Da li islam vjeruje u slobodu govora?

“Oni koji ne vjeruju govore: “Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu”, i čine nepravdu i potvoru, i govore: “To su izmišljotine naroda drevnih, on traži da mu se prepisuju i ujutro i navečer da mu ih čitaju.””

“Mi dobro znamo da oni govore: “Poučava ga jedan čovjek!” Jezik onog zbog koga oni krivo govore jest jezik tuđina, a ovaj Kur’an je na jasnom arapskom jeziku.”

“Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj. Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravom putu.”

“I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i s onima među njima koji su nepravedni, i recite: “Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jest – jedan, i i Njemu smo mi predani.””

“Ne grdite one koje oni, pored Allaha, prizivaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha grdili. Kao i njima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.”

“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”

“I reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!” Mi smo za nepravedne pripremili Vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta!”

Ebu Seid el-Hudri prenosi da je, dok je Poslanik (ﷺ) dijelio imovinu, neki čovjek rekao: ‘Budi pravedan.’ Omer je zatražio dopuštenje da mu odrubi glavu, a Poslanik je rekao: ‘Ostavi ga.’

Abdullah ibn Mes'ud prenosi da je, kad je poslije Hunejna Poslanik (ﷺ) nekim uglednim Arapima dao veći dio plijena, neki čovjek rekao da podjela nije pravedna i da nije učinjena radi Allaha. Kad su mu to rekli, Poslanik je rekao: ko bi bio pravedan ako nisu Allah i Njegov Poslanik? Neka se Allah smiluje Musau; njemu je naneseno više od ovoga, i on je bio strpljiv.

Ebu Hurejre prenosi da je neki čovjek došao da od Poslanika (ﷺ) traži dug i govorio grubo. Ashabi su krenuli na njega, ali Poslanik je rekao: ostavite ga, jer onaj kome se duguje ima pravo da govori. Dao je da se čovjeku vrati starija, bolja deva od one koja se dugovala i rekao da su najbolji ljudi oni koji najbolje vraćaju.

Enes prenosi da je jedan beduin povukao Poslanikov (ﷺ) ogrtač tako grubo da mu je rub ostavio trag na ramenu i zatražio da mu se da nešto od imetka koji mu je Allah dao. Poslanik se okrenuo prema njemu, nasmiješio se i naredio da mu se da poklon.

Aiša prenosi da su neki Jevreji pozdravili Poslanika (ﷺ) s ‘smrt na vas’, a ona ih je zauzvrat proklela. Rekao joj je da bude blaga, jer Allah voli blagost u svakoj stvari. Kad je upitala nije li čuo šta su rekli, odgovorio je da im je rekao samo ‘i na vas’.

Džabir ibn Abdullah prenosi da je Poslanik (ﷺ) upitao ko će se pozabaviti Ka'bom ibn el-Ešrefom, koji je naudio Allahu i Njegovom Poslaniku, a Muhammed ibn Mesleme se javio.

Prenosi da je nakon muslimanske pobjede na Bedru Ka'b ibn el-Ešref, ugledan čovjek u Medini, otišao u Mekku, u svojim pjesmama oplakivao mrtve Kurejšije i podsticao Kurejšije da se ponovo bore protiv Poslanika (ﷺ). Nakon što se vratio u Medinu, Poslanik je upitao ko će se pozabaviti njime.

El-Bera ibn Azib prenosi da je Poslanik (ﷺ) poslao skupinu ensarija, predvođenu Abdullahom ibn Atikom, protiv Ebu Rafia, koji je nanosio zlo Poslaniku i pomagao njegovim neprijateljima protiv njega i koji je živio u tvrđavi u Hidžazu.

Ubade ibn es-Samit prenosi da su se ashabi zavjetovali Poslaniku (ﷺ) da će slušati i pokoravati se, da neće osporavati vlast onima koji je imaju i da će govoriti istinu gdje god bili, ne bojeći se ničijeg prijekora radi Allaha.

Abdullah ibn Mes'ud prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da iskrenost vodi čestitosti, a čestitost Džennetu, i čovjek govori istinu dok ne postane iskren. Laž vodi pokvarenosti, a pokvarenost Vatri, i čovjek laže dok ga kod Allaha ne zapišu kao lažljivca.

“O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekom zlo ne učinite, pa da se zbog onog što ste učinili pokajete.”

“One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikad više svjedočenje njihovo ne primajte – to su nečasni ljudi,”

“kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno.”

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) upitao svoje ashabe šta je ogovaranje i rekao im da je to govoriti o svom bratu ono što on ne bi volio. Upitan šta ako ta mana stvarno postoji, rekao je: ako postoji, ogovorio si ga; a ako ne postoji, oklevetao si ga.

“O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka su sumnjičenja, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago jesti meso umrloga brata svog – a vama je to odvratno”

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, ne smije uznemiravati svog komšiju, mora počastiti svog gosta i mora govoriti dobro ili šutjeti.

Klasična rasprava, napisana 1294. n. e., o propisu za onoga ko vrijeđa Poslanika (ﷺ). Prenosi izjavu Ibn el-Munzira da većina učenjaka smatra da takvu osobu treba pogubiti i iznosi dokaze za taj propis.

“A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!”

“Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, a slušat ćete od onih kojima je prije vas data Knjiga i od višebožaca mnoge neugodnosti. Ako budete strpljivi i Allaha se bojali, to, doista, u istinske postupke spada.”

Krivičnim djelom čini kad zakonito zakleti svjedok u sudskom postupku namjerno da bitnu izjavu za koju zna da je lažna ili ne vjeruje da je istinita.

Krivičnim djelom čini upotrebu prijetećih, uvredljivih ili pogrdnih riječi ili ponašanja, ili izlaganje takvog pisanog materijala, s namjerom podsticanja rasne mržnje ili gdje je vjerovatno da će se rasna mržnja podstaći.

Dom lordova je s tri glasa prema dva potvrdio osudu iz 1977. Denisa Lemona, urednika Gay Newsa, za bogohulnu klevetu zbog pjesme o Kristu. Slučaj je bio privatna tužba koju je pokrenula Mary Whitehouse.

Ukinuo je krivična djela bogohuljenja i bogohulne klevete iz običajnog prava u Engleskoj i Walesu.

Dodao je nova krivična djela podsticanja vjerske mržnje prijetećim riječima ili ponašanjem, unesena kao Dio 3A Public Order Acta 1986.