Kratak odgovor
Nemamo. Nije sačuvan nijedan izvorni spis Novog zavjeta. Ono što imamo su prijepisi prijepisa. Najstariji komad je djelić Ivanovog evanđelja veličine kreditne kartice, vjerovatno iz drugog stoljeća. Najstariji potpuni Novi zavjet, Codex Sinaiticus, prepisan je oko 250 godina nakon što su knjige napisane. Iz vremena prije otprilike 200. godine, kad je bilo najlakše unositi izmjene, sačuvano je samo nekoliko malih djelića. Procjene govore o 200.000 do 400.000 ili više razlika među prijepisima. Većina su omaške pera. Neke izmjene unesene su namjerno, a dodati su i čitavi odlomci, kao što je kraj Markovog evanđelja. Nekoliko vodećih stručnjaka za tekst napisalo je da se izvorni tekst ne može, ili se jedva može, povratiti. Islam uči da Allah (﷾) Sam čuva Kur'an.
Potpuno objašnjenje
Nema izvornika, samo kasniji prijepisi
Nije sačuvan izvornik nijedne knjige Novog zavjeta. Nisu sačuvani ni njihovi prvi prijepisi. Poznato je više od 5.700 grčkih rukopisa (knjiga prepisanih rukom), uz oko 10.000 na latinskom. Ni dva nisu potpuno ista. Većina ih je prepisana mnogo stoljeća nakon što su knjige napisane.
Naglašava da nijedan izvornik nijedne novozavjetne knjige nije sačuvan: nemamo izvornike, ni prve prijepise s njih, ni prijepise tih prijepisa. Sačuvani su kasnije načinjeni prijepisi, većinom mnogo stoljeća kasnije, i svi se međusobno razlikuju.
Ehrman, koji je kao tinejdžer postao predan evangelik i učio na Moody Bible Institute i Wheatonu prije doktorata kod Brucea Metzgera na Princetonskom teološkom sjemeništu, izvještava da je poznato više od 5.700 grčkih rukopisa Novog zavjeta, pored oko 10.000 na latinskom. Nijedna dva nisu potpuno ista. Procjene razlika među njima kreću se od 200.000 do 400.000 ili više, tako da među rukopisima ima više razlika nego što ima riječi u Novom zavjetu. Većina su beznačajne omaške kao što je pravopis; neke mijenjaju značenje odlomka. Većina sačuvanih prijepisa stoljećima je kasnija od izvornika, a najraniji su malobrojni i uglavnom fragmenti.
Najstariji komadi
Najstariji fragment sadrži nekoliko riječi iz Ivana 18. Najstariji potpuni Novi zavjet je Codex Sinaiticus, iz četvrtog stoljeća. Codex Vaticanus je iz istog stoljeća, ali se prekida u Poslanici Hebrejima. Između pisanja knjiga i ovih prijepisa stoji oko 250 godina. Iz vremena prije otprilike 200. godine sačuvani su samo mali djelići. Prvi veći papirusi potječu iz vremena oko 200. godine ili kasnije. Papirus je prijepis na staroj vrsti papira napravljenoj od trske.
Komadić papirusa veličine kreditne kartice, s nekoliko riječi Ivana 18:31-33 na jednoj i 18:37-38 na drugoj strani. Obično se smatra najstarijim sačuvanim dijelom Novog zavjeta. Njegov prvi izdavač datirao ga je 1935. u prvu polovinu 2. stoljeća; neki papirolozi sada dokazuju da se ne može isključiti kasniji datum u 2. stoljeću ili oko 200.
Grčka Biblija prepisana u 4. stoljeću i najstariji sačuvani potpuni primjerak Novog zavjeta. Njeno Evanđelje po Marku završava se kod 16:8. Poslije Otkrivenja sadrži i Barnabinu poslanicu i dio Hermina Pastira, knjige kojih nema u današnjem Novom zavjetu.
Grčka Biblija prepisana u 4. stoljeću. Njeno Evanđelje po Marku završava se kod 16:8, a pisar je sljedeći stupac ostavio prazan. Rukopis se prekida kod Hebrejima 9, tako da je kraj njegovog Novog zavjeta izgubljen.
Čitavi odlomci koji su dodati
U tom razmaku bilo je i izmjena. Četiri odlomka nema u najstarijim rukopisima. To su posljednjih dvanaest stihova Marka i priča o ženi zatečenoj u preljubi u Ivanu. Druga dva su ispovijest Etiopljanina u Djelima 8:37 i stih o Trojstvu u 1. Ivanovoj 5:7. Kršćanski stručnjaci za tekst svaki od njih smatraju kasnijim dodatkom. Ipak ih King James Biblija sve štampa kao Sveto pismo.
“A kad Isus uskrsnu rano prvoga dana sedmice, javi se najprije Mariji Magdaleni, iz koje je istjerao sedam đavola.”
O završetku Marka izvještava da stihova 9-20 nema u dva najstarija grčka rukopisa, Sinaiticusu i Vaticanusu, ni u nekim ranim prijevodima; da Klement Aleksandrijski i Origen ne pokazuju da ih poznaju; i da Euzebije i Jeronim kažu da tog odlomka nije bilo u gotovo svim grčkim prijepisima koje su poznavali.
“A kad ga i dalje pitahu, usprav se i reče im: Ko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.”
O priči o ženi uhvaćenoj u preljubi (Ivan 7:53-8:11) izvještava da je nema u ranim papirusima (P66 i P75), u Codex Sinaiticusu i Codex Vaticanusu i drugim ranim svjedocima, i da je rukopisi koji je imaju stavljaju na različita mjesta: poslije Ivana 7:52, poslije Ivana 7:36, na kraj Ivana ili poslije Luke 21:38. Zaključuje da nije bila dio izvornog Evanđelja po Ivanu.
“A Filip reče: Ako vjeruješ svim srcem, možeš. A on odgovori i reče: Vjerujem da je Isus Krist Sin Božiji.”
O Djelima 8:37 procjenjuje da je stih kasniji dodatak. Nema ga u najstarijim svjedocima, među njima papirusima 45 i 74 i kodeksima Sinaiticus, Alexandrinus, Vaticanus i Ephraemi, i nema razloga da ga pisar izostavi da je bio izvoran. Sugerira da je ispovijest vjere korištena pri krštenju zapisana na margini, a kasnije prepisana u tekst.
“Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Riječ i Sveti Duh; i ovo troje jedno je.”
O 1 Ivanovoj 5:7-8 izvještava da riječi o Ocu, Riječi i Svetom Duhu nema ni u jednom poznatom grčkom rukopisu osim u osam kasnih, od kojih ih četiri imaju upisane na margini kao kasniji dodatak; da ih nijedan grčki crkveni otac ne navodi; i da ih nema ni u jednom starom prijevodu osim latinskog.
| Odlomak | U najstarijim rukopisima? | U King James verziji? |
|---|---|---|
| Kraj Marka, 16:9-20 | Ne | Da |
| Žena zatečena u preljubi, Ivan 7:53-8:11 | Ne | Da |
| Etiopljaninovo priznanje, Djela apostolska 8:37 | Ne | Da |
| Riječi o Trojstvu, 1 Ivanova 5:7 | Ne | Da |
Izmjene unesene namjerno
Većina razlika među prijepisima su omaške pera, kao što je pravopis. Ali neke su bile namjerne. Bart Ehrman je stručnjak za Novi zavjet koji je počeo kao evangelički kršćanin. On tvrdi da su prepisivači drugog i trećeg stoljeća ponekad mijenjali riječi koje su prepisivali. Činili su to da bi tekst jasnije podržavao njihovo vlastito vjerovanje o Kristu.
Dokazuje da su u 2. i 3. stoljeću pisari koji su se držali onoga što je postalo ortodoksno vjerovanje ponekad mijenjali tekstove koje su prepisivali kako bi jasnije podupirali njihov pogled na Krista, uključujući njegovo božanstvo. Riječi ‘Sin Božiji’ u Marku 1:1 tretira kao jedan takav dodatak.
Ehrman, koji je kao tinejdžer postao predan evangelik i učio na Moody Bible Institute i Wheatonu prije doktorata kod Brucea Metzgera na Princetonskom teološkom sjemeništu, izvještava da je poznato više od 5.700 grčkih rukopisa Novog zavjeta, pored oko 10.000 na latinskom. Nijedna dva nisu potpuno ista. Procjene razlika među njima kreću se od 200.000 do 400.000 ili više, tako da među rukopisima ima više razlika nego što ima riječi u Novom zavjetu. Većina su beznačajne omaške kao što je pravopis; neke mijenjaju značenje odlomka. Većina sačuvanih prijepisa stoljećima je kasnija od izvornika, a najraniji su malobrojni i uglavnom fragmenti.
Šta su napisali stručnjaci za tekst
Stručnjaci za tekst proučavaju prijepise da bi utvrdili prvi tekst. Robert Grant napisao je 1947. da je općenito priznato da se izvorni tekst Biblije ne može povratiti. Godine 1963. napisao je da je povratiti ono što su pisci Novog zavjeta napisali gotovo nemoguće. Kenneth Clark rekao je 1966. pred Društvom za biblijsku književnost da se može sumnjati da uopće postoji jedan izvorni tekst koji bi se povratio. Merrill Parvis napisao je 1973. da se kritička izdanja samih stručnjaka toliko razlikuju da je povratiti izvornik vrlo teško, ako ne i nemoguće. Vodeći tekstualni kritičari posljednjih desetljeća, kao što su David Parker i Eldon Epp, iznose sličnu tvrdnju. Oni tvrde da ta disciplina ne može obećati da će povratiti tekst samih autora.
Grant, historičar s Univerziteta u Chicagu, piše da je glavni cilj proučavanja novozavjetnog teksta i dalje povrat onoga što su pisci napisali i da je postizanje tog cilja gotovo nemoguće.
Grant piše da je općenito priznato da se izvorni tekst Biblije ne može povratiti.
U svom predsjedničkom govoru Društvu za biblijsku književnost Clark piše da je postignut veliki napredak u povratu ranog oblika teksta, ali da se može sumnjati postoji li dokaz o jednom izvornom tekstu koji bi se povratio.
Parvis piše da se kritička izdanja grčkog Novog zavjeta znatno razlikuju jedno od drugog, što sugerira da je vrlo teško, ako ne i nemoguće, povratiti izvorni tekst.
Vodeći tekstualni kritičar dokazuje da su se u najranijem razdoblju evanđelja slobodno prepisivala i stalno mijenjala, ‘živi tekst’, tako da se zadatak povrata jednog izvornog, autorskog teksta evanđelja ne može ostvariti i ne bi trebao biti cilj.
Dokazuje da ‘izvorni tekst’ ima nekoliko različitih značenja u novozavjetnoj tekstualnoj kritici (tekst kako ga je pisac prvi put napisao, raniji oblik iza njega, tekst koji je crkva kasnije primila kao kanon i druga) i da ta disciplina više ne može jednostavno tvrditi da povraća autograf.
Zašto kršćani kažu da je tekst pouzdan
Kršćani ističu da je Novi zavjet sačuvan u više rukopisa, i to ranijih, nego ijedna druga antička knjiga. Smatraju da se do ranog teksta može doći s pouzdanjem. Evangelici, velika skupina konzervativnih protestantskih kršćana, smatraju i da je Biblija bez greške. Ali njihova najpoznatija izjava o tome ograničava to na izvorne rukopise.
Ukazuje na to da je Novi zavjet sačuvan u mnogo više rukopisa, i u prijepisima bližim vremenu pisanja, nego ijedno drugo staro grčko ili latinsko djelo, čiji najraniji prijepisi često dolaze mnogo stoljeća nakon njihovih autora. Autori smatraju da to bogatstvo dokaza omogućava učenjacima da do ranog teksta dođu s više pouzdanja nego kod ijedne druge stare knjige.
Najpoznatija evangelička izjava o Bibliji. Potvrđuje da je Pismo bez greške u svemu što uči i da se nadahnuće, strogo govoreći, odnosi samo na izvorne rukopise (autografe), koji više ne postoje. Prijepisi i prijevodi su riječ Božija samo utoliko ukoliko vjerno predstavljaju izvornik.
Knjiga čuvana od početka
Kur'an obećava da ga Allah (﷾) Sam čuva. Nikada nije ovisio o jednom prvom primjerku. Mnogi su ga znali napamet, a imenovani pisari kao što je Zejd ibn Sabit zapisali su ga za života Poslanika (ﷺ). Džibril ga je s njim preslušavao jednom svake godine. Poslije njegove smrti sabran je u jedan svezak u roku od otprilike dvije godine. To je učinjeno iz pisanih komada i iz pamćenja onih koji su ga znali napamet. Dakle, njegov tekst nikada nije ovisio o sačuvanim prvim primjercima i nema razmaka od nekoliko stoljeća koji bi trebalo objašnjavati.
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.
Ebu Hurejre prenosi da je Džibril s Poslanikom (ﷺ) prelazio Kur'an jednom svake godine, a dva puta u godini kad je umro.
Tačku po tačku
The Text of the New Testament (4. izdanje, 2005), o broju svjedoka
Ukazuje na to da je Novi zavjet sačuvan u mnogo više rukopisa, i u prijepisima bližim vremenu pisanja, nego ijedno drugo staro grčko ili latinsko djelo, čiji najraniji prijepisi često dolaze mnogo stoljeća nakon njihovih autora. Autori smatraju da to bogatstvo dokaza omogućava učenjacima da do ranog teksta dođu s više pouzdanja nego kod ijedne druge stare knjige.
Navedeno za
Nijedna antička knjiga nema toliko rukopisa koliko Novi zavjet, pa se njegov izvorni tekst može rekonstruirati.
Odgovor
Broje se prijepisi i prijepisi prijepisa. Iz vremena prije otprilike 200. godine sačuvani su samo mali djelići. Mnogi kasniji prijepisi ne mogu pokazati šta se dogodilo prije nego što je načinjen najstariji. Dodaci se mogu otkriti samo tamo gdje su sačuvani rani prijepisi koji ih pokazuju, a izmjena iz tog ranog razdoblja mogla je ne ostaviti nikakav trag.
Zaključak — Broj prijepisa ne zatvara razmak između izvornika i najstarijeg sačuvanog teksta.
Čikaška izjava o biblijskoj nepogrešivosti (1978)
Najpoznatija evangelička izjava o Bibliji. Potvrđuje da je Pismo bez greške u svemu što uči i da se nadahnuće, strogo govoreći, odnosi samo na izvorne rukopise (autografe), koji više ne postoje. Prijepisi i prijevodi su riječ Božija samo utoliko ukoliko vjerno predstavljaju izvornik.
Navedeno za
Biblija je bez greške u izvornim rukopisima, a mnogi prijepisi omogućavaju stručnjacima da taj tekst povrate s velikom tačnošću.
Odgovor
Izvornici više ne postoje, a među prijepisima koji postoje ima stotine hiljada razlika. Čitavi odlomci kao što je kraj Marka stoljećima su stajali u štampanim Biblijama. I dalje stoje u King James Bibliji, iako ih najstariji prijepisi nemaju. Tekst bez greške koji niko nema ne može se ni pročitati ni provjeriti.
Zaključak — Nepogrešivost izvornika tvrdnja je o knjizi koju niko nema.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Izvornici su izgubljeni, ali prijepisa je toliko mnogo i toliko su rani da se tekst koji je Bog nadahnuo može povratiti s pouzdanjem. Nijedna doktrina ne ovisi o sumnjivom čitanju.
Novi zavjet ima više rukopisa, bližih vremenu pisanja, nego ijedna druga antička knjiga.
Pobijanje
Taj broj je stvaran. Ali više prijepisa ne zatvara razmak: kasnije načinjeni prijepisi ne mogu pokazati šta su govorili prvi prijepisi. Iz vremena prije otprilike 200. godine sačuvani su samo mali djelići, a neke izmjene unesene su namjerno.
Obilje rukopisa omogućava stručnjacima da s pouzdanjem dođu do izvornog teksta.
Pobijanje
Stručnjaci mogu doći do jednog ranog oblika teksta. Ali Parker i Epp, vodeći tekstualni kritičari posljednjih desetljeća, sumnjaju da se jedan izvornik može povratiti, kao što su prije njih sumnjali Grant, Clark i Parvis. Ehrman tvrdi da su prepisivači namjerno mijenjali tekst da podrže svoje vjerovanje o Kristu, tako da nisu sve razlike pravopisne.
Sveto pismo je bez greške u svojim izvornim rukopisima.
Pobijanje
Sama ta izjava to ograničava na izvornike, a nijedan izvornik nije sačuvan. Procjene govore o 200.000 do 400.000 ili više razlika među prijepisima. Tvrdnja o knjizi koju niko nema ne može se ni pročitati ni provjeriti.
Stav akademske zajednice
Status: Consensus
Stručnjaci se slažu da nije sačuvan autograf nijedne knjige Novog zavjeta i da se svi poznati prijepisi međusobno razlikuju. Neki vodeći tekstualni kritičari danas dovode u pitanje može li se tekst samih autora uopće povratiti.
Islamsko gledište
Novi zavjet kakav je prvobitno napisan izgubljen je. Ostali su kasniji prijepisi koji se razlikuju i kojima su ljudi dodavali. Kur'an, čuvan u pisanju i pamćenju od vremena Poslanika (ﷺ), nema takvog razmaka.
Nije sačuvan izvorni rukopis nijedne knjige Novog zavjeta.
Najstariji potpuni Novi zavjet prepisan je u četvrtom stoljeću, oko 250 godina nakon što su knjige napisane.
Iz vremena prije otprilike 200. godine sačuvani su samo mali djelići, a najstariji sadrži nekoliko riječi iz Ivana.
Čitavi odlomci, uključujući kraj Marka i 1. Ivanovu 5:7, dodati su u tekst kasnije.
Neki prepisivači namjerno su mijenjali tekst da podrže svoje vjerovanje o Kristu.
Nekoliko vodećih stručnjaka za tekst napisalo je da se izvorni tekst ne može, ili se jedva može, povratiti. To ide od Granta 1947. do Parkera 1997.
Kur'an je zapisan za života Poslanika (ﷺ) i sabran u jedan svezak ubrzo poslije njegove smrti.
Allah (﷾) je obećao da će čuvati Kur'an od iskrivljavanja.