Kratak odgovor
Da, neke od njih jesu. Učenjaci procjenjuju 200.000 do 400.000 razlika među rukopisima Novog zavjeta, više nego što on ima riječi. Kršćanski učenjaci odgovaraju da su većina male greške. Jesu, ali taj odgovor predaje glavnu tačku. Priznaje da su ljudi tekst Biblije mijenjali rukom, u svakoj generaciji, oko 1.400 godina. Neke promjene doista su dotakle učenje (ono u šta kršćani vjeruju). Jedini stih koji kaže da su trojica jedno nema u najranijim prijepisima. Nema ni kraja Marka, gdje kršćani čitaju o ukazanjima uskrslog Isusa, ni priče o ženi uhvaćenoj u preljubi. To znamo samo zato što su sačuvani stariji prijepisi. Iz prvih stotinu godina nakon što su knjige napisane sačuvano je samo nekoliko komadića. Zato niko ne može provjeriti šta se tada promijenilo. U Starom zavjetu hebrejski i grčki tekst čak datiraju potop s razlikom od stotina godina. Isus je rekao da čovjek živi “o svakoj riječi” Božijoj. Zakon zabranjuje dodavanje Božijoj riječi ili oduzimanje od nje. Kur'an kaže da Allah (﷾) Sam bdije nad njim.
Potpuno objašnjenje
Ko je izbrojao razlike
Brojke dolaze od Barta Ehrmana, poznatog stručnjaka za rukom pisane prijepise (rukopise) Novog zavjeta. On nije musliman. Kao tinejdžer postao je evangelički kršćanin, onaj koji Bibliju smatra konačnim autoritetom. Naučio je grčki da bi mogao čitati Novi zavjet na njegovom prvom jeziku. Učio je kod Brucea Metzgera, vodećeg učenjaka teksta Novog zavjeta svog vremena. Nije krenuo da nađe ono što je našao o prijepisima. Izvještava o 200.000 do 400.000 razlika među rukopisima, više nego što ima riječi u samom Novom zavjetu.
Ehrman, koji je kao tinejdžer postao predan evangelik i učio na Moody Bible Institute i Wheatonu prije doktorata kod Brucea Metzgera na Princetonskom teološkom sjemeništu, izvještava da je poznato više od 5.700 grčkih rukopisa Novog zavjeta, pored oko 10.000 na latinskom. Nijedna dva nisu potpuno ista. Procjene razlika među njima kreću se od 200.000 do 400.000 ili više, tako da među rukopisima ima više razlika nego što ima riječi u Novom zavjetu. Većina su beznačajne omaške kao što je pravopis; neke mijenjaju značenje odlomka. Većina sačuvanih prijepisa stoljećima je kasnija od izvornika, a najraniji su malobrojni i uglavnom fragmenti.
Odgovor koji daju kršćani
Kršćanski učenjaci odgovaraju da su gotovo sve razlike beznačajne. Primjeri su ime napisano na dva načina, riječi drugačijim redom ili ispušten član (mala riječ poput engleskog ‘the’). Druge su greške prepisivačevog oka. Westcott i Hort, dvojica učenjaka koji su 1881. uredili grčki Novi zavjet, procijenili su da stvarne razlike teško dotiču hiljaditi dio teksta. Bart Ehrman je učenjak Novog zavjeta koji nije branitelj teksta. Slaže se da je većina razlika nebitna.
Klasični iskaz odbrane. Ostavljajući po strani razlike u pravopisu, urednici kritičkog grčkog teksta procjenjuju da riječi koje su još sporne čine oko šezdesetinu Novog zavjeta, da je većina njih razmjerno beznačajna i da suštinske razlike teško mogu iznositi više od hiljaditog dijela teksta.
Ehrman, koji je kao tinejdžer postao predan evangelik i učio na Moody Bible Institute i Wheatonu prije doktorata kod Brucea Metzgera na Princetonskom teološkom sjemeništu, izvještava da je poznato više od 5.700 grčkih rukopisa Novog zavjeta, pored oko 10.000 na latinskom. Nijedna dva nisu potpuno ista. Procjene razlika među njima kreću se od 200.000 do 400.000 ili više, tako da među rukopisima ima više razlika nego što ima riječi u Novom zavjetu. Većina su beznačajne omaške kao što je pravopis; neke mijenjaju značenje odlomka. Većina sačuvanih prijepisa stoljećima je kasnija od izvornika, a najraniji su malobrojni i uglavnom fragmenti.
Šta taj odgovor priznaje
Odbrana je tačna do neke mjere, a priznaje tačku koja je važna. Svaka razlika je mjesto gdje je prepisivač promijenio ono što je prepisivao. Većina je mala, ali ih niko sada ne može sve poništiti. Isto prepisivanje rukom koje je načinilo male greške donijelo je i promjene koje su dosegle učenje, kako pokazuje sljedeći dio.
Ehrman, koji je kao tinejdžer postao predan evangelik i učio na Moody Bible Institute i Wheatonu prije doktorata kod Brucea Metzgera na Princetonskom teološkom sjemeništu, izvještava da je poznato više od 5.700 grčkih rukopisa Novog zavjeta, pored oko 10.000 na latinskom. Nijedna dva nisu potpuno ista. Procjene razlika među njima kreću se od 200.000 do 400.000 ili više, tako da među rukopisima ima više razlika nego što ima riječi u Novom zavjetu. Većina su beznačajne omaške kao što je pravopis; neke mijenjaju značenje odlomka. Većina sačuvanih prijepisa stoljećima je kasnija od izvornika, a najraniji su malobrojni i uglavnom fragmenti.
Promjene koje su dosegle učenje
Tri poznata odlomka nema u najranijim prijepisima, a sva tri utvrdili su kršćanski učenjaci. Prvi je 1 Ivanova 5:7, jedini stih koji izričito iznosi Trojstvo (Boga kao tri u jednom). Nema ga ni u jednom grčkom rukopisu prije kasnog srednjeg vijeka, osim kao kasnija bilješka na margini. Drugi je posljednjih dvanaest stihova Marka, s onim što kršćani pričaju o ukazanjima uskrslog Isusa. Nema ih u dvije najstarije grčke Biblije sačuvane u velikom dijelu, koje završavaju kod stiha 8. Treći je priča o ženi uhvaćenoj u preljubi. Nema je u najranijim prijepisima Ivana. Sva tri se još štampaju u mnogim Biblijama i čitaju u crkvi kao Božija riječ.
“Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Riječ i Sveti Duh; i ovo troje jedno je.”
O 1 Ivanovoj 5:7-8 izvještava da riječi o Ocu, Riječi i Svetom Duhu nema ni u jednom poznatom grčkom rukopisu osim u osam kasnih, od kojih ih četiri imaju upisane na margini kao kasniji dodatak; da ih nijedan grčki crkveni otac ne navodi; i da ih nema ni u jednom starom prijevodu osim latinskog.
“I izašavši brzo, pobjegoše od groba, jer ih uhvati drhtanje i zaprepaštenje; i nikome ništa ne rekoše, jer su se bojale.”
O Marku 16:9-20 izvještava da posljednjih dvanaest stihova nema u dvije najstarije grčke Biblije koje su sačuvane u velikom dijelu, Codex Sinaiticus i Codex Vaticanus, ni u drugim ranim svjedocima; da Euzebije i Jeronim navode da tih stihova nije bilo u gotovo svim grčkim prijepisima koje su poznavali; da neki rukopisi umjesto toga imaju drugačiji, kraći završetak; i zaključuje da se Evanđelje kakvo imamo iz najranijih dokaza završava kod 16:8.
“A kad ga i dalje pitahu, usprav se i reče im: Ko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.”
O priči o ženi uhvaćenoj u preljubi (Ivan 7:53-8:11) izvještava da je nema u ranim papirusima (P66 i P75), u Codex Sinaiticusu i Codex Vaticanusu i drugim ranim svjedocima, i da je rukopisi koji je imaju stavljaju na različita mjesta: poslije Ivana 7:52, poslije Ivana 7:36, na kraj Ivana ili poslije Luke 21:38. Zaključuje da nije bila dio izvornog Evanđelja po Ivanu.
| Odlomak | Šta kaže | Dokazi |
|---|---|---|
| 1 Ivanova 5:7 | Otac, Riječ i Sveti Duh: i “ovo troje jedno je”. To je jedini stih koji kaže da su Otac, Riječ i Sveti Duh jedno. | Nema ga ni u jednom grčkom rukopisu prije kasnog srednjeg vijeka, osim kao kasnije bilješke na margini. |
| Marko 16:9-20, posljednjih dvanaest stihova | Ukazanja uskrslog Isusa | Nema ih u dvije najstarije grčke Biblije sačuvane u velikom dijelu. One završavaju kod stiha 8. |
| Ivan 7:53-8:11 | Žena uhvaćena u preljubi: ‘Ko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.’ | Nema ga u najranijim prijepisima Ivana. Kasniji prijepisi stavljaju ga na različita mjesta, neki u Luku. |
Kršćanski učenjaci utvrdili su sva tri. Ipak se sva tri još uvijek štampaju u mnogim Biblijama i čitaju u crkvi kao Božija riječ.
Godine koje niko ne može provjeriti
Ova tri znamo samo zato što su sačuvani stariji rukopisi koji se mogu porediti s kasnijim. Iz otprilike prvih stotinu godina nakon što su knjige napisane gotovo ništa nije sačuvano. Postoji samo nekoliko malih fragmenata. Najraniji je komadić Ivana veličine kreditne kartice. To je vrijeme kada je tekst bio najnoviji i najlakše se mijenjao. Nijedan prijepis iz tog vremena nije sačuvan da pokaže šta mu je tada učinjeno.
Ehrman, koji je kao tinejdžer postao predan evangelik i učio na Moody Bible Institute i Wheatonu prije doktorata kod Brucea Metzgera na Princetonskom teološkom sjemeništu, izvještava da je poznato više od 5.700 grčkih rukopisa Novog zavjeta, pored oko 10.000 na latinskom. Nijedna dva nisu potpuno ista. Procjene razlika među njima kreću se od 200.000 do 400.000 ili više, tako da među rukopisima ima više razlika nego što ima riječi u Novom zavjetu. Većina su beznačajne omaške kao što je pravopis; neke mijenjaju značenje odlomka. Većina sačuvanih prijepisa stoljećima je kasnija od izvornika, a najraniji su malobrojni i uglavnom fragmenti.
Komadić papirusa veličine kreditne kartice, s nekoliko riječi Ivana 18:31-33 na jednoj i 18:37-38 na drugoj strani. Obično se smatra najstarijim sačuvanim dijelom Novog zavjeta. Njegov prvi izdavač datirao ga je 1935. u prvu polovinu 2. stoljeća; neki papirolozi sada dokazuju da se ne može isključiti kasniji datum u 2. stoljeću ili oko 200.
Razlike Starog zavjeta nisu sve male
Hebrejska Biblija pokazuje isto. Samarijansko Petoknjižje (vlastiti prijepis prvih pet knjiga kod Samarijanaca) razlikuje se od jevrejskog hebrejskog teksta na oko 6.000 mjesta. Septuaginta je stari grčki prijevod jevrejskih spisa. Njen Jeremija kraći je od hebrejskog za oko jednu sedminu, a poglavlja su drugačijim redom. Dobi očeva u Postanku 5 i 11 također se razlikuju između hebrejskog, grčkog i samarijanskog teksta. U hebrejskom Adam ima 130 godina kada se rodi Set. U grčkom ima 230. Zato ova tri teksta potop datiraju s razlikom od stotina godina. A u 1 Samuelovoj 13:1 hebrejski tekst izgubio je Šaulovu dob. King James Version preoblikuje stih. Jevrejski prijevod iz 1917. ostavlja prazno mjesto.
Standardni priručnik o tekstu hebrejske Biblije. Najstarija sačuvana potpuna hebrejska Biblija je srednjovjekovni Lenjingradski kodeks (1008-1009. n. e.). Svici pokazuju da su Pisma oko početka nove ere kružila u nekoliko različitih tekstualnih oblika. Samarijansko Petoknjižje razlikuje se od jevrejskog masoretskog teksta na oko 6.000 mjesta; Jeremija u grčkoj Septuaginti kraći je od hebrejskog za oko jednu sedminu i drugačije redaju poglavlja, a njen Job je oko šestinu kraći. Dobi u rodoslovima Postanka 5 i 11 razlikuju se između tri teksta, pa se njihove hronologije potopa i stvaranja razlikuju za stoljeća.
Uspoređuje Postanak 1-11 u hebrejskom (masoretskom), samarijanskom i grčkom (Septuaginta) tekstu. Dobi otaca u rodoslovima Postanka 5 i 11 sistematski se razlikuju među tri teksta, a Hendel dokazuje da razlike potiču od namjernih revizija hronologije koje su načinili pisari.
“I Adam poživje stotinu i trideset godina i rodi sina po svojoj sličnosti, po svojoj slici; i nazva ga Set:”
U grčkoj Septuaginti Adam ima dvije stotine i trideset godina kad se rodi Set, a ne stotinu i trideset kao u hebrejskom. Grčki tekst daje stotinu godina više prije rođenja sina i petorici drugih otaca prije potopa.
“Šaul je vladao jednu godinu; i kad je vladao dvije godine nad Izraelom,”
“Šaulu je bilo — godina kad se zakraljio; i dvije godine je vladao nad Izraelom.”
Tekst Biblije u brojevima
- Sačuvano je više od 5.000 rukom pisanih grčkih prijepisa Novog zavjeta i oko 10.000 na latinskom.
- Učenjaci procjenjuju 200.000 do 400.000 razlika među njima. To je više razlika nego što ima riječi u Novom zavjetu.
- Većina razlika su sitne omaške, poput pravopisa. Ali neke su čitavi odlomci, poput posljednjih dvanaest stihova Marka.
- Najstarija sačuvana potpuna Hebrejska Biblija prepisana je oko 1008. n. e., više od hiljadu godina nakon svoje najkasnije knjige.
- Grčki prijevod koji pisci Novog zavjeta obično navode ima knjigu Jeremije za oko sedminu kraću od hebrejske.
- Dobi u Postanku 5 i 11 razlikuju se između hebrejskog, grčkog i vlastitog samaritanskog prijepisa pet Mojsijevih knjiga. Tako ta tri teksta datiraju Potop s razlikom od više stoljeća.
Svaka riječ, kaže Biblija
Isus je sotoni odgovorio riječima iz Mojsijevog zakona. Čovjek živi o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih. Isti Zakon zabranjuje dodavanje Božijoj riječi ili oduzimanje bilo čega od nje. Po tom mjerilu, prepisivačeve riječi stavljene u Božiju knjigu nisu mala stvar.
“A on odgovori i reče: Pisano je: Neće čovjek živjeti samo o hljebu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih.”
“I ponizio te je, i pustio da gladuješ, i hranio te manom, koju nisi poznavao, niti su je poznavali očevi tvoji; da ti da do znanja da čovjek ne živi samo o hljebu, nego da čovjek živi o svakoj riječi koja izlazi iz usta GOSPODNJIH.”
“Ne dodajite riječi koju vam zapovijedam, niti išta od nje oduzimajte, da držite zapovijedi GOSPODA, Boga vašega, koje vam zapovijedam.”
Knjiga nad kojom je Allah (﷾) obećao bdjeti
Kur'an kaže da ga je Allah (﷾) objavio i da će nad njim bdjeti, čuvajući ga od iskvarenja. Poziva i čitaoca da ga provjeri. Knjiga od nekoga drugog, a ne od Allaha (﷾), kaže, sadržavala bi mnoge protivrječnosti. Mnogi ashabi znali su ga napamet, pa nikada nije počivao samo na prijepisima. Enes ibn Malik, ashab, upitan je ko je sakupio Kur'an za Poslanikovog (ﷺ) života. Imenovao je četvoricu, sve ensarije (muslimane rodom iz Medine). Pisari kao što je Zejd ibn Sabit zapisivali su objavu za njega.
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
Enes ibn Malik, upitan ko je sakupio Kur'an za Poslanikovog (ﷺ) života, imenovao je četiri čovjeka, sve ensarije: Ubejja ibn Ka'ba, Muaza ibn Džebela, Zejda ibn Sabita i Ebu Zejda.
Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.
Kršćanski odgovor i odgovor na njega
The New Testament in the Original Greek: Introduction (1882)
Klasični iskaz odbrane. Ostavljajući po strani razlike u pravopisu, urednici kritičkog grčkog teksta procjenjuju da riječi koje su još sporne čine oko šezdesetinu Novog zavjeta, da je većina njih razmjerno beznačajna i da suštinske razlike teško mogu iznositi više od hiljaditog dijela teksta.
Navedeno za
Kršćani kažu da je samo sićušan dio teksta zaista sporan i iz toga zaključuju da nijedno učenje nije pogođeno.
Odgovor
Kršćani odgovaraju da se Trojstvo i uskrsnuće uče na drugim mjestima, pa ništa ne zavisi od ovih odlomaka. Ali odlomci pokazuju da su prepisivači upisivali učenje u tekst. Jedan pisar stavio je riječi “ovo troje jedno je” u 1 Ivanovu, a neko je Marku dao završetak koji on nije napisao. Odbrana računa samo promjene koje se još mogu vidjeti. Promjene načinjene u prvih stotinu godina ne mogu se provjeriti ni po jednom prijepisu iz tog vremena.
Zaključak — Prepisivači su doista upisivali učenje u tekst, a najranije razdoblje ne može se provjeriti, pa ‘nijedno učenje nije pogođeno’ nije dokazano.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Gotovo sve razlike su pravopis, red riječi i greške. Ostalo se može razriješiti poređenjem mnogih prijepisa, a nijedno učenje vjere ne počiva na sumnjivom čitanju.
Većina razlika među rukopisima beznačajne su greške u pravopisu i redu riječi.
Pobijanje
Prihvaćeno, većina razlika su male greške. Ali pitanje nije koliko ih je malih. Pitanje je da li je ijedna dosegla učenje, a 1 Ivanova 5:7 i kraj Marka jesu.
Westcott i Hort procijenili su da suštinske razlike teško dotiču hiljaditi dio teksta. Kršćani zaključuju da nijedno učenje ne zavisi od sumnjivog čitanja.
Pobijanje
Prihvaćeno, kršćani nalaze da Trojstvo i uskrsnuće uče i drugi stihovi. Ali hiljaditi dio računa samo promjene koje se još mogu vidjeti. Promjene iz prvih stotinu godina ne mogu se provjeriti, a Zakon ljudima zabranjuje dodavanje Božijoj riječi ili oduzimanje od nje.
Islamsko gledište
Odbrana priznaje da su ljudi mijenjali tekst dok su ga prepisivali. Promjene uključuju stih o Trojstvu i ukazanja nakon uskrsnuća kod Marka. Kur'an, poslan Poslaniku (ﷺ), Knjiga je nad kojom je Allah (﷾) obećao Sam bdjeti.
Stotine hiljada razlika pokazuju da su prepisivači mijenjali tekst dok su ga prepisivali.
Tri odlomka nema u najranijim prijepisima. To su jedini stih koji izričito iznosi Trojstvo, posljednjih dvanaest stihova Marka i priča o preljubnici.
Iz prvih stotinu godina nakon što su knjige napisane sačuvano je samo nekoliko malih fragmenata. Zato se tekst tog razdoblja ne može provjeriti po rukopisima iz njegovog vremena.
U Starom zavjetu samarijansko Petoknjižje razlikuje se od jevrejskog teksta na oko 6.000 mjesta. Grčki Jeremija kraći je od hebrejskog za oko jednu sedminu. Tri teksta također datiraju potop s razlikom od stotina godina.
Isus i Zakon kažu da čovjek živi o svakoj Božijoj riječi. A Zakon zabranjuje dodavanje njoj ili oduzimanje od nje.
Kur'an kaže da Allah (﷾) Sam bdije nad njim, čuvajući ga od iskvarenja.
Kur'an su za Poslanikovog (ﷺ) života zapisali pisari poznati po imenu, kao što je Zejd ibn Sabit.
Učenjaci procjenjuju 200.000 do 400.000 razlika među rukopisima Novog zavjeta. To je više od broja riječi u Novom zavjetu.
U 1 Samuelovoj 13:1 hebrejski tekst izgubio je broj. King James Version, World English Bible i prijevod JPS iz 1917. štampaju tri različita stiha.