Kratak odgovor
Da. Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, pisao je Korinćanima da nije krstio nikoga od njih osim dvojice ljudi, Krispa i Gaja. Trenutak kasnije sjeća se da je krstio i dom Stefanin. Zatim dodaje da ne zna je li krstio još nekoga. Omaška, ispravka i sumnja sve ostaju u Bibliji, koju kršćani nazivaju Božijom riječju. U sljedećem stihu Pavle kaže da ga Krist nije poslao da krsti. Ipak, u Mateju Isus šalje svoje sljedbenike narodima s jednom zapovijedi: učite ih i krstite. To su riječi čovjeka koji piše po sjećanju. U Kur'anu govori Allah (﷾), a Kur'an kaže da Allah (﷾) nikada ne zaboravlja. Donio ga je Poslanik (ﷺ), koji nije govorio po hiru svome.
Potpuno objašnjenje
Greška, ispravka i sumnja
Krstiti znači uroniti osobu u vodu ili je politi vodom, kao znak ulaska u kršćansku vjeru. Pavle je pisao kršćanima u Korintu, gradu u Grčkoj. Pročitajte njegove tri rečenice po redu. Prvo, nije krstio nikoga osim Krispa i Gaja. Drugo, krstio je i dom Stefanin, pa je prva rečenica bila pogrešna. Treće, ne zna je li krstio još nekoga, pa je čak i ispravka možda nepotpuna. Pavle je pisao po sjećanju i to je rekao. Sve tri izjave sačuvane su kad je njegovo pismo postalo dio Biblije.
“Zahvaljujem Bogu što nikoga od vas nisam krstio osim Krispa i Gaja, da ne bi ko rekao da sam krstio u svoje ime. Krstio sam i dom Stefanov; a inače ne znam jesam li krstio nekog drugog.”
Samo dvojica
‘Nikoga od vas nisam krstio osim Krispa i Gaja’.
Još jedan dom
‘Krstio sam i dom Stefanin’: dakle, prva rečenica nije bila tačna.
Nije siguran
‘Ne znam jesam li krstio koga drugog’.
Poslan da krsti ili nije poslan da krsti
Već u sljedećem stihu Pavle kaže da ga Krist nije poslao da krsti, nego da propovijeda. U Mateju, u kršćanskom izvještaju o uskrsnuću, Isus šalje svoje sljedbenike svim narodima s jednom zapovijedi: učite ih i krstite. Pavle sebe naziva apostolom neznabožaca, to jest tih naroda. Krist iz Mateja učenje i krštenje spaja u jedno poslanje, a Pavle ih razdvaja.
“Jer me Krist nije poslao da krstim, nego da propovijedam evanđelje, ne mudrošću riječi, da ne izgubi snagu krst Kristov.”
“Idite dakle i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha;”
“Jer vama neznabošcima govorim: budući da sam apostol neznabožaca, slavim svoju službu;”
| Odlomak | Šta kaže |
|---|---|
| Matej 28:19 | ‘Idite dakle i učite sve narode, krsteći ih’. |
| 1 Korinćanima 1:17 | ‘Krist me nije poslao da krstim, nego da propovijedam evanđelje’. |
Pavle označava vlastite riječi
Ovo nije jedino mjesto na kojem Pavle pokazuje da piše kao čovjek. U istom pismu daje propis za koji kaže da dolazi od njega, a ne od Gospoda. O drugoj stvari kaže da nema zapovijedi Gospodnje i daje vlastito mišljenje.
“A ostalima govorim ja, a ne Gospod: Ako koji brat ima ženu nevjernicu, i ona pristaje živjeti s njim, neka je ne otpušta.”
“A o djevicama nemam zapovijedi Gospodnje; ali dajem svoje mišljenje, kao onaj koji je od Gospoda dobio milost da bude vjeran.”
Šta Kur'an tvrdi za sebe
Kur'an kaže da Poslanik (ﷺ) nije govorio po hiru svome i da je ono što je donio bila Objava koja mu je objavljena. Postavlja i ispit koji svako može primijeniti: knjiga od nekoga drugog osim Allaha (﷾) sadržavala bi mnoge protivrječnosti. Tamo gdje je Kur'an raniji propis zamijenio kasnijim, nikada nije preokrenuo činjenicu. Pavlova prva rečenica izjava je o činjenici i bila je pogrešna. Allah (﷾) govori u Kur'anu, a Kur'an kaže da Allah (﷾) nikada ne zaboravlja.
“On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje.”
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
“I ne spuštamo se, izuzev po naredbi Gospodara tvoga, Njegovo je sve što je ispred nas i što je iza nas i ono što je između toga. Gospodar tvoj ne zaboravlja.”
“Koji god ajet promijenimo, ili ga zaboravu prepustimo, Mi bolji od njega ili sličan njemu donesemo. Zar ti ne znaš da Allah nad svime ima moć?!”
Stih po stih
1 Korinćanima 1:14-16 — poglavlje 1, stih 14-16
“Zahvaljujem Bogu što nikoga od vas nisam krstio osim Krispa i Gaja, da ne bi ko rekao da sam krstio u svoje ime. Krstio sam i dom Stefanov; a inače ne znam jesam li krstio nekog drugog.”
Navedeno za
Pavle nije u grešci. Biblija istinito bilježi da se Pavle ispravio, a nadahnuće jamči zapis, a ne Pavlovo pamćenje.
Odgovor
Onda je prva rečenica, da nije krstio nikoga osim Krispa i Gaja, lažna izjava koja stoji u Bibliji. Nije bila istinita kad ju je Pavle napisao i on ju je sam povukao. Zapis čovjekovog propusta u pamćenju ljudski je dokument. Ne može biti i govor Boga, koji ne zaboravlja. Kad Kur'an navodi lažnu izjavu, kao što je faraonova tvrdnja da je gospodar, govornik je Allah (﷾) i On je naziva lažnom. Ovdje je lažna rečenica izgovorena vlastitim glasom nadahnutog pisca, kao njegova vlastita tvrdnja. Ništa u tekstu je ne označava lažnom osim njegovog kasnijeg sjećanja.
Zaključak — Biblija čuva izjavu za koju njen vlastiti pisac priznaje da je bila pogrešna, pa nije svaki njen redak Božija riječ.
1 Korinćanima 1:17 — poglavlje 1, stih 17
“Jer me Krist nije poslao da krstim, nego da propovijedam evanđelje, ne mudrošću riječi, da ne izgubi snagu krst Kristov.”
Navedeno za
Pavle misli samo da je njegov poziv bio propovijedati. Krstio je neke ljude, pa ne poriče zapovijed iz Mateja.
Odgovor
Pavlove riječi su da ga Krist nije poslao da krsti. U Mateju krštenje nije sporedan zadatak: dio je jedne zapovijedi date onima koji su poslani narodima. Pavle sebe naziva apostolom neznabožaca, tih istih naroda, a ipak opisuje poslanje bez krštenja. Čak i ako Pavle misli samo da krštenje nije bio njegov glavni zadatak, i dalje ga stavlja ispod propovijedanja. Isus iz Mateja daje oboje kao jednu zapovijed. Pavle čak zahvaljuje Bogu što je krstio tako malo Korinćana, da niko ne bi mogao reći da su kršteni u njegovo ime.
Zaključak — Pavlov izvještaj o njegovom poslanju ne odgovara poslanju iz Mateja.
Gledišta
Evangelički kršćanin
Pismo je nadahnuto, ali Bog je djelovao preko ljudskih pisaca, njihovog pamćenja i stila. Pavlove riječi tačan su zapis onoga što je Pavle rekao, a njegova vlastita ispravka dio je tog istinitog zapisa.
Nadahnuće obuhvata ono što Pavle uči. Njegova usputna ispravka o tome koga je krstio istinito je zabilježena i ne uči ništa lažno.
Pobijanje
Zapis ispravke možda je istinit. Ali prva rečenica, da nije krstio nikoga osim Krispa i Gaja, nije bila istinita kad ju je Pavle napisao i on ju je sam povukao. Zapis čovjekovog propusta u pamćenju ljudski je dokument. Ne može biti i govor Boga, koji ne zaboravlja.
Pavle kaže da ga Krist nije poslao da krsti. Misli da krštenje nije bio njegov glavni zadatak, a ne da nije bilo zapovjeđeno.
Pobijanje
Pavlove riječi su da ga Krist nije poslao da krsti. Čak i ako misli samo da krštenje nije bio njegov glavni zadatak, stavlja ga ispod propovijedanja. U Mateju Isus učenje i krštenje daje kao jednu zapovijed onima koji su poslani narodima, a Pavle sebe naziva apostolom tih naroda.
Islamsko gledište
Knjiga čiji pisac zaboravlja i ispravlja se na stranici ljudsko je pismo, koliko god iskreno bilo. Kur'an, koji je donio Poslanik (ﷺ), tvrdi da je Objava u svakoj riječi i ne sadrži takve omaške.
Pavle kaže da je krstio samo Krispa i Gaja. Zatim dodaje dom Stefanin i kaže da ne zna je li krstio još nekoga.
Pavle kaže da ga Krist nije poslao da krsti. Ipak, u Mateju Isus šalje svoje sljedbenike da uče i krste sve narode.
Sam Pavle neke svoje propise označava kao svoje, a ne Gospodnje.
Pretpostavimo da vlastiti pisac neke knjige ispravlja njenu rečenicu kao grešku. Onda ne može svaka rečenica te knjige biti Božija riječ.
Kur'an kaže da Poslanik (ﷺ) nije govorio po hiru svome. Kaže da bi knjiga od nekoga drugog osim Allaha (﷾) sadržavala mnoge protivrječnosti i da Allah (﷾) nikada ne zaboravlja.