Kratak odgovor
Do vjerovanja u Stvoritelja možete doći razmišljanjem i to je stvaran prvi korak. Ali to je samo prvi korak i najveća pitanja ostavlja otvorenim. Šta Stvoritelj želi od nas? Da li se zlo oprašta? Šta slijedi poslije smrti? Razum može pokazati da Tvorac postoji. Ne može nam reći Njegove želje, kao što tragovi stopala pokazuju da je neko prošao, ali ne i kuda je išao. Od mudrog Tvorca Koji je stvorio bića sposobna da pitaju zašto su ovdje očekivalo bi se da im odgovori. Kur'an postavlja isto pitanje (23:115; 75:36). Mnoge poruke tvrde da su taj odgovor, pa je razuman put da se provjere, a ne da se sve odbiju.
Potpuno objašnjenje
Do čega razum može doći, a do čega ne može
Mnogi ljudi do vjerovanja u Stvoritelja dolaze razmišljanjem. Vide da nešto postoji, da je uređeno i da unutar toga postoje umovi. Ti razlozi izneseni su na stranicama o tome kako znamo da Bog postoji i ko je stvorio Boga. Ova stranica počinje nakon tog koraka. Pretpostavimo da Stvoritelj postoji. Razum se tada suočava s pitanjima o Njegovoj volji, a ne o Njegovom postojanju. Šta traži od nas? Da li se zlo oprašta i kako? Šta Mu se duguje za sam život? Šta se dešava pri smrti? Tragovi stopala pokazuju da je neko prošao. Ne pokazuju kuda je išao niti šta želi. Na isti način, Tvorčeva djela pokazuju da On postoji, ali samo Tvorac može reći šta želi. Poruka je način na koji bi to rekao. Tako stvarno pitanje nije da li bi poruka bila potrebna. Pitanje je da li je ijedna poruka istinita. Kur'an bilježi ljude koji su, upitani ko je stvorio nebesa i Zemlju, odgovorili “Allah!” I dalje pita kuda se odmeću (29:61). Znati da Tvorac postoji još nije znati šta On traži.
“Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Da li su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nisu uvjereni!”
“A da ih upitaš: “Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?”, sigurno bi rekli: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću?”
Šta nam savjest i svijet doista govore
Savjest je stvarna, a Kur'an se slaže da je svakoj duši dat osjećaj za dobro i zlo. Deist vjeruje u Tvorca, ali ni u kakvu poruku, i kaže da su savjest i svijet dovoljni. Oni nam govore mnogo. Savjest nam govori da je dobrota dobra, a okrutnost loša. Svijet nam govori da mudar Tvorac postoji. Ne govore nam sve. Iskreni ljudi čiste savjesti razilazili su se u tome šta pravda traži, a svaki je bio siguran. Poruka ne okončava svako razilaženje, a i muslimani se razilaze u pojedinostima. Ono što rješava jesu temelji: koga obožavati, šta On u glavnom traži, da li se zlo oprašta i šta slijedi poslije smrti. Savjest također šuti o tome da li se oprašta zlo učinjeno Bogu i da li se život nastavlja poslije smrti. Da li sama savjest može riješiti šta je dobro, a šta zlo, ima vlastitu stranicu.
“i duše i Onoga Koji je ispravnom stvori, pa je nadahnu da zna šta je razvrat, a šta bogobojaznost;”
| Pitanje | Razum i savjest | Poruka |
|---|---|---|
| Da postoji mudri Tvorac | ||
| Da je dobrota dobra | ||
| Šta On traži od nas | ||
| Da li se oprašta nepravda učinjena Njemu | ||
| Šta slijedi nakon smrti |
- Kaže nam
- Šuti
Otisci stopala pokazuju da je neko prošao. Ne pokazuju kamo je išao.
Zašto bi se očekivalo da mudar Tvorac progovori
Razlozi koji vode do Tvorca opisuju Ga i kao mudrog i svrhovitog. Stvorio je uređen svijet i umove sposobne da ga razumiju. Stvorio je i bića koja pitaju zašto su ovdje i koja osjećaju da neke stvari treba činiti. Razumnije je očekivati da mudar Tvorac odgovori takvim bićima nego da ih učini sposobnim da pitaju, a zatim ostane šutljiv. To je očekivanje, a ne dokaz. Ne kaže koja je poruka Njegova. Kaže samo da je poruka ono što bi se očekivalo od mudrog Tvorca, pa svaka tvrdnja da to jeste zaslužuje da bude saslušana.
“Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Da li su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nisu uvjereni!”
Islam kaže isto: niste stvoreni uzalud
Kur'an postavlja isto pitanje. Pita misle li ljudi da su uzalud stvoreni i da se neće povratiti (23:115). Pita misli li čovjek da će zaludu ostavljen biti (75:36). Ibn Kesir prvo čita kao pitanje jesu li ljudi mislili da su stvoreni bez svrhe i mudrosti. Povezuje ga s drugim. Za drugo prenosi da su ga Mudžahid i eš-Šafija čitali ovako: nije ostavljen bez naredbe i bez zabrane. Smatra da ajet znači i da čovjek nije ostavljen u kaburu bez oživljenja.
““Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?””
“Zar čovjek misli da će zaludu ostavljen biti?!”
Pitanje čita kao pitanje jesu li ljudi mislili da su stvoreni uzalud, bez svrhe i bez ikakve Allahove mudrosti, i da Mu se neće vratiti na ahiretu. Povezuje ga sa 75:36, koji pita misli li čovjek da će biti ostavljen sam sebi.
Prenosi dva rana čitanja riječi ‘ostavljen sam sebi’. Es-Suddi kaže da to znači neoživljen. Mudžahid, eš-Šafija i Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem kažu da to znači bez naredbe i bez zabrane. Ibn Kesir smatra da ajet obuhvata oboje. Čovjek nije ostavljen na ovom svijetu bez naredbe i zabrane i nije ostavljen u kaburu bez oživljenja i sabiranja pred Allahom.
Poslanik svakom narodu
Kur'an kaže da je Allah (﷾) slao poslanike da ljudi ne bi imali opravdanja pred Njim (4:165). Kaže da je svaki narod imao poslanika (10:47), s istim pozivom da se Allahu (﷾) čini ibadet i da se klone zla (16:36). Ibn Kesir to čita kao poziv da se obožava samo Allah (﷾), koji je donio svaki poslanik. Niko nije kažnjen prije nego što dođe poslanik da ga opomene (17:15). Tako Kur'an ne prikazuje Tvorca Koji je većinu čovječanstva ostavio bez upute.
“Poslali smo poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar.”
“Svaki je narod imao poslanika, i kad poslanik njihov dođe među njih, njima će biti pravedno presuđeno, nepravda im neće biti učinjena.”
“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu ibadet činite, a kumira – taguta se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali.”
Objašnjava ajet: Allah je poslao poslanika svakoj generaciji i svakoj skupini ljudi. Svi su pozivali na obožavanje Allaha i zabranjivali obožavanje bilo čega pored Njega. Obožavanje drugih prvo se pojavilo među Ademovim sinovima u Nuhovom narodu. Od tada je Allah stalno slao poslanike s tim pozivom. Nuh je bio prvi poslanik kojeg je Allah poslao stanovnicima Zemlje, a Allah je zapečatio poslanike Muhammedom (ﷺ). Njegov poziv dosegao je ljude i džine, istok i zapad. Uz to navodi 21:25.
“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”
‘Ljudsko djelo’ je zaključak, a ne polazna tačka
Neke tvrdnje da se govori u ime Boga sigurno su ljudski izumi. Takvu tvrdnju lahko je iznijeti. To je razlog da se tvrdnje provjere, a ne da se sve odbiju. Krivotvorene novčanice ne čine svaku novčanicu lažnom. Svaka novčanica se provjerava, a i tvrdnja da nešto dolazi od Boga može se provjeriti. Pitajte šta kaže o Bogu i da li proturječi sama sebi. Pitajte da li je sačuvana i da li nosi znak koji se još može ispitati. Thomas Paine, englesko-američki pisac iz 18. stoljeća, svaku je nacionalnu crkvu nazvao ljudskim izumom. Do toga je došao kao do zaključka o svima, a svaka tvrdnja i dalje se mora provjeriti jedna po jedna.
Deistički argument protiv objavljene vjere. U poglavlju 1 Paine izjavljuje da vjeruje u jednog Boga i nada se sreći poslije ovog života. Svaku nacionalnu crkvu, bilo jevrejsku, kršćansku ili tursku (njegova riječ za muslimansku crkvu), naziva ljudskim izumom. U poglavlju 2 tvrdi da je objava objava samo osobi koja je prima, a svima ostalima je rekla-kazala. Među primjerima je i Kur'an: kaže da sam nije vidio meleka i da stoga ima pravo ne vjerovati izvještaju. U poglavlju 9 tvrdi da je stvaranje Božija riječ i da ono čovjeku objavljuje sve što je potrebno znati o Bogu.
Kur'an traži da bude provjeren
Kur'an poziva na provjeru. Kaže da bi ljudi, da je knjiga od nekoga drugog, a ne od Allaha (﷾), u njoj našli mnoge protivrječnosti (4:82). Sumnjičavom govori da sačini suru, poglavlje, sličnu njemu (2:23). Upozorava i na slijeđenje onoga o čemu se nema znanja (17:36). Islam ne traži vjerovanje s isključenim umom. Stranica o tome kako znati da li sveta knjiga dolazi od Boga iznosi testove, a oni vrijede za svaku knjigu jednako.
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”
“Ne govori ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve to će se, zaista, odgovarati.”
Šta poruka dodaje: vjerovanje, ibadet i karakter zajedno
Islam ne nudi vjerovanje samo za sebe. Vjerovanje u Allaha (﷾) spaja s namazom, davanjem, držanjem date riječi i strpljenjem u teškoći (2:177). Cijeli život živi se kao odgovor Tvorcu. To je ono što poruka dodaje vjerovanju. Govori nam šta On želi i daje način života koji slijedi iz poznavanja Njega.
“Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego je pravo dobročinstvo – dobročinstvo onih koji vjeruju u Allaha, u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, te onih koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima i siročadi, siromasima i putnicima namjernicima, prosjacima, i za otkup iz ropstva, i onih koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, te onih koji su strpljivi u neimaštini i u bolesti, i za vrijeme borbe. To su oni koji su iskreni i oni su, uistinu, bogobojazni.”
Odgovori, i odgovor na njih
The Age of Reason, dio I (1794)
Deistički argument protiv objavljene vjere. U poglavlju 1 Paine izjavljuje da vjeruje u jednog Boga i nada se sreći poslije ovog života. Svaku nacionalnu crkvu, bilo jevrejsku, kršćansku ili tursku (njegova riječ za muslimansku crkvu), naziva ljudskim izumom. U poglavlju 2 tvrdi da je objava objava samo osobi koja je prima, a svima ostalima je rekla-kazala. Među primjerima je i Kur'an: kaže da sam nije vidio meleka i da stoga ima pravo ne vjerovati izvještaju. U poglavlju 9 tvrdi da je stvaranje Božija riječ i da ono čovjeku objavljuje sve što je potrebno znati o Bogu.
Navedeno za
Stvaranje je Božija riječ svim ljudima. Otkriva sve što je potrebno znati o Bogu, pa knjiga nije potrebna.
Odgovor
Stvaranje pokazuje Tvorca, a islam se slaže da govori svima. Ono što ne pokazuje jeste Njegova volja. Da li prašta zlo? Šta traži? Šta slijedi poslije smrti? Paine se samo nadao sreći poslije ovog života. Nada nije odgovor. To može reći samo Tvorac.
Zaključak — Stvaranje odgovara postoji li Tvorac. Ostavlja otvorenim šta On želi, a tome služi poruka.
Kur'an 91:7-8 — sura Eš-Šems, ajet 7-8
“i duše i Onoga Koji je ispravnom stvori, pa je nadahnu da zna šta je razvrat, a šta bogobojaznost;”
Navedeno za
Savjest je uputa koju je Bog dao svakoj osobi. Govori nam šta je dobro, a šta zlo, bez ikakve knjige.
Odgovor
Islam se slaže da je savjest data svakoj duši (91:7-8). Govori nam da dobro i zlo postoje. Ne rješava pojedinosti, a iskreni ljudi čiste savjesti razilazili su se o njima. Poruka ne okončava svako razilaženje, a i muslimani se razilaze u pojedinostima. Ono što rješava jesu temelji: koga obožavati, šta On u glavnom traži, da li se zlo oprašta i šta slijedi poslije smrti.
Zaključak — Savjest je dar i svjedok, ali nije cijeli odgovor. Pitanje šta savjest može riješiti ima vlastitu stranicu.
Belief without Borders (2014)
Studija teologinje zasnovana na razgovorima s oko 100 Amerikanaca koji sebe nazivaju duhovnim, ali ne i religioznim. Nalazi da, općenito, ne vjeruju u Boga koji se miješa ili u ličnog Boga i da duhovni autoritet smještaju u pojedinca, a ne u zajednicu ili tradiciju.
Navedeno za
Mnogi koji su duhovni, ali ne i religiozni, ne vjeruju u Boga Koji se miješa. Poruka bi bila takvo miješanje, pa je nema.
Odgovor
Uobičajeni razlog za to gledište jeste da svijet teče po stalnim zakonima. Zakoni prirode opisuju šta se dešava kada ništa izvan prirode ne djeluje. Ne mogu vlastitom Tvorcu zabraniti da djeluje. Govoriti umu daleko je manja stvar od stvaranja svijeta. Kur'an pita da li bi Tvorac Koji je stvorio bića sposobna da pitaju zašto su ovdje ostavio ta bića bez svrhe (23:115; 75:36).
Zaključak — Stalni zakoni ne vežu svog Tvorca. Šutnja je čudniji plan za mudrog Tvorca.
Kur'an 10:47 — sura Junus, ajet 47
“Svaki je narod imao poslanika, i kad poslanik njihov dođe među njih, njima će biti pravedno presuđeno, nepravda im neće biti učinjena.”
Navedeno za
Poruka jednom narodu u jednom vremenu nepravedna je prema svima ostalima. Pravedan Bog ne bi izabrao takav način.
Odgovor
Kur'an to ne kaže. Kaže da je poslanik poslan svakom narodu (10:47), s istim pozivom da se Allahu (﷾) čini ibadet (16:36). Niko nije kažnjen prije nego što do njega stigne poruka (17:15). Poslanici su došli da niko ne bi imao opravdanja pred Allahom (﷾) (4:165).
Zaključak — Po prikazu islama nijedan narod nije ostavljen bez poslanika i nikome se ne sudi prije nego što do njega stigne poruka.
The Age of Reason, dio I (1794)
Deistički argument protiv objavljene vjere. U poglavlju 1 Paine izjavljuje da vjeruje u jednog Boga i nada se sreći poslije ovog života. Svaku nacionalnu crkvu, bilo jevrejsku, kršćansku ili tursku (njegova riječ za muslimansku crkvu), naziva ljudskim izumom. U poglavlju 2 tvrdi da je objava objava samo osobi koja je prima, a svima ostalima je rekla-kazala. Među primjerima je i Kur'an: kaže da sam nije vidio meleka i da stoga ima pravo ne vjerovati izvještaju. U poglavlju 9 tvrdi da je stvaranje Božija riječ i da ono čovjeku objavljuje sve što je potrebno znati o Bogu.
Navedeno za
Objava je rekla-kazala svima osim prvoj osobi koja ju je primila. Niko nije obavezan da vjeruje izvještaju.
Odgovor
Paineov vlastiti primjer bio je Kur'an. Nije vidio meleka, pa nije htio vjerovati. Ali Kur'an ne traži da mu se vjeruje samo na osnovu izvještaja o meleku. Sam tekst je ovdje, a njegov izazov da se sačini sura slična njemu svako danas može provjeriti (2:23; 17:88). Izvještaji o prošlosti odmjeravaju se, a ne odbacuju, a ovaj dolazi s knjigom u ruci.
Zaključak — Rekla-kazala razlog je da se izvještaj ispita, a ne da se odbaci. Kur'an traži da bude ispitan.
Kur'an 2:23 — sura El-Bekare, ajet 23
“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”
Navedeno za
Svaka religija tvrdi da ima Božiji autoritet i svaka optužuje druge za grešku. Tako su sve one ljudski izumi.
Odgovor
Suparničke tvrdnje pokazuju da su neke pogrešne. Ne pokazuju da su sve. Krivotvorene novčanice ne čine svaku novčanicu lažnom. Način da se sazna jeste da se provjeri svaka tvrdnja, a Kur'an se nudi za taj test (2:23; 4:82).
Zaključak — ‘Ljudsko djelo’ mora se pokazati tvrdnju po tvrdnju. Ne može se pretpostaviti za sve.
Kur'an 17:36 — sura El-Isra, ajet 36
“Ne govori ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve to će se, zaista, odgovarati.”
Navedeno za
Svaka osoba jedini je autoritet o onome što je istinito o Bogu. Vanjska poruka je ne može obavezati.
Odgovor
Niko ne može vjerovati umjesto drugoga, a islam ne traži slijepo vjerovanje. Čitaocu govori da ne slijedi ono o čemu nema znanja (17:36) i da odvagne knjigu (4:82). Suditi o poruci nije isto što i sam odlučivati šta Bog želi.
Zaključak — Islam traži od svake osobe da sudi o poruci. Ne traži od nje da ostavi sud po strani.
Kur'an 2:177 — sura El-Bekare, ajet 177
“Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego je pravo dobročinstvo – dobročinstvo onih koji vjeruju u Allaha, u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, te onih koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima i siročadi, siromasima i putnicima namjernicima, prosjacima, i za otkup iz ropstva, i onih koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, te onih koji su strpljivi u neimaštini i u bolesti, i za vrijeme borbe. To su oni koji su iskreni i oni su, uistinu, bogobojazni.”
Navedeno za
Organizovana religija donosi licemjerje i kontrolu, pa je vjeru bolje držati privatnom.
Odgovor
Ljudi doista zloupotrebljavaju religiju. Kur'an kaže da okretanje lica prema istoku i zapadu nije dobročinstvo i navodi vjerovanje, davanje, namaz, ispunjavanje obaveza i strpljenje (2:177). Zloupotreba od strane nekih pokazuje da ljudi griješe. Ne pokazuje da Bog nije poslao poruku.
Zaključak — Propusti sljedbenika razlog su da se ispita poruka, a Kur'an postavlja mjerilo koje prazan oblik ne ispunjava.
Gledišta
Deizam: Tvorac, ali bez poruke
Bog je stvorio svijet i kroz njega govori svima. Stvaranje se ne može krivotvoriti, izgubiti ili pogrešno prevesti i govori nam sve što trebamo znati o Bogu. Poruka jednom čovjeku u jednom vremenu samo je rekla-kazala svima ostalima. Bog Koji želi da Ga svi upoznaju ne bi izabrao takav način.
Thomas Paine, The Age of Reason, I dio (1794)
Stvaranje je Božija riječ i čovjeku otkriva sve što je potrebno znati o Bogu. Nijedna knjiga ništa ne dodaje.
Pobijanje
Prihvatimo da stvaranje upućuje na Tvorca i govori svima. Ne kaže šta On traži niti da li se zlo oprašta. Sam Paine se samo nadao sreći poslije ovog života. Kur'an pita da li je čovjek stvoren bez svrhe (23:115; 75:36).
Svaka nacionalna crkva tvrdi da ima posebnu misiju od Boga, kao da put do Boga nije jednako otvoren svakom čovjeku. To bi bilo nepravedno prema ostalima.
Pobijanje
Prihvatimo da Božiji put mora biti otvoren svima. Kur'an kaže da je svakom narodu poslan poslanik s jednim pozivom (10:47; 16:36). Niko nije kažnjen prije nego što do njega stigne (17:15).
Objava je objava samo osobi koja je prima. Svima ostalima je rekla-kazala, pa niko nije obavezan da u nju vjeruje.
Pobijanje
Paine priznaje da Bog može govoriti osobi. Rekla-kazala razlog je da se izvještaj ispita, a ne da se odbaci. Kur'an ne počiva samo na izvještaju: njegov tekst i njegov izazov ovdje su da se provjere (2:23; 17:88).
Ljudski jezik je lokalan i promjenjiv, pa ga Bog ne bi koristio da dopre do svih ljudi. Umjesto toga govori kroz stvaranje.
Pobijanje
Prihvatimo da se jezici razlikuju. Kur'an kaže da je svaki poslanik poučavao jezikom svog naroda (14:4). Svaki je donio isti poziv da se Allahu (﷾) čini ibadet (16:36).
Duhovan, a ne religiozan
Strahopoštovanje, zahvalnost i osjećaj nečeg većeg stvarni su i nije im potrebno vjerovanje. Svaka osoba najbolji je sudija onoga što je za nju istinito. Utvrđeni skup vjerovanja i praksi samo dodaje podjele i kontrolu.
Linda A. Mercadante, Belief without Borders (2014), o ljudima koji sebe tako opisuju
Lični osjećaj božanskog je dovoljan. Nisu potrebna utvrđena vjerovanja ili prakse.
Pobijanje
Prihvatimo da su strahopoštovanje i zahvalnost stvarni i vrijedni. Osjećaj nam ne može reći šta Tvorac želi. To može reći samo Tvorac (23:115; 75:36).
Svaka osoba konačni je autoritet o onome što je istinito o Bogu, pa je nikakva vanjska poruka ne može obavezati.
Pobijanje
Prihvatimo da svaka osoba mora suditi sama. Suđenje je ono što Kur'an traži: odvagnite knjigu i slijedite samo ono što znate (4:82; 17:36). Suditi o poruci nije isto što i odlučivati šta Bog želi.
Organizovana religija donosi licemjerje i kontrolu, pa je bolje vjeru držati privatnom.
Pobijanje
Prihvatimo da ljudi zloupotrebljavaju religiju. Sam Kur'an kaže da prazan oblik nije dobročinstvo (2:177). Zloupotreba od strane nekih ne pokazuje da Bog nije poslao poruku.
Sve religije su ljudsko djelo
Svaka religija nastala je među određenim ljudima u određeno vrijeme i svaka tvrdi da ima posebnu misiju od Boga. Paine je napisao da je svaka nacionalna crkva, jevrejska, kršćanska ili turska (njegova riječ za muslimansku), ljudski izum. Zato vjerovanje u Boga ne bi trebalo ovisiti ni o jednoj od njih.
Thomas Paine, The Age of Reason, I dio (1794)
Svaka religija tvrdi da ima posebnu misiju od Boga i svaka optužuje druge za grešku. Tako su sve one vjerovatno ljudski izumi.
Pobijanje
Prihvatimo da su ljudi lažno tvrdili da imaju Božiji autoritet. Suparničke tvrdnje pokazuju da su neke pogrešne, a ne da su sve. Svaka tvrdnja može se provjeriti (4:82; 2:23).
Islamsko gledište
Mudar Tvorac ne bi stvorio bića sposobna da pitaju zašto su ovdje i ostavio ih bez odgovora. Kur'an postavlja isto pitanje, kaže da je poslanik došao svakom narodu i sve poziva da provjere njegovu tvrdnju. Islam daje vjerovanje, ibadet i karakter zajedno kao jedan način života.
Kur'an pita misle li ljudi da su uzalud stvoreni i da se neće povratiti. Pita misli li čovjek da će zaludu ostavljen biti.
Ibn Kesir smatra da 75:36 obuhvata oba čitanja. Čovjek nije ostavljen na ovom svijetu bez naredbe i zabrane. Nije ostavljen u kaburu bez oživljenja.
Allah (﷾) je svakom narodu poslao poslanika s pozivom da se Allahu (﷾) čini ibadet i da se klone zla. Tako niko nema opravdanja pred Njim.
Niko nije kažnjen prije nego što dođe poslanik da ga opomene.
Kur'an poziva na provjeru. Kaže da bi, da je od nekoga drugog, a ne od Allaha (﷾), pokazao mnoge protivrječnosti. Izaziva sumnjičavog da sačini suru sličnu njemu i upozorava na slijeđenje onoga o čemu se nema znanja.
Islam vjerovanje u Allaha (﷾) spaja s namazom, davanjem, držanjem date riječi i strpljenjem. Tako se cijeli život živi kao odgovor Tvorcu.