Kratak odgovor
Ne. Musliman mora vjerovati u Isusa. Islam čuva ono što kršćani vole kod njega: njegovo djevičansko rođenje, njegova čuda, njegovu milost i njegov povratak prije kraja. Kur'an ga naziva Mesihom. Naziva ga Riječju od Allaha (﷾), jer ga je Allah (﷾) stvorio riječju “Budi”. Ono što islam ostavlja po strani jeste ono što su drugi učili o njemu nakon što ga više nije bilo. To znači vjerovanja (izjave vjere) crkvenih sabora u Nikeji i Halkedonu. To znači i ono što je Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, izgradio na tvrdnji da je Isus umro. Pavle je učio da su vjernici “opravdani krvlju njegovom”. Kur'an kaže da je Allah (﷾) spasio Isusa od krsta i uzdigao ga Sebi. Ostaje Isus iz Kur'ana: čovjek koga je Allah (﷾) poslao, koji se molio Allahu (﷾) i govorio ljudima da obožavaju samo Njega.
Potpuno objašnjenje
Vjerovanje u Isusa dio je muslimanove vjere
Kur'an opisuje vjernike kao one koji vjeruju u sve Allahove (﷾) poslanike. Među njima ne prave razliku. Poslanik (ﷺ) je vjerovanje u Isusa naveo uz Allahovu (﷾) jednoću, kao dio vjere koja vodi u Džennet. Isusa je nazvao Allahovim (﷾) robom i poslanikom i Njegovom Riječju datom Merjemi. Musliman koji bi zanijekao Isusa napustio bi islam.
“Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, a i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi među poslanicima Njegovim ne pravimo razliku!” I govore: “Čujemo i pokoravamo se! Molimo Te za oprost, Gospodaru naš, a kod Tebe je konačno odredište!””
Ubade prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: ko posvjedoči da niko nije dostojan obožavanja osim samog Allaha, Koji nema druga, da je Muhammed Njegov rob i poslanik, i da je Isa Allahov rob i poslanik, Njegova Riječ data Merjemi i duh od Njega, i da su Džennet i Džehennem istina, Allah će ga uvesti u Džennet, s kakvim god djelima bio, makar ih bilo malo.
Šta islam čuva: njegovo rođenje i njegovu čast
Kur'an Merjemi donosi radosnu vijest o Isusu kao Riječi od Allaha (﷾), Mesihu (Allahovom izabraniku, pomazaniku). On je ugledan na ovome i na onome svijetu i jedan je od Allahu (﷾) bliskih. Kur'an potvrđuje da ga je začela a da je muškarac nije dodirnuo, Allahovom (﷾) naredbom “Budi”. Zato se naziva Riječju od Allaha (﷾): nastao je Allahovom (﷾) riječju. Allah (﷾) ga naziva znamenjem ljudima i milošću od Njega. Kur'an ga poredi s Ademom, koga je Allah (﷾) stvorio bez oca i majke.
“I kada meleci rekoše: Merjema, Allah te obveseljava onim koji je Riječ Njegova, čije je ime Mesih, Isa, sin Merjemin, ugledan i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih!”
“Ona reče: “Gospodaru moj, kako ću ja imati dijete kada me muškarac nije dodirnuo?!” “Eto, tako”, reče, “Allah stvara šta On hoće. Kada nešto odredi, On samo kaže: 'Budi!' i to biva.””
““To je tako!”, reče on. “Gospodar je tvoj rekao: ‘To je Meni lahko’ – i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!””
“Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od prašine ga je stvorio, a zatim mu rekao: “Budi!” i on bi!”
Šta islam čuva: njegova čuda
Kur'an bilježi njegova čuda: iscjeljivanje slijepih od rođenja i gubavih, oživljavanje mrtvih i još mnogo toga. Dodaje da ih je činio Allahovom (﷾) dozvolom. Isto kaže i Petar, jedan od njegovih učenika, u Djelima apostolskim. Isus je bio čovjek od Boga potvrđen čudima koja je Bog činio preko njega. Muslimani prihvataju svako od njih kao znak od Allaha (﷾).
“I poslat će ga kao poslanika sinovima Israilovim: Donio sam vam znak od Gospodara vašega: oblikovat ću vam od ilovače nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom dozvolom, ptica biti; iscijelit ću slijepa od rođenja i gubava, i oživljavat ću mrtve dozvolom Allahovom; i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima vašim pohranjujete. U svemu tome ima dokaza za vas, ako vjernici budete.”
“Ljudi Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđenog među vama silama i čudesima i znakovima, koje Bog učini preko njega među vama, kao što i sami znate,”
Šta islam čuva: njegovo spasenje i njegov povratak
Kur'an kaže da ga njegovi neprijatelji nisu ubili ni razapeli. Allah (﷾) ga je uzdigao Sebi. Poslanik (ﷺ) se zakleo da će sin Merjemin ponovo sići prije kraja kao pravedan vladar. Muslimani čekaju njegov povratak kao i kršćani.
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
“već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.”
Ebu Hurejre prenosi da se Poslanik (ﷺ) zakleo da će sin Merjemin uskoro sići među muslimane kao pravedan vladar. Slomit će krst, ubiti svinje i ukinuti džizju, a imetka će biti toliko da ga niko neće htjeti primiti. Ebu Hurejre je zatim proučio Kur'an 4:159: nema nikoga od sljedbenika Knjige a da neće povjerovati u njega prije njegove smrti.
Šta islam ostavlja po strani
Sabor u Nikeji (skup crkvenih vođa) 325. godine proglasio je Sina “jedne biti” s Ocem, što znači isto biće. Sabor u Halkedonu 451. godine odredio je Krista kao jednu osobu u dvije naravi, božanskoj i ljudskoj. To su formule koje islam ostavlja po strani. Bile su to nove formule, nastale oko 300 i 400 godina nakon Isusa. One nisu izvještaji ni o čemu što je on rekao. Nijedna od tih formula ne pojavljuje se u novozavjetnim Evanđeljima.
Vjerovanje počinje riječima: ‘Vjerujemo u jednog Boga, Oca Svemogućeg, stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog’. Sabor je ispovijedio Sina kao rođenog od Oca, pravog Boga od pravog Boga, i ‘jedne biti’ (homoousios) s Ocem, a osudio je one koji su govorili da je bilo vrijeme kad njega nije bilo.
Sabor je ispovijedio jednog te istog Krista u dvije naravi, božanskoj i ljudskoj, i izjavio da on ‘nije rastavljen ili podijeljen na dvije osobe, nego je jedan te isti Sin’.
Šta ostaje: Isus, Allahov (﷾) poslanik
U Kur'anu Isus govori svom narodu da je Allah (﷾) i njegov i njihov Gospodar i da Ga obožavaju. Isto kaže i u novozavjetnim Evanđeljima, nazivajući Oca jedinim istinitim Bogom. Kur'an kaže šta će izjaviti na Sudnjem danu. Ljudima je uvijek govorio samo da obožavaju Allaha (﷾), njegovog i njihovog Gospodara.
“Allah je, doista, i moj i vaš Gospodar i Njemu ibadet činite. To je Pravi put!”
“A ovo je život vječni: da poznaju tebe, jedinoga istinitog Boga, i Isusa Krista, koga si poslao.”
“Ja sam im samo govorio ono što si im Ti naredio: “Ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!” I ja sam njima svjedok bio dok sam među njima bio, a kad si me Ti k Sebi uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svime bdiješ.”
Šta islam zadržava od Isusa, a šta ostavlja
- Islam ni od koga ne traži da se odrekne Isusa. Musliman mora vjerovati u njega.
- Islam zadržava njegovo rođenje od djevice, njegova čuda Allahovom (﷾) dozvolom, njegovu milost i njegov povratak prije kraja vremena.
- Islam ostavlja vjerovanja iz Nikeje (325) i Kalcedona (451), napisana stoljećima nakon njega, i učenje da je Bogu trebala njegova krv da bi oprostio.
- Ostaje Isus iz Evanđelja: čovjek kojeg je Bog poslao, koji se molio Bogu i govorio ljudima da obožavaju samo Boga.
Oprost bez krvi, po Isusovim vlastitim riječima
Dok je još propovijedao, Isus je rekao uzetom čovjeku da su mu grijesi oprošteni. Narod je proslavio Boga što je dao takvu vlast ljudima. Isus je učio svoje učenike da od Boga traže oprost izravno. Kada ga je jedan čovjek pitao kako steći vječni život, nije rekao ništa o svojoj krvi. Rekao je: drži zapovijedi. Kur'an isto kaže o Ademu: okrenuo se svom Gospodaru i bilo mu je oprošteno.
“A kad Isus vidje njihovu vjeru, reče uzetome: Sine, oprošteni su ti grijesi tvoji.”
“A narod, vidjevši to, začudi se i proslavi Boga, koji je dao takvu vlast ljudima.”
“I oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim.”
“I gle, pristupi jedan i reče mu: Učitelju dobri, šta dobro da učinim da imam vječni život? A on mu reče: Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog; ali ako hoćeš ući u život, drži zapovijedi.”
“I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On je, doista, Onaj Koji mnogo pokajanje prima, Milostivi.”
Stih po stih
Rimljanima 5:9 — poglavlje 5, stih 9
“Mnogo ćemo se dakle više sada, opravdani krvlju njegovom, spasiti od gnjeva po njemu.”
Navedeno za
Bez Isusove krvi nema oprosta. Ostaviti krst znači ostaviti samog Isusa.
Odgovor
Isus je oprostio uzetom čovjeku davno prije ikakvog govora o krstu. Matej kaže da je narod proslavio Boga što je dao takvu vlast ljudima. Isus je učio svoje učenike da traže od Boga da im oprosti. Upitan za put do vječnog života, rekao je: drži zapovijedi. Dakle, oprost nije čekao krst. Isus ga je davao i učio ljude da ga traže od Boga, bez prolijevanja krvi.
Zaključak — Musliman čuva ono što je Isus sam učio i činio o oprostu: Allah (﷾) prašta onima koji Mu se okrenu, bez ikakve krvi.
Matej 26:28 — poglavlje 26, stih 28
“Jer ovo je krv moja novoga zavjeta, koja se prolijeva za mnoge radi oproštenja grijeha.”
Navedeno za
Sam Isus je rekao da je njegova krv prolivena radi oproštenja grijeha.
Odgovor
Kur'an kaže da Isus nije ubijen ni razapet (4:157). Zato musliman ne prihvata izreku koja njegovu smrt čini cijenom oprosta. Samo Matej ima riječi ‘radi oproštenja grijeha’. Marko i Luka, opisujući istu večeru, nemaju ih (Marko 14:24; Luka 22:20). Novozavjetna Evanđelja prikazuju ga i kako prašta grijehe dok još propovijeda (Marko 2:5; Matej 9:8). Prikazuju ga kako uči ljude da od Boga traže oprost (Matej 6:12). Prikazuju ga kako onoga ko traži vječni život upućuje na zapovijedi (Matej 19:16-17).
Zaključak — Isusovom vlastitom praštanju nije bila potrebna krv, a Kur'an niječe smrt koju ova izreka pretpostavlja.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Kršćani kažu da je Isus Bog Sin i da je njegova smrt na krstu platila za grijeh. Smatraju da vjera koja niječe njegovu božanskost i njegovu otkupiteljsku smrt zadržava Isusovo ime, ali gubi Spasitelja.
Pavle uči da su vjernici opravdani Isusovom krvlju.
Pobijanje
Pavle je to doista napisao. Ali Isus je, dok je još propovijedao, oprostio čovjeku grijehe i učio svoje učenike da traže od Boga da im oprosti. Onoga ko je tražio vječni život uputio je na zapovijedi. Od tri kazivanja o toj večeri, samo Matej ima “radi oproštenja grijeha”.
Vjerovanja iz Nikeje i Halkedona određuju Isusa kao jedne biti s Ocem, jednu osobu u dvije naravi.
Pobijanje
Sabori su to doista tako odredili. Ali tih riječi nema u novozavjetnim Evanđeljima. Tamo Isus naziva Oca “jedinoga istinitog Boga” i kaže: “jer je moj Otac veći od mene”.
Kršćani smatraju da je za spas potrebna vjera u Isusovu božanskost i otkupiteljsku smrt.
Pobijanje
Kršćani to doista smatraju, ali kada ga je jedan čovjek pitao kako steći vječni život, Isus je rekao da drži zapovijedi. Allah (﷾) prašta onome ko Mu se okrene: Kur'an kaže da se Adem okrenuo svom Gospodaru i da mu je bilo oprošteno. Isus je rekao i da je vječni život poznavati “jedinoga istinitog Boga” i onoga koga je On poslao.
Islamsko gledište
Islam ni od koga ne traži da se odrekne Isusa. Traži da se odrekne onoga što su kasnija vjerovanja i učitelji rekli o njemu. Vjerovanje u Isusa kao Allahovog (﷾) poslanika dio je vjere koju je Poslanik (ﷺ) učio, a musliman ga voli i poštuje.
Kur'an traži vjerovanje u sve Allahove (﷾) poslanike, bez pravljenja razlike među njima.
Poslanik (ﷺ) je vjerovanje u Isusa naveo kao dio vjere koja vodi u Džennet. To je vjerovanje u njega kao Allahovog (﷾) roba, poslanika i Riječ.
Kur'an potvrđuje Isusovo djevičansko rođenje, njegova čuda, njegovu čast i njegovo uzdizanje Allahu (﷾).
Kur'an kaže da Isus nije ni ubijen ni razapet, nego uzdignut Allahu (﷾).
Poslanik (ﷺ) je rekao da će se sin Merjemin vratiti kao pravedan vladar.
Definicije iz Nikeje (325) i Halkedona (451) nastale su stoljećima nakon Isusa i nema ih u novozavjetnim Evanđeljima.
U novozavjetnim Evanđeljima Isus je objavljivao da su grijesi oprošteni davno prije krsta o kojem govore kršćani. Onoga ko je tražio vječni život uputio je na zapovijedi.