Kratak odgovor
Ne. U islamu se svaki čovjek okreće Allahu (﷾) neposredno, bez svećenika, sveca ili posrednika. Kur'an kaže da je Allah (﷾) blizu i da se odaziva svakom ko Ga zamoli. Kaže da je čovjeku bliži od njegove vratne žile kucavice, velike žile u vratu. Musliman koji griješi priznaje samo Allahu (﷾), kaje se i vraća Mu se. Vrata pokajanja ostaju otvorena do smrti. Poslanik (ﷺ) je učio da je dova sama po sebi ibadet, pa pripada samo Allahu (﷾). Čak je i vlastitoj kćeri Fatimi rekao da joj nikako ne može pomoći pred Allahom (﷾). Imam predvodi namaz i poučava, ali ne sluša ispovijed i ne daje oprost. Odgovor islama jeste da Allah (﷾) Sam oprašta.
Potpuno objašnjenje
Allah (﷾) je blizu i odaziva se onome ko Ga zove
Kur'an kaže da je Allah (﷾) blizu. Čuje svakog čovjeka koji Ga zove i odaziva se. Čovjeku je bliži od njegove vratne žile i zna šta mu duša šapće. Zato niko Njemu ne mora nositi molitvu. Ništa o Njegovom robu nije Mu skriveno.
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni Meni odazovu i neka vjeruju u Mene, kako bi ispravnim putem krenuli.”
“Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova šapće, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.”
“Gospodar je vaš rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.””
Pokajanje ide pravo Allahu (﷾)
Prvi ljudski grijeh u kur'anskom kazivanju oprošten je bez posrednika i bez žrtve. Adem i njegova žena nikoga nisu krivili. Zajedno su rekli svom Gospodaru da su sami sebi nepravdu učinili, a Allah (﷾) se Ademu okrenuo s milošću. Ista vrata otvorena su svakom čovjeku do smrti. Kur'an čak i onima koji su teško griješili govori da ne gube nadu. Kaže i da dobra djela poništavaju hrđava.
““Gospodaru naš”, rekoše oni, “sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo u redovima gubitnika biti.””
“I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On je, doista, Onaj Koji mnogo pokajanje prima, Milostivi.”
“Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah, sigurno, sve grijehe oprašta. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.””
“Nema pokajanja onima koji čine loša djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: “Sad se, doista, kajem!”, niti za one koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.”
“I uspostavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je opomena za one koji se opomene prisjećaju.”
Milost bez posrednika
Poslanik (ﷺ) je učio da je Allah (﷾) devedeset i devet dijelova Svoje milosti zadržao kod Sebe, a jedan dio spustio na Zemlju. Učio je da Allah (﷾) dolazi trčeći robu koji Mu ide hodajući. Dobro djelo zapisuje se deset do sedam stotina puta, a loše samo jednom. Zato nijedan svećenik ni crkva ne mogu dati oprost u Allahovo (﷾) ime. Čak ni dobra djela sama ne zarađuju Džennet. Čovjek u njega ulazi Allahovom (﷾) milošću, koju traži od Samog Allaha (﷾).
Ebu Hurejre je čuo Poslanika (ﷺ) kako kaže da je Allah milost podijelio na stotinu dijelova, devedeset i devet zadržao kod Sebe, a jedan dio spustio na Zemlju; iz tog jednog dijela sva stvorenja iskazuju milost jedna drugima, tako da kobila podiže kopito iznad svog ždrebeta iz straha da ga ne zgazi. Također u Sahih Muslim 2752.
Poslanik (ﷺ) prenosi da Allah kaže: Ja sam onakav kakvim Me Moj rob smatra i s njim sam kad Me spominje; ako Mi se približi za pedalj, Ja Mu se približim za lakat, a ako Mi dođe hodajući, Ja mu dolazim trčeći. Također u Sahih Muslim 2675.
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik (ﷺ), kazujući šta je rekao njegov Gospodar, naučavao: dobro djelo koje je čovjek naumio, ali ga nije učinio, zapisuje se kao jedno puno dobro djelo; ako ga učini, zapisuje se deset do sedam stotina puta, ili više; loše djelo koje je naumio, ali ga nije učinio, zapisuje se kao puno dobro djelo; ako ga učini, zapisuje se samo kao jedno loše djelo. Također u Sahih Muslim 131.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da nikoga njegova djela neće spasiti. Upitan da li to vrijedi i za njega, rekao je: ni mene, osim ako me Allah ne obaspe Svojom milošću. Zatim im je rekao da čine dobra djela kako treba, iskreno i umjereno.
- 99Dijelova Svoje milosti zadržao je kod Sebe
- 1Dio je spustio na Zemlju
- Od 10 do 700Puta se bilježi dobro djelo
- 1Put se bilježi loše djelo
Pozivanje Allaha (﷾) je ibadet, pa ide samo Allahu (﷾)
Poslanik (ﷺ) je rekao da je dova (pozivanje Allaha (﷾)) sama po sebi ibadet. U svakom namazu musliman Allahu (﷾) kaže: “Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!” Dakle, molitva upućena svecu ili meleku dio ibadeta daje nekome drugom, a ne Allahu (﷾). Kur'an kaže da su oni koji se pozivaju pored Allaha (﷾) robovi kao i ljudi koji ih pozivaju. Odbacuje i staro opravdanje da takvi pomagači samo približavaju ljude Allahu (﷾).
En-Numan ibn Bešir prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da je dova sama po sebi ibadet, a zatim je proučio ajet u kojem Bog kaže: pozovite Me i odazvat ću vam se (Kur'an 40:60).
“Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!”
“Oni kojima se vi, pored Allaha, molite, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi ih molite, i neka vam se odazovu ako istinu govorite!”
“Iskreno ispovijedanje vjere dug je prema Allahu! A oni koji pored Njega uzimaju zaštitnike govoreći: “Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili”, Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće uputiti na Pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik.”
Čak ni Poslanik (ﷺ) ne može dati oprost
Kur'an govori Poslaniku (ﷺ) da kaže da nema moći da pribavi korist ili otkloni štetu ni sebi. Kada je opominjao svoju porodicu, rekao je svojoj kćeri Fatimi da joj nikako ne može pomoći pred Allahom (﷾). Islam uči da će se na Sudnji dan neki zauzimati (moliti za druge), ali samo oni kojima Allah (﷾) dopusti. Niko u ovom životu ne stoji između čovjeka i njegovog Gospodara.
“Reci: “Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znadoh nedokučivo, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.””
Ebu Hurejre prenosi da je, kad je objavljen ajet ‘opominji rodbinu svoju najbližu’ (Kur'an 26:214), Poslanik (ﷺ) pozvao Kurejšije, svog amidžu el-Abbasa, svoju tetku Safiju i svoju kćerku Fatimu, govoreći svakome od njih da im nikako ne može pomoći pred Allahom; Fatima ga može tražiti šta god želi, ali joj nikako ne može pomoći pred Allahom.
“Taj dan neće biti od koristi zauzimanje osim onoga kome Svemilosni dopusti i čijim riječima je zadovoljan.”
Šta kršćani smatraju
Sada kršćansko gledište. Katolička i pravoslavna crkva uče da svećenik oprašta grijehe u sakramentu ispovijedi, crkvenom obredu. Kažu da je Krist tu vlast dao apostolima, svojim odabranim učenicima, i tako čitaju Ivana 20:23. Većina protestantskih crkava ne traži ispovijed svećeniku. Ali sve smatraju da je Krist jedini posrednik između Boga i ljudi. Smatraju da se grijeh oprašta samo kroz njegovu žrtvu.
“Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su.”
“Jer je jedan Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus;”
| Vjerovanje | Islam | Katolici i pravoslavni | Većina protestanata |
|---|---|---|---|
| Ispovijed svećeniku je obavezna | |||
| Posrednik između Boga i ljudi | |||
| Oprost kroz žrtvu |
- Da
- Ne
U islamu je Allah (﷾) blizu, a Ademu i njegovoj ženi oprošteno je bez posrednika i bez žrtve.
Šta je Isus učio o molitvi i oprostu
Isusovo vlastito učenje pokazuje u drugom smjeru. U Evanđeljima šalje ljude Bogu neposredno. Rekao im je da se mole Ocu u tajnosti i da sami traže od Oca da im oprosti. U njegovoj priči (pripovijesti s poukom) o izgubljenom sinu otac trči u susret sinu i oprašta mu bez posrednika. Carinik koji je vlastitim riječima tražio od Boga milost vratio se kući opravdan (pravedan pred Bogom).
“A ti, kad se moliš, uđi u svoju sobu i, zatvorivši vrata, pomoli se Ocu svome koji je u tajnosti; i Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti javno.”
“I oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim.”
“I usta i ode k ocu svome. A dok je još bio daleko, ugleda ga otac njegov i sažali se, i potrča, pade mu oko vrata i poljubi ga.”
“A carinik, stojeći izdaleka, ne htjede ni očiju podići k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: Bože, milostiv budi meni grešniku! Kažem vam: ovaj se vrati kući svojoj opravdan više nego onaj; jer svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a ko se ponižava bit će uzvišen.”
Stih po stih
1 Timoteju 2:5 — poglavlje 2, stih 5
“Jer je jedan Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus;”
Navedeno za
Kršćani ovo čitaju kao učenje da niko ne dolazi do Boga osim kroz Krista, koji je i Bog i čovjek.
Odgovor
Sam stih “jedan Bog” odvaja od posrednika, a za posrednika kaže: “čovjek Krist Isus”. A Isus je učio svoje učenike da se mole Ocu u tajnosti i da traže od Oca da im oprosti.
Zaključak — Stih jednog Boga i čovjeka Krista Isusa drži odvojenim. U molitvi kojoj je Isus poučio (Matej 6:9-13) grešnici traže oprost od Oca, ne imenujući nikakvog posrednika.
Ivan 14:6 — poglavlje 14, stih 6
“Isus mu reče: Ja sam put i istina i život; niko ne dolazi k Ocu osim kroz mene.”
Navedeno za
Isus je rekao da niko ne dolazi k Ocu osim kroz njega, pa svaka molitva mora proći kroz Krista.
Odgovor
Isus je put kao poslanik čije učenje vodi Bogu. U istom Evanđelju kaže da je vječni život poznavati “jedinoga istinitog Boga, i Isusa Krista, koga si poslao”. Put koji je učio bio je moliti se Ocu neposredno, a njegova vlastita uzorna molitva ne imenuje nikoga između. Čak i tamo gdje mu Ivan daje da kaže “iskat ćete u moje ime”, on nešto dodaje. Neće on moliti Oca za njih, jer ih sam Otac ljubi (Ivan 16:26-27).
Zaključak — Doći k Ocu kroz Isusa znači slijediti poruku onoga koga je Bog poslao. Ne znači moliti se njemu ili preko njega.
Ivan 20:23 — poglavlje 20, stih 23
“Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su.”
Navedeno za
Katolici i pravoslavni ovo čitaju kao da Krist apostolima, a poslije njih svećenicima, daje moć da opraštaju grijehe u ispovijedi.
Odgovor
Stih ne imenuje nikakvo svećenstvo ni nasljednike i ne kaže ništa o ispovijedanju drugom čovjeku. U Lukinom Evanđelju carinik je govorio samo Bogu i vratio se kući opravdan. Otac izgubljenog sina potrčao mu je u susret dok je još bio daleko.
Zaključak — Ništa u stihu ne traži od grešnika da ide preko svećenika, a Isusovo vlastito učenje pokazuje oprost koji se traži neposredno od Boga.
Gledišta
Kršćanski
Oprost dolazi kroz Krista, jedinog posrednika. Katolici i pravoslavni ispovijedaju se i svećeniku, koji oprašta u Kristovo ime. Većina protestanata ispovijeda se Bogu neposredno, kroz Krista.
Jedan je posrednik između Boga i ljudi, Krist Isus, i oprost dolazi kroz njega.
Pobijanje
Stih doista govori o jednom posredniku. Ali “jedan Bog” odvaja od posrednika: “čovjek Krist Isus”. A molitva kojoj je Isus poučio traži od Oca da oprosti, ne imenujući nikakvu žrtvu i nikoga između.
U Ivanu 20:23 Isus apostolima daje vlast da opraštaju ili zadržavaju grijehe. Katolička i pravoslavna crkva smatraju da ona prelazi na njihove svećenike.
Pobijanje
Stih doista govori o opraštanju grijeha. Ali ne imenuje nikakvo svećenstvo ni nasljednike i ne kaže ništa o ispovijedanju drugom čovjeku. U Isusovoj vlastitoj priči carinik je tražio samo od Boga i vratio se kući opravdan. Kur'an pita: “A ko oprašta grijehe, ako ne Allah?!”
Islamsko gledište
Svaki čovjek stoji pred Allahom (﷾) neposredno. On čuje svakog ko Ga zove, oprašta svakome ko Mu se iskreno okrene i ne treba mu ni svećenik, ni svetac, ni žrtva. Poslanik (ﷺ) je učio ljude da traže samo od Allaha (﷾).
Kur'an kaže da je Allah (﷾) blizu i da se odaziva svakom ko Ga zove. Čovjeku je bliži od njegove vratne žile.
Dova je ibadet, pa molitva nekome ili preko nekoga pored Allaha (﷾) stvorenju daje ibadet.
Kur'an odbacuje tvrdnju da su potrebna druga bića da bi ljude približila Allahu (﷾).
Adem i njegova žena pokajali su se Allahu (﷾) vlastitim riječima. Allah (﷾) je Ademu oprostio bez posrednika i bez žrtve.
Vrata pokajanja otvorena su svakom čovjeku do smrti, ma koliko velik bio grijeh. A dobra djela poništavaju hrđava.
Sahih (vjerodostojni) hadisi su izvještaji o Poslanikovim (ﷺ) riječima. Opisuju Allahovu (﷾) milost prema onome ko Mu se okrene. Govore o devedeset i devet dijelova milosti zadržanih kod Njega, o tome da trči u susret robu i o umnožavanju dobrih djela.
Poslanik (ﷺ) je rekao vlastitoj kćeri da joj ne može pomoći pred Allahom (﷾). Kur'an mu daje da kaže da nema moći ni nad vlastitom koristi ili štetom.
Zauzimanje (molba za druge) na Sudnji dan pripada samo onima kojima Allah (﷾) dopusti. To nisu vrata kroz koja čovjek mora proći u ovom životu.
Isus je učio ljude da se mole Ocu neposredno i da sami od Njega traže oprost.