekst tog ajeta ogovaranje izričito imenuje (la yaghtab). Pravilo nad svim tim je govoriti dobro ili šutjeti. Klasično islamsko pravo vrijeđanje Poslanika (ﷺ) ubraja među najteže zločine, a većina klasičnih pravnika (učenjaka islamskog prava) odredila je smrt kao kaznu. Ono određuje i kaznu za javno napuštanje islama, što je zasebno pitanje. Muslimanski učenjaci smatraju da svaka kazna pripada zakonitom sudu u muslimanskoj državi, nakon suđenja. Smatraju da je niko ne smije preuzeti na sebe. Gdje god musliman živio, on poštuje zakon te zemlje (17:34), a na uvredu odgovara strpljenjem (3:186).
Abdullah ibn Mes'ud prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da iskrenost vodi čestitosti, a čestitost Džennetu, i čovjek govori istinu dok ne postane iskren. Laž vodi pokvarenosti, a pokvarenost Vatri, i čovjek laže dok ga kod Allaha ne zapišu kao lažljivca.
“O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekom zlo ne učinite, pa da se zbog onog što ste učinili pokajete.”
“One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikad više svjedočenje njihovo ne primajte – to su nečasni ljudi,”
“kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno.”
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) upitao svoje ashabe šta je ogovaranje i rekao im da je to govoriti o svom bratu ono što on ne bi volio. Upitan šta ako ta mana stvarno postoji, rekao je: ako postoji, ogovorio si ga; a ako ne postoji, oklevetao si ga.
“O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka su sumnjičenja, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago jesti meso umrloga brata svog – a vama je to odvratno”
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, ne smije uznemiravati svog komšiju, mora počastiti svog gosta i mora govoriti dobro ili šutjeti.
Klasična rasprava, napisana 1294. n. e., o propisu za onoga ko vrijeđa Poslanika (ﷺ). Prenosi izjavu Ibn el-Munzira da većina učenjaka smatra da takvu osobu treba pogubiti i iznosi dokaze za taj propis.
“A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!”
“Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, a slušat ćete od onih kojima je prije vas data Knjiga i od višebožaca mnoge neugodnosti. Ako budete strpljivi i Allaha se bojali, to, doista, u istinske postupke spada.”
Bilježenje optužbi kritičara i odgovaranje na njih argumentom
Raspravljanje na najbolji i najljepši način
Govorenje istine gdje god bili, ne bojeći se ničije pokude
Laganje
Optuživanje čestite žene bez četiri svjedoka
Ogovaranje
Vrijeđanje tuđih bogova
Nema prisile u vjeru.
Svako društvo ograničava govor
U Engleskoj čovjek može biti tužen za klevetu. Laž pod zakletvom je krivokletstvo. Prijeteće, uvredljive ili pogrdne riječi kojima se želi raspiriti rasna mržnja krivično su djelo. Godine 1977. urednik novina Gay News osuđen je za bogohulnu klevetu zbog pjesme o Kristu. Godine 1979. Dom lordova potvrdio je presudu. Godine 2006. Parlament je dodao nova krivična djela raspirivanja vjerske mržnje, a 2008. ukinuo je bogohuljenje. Granice su povučene, a zatim pomjerene.
Krivičnim djelom čini kad zakonito zakleti svjedok u sudskom postupku namjerno da bitnu izjavu za koju zna da je lažna ili ne vjeruje da je istinita.
Krivičnim djelom čini upotrebu prijetećih, uvredljivih ili pogrdnih riječi ili ponašanja, ili izlaganje takvog pisanog materijala, s namjerom podsticanja rasne mržnje ili gdje je vjerovatno da će se rasna mržnja podstaći.
Dom lordova je s tri glasa prema dva potvrdio osudu iz 1977. Denisa Lemona, urednika Gay Newsa, za bogohulnu klevetu zbog pjesme o Kristu. Slučaj je bio privatna tužba koju je pokrenula Mary Whitehouse.
Ukinuo je krivična djela bogohuljenja i bogohulne klevete iz običajnog prava u Engleskoj i Walesu.
Dodao je nova krivična djela podsticanja vjerske mržnje prijetećim riječima ili ponašanjem, unesena kao Dio 3A Public Order Acta 1986.
- 1977.
Gay News
Denis Lemon osuđen je za bogohulnu klevetu zbog pjesme o Kristu u svom listu.
- 1979.
Dom lordova
Presuda je potvrđena.
- 2006.
Vjerska mržnja
Novi zločini raspirivanja vjerske mržnje.
- 2008.
Bogohuljenje ukinuto
Parlament ukida zločin bogohuljenja.
Gledišta
Englesko pravo
Englesko pravo uvijek je ograničavalo govor. Granice su se pomjerale: bogohuljenje je kažnjavano 1977. i ukinuto 2008., a dodana su nova krivična djela raspirivanja mržnje.
Dom lordova potvrdio je 1979. presudu za bogohulnu klevetu.
Parlament je 2008. ukinuo krivična djela bogohuljenja i bogohulne klevete u Engleskoj i Walesu.
Krivokletstvo i riječi kojima se želi raspiriti rasna ili vjerska mržnja krivična su djela u Engleskoj.
Islamsko gledište
Islam daje slobodu neslaganja, kritike i rasprave. Poslanik (ﷺ) je grube i nepravedne riječi podnosio strpljivo. Islam zabranjuje laž, klevetu, ogovaranje i uvredu, iznad svega uvredu Allaha (﷾) i Njegovih vjerovjesnika. Klasično pravo odredilo je kazne za klevetu i za vrijeđanje Poslanika (ﷺ). Muslimanski učenjaci smatraju da ih može primijeniti samo zakonit sud, a nikada pojedinac sam, i da musliman poštuje zakon zemlje u kojoj živi. Allah (﷾) je zabranio laž, klevetu i uvredu, a taj moralni zakon nije se pomjerio četrnaest stoljeća.
Kur'an bilježi optužbe svojih protivnika protiv sebe i odgovara im argumentom.
Kur'an naređuje raspravu na najljepši način, zabranjuje grđenje tuđih bogova i zabranjuje prisilu u vjeri.
Poslanik (ﷺ) je ljude koji su ga optuživali za nepravdu ili se prema njemu grubo ponašali pustio neozlijeđene.
Ka'b ibn el-Ešref podsticao je Kurejšije da se ponovo bore protiv Medine. Zatim je ubijen po naredbi poglavara države, u vrijeme rata.
Ashabi su dali prisegu da će se pokoravati. U istoj prisezi obećali su da će govoriti istinu gdje god bili, ne bojeći se ničijeg prijekora.
Islam zabranjuje laž, klevetu i ogovaranje, a naređuje da se govori dobro ili šuti.
Granice određene Objavom ostaju gdje jesu, a granice određene zakonom i mišljenjem stalno se pomjeraju.