Kratak odgovor
Biblija proturječi sama sebi. Matej kaže da je Juda bacio srebro u hram, a zatim otišao i objesio se. Djela apostolska kažu da je Juda novcem kupio njivu, strmoglavio se i pukao. Dakle, u jednoj knjizi baca novac, a u drugoj ga troši na zemlju. Kod Mateja njivu kupuju svećenici, i to tek pošto je on mrtav. Dvije knjige daju i različite razloge za njeno ime, Njiva krvi. Mnogi kršćani spajaju dvije smrti: uže ili grana su pukli i tijelo je palo. Ali obješen čovjek visi nogama prema dolje. Da je uže puklo, pao bi na noge, a ne strmoglavo, osim ako se objesio naglavačke. Matej zatim kaže da je cijena ispunila riječi Jeremije, ali trideset srebrnika dolazi od Zaharije, a to nikakvo spajanje ne popravlja. Knjiga od Boga ne bi napravila takvu grešku, a Kur'an traži da bude provjeren na ovaj način (4:82).
Potpuno objašnjenje
Matej: objesio se, a svećenici su kupili njivu
Kod Mateja Juda se kaje zbog izdaje i vraća trideset srebrnika. Baca ih u hramu i vješa se. Glavni svećenici neće staviti krvavi novac u riznicu, pa njime kupuju lončarevu njivu. Matej kaže da se zato zove Njiva krvi.
“Tada Juda, koji ga je izdao, vidjevši da je osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnika glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: Sagriješio sam što sam izdao nevinu krv. A oni rekoše: Šta je to nama? Ti gledaj. I bacivši srebrnike u hram, ode, i otišavši objesi se.”
“A glavari svećenički uzeše srebrnike i rekoše: Nije dopušteno staviti ih u riznicu, jer je to cijena krvi. I dogovoriše se pa kupiše njima lončarevu njivu za ukop stranaca. Zato se ta njiva zove Njiva krvi sve do danas.”
Djela apostolska: kupio je njivu i pukao
Djela apostolska kažu da je sam Juda kupio njivu od plate za svoj zločin. Strmoglavivši se, pukao je po sredini i izlila su mu se crijeva. Djela kažu da je vijest stigla do svih u Jerusalemu. Tako se njiva počela zvati Akeldama, što na njihovom jeziku znači Njiva krvi.
“A ovaj steče njivu od plate za nepravdu; i strmoglavivši se, puče po sredini, i izliješe se sva crijeva njegova. I to postade poznato svim stanovnicima Jerusalema, tako da se ta njiva na njihovom jeziku zove Akeldama, to jest Njiva krvi.”
| Tačka | Matej | Djela apostolska |
|---|---|---|
| Srebro | Bačeno u hramu | Potrošeno na njivu |
| Ko je kupio njivu | Glavni svećenici, nakon njegove smrti | Sam Juda |
| Kako je umro | Objesio se | Pao je strmoglavo i raspukao se |
| Zašto je to Njiva krvi | Plaćena je krvavim novcem | Njegova smrt postala je poznata svima |
Pet tačaka u kojima izvještaji proturječe jedan drugom
Prvo, šta je Juda učinio s novcem? Kod Mateja ga je bacio u hramu i ostavio. U Djelima je njime kupio njivu. Drugo, ko je kupio njivu? Svećenici (Matej) ili Juda (Djela). Treće, kada je kupljena? Kod Mateja je svećenici kupuju nakon što je Juda vratio novac i objesio se. U Djelima je Juda kupuje sam, a njegova smrt ispričana je uz to. Četvrto, kako je umro? Vješanjem (Matej) ili padom u kojem je pukao (Djela). Peto, zašto njiva nosi to ime? Zato što je plaćena krvavim novcem (Matej) ili zato što su svi saznali za njegovu smrt (Djela). Matej ne spominje pad, a Djela ne spominju uže.
“Tada Juda, koji ga je izdao, vidjevši da je osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnika glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: Sagriješio sam što sam izdao nevinu krv. A oni rekoše: Šta je to nama? Ti gledaj. I bacivši srebrnike u hram, ode, i otišavši objesi se.”
“A glavari svećenički uzeše srebrnike i rekoše: Nije dopušteno staviti ih u riznicu, jer je to cijena krvi. I dogovoriše se pa kupiše njima lončarevu njivu za ukop stranaca. Zato se ta njiva zove Njiva krvi sve do danas.”
“A ovaj steče njivu od plate za nepravdu; i strmoglavivši se, puče po sredini, i izliješe se sva crijeva njegova. I to postade poznato svim stanovnicima Jerusalema, tako da se ta njiva na njihovom jeziku zove Akeldama, to jest Njiva krvi.”
Kako kršćani spajaju dva izvještaja
Mnogi kršćani kažu da dva izvještaja opisuju jedan događaj s dvije strane. Kažu da se Juda objesio, da su uže ili grana popustili, a tijelo palo i puklo. Dakle, Matej priča početak, a Djela kraj. Kažu i da Djela njivu nazivaju njegovom jer je kupljena njegovim novcem, iako su kupovinu obavili svećenici.
“Tada Juda, koji ga je izdao, vidjevši da je osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnika glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: Sagriješio sam što sam izdao nevinu krv. A oni rekoše: Šta je to nama? Ti gledaj. I bacivši srebrnike u hram, ode, i otišavši objesi se.”
“A glavari svećenički uzeše srebrnike i rekoše: Nije dopušteno staviti ih u riznicu, jer je to cijena krvi. I dogovoriše se pa kupiše njima lončarevu njivu za ukop stranaca. Zato se ta njiva zove Njiva krvi sve do danas.”
“A ovaj steče njivu od plate za nepravdu; i strmoglavivši se, puče po sredini, i izliješe se sva crijeva njegova. I to postade poznato svim stanovnicima Jerusalema, tako da se ta njiva na njihovom jeziku zove Akeldama, to jest Njiva krvi.”
Zašto spajanje ne uspijeva
Čovjek koji se objesi visi nogama prema dolje. Da su uže ili grana popustili, njegovo tijelo palo bi na noge. Djela kažu da se strmoglavio, to jest pao glavom naprijed, a tijelo tako ne pada s užeta, osim ako se objesio naglavačke. Ni njiva se ne uklapa. Kod Mateja Juda baca novac u hramu i ostavlja ga. Vješa se i tek tada svećenici njime kupuju njivu. Čovjek koji je bacio svoj novac nije njime kupio zemlju. U Djelima je njiva već njegova, kupio ju je sam Juda, a njegova smrt ispričana je kao dio njene priče. Oboje ne može biti istina o tome ko ju je kupio i kada. A nijedna knjiga ne opisuje ono što kaže druga: Matej nema pad, a Djela nemaju vješanje.
“Tada Juda, koji ga je izdao, vidjevši da je osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnika glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: Sagriješio sam što sam izdao nevinu krv. A oni rekoše: Šta je to nama? Ti gledaj. I bacivši srebrnike u hram, ode, i otišavši objesi se.”
“A glavari svećenički uzeše srebrnike i rekoše: Nije dopušteno staviti ih u riznicu, jer je to cijena krvi. I dogovoriše se pa kupiše njima lončarevu njivu za ukop stranaca. Zato se ta njiva zove Njiva krvi sve do danas.”
“A ovaj steče njivu od plate za nepravdu; i strmoglavivši se, puče po sredini, i izliješe se sva crijeva njegova. I to postade poznato svim stanovnicima Jerusalema, tako da se ta njiva na njihovom jeziku zove Akeldama, to jest Njiva krvi.”
Apostol koji je vidio čuda
Juda je bio jedan od dvanaestorice. Matej kaže da je Isus dvanaestorici dao moć da izgone nečiste duhove i liječe svaku bolest i među njima imenuje Judu. Isus ih je poslao da liječe bolesne, podižu mrtve i izgone đavole. Dakle, po vlastitom izvještaju evanđelja, Juda je vidio čuda i sam ih činio. Ipak, ista evanđelja kažu da je prodao svog učitelja za trideset srebrnika. Matej kaže da se pokajao kad je vidio da je Isus osuđen. Ivan kaže da je Isus od početka znao ko će ga izdati, ipak ga izabrao i nazvao ga đavolom. A Ivan kaže da je Juda bio lopov koji je držao kesu s novcem. Evanđelja se ne slažu o tome ko je bio Juda. I ostavljaju otvoreno pitanje: kako je čovjek koji je vidio takve znakove mogao prodati onoga koji ih je činio?
“I dozvavši k sebi svojih dvanaest učenika, dade im vlast nad nečistim duhovima, da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.”
“Šimun Kanaanac i Juda Iskariotski, koji ga i izdade.”
“Bolesne iscjeljujte, gubave čistite, mrtve dižite, đavole izgonite: besplatno ste primili, besplatno dajte.”
“Tada Juda, koji ga je izdao, vidjevši da je osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnika glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: Sagriješio sam što sam izdao nevinu krv. A oni rekoše: Šta je to nama? Ti gledaj. I bacivši srebrnike u hram, ode, i otišavši objesi se.”
“Ali ima neki među vama koji ne vjeruju. Jer je Isus od početka znao koji su oni što ne vjeruju i ko će ga izdati.”
“Isus im odgovori: Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao, i jedan je od vas đavo? A govorio je o Judi Iskariotskom, sinu Šimunovu; jer je on bio taj koji će ga izdati, budući jedan od dvanaestorice.”
“A ovo reče, ne što je mario za siromahe, nego zato što je bio lopov, i imao kesu, i nosio ono što se u nju stavljalo.”
Matej imenuje pogrešnog proroka
Matej kaže da su trideset srebrnika i lončareva njiva ispunili riječi koje je izgovorio Jeremija. Jeremija je bio prorok oko 600 godina prije Isusa. Srž onoga što Matej navodi potječe od Zaharije, drugog starozavjetnog proroka. To je trideset srebrnika, odmjerenih kao cijena i bačenih lončaru. Jeremija jednom zaista kupuje njivu, ali za sedamnaest šekela. Nikada ne spominje trideset srebrnika niti cijenu određenu za nekoga.
“Tada se ispuni što je rečeno preko proroka Jeremije koji kaže: I uzeše trideset srebrnika, cijenu onoga koji je procijenjen, koga procijeniše sinovi Izraelovi; i dadoše ih za lončarevu njivu, kako mi je Gospod zapovjedio.”
“I rekoh im: Ako vam je dobro, dajte mi moju cijenu; a ako nije, ostavite. Tako izmjeriše kao moju cijenu trideset srebrnika. I reče mi GOSPOD: Baci to lončaru; lijepa cijena kojom su me procijenili. I uzeh trideset srebrnika i bacih ih lončaru u kući GOSPODNJOJ.”
“I kupih njivu od Hanameela, sina strica svoga, koja bijaše u Anatotu, i odmjerih mu novac, sedamnaest šekela srebra.”
Šta Kur'an kaže o takvom pisanju
Kur'an upozorava na ljude koji Knjigu pišu vlastitim rukama, a zatim kažu da je od Boga. Daje i test za svaki spis. Da je od nekog drugog, a ne od Boga, ljudi bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.
“A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: “Ovo je od Allaha”, da bi to za malu vrijednost prodali. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju!”
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
Uobičajeni odgovori
Djela apostolska 1:18-19 — poglavlje 1, stih 18-19
“A ovaj steče njivu od plate za nepravdu; i strmoglavivši se, puče po sredini, i izliješe se sva crijeva njegova. I to postade poznato svim stanovnicima Jerusalema, tako da se ta njiva na njihovom jeziku zove Akeldama, to jest Njiva krvi.”
Navedeno za
Juda se objesio, uže ili grana su popustili, a tijelo je palo i puklo. Matej priča početak, a Djela kraj.
Odgovor
Obješen čovjek visi nogama prema dolje, pa ga puklo uže ili grana spuštaju na noge, a ne strmoglavo, osim ako se objesio naglavačke. Djela ne spominju vješanje, a Matej pad. Kod Mateja Juda baca novac, a svećenici kupuju njivu poslije njegove smrti, dok u Djelima Juda sam kupuje njivu tim novcem. A Matej i dalje kaže da je Jeremija govorio o trideset srebrnika, riječima koje su Zaharijine.
Zaključak — Spajanje ne odgovara strmoglavom padu koji opisuju Djela, a ostavlja Mateja da Jeremiji pripisuje Zaharijine riječi.
Matej 27:9-10 — poglavlje 27, stih 9-10
“Tada se ispuni što je rečeno preko proroka Jeremije koji kaže: I uzeše trideset srebrnika, cijenu onoga koji je procijenjen, koga procijeniše sinovi Izraelovi; i dadoše ih za lončarevu njivu, kako mi je Gospod zapovjedio.”
Navedeno za
Matej spaja Zahariju s Jeremijom. Koristi lončarevu kuću i glineni vrč iz poglavlja 18-19, te tamošnju nevinu krv i groblje. Koristi i njivu koju je Jeremija kupio u poglavlju 32. Imenuje većeg proroka.
Odgovor
Jeremija ima lončara, groblje i njivu kupljenu za sedamnaest šekela. Ništa od toga nema trideset srebrnika, cijenu određenu za čovjeka ni novac bačen lončaru. To, srž proročanstva, Zaharijino je. A Matej kaže da je to “rečeno preko proroka Jeremije”, dakle govori čovjek, a ne svitak koji počinje njegovom knjigom.
Zaključak — Riječi koje čine proročanstvo, trideset srebrnika i cijena, Zaharijine su, a Matej ih daje Jeremiji.
Gledišta
Kršćansko usklađivanje
Mnogi kršćani smatraju da dva izvještaja pričaju jedan događaj s dvije strane. Juda se objesio, a kasnije je tijelo palo i puklo. A njiva kupljena njegovim novcem može se nazvati njegovom kupovinom.
Djela kažu da je Juda kupio njivu jer je kupljena njegovim novcem, iako su kupovinu obavili svećenici.
Pobijanje
Matej kaže da je Juda bacio novac u hramu i ostavio ga, a svećenici su njime kupili njivu nakon što se objesio. Čovjek koji je bacio svoj novac nije njime kupio njivu. Djela kažu: “ovaj steče njivu” i njegovu smrt pričaju kao dio njene priče. Oboje ne može biti istina o tome ko ju je kupio i kada. A Matej i dalje Jeremijino ime daje riječima koje su Zaharijine.
Juda se objesio, a njegovo tijelo kasnije je palo i puklo, pa su oba izvještaja istinita.
Pobijanje
Obješen čovjek visi nogama prema dolje, pa ga puklo uže ili grana spuštaju na noge. Djela kažu da se strmoglavio, što ne odgovara takvom padu, osim ako se objesio naglavačke. Djela ne spominju uže, a Matej pad. I nikakvo spajanje ne popravlja to što Matej Jeremijino ime daje riječima koje su Zaharijine.
Gledanje čuda nikoga ne prisiljava da vjeruje. Juda je volio novac, kako kaže Ivan, pa se njegova izdaja uklapa.
Pobijanje
Onda se evanđelja ne slažu o njemu. Ivan ima lopova i đavola, za kojeg je Isus od početka znao da će ga izdati i kojeg je ipak izabrao. Matej ima jednog od dvanaestorice, kojem je data moć da liječi i izgoni đavole. Kad je vidio Isusa osuđenog, pokajao se i vratio novac.
Islamsko gledište
Dva izvještaja proturječe jedan drugom u pet tačaka: šta je Juda učinio s novcem, ko je kupio njivu, kada, kako je Juda umro i zašto njiva nosi to ime. Tijelo koje pada s puklog užeta pada na noge, a ne strmoglavo. A Matej Zaharijine riječi daje Jeremiji, što je greška koju nikakvo spajanje priča ne može popraviti.
Matej kaže da je Juda bacio srebro u hramu i ostavio ga. Zatim su glavni svećenici njime kupili njivu.
Djela kažu da je sam Juda novcem kupio njivu i umro strmoglavivši se i pukavši.
Kod Mateja svećenici kupuju njivu poslije Judine smrti. U Djelima je kupuje Juda. A obješen čovjek kojem je puklo uže pao bi na noge, a ne strmoglavo.
Juda je bio jedan od dvanaestorice, kojima je data moć da liječe i izgone đavole. Ipak, evanđelja kažu da je prodao Isusa. I ne slažu se je li se pokajao ili je od početka bio đavo.
Matej Jeremiji pripisuje riječi koje se nalaze kod Zaharije.
Kur'an smatra da su ljudi pisali spis vlastitim rukama. I smatra da knjiga od Boga nema protivrječnosti.