Kratak odgovor
Da. Najstariji rukopisi Kur'ana glase kao i današnji Kur'an. Dva lista na Univerzitetu u Birminghamu datirana su ugljikom 2015., najvjerovatnije između 568. i 645. n. e. Poslanik (ﷺ) živio je otprilike od 570. do 632. Osim sitnih pravopisnih pojedinosti, njihov tekst je današnji tekst. Drugi rani primjerci razlikuju se od današnjeg teksta samo u pravopisu, numeraciji ajeta i ponekoj prepisivačkoj omaški. Među njima su veliki kodeks (ručno prepisana knjiga) u Istanbulu i rani listovi u Parizu i Berlinu. Nijedan nema poglavlje ili ajet kojeg današnji Kur'an nema. Jedan pergament u San'i ima stariji tekst ispran ispod današnjeg. Razlikuje se u sitnim riječima, redoslijedu poglavlja, jednom zamijenjenom paru ajeta i jednom nedostajućem ajetu. Njegovi priređivači ocjenjuju ga privatnim primjerkom jednog ashaba, a današnji tekst vjernijim. To odgovara kur'anskom obećanju da će ga Bog čuvati.
Potpuno objašnjenje
Birminghamski listovi
Dva lista u zbirci Univerziteta u Birminghamu nose dijelove tri sure (poglavlja). Napisani su ranim hidžaskim pismom, starim stilom arapskog pisanja. Radiokarbonsko datiranje 2015. stavilo je pergament, s vjerovatnoćom od oko 95 posto, između 568. i 645. n. e. Taj raspon preklapa se sa životom Poslanika (ﷺ), koji je umro 632. Test datira životinjsku kožu, a ne pisanje. Pisanje dolazi nakon što je pergament napravljen, pa listovi odgovaraju primjerku iz Poslanikovog (ﷺ) vremena ili ubrzo poslije njega. Pismo na njima glasi kao isti odlomci u svakom štampanom Kur'anu danas.
Dva pergamentna lista s dijelovima sura 18 do 20 u ranom hidžaskom pismu. Oxford Radiocarbon Accelerator Unit datirao je 2015. pergament u period između 568. i 645. n. e., s vjerovatnoćom od 95,4 posto, što je raspon koji obuhvata Poslanikov (ﷺ) život (oko 570-632). Osim sitnih pravopisnih tačaka, tekst na listovima isti je kao tekst tih sura kakve Kur'an danas ima.
- Cadbury Research Library, Univerzitet u Birminghamu
Drugi rani primjerci
Veliki kodeks u Muzeju palače Topkapi objavljen je u cijelosti. Provjeren je riječ po riječ prema standardnom tekstu. Razlike su pravopisne i prepisivačke omaške, kao što je slovo ili riječ izostavljena greškom. Svaka ručno prepisana knjiga ih ima. Kodeks ima iste sure, s ajetima istim redom. Rani kodeks koji se čuva u Taškentu, nekada povezivan s Osmanom, također nosi standardni tekst. Fotografije ranih listova u Parizu, Berlinu i drugdje objavljene su na internetu. Dakle, svako ih može provjeriti prema štampanom Kur'anu.
Potpuni faksimil velikog ranog kodeksa Kur'ana koji se čuva u muzeju palače Topkapi u Istanbulu, sa studijom koja njegov tekst uspoređuje riječ po riječ sa standardnim štampanim tekstom. Razlike koje navodi tiču se pravopisa i prepisivačkih omaški. Njegove sure i redoslijed ajeta u njima isti su kao u standardnom tekstu.
Dugoročni istraživački projekt koji objavljuje fotografije i opise ranih rukopisa Kur'ana iz biblioteka širom svijeta, s rezultatima radiokarbonskog datiranja gdje postoje, tako da ih svako može uspoređivati sa štampanim tekstom ajet po ajet.
Palimpsest iz San'e
Palimpsest je rukopis čije je prvo pisanje isprano i prepisano. Jedan pronađen u San'i, glavnom gradu Jemena, ima dva sloja. Gornji tekst je standardni Kur'an. Ispod njega je stariji, isprani tekst koji se razlikuje u sitnim riječima i izrazima. Učenjaci koji su ga priredili tvrde da je to lični kodeks jednog ashaba. Muslimanski izvori kažu da su kodeksi te vrste postojali prije nego što je Osman napravio svoj standardni primjerak. Unutar svake sure donji tekst ima iste ajete istim redom, uz dva izuzetka. Jedan par ajeta je zamijenjen, a jedan ajet koji gotovo ponavlja drugi nedostaje. Poglavlja su drugim redom. Njegovi priređivači zaključili su da je standardni tekst vjerniji Poslaniku (ﷺ).
Studija sanskog palimpsesta (Sana 1), rukopisa čiji prvi, izbrisani tekst leži ispod kasnijeg standardnog teksta. Jedan list je radiokarbonski datiran, s velikom vjerovatnoćom, u vrijeme prije 671. n. e. Autori dokazuju da je izbrisani donji tekst primjerak nekog ashaba, one vrste za koju rani muslimanski izvori kažu da je postojala prije Osmanovog standardnog primjerka, i da dokazi podržavaju izvještaj da standardni tekst seže do Osmana. Zaključuju da standardni tekst vjernije prenosi Poslanikovo (ﷺ) učenje nego donji tekst.
Izdanje i studija donjeg teksta rukopisa Sana 1. Njegove razlike od standardnog teksta uglavnom su male varijante u riječima i izrazima, one vrste koju rani izvori navode za vlastite primjerke ashaba. Unutar svake sure sačuvani donji tekst ima iste ajete kao standardni tekst, istim redom, uz dva izuzetka: ajeti 20:31-32 zamijenili su mjesta, a nedostaje ajet 9:85 (koji gotovo ponavlja 9:55). Redoslijed sura se razlikuje.
Zašto se primjerci slažu
Kur'an kaže da će ga Bog čuvati. Zejd ibn Sabit, Poslanikov (ﷺ) pisar, sakupio ga je u jedan svezak u roku od dvije godine poslije Poslanikove (ﷺ) smrti. Koristio je zapisane dijelove i ljude koji su ga znali napamet. Manje od dvadeset godina poslije Poslanikove (ﷺ) smrti halifa Osman dao je da se taj svezak prepiše i pošalje u svaku pokrajinu. Rukopisi su upravo ono što bi se po toj historiji očekivalo.
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.
Enes prenosi da je Huzejfa ibn el-Jeman, uznemiren time koliko su se vojnici Sirije i Iraka razilazili u učenju Kur'ana, pozvao Osmana da spasi ummet prije nego što se raziđe oko svoje Knjige kao što su se razišli Jevreji i kršćani. Osman je posudio sakupljene listove koje je čuvala Hafsa, dao Zejdu ibn Sabitu i trojici Kurejšija da ih prepišu, rekavši trojici da, gdje god se s Zejdom raziđu, pišu na narječju Kurejšija, na kojem je Kur'an objavljen, vratio joj listove, poslao po primjerak u svaku pokrajinu i naredio da se sav drugi pisani kur'anski materijal spali.
- Za njegovog života
Naučen napamet i zapisan
Kur'an je naučen napamet i zapisan dok je Poslanik (ﷺ) bio živ.
- U roku od 2 godine
Sakupljen u jedan svezak
Zejd ibn Sabit, Poslanikov pisar, sakupio ga je u jedan svezak iz pisanih dijelova i od ljudi koji su ga znali napamet. Nije dodao ništa svoje.
- U roku od 20 godina
Prepisan za svaku pokrajinu
Osman, treći vođa poslije Poslanika, dao je da se taj svezak prepiše i pošalje u svaku pokrajinu.
- Najstariji listovi
Birminghamski listovi
Naučna provjera starosti (radiokarbonsko datiranje) smješta njihov pergament između 568. i 645., raspon koji se preklapa s Poslanikovim životom. Njihove riječi glase kao isti odlomci u svakom današnjem štampanom Kur'anu.
- Rani primjerci
Istanbul i Taškent
Veliki rani primjerci koji se čuvaju u Istanbulu i Taškentu nose isti tekst. Gdje se razlikuju, to je u pravopisu ili prepisivačkoj omašci, kakvu ima svaka ručno prepisana knjiga.
- Danas
Bez takvih fusnota
Nijedan štampani Kur'an nema bilješku da u najstarijim primjercima nedostaje neki odlomak, jer najstariji primjerci ne daju osnova za nju.
Kur'an kaže da će ga Allah (﷾) čuvati. Rukopisi su ono što ta historija navodi da se očekuje.
Razlika u odnosu na biblijske primjerke
Mnoge moderne Biblije imaju bilješke da najstarijim rukopisima nedostaju određeni odlomci, kao što je posljednjih dvanaest stihova Marka. Nijedan štampani Kur'an nema bilješku te vrste. Rani primjerci standardnog teksta razlikuju se od njega samo u pravopisu i prepisivačkim omaškama.
O Marku 16:9-20 izvještava da posljednjih dvanaest stihova nema u dvije najstarije grčke Biblije koje su sačuvane u velikom dijelu, Codex Sinaiticus i Codex Vaticanus, ni u drugim ranim svjedocima; da Euzebije i Jeronim navode da tih stihova nije bilo u gotovo svim grčkim prijepisima koje su poznavali; da neki rukopisi umjesto toga imaju drugačiji, kraći završetak; i zaključuje da se Evanđelje kakvo imamo iz najranijih dokaza završava kod 16:8.
Tvrdnje kritičara
Rukopis Kur'ana iz Birminghama (Mingana 1572a)
Dva pergamentna lista s dijelovima sura 18 do 20 u ranom hidžaskom pismu. Oxford Radiocarbon Accelerator Unit datirao je 2015. pergament u period između 568. i 645. n. e., s vjerovatnoćom od 95,4 posto, što je raspon koji obuhvata Poslanikov (ﷺ) život (oko 570-632). Osim sitnih pravopisnih tačaka, tekst na listovima isti je kao tekst tih sura kakve Kur'an danas ima.
Navedeno za
Birminghamski pergament možda je stariji od Muhammeda (ﷺ), jer njegov vremenski raspon počinje 568. n. e. Dakle, tekst bi mogao biti stariji od njega.
Odgovor
Test datira životinjsku kožu, a ne pisanje. Pisanje dolazi nakon što je pergament napravljen. Raspon obuhvata i cijeli život Poslanika (ﷺ). Listovi nose dijelove tri sure kakve Kur'an ima danas.
Zaključak — Datum se odnosi na kožu, a ne na pisanje, pa ne može pokazati da je tekst stariji od Poslanika (ﷺ).
Quranic Studies (1977)
Dokazuje da je Kur'an svoj utvrđeni, kanonski oblik dosegao tek postepeno, tokom oko dva stoljeća, i da nije dovršen sve do oko kraja 8. stoljeća n. e.
Navedeno za
Kur'an nije bio utvrđen sve do oko dva stoljeća poslije Muhammeda (ﷺ).
Odgovor
Radiokarbonsko datiranje od tada je birminghamske listove datiralo između 568. i 645. n. e. Jedan list pergamenta iz San'e datiralo je, s velikom vjerovatnoćom, prije 671. n. e. Birminghamski listovi nose današnji tekst. Pergament iz San'e nosi iste sure, s ajetima gotovo uvijek istim redom. Teorija je izgrađena prije ovih rezultata.
Zaključak — Fizički dokazi pokazuju današnji tekst u upotrebi unutar prvog stoljeća islama, pa teorija o kasnom nastanku pada.
San'a' 1 and the Origins of the Qur'an (2012)
Izdanje i studija donjeg teksta rukopisa Sana 1. Njegove razlike od standardnog teksta uglavnom su male varijante u riječima i izrazima, one vrste koju rani izvori navode za vlastite primjerke ashaba. Unutar svake sure sačuvani donji tekst ima iste ajete kao standardni tekst, istim redom, uz dva izuzetka: ajeti 20:31-32 zamijenili su mjesta, a nedostaje ajet 9:85 (koji gotovo ponavlja 9:55). Redoslijed sura se razlikuje.
Navedeno za
Izbrisani tekst palimpsesta iz San'e pokazuje raniji, drugačiji Kur'an.
Odgovor
Njegovi priređivači tvrde da donji tekst potječe iz ličnog kodeksa jednog ashaba. To je vrsta koja je postojala prije Osmanovog standardnog primjerka, upravo vrsta primjerka za koju muslimanski izvori kažu da je postojala i bila povučena. Njegove razlike uglavnom su sitne riječi i izrazi unutar istih ajeta. Poglavlja dolaze drugim redom. Tu je i jedan zamijenjen par ajeta i jedan nedostajući ajet koji gotovo ponavlja drugi. Njegovi vlastiti priređivači zaključili su da je standardni tekst vjerniji Poslanikovom (ﷺ) učenju.
Zaključak — Donji tekst iz San'e potvrđuje muslimanski izvještaj o tome kako je tekst standardizovan. Ne pokazuje drugačiji Kur'an.
Corpus Coranicum
Dugoročni istraživački projekt koji objavljuje fotografije i opise ranih rukopisa Kur'ana iz biblioteka širom svijeta, s rezultatima radiokarbonskog datiranja gdje postoje, tako da ih svako može uspoređivati sa štampanim tekstom ajet po ajet.
Navedeno za
Najstariji rukopisi imaju malo tačaka. Mnoga arapska slova dijele jedan oblik, pa niko ne može znati kako je tekst prvobitno čitan.
Odgovor
Istina je da najraniji primjerci označavaju samo neke od tačaka koje razlikuju slova istog oblika. Svako to može vidjeti na fotografijama na Corpus Coranicum, internetskom arhivu ranih rukopisa. Ali Kur'an nikada nije čuvan samo mastilom. Njegovo ime znači učenje, a učen je napamet i slušan naglas više nego što je čitan. Kur'an o sebi kaže da je “sačinjen od ajeta jasnih; u grudima su onih kojima je znanje dato” (29:49). Pisani primjerak pomagao je ljudima koji su već znali riječi. Tamo gdje se riječ bez tačaka može čitati na više načina, uče se samo određeni kiraeti. Svaki mora odgovarati Osmanovim primjercima, biti ispravan arapski i doći ispravnim lancem učača od Poslanika (ﷺ). Podrobna studija dva kiraeta koji se danas uče, Hafsa i Varša, utvrdila je da gotovo sve njihove razlike leže u samoglasnicima i tačkama. Vrlo malo njih čini ikakvu stvarnu razliku u značenju.
Zaključak — Nedostajuće tačke nisu riječi ostavile nagađanju. Nosilo ih je pamćenje, a svaki kiraet poznat je po svom lancu.
Gledišta
Teorija o kasnom nastanku
Jedna škola kritičara 1970-ih tvrdila je da se Kur'an oblikovao polako, dugo poslije Poslanika (ﷺ).
John Wansbrough, učenjak koji je pisao 1970-ih, tvrdio je da je utvrđeni tekst Kur'ana nastajao oko dva stoljeća. Stavio ga je oko kraja osmog stoljeća.
Pobijanje
Wansbrough je pisao prije radiokarbonskih testova. Oni su birminghamske listove, koji nose današnji tekst, datirali između 568. i 645. n. e. Jedan list pergamenta iz San'e datiran je, s velikom vjerovatnoćom, prije 671. n. e. To je također daleko ranije od kraja osmog stoljeća.
Islamsko gledište
Kur'an je učen napamet i zapisivan za Poslanikova (ﷺ) života, sakupljen ubrzo poslije njegove smrti i prepisan za svaku pokrajinu. Najstariji rukopisi odgovaraju tom izvještaju.
Birminghamski listovi, čiji pergament datira između 568. i 645. n. e., nose tekst današnjeg Kur'ana.
Kodeks Topkapi, upoređen riječ po riječ, razlikuje se od standardnog teksta samo u pravopisu i prepisivačkim omaškama.
Donji tekst iz San'e potječe iz kodeksa jednog ashaba, vrste koja je postojala prije Osmanovog primjerka. Njegovi priređivači standardni tekst ocjenjuju vjernijim.
Tekst je sakupljen iz zapisa i pamćenja u roku od dvije godine poslije Poslanikove (ﷺ) smrti. Pod Osmanom je prepisan za svaku pokrajinu.
Slaganje rukopisa ispunjava kur'ansko obećanje da će ga Bog čuvati.