Kratak odgovor
U ateizmu nema dobrog razloga da vjerujemo svom razumu. Um bi nastao samo iz slijepog, nevođenog procesa koji je zadržavao sve što je pomagalo našim precima da prežive. Ali preživjeti i biti u pravu nije isto. Ipak, ateist mora upotrijebiti taj isti um da zaključi kako nema Boga. To gledište ne daje razlog da se vjeruje alatu kojim se do njega došlo. Sam Charles Darwin 1881. sumnjao je da se uopće može vjerovati uvjerenjima uma koji se razvio iz životinjskih umova. Ta sumnja dopire do svakog uvjerenja, pa i do ateizma. Vjernik nema takav problem. Kur'an kaže da je Allah (﷾) dao ljudima sluh, vid i razum i poziva ih da ih koriste. Um koji je dao Onaj ko je stvorio svijet koji taj um proučava jeste um kojem vrijedi vjerovati.
Potpuno objašnjenje
Preživjeti nije isto što i biti u pravu
Prirodna selekcija zadržava ono što pomaže biću da preživi i ima potomstvo. Vjerovanje u tome može pomoći bilo da je istinito ili ne. Istinita vjerovanja o hrani i opasnosti često pomažu. Ali selekcija nagrađuje ponašanje, a ne istinu iza njega. Lažno vjerovanje koje vodi istom ponašanju jednako dobro služi. Selekcija daje još manje razloga za povjerenje u vjerovanja daleka od preživljavanja. Primjeri su vjerovanja o matematici, porijeklu svemira ili Bogu. Dakle, ako je nevođena evolucija cijela priča o umu, nemamo čvrst razlog misliti da su naša najdublja vjerovanja istinita. To uključuje i vjerovanje da nema Boga. Alvin Plantinga, američki filozof, to je izložio u cijelosti. U naturalizmu (gledištu da je priroda sve što postoji) pouzdanost našeg mišljenja malo je vjerovatna ili se ne može znati. Tako naturalizam potkopava sam sebe: uklanja tlo na kojem stoji.
Dokazuje da je, ako su i naturalizam (bez Boga) i nevođena evolucija istiniti, vjerovatnoća da je ljudsko mišljenje pouzdano mala ili se ne može znati, pa naturalist ima razlog sumnjati u sva svoja uvjerenja, uključujući i naturalizam. Sukob, zaključuje on, nije između nauke i vjerovanja u Boga, nego između nauke i naturalizma.
Selekcija čuva ono što pomaže stvorenju da preživi
Nagrađuje ponašanje, a ne istinu iza njega.
Lažno vjerovanje s istim ponašanjem služi jednako dobro
Dakle, nema čvrstog razloga da vjerujemo svojim najdubljim uvjerenjima
Uvjerenjima o matematici, nastanku svemira ili Bogu.
To uključuje i uvjerenje da nema Boga
Darwinova vlastita sumnja
Charles Darwin bio je prirodnjak iz 19. stoljeća koji je iznio teoriju evolucije prirodnom selekcijom. Istu sumnju iznio je u pismu napisanom u posljednjoj godini života. Pisao je o svom unutrašnjem uvjerenju da svemir nije rezultat slučaja. Zatim je postavio pitanje. Može li se uopće vjerovati uvjerenjima uma koji se razvio iz nižih životinja? Darwin je sumnju usmjerio na vlastiti osjećaj da je svijet osmišljen. Ali ona se odnosi na svako uvjerenje koje takav um ima. To uključuje i uvjerenje da nema Boga.
“Ali tada se kod mene uvijek javi užasna sumnja imaju li uvjerenja ljudskog uma, koji se razvio iz uma nižih životinja, ikakvu vrijednost i jesu li uopće pouzdana. Bi li se iko pouzdao u uvjerenja majmunskog uma, ako u takvom umu uopće ima uvjerenja?”
Presuda jednog filozofa ateiste
Thomas Nagel je američki filozof koji ne vjeruje u Boga. Ipak, zaključio je da je čisto materijalističko, darvinističko objašnjenje prirode gotovo sigurno pogrešno. Materijalizam je gledište da je sve samo materija. Njegov razlog je to što ono ne može objasniti kako su umovi došli do toga da razumom dosežu istinu.
Nagel, filozof ateist, dokazuje da je materijalistička neodarvinistička slika prirode gotovo sigurno pogrešna, jer ne može objasniti svijest, razum i vrijednost. On ne prihvata vjerovanje u Boga, ali smatra da se razumsko dosezanje istine ne može objasniti kao nusproizvod prirodne selekcije.
| Ko | Šta je rekao |
|---|---|
| Charles Darwin, 1881. | Da li se uvjerenjima uma koji se razvio od nižih životinja uopće može vjerovati? |
| Alvin Plantinga, 2011. | U naturalizmu je pouzdanost našeg mišljenja malo vjerovatna ili nespoznatljiva. |
| Thomas Nagel, 2012., ateist | Čisto materijalističko, darvinističko kazivanje o prirodi gotovo sigurno je pogrešno. |
Um koji je dao Tvorac reda
Kur'an kaže da je Allah (﷾) svakog čovjeka izveo iz utrobe, a da on ništa nije znao. Zatim mu je dao sluh, vid i razum. Ljudi će biti pitani kako su ih koristili. Rečeno im je da ne slijede ono o čemu nemaju znanja. Um koji je dat da spoznaje istinu, a dao ga je Onaj ko je stvorio svijet koji taj um proučava, jeste um kojem čovjek ima razloga vjerovati.
“Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.”
“Ne govori ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve to će se, zaista, odgovarati.”
Razum upućuje natrag na svog Tvorca
Kur'an traži od ljudi da razmisle sami o sebi i da pogledaju nebesa i Zemlju. Pita da li su stvoreni bez Stvoritelja ili su sami sebe stvorili. Razum, pošteno korišten, vodi do Stvoritelja koji ga je dao.
“A zašto ne razmisle sami o sebi? Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih sa ciljem i do roka određenog. A mnogi ljudi ne vjeruju da će pred Gospodara svoga doista izaći.”
“U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su znakovi za razumom obdarene, koji Allaha spominju stojeći, sjedeći i ležeći na svojim bokovima, i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. Gospodaru naš, Ti ovo nisi uzalud stvorio! Uzvišen si Ti i sačuvaj nas od patnje u Vatri!”
“Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Da li su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nisu uvjereni!”
Uobičajeni odgovor
Where the Conflict Really Lies (2011)
Dokazuje da je, ako su i naturalizam (bez Boga) i nevođena evolucija istiniti, vjerovatnoća da je ljudsko mišljenje pouzdano mala ili se ne može znati, pa naturalist ima razlog sumnjati u sva svoja uvjerenja, uključujući i naturalizam. Sukob, zaključuje on, nije između nauke i vjerovanja u Boga, nego između nauke i naturalizma.
Navedeno za
Istinita vjerovanja pomažu preživljavanju, pa nam evolucija daje pouzdane umove, a uspjeh nauke to dokazuje.
Odgovor
Za preživljavanje je potrebno korisno ponašanje u vezi s hranom i opasnošću, a ne istinita vjerovanja o matematici, fizici ili porijeklu svemira. Ipak, biće s jedne male planete može zapisati zakone svemira matematikom. Eugene Wigner, fizičar iz 20. stoljeća, to je nazvao nerazumnom djelotvornošću matematike. To je ono što se očekuje ako je jedan Um načinio i red i um koji ga proučava. Samo preživljavanje to ne objašnjava. A korištenje uspjeha nauke da se dokaže pouzdanost razuma pretpostavlja upravo razum koji se provjerava. Vjernik koristi isti um, ali njegovo gledište daje mu razlog da očekuje da on radi. Ateistovo gledište daje mu razlog da u to sumnja.
Zaključak — Preživljavanje objašnjava korisne nagone, a ne um prilagođen matematici svemira.
Gledišta
Filozof ateist koji se slaže oko problema
Thomas Nagel odbacuje vjerovanje u Boga. Ipak, prihvata da čisto materijalističko objašnjenje uma ne može objasniti zašto razum dolazi do istine.
Thomas Nagel, ateist, ocjenjuje materijalističku neodarvinističku sliku gotovo sigurno pogrešnom jer ne može objasniti razum.
Pobijanje
Nagel je u pravu da čisto materijalna priča ne može objasniti razum. On odbacuje Boga, ali odbacivanje Boga ne popunjava prazninu koju je pronašao. Kur'an je popunjava: Allah (﷾) je dao ljudima sluh, vid i razum.
Islamsko gledište
Ljudski um je dar od Stvoritelja, načinjen da spozna istinu o Njegovom stvaranju. Zato se razumu može vjerovati i zato razum vodi natrag do Njega.
Evolucija koju niko ne vodi bira ono što pomaže preživljavanju, a ne ono što je istinito. Dakle, ako je priroda sve što postoji, ništa ne podržava tvrdnju da se razumu može vjerovati.
Selekcija nagrađuje korisno ponašanje, a ne istinito vjerovanje. Zato još manje podržava vjerovanja daleka od preživljavanja, kao što su vjerovanja o porijeklu svemira ili o Bogu.
Ateist koji razumom poriče Boga oslanja se na razum. Ipak, njegovo vlastito gledište ne daje mu osnov da mu vjeruje.
Sam Darwin sumnjao je da se može vjerovati uvjerenjima uma koji se razvio iz nižih životinja.
Kur'an kaže da je Allah (﷾) dao ljudima sluh, vid i razum. I smatra ih odgovornim za to kako ih koriste.
Od uma koji je načinio Stvoritelj svijeta koji taj um proučava očekuje se da taj svijet razumije.