Kratak odgovor
Ne kao po zakonu za običan život. U Govoru na gori, kako ga Matej bilježi, Isus kaže da se okrene drugi obraz i da se da svakome ko traži. Kaže da je ženidba razvedenom ženom preljuba i govori svojim sljedbenicima da prodaju ono što imaju. Muslimani poštuju Isusa kao pravog vjerovjesnika i ove riječi, kako su zapisane, mjere Kur'anom. U praksi svaka kršćanska zemlja ima sudove, policiju i banke. Najveće crkve uče da je samoodbrana zakonita i da kršćani smiju posjedovati imovinu. Islam daje zakon koji ljudi mogu držati. Traži određen dio imetka, hvali poštenu trgovinu i dopušta pravednu odmazdu, a hvali oprost. Dopušta i razvod i ponovni brak. Kur'an kaže da Bog nijednu osobu ne obavezuje iznad njenih mogućnosti.
Potpuno objašnjenje
Zapovijedi o šteti i zakonu
Muslimani ne krive Isusa za ove zapovijedi. Poslan je Izraelu za svoje vrijeme, a muslimani zapis Evanđelja o njemu mjere Kur'anom. Pitanje je ovdje da li bi društvo moglo živjeti po ovim riječima kako su zapisane. Kako Matej bilježi, Isus navodi zakonsko “Oko za oko”, a zatim zapovijeda: ne opirite se zlu i okrenite drugi obraz. Ako te neko tuži za košulju, podaj mu i ogrtač. Ako te neko prisili da ideš jednu milju, idi dvije. Društvo vođeno ovim riječima ne bi imalo sudove koji kažnjavaju nasilje. Ne bi imalo način da brani prava žrtve, jer se oštećenoj strani govori da da još. Nijedna kršćanska država to nikada nije pokušala.
“Čuli ste da je rečeno: Oko za oko i zub za zub. A ja vam kažem da se ne opirete zlu; nego ko te udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi.”
“I ko hoće da se sudi s tobom i da ti uzme košulju, podaj mu i ogrtač.”
“I ko te prisili da ideš s njim jednu milju, idi s njim dvije.”
“I poslat će ga kao poslanika sinovima Israilovim: Donio sam vam znak od Gospodara vašega: oblikovat ću vam od ilovače nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom dozvolom, ptica biti; iscijelit ću slijepa od rođenja i gubava, i oživljavat ću mrtve dozvolom Allahovom; i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima vašim pohranjujete. U svemu tome ima dokaza za vas, ako vjernici budete.”
“A tebi objavljujemo Knjigu, s istinom, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”
Zapovijedi o novcu
Isus kaže da se da svakome ko traži i da se ne okrene od onoga ko hoće pozajmiti. Kod Luke kaže i da se ne traži natrag svoje od onoga ko to uzme. Zabranjuje sabiranje blaga na zemlji. Jednom bogatom čovjeku rekao je da proda sve i da podijeli siromasima. Zatim je rekao svojim učenicima da je devi lakše proći kroz iglene uši nego bogatu čovjeku ući u kraljevstvo Božije. Kod Luke je zapovijed data učenicima općenito: prodajte što imate i dajte siromasima. Osoba koja bi se držala svega toga ne bi mogla zadržati kuću ili ikakvu ušteđevinu, niti hraniti porodicu sljedeće godine.
“Podaj onome koji te traži, i ne okreći se od onoga koji hoće da od tebe pozajmi.”
“Svakome koji te traži podaj; i od onoga koji uzme tvoje ne traži natrag.”
“Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rđa kvare i gdje lopovi potkopavaju i kradu; nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne kvare i gdje lopovi ne potkopavaju i ne kradu.”
“A Isus ga pogleda, zavoli ga i reče mu: Jedno ti nedostaje: idi, prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebu; i dođi, uzmi krst i slijedi me.”
“I pogledavši naokolo, Isus reče učenicima svojim: Kako će teško oni koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božije! A učenici se zaprepastiše nad riječima njegovim. A Isus opet odgovori i reče im: Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u kraljevstvo Božije! Lakše je devi proći kroz iglene uši nego bogatu čovjeku ući u kraljevstvo Božije.”
“Prodajte što imate i dajte milostinju; načinite sebi kese koje ne stare, blago na nebesima koje ne nestaje, gdje se lopov ne približava i moljac ne kvari.”
Zapovijed o razvodu
U Govoru Isus kaže da onaj ko se oženi razvedenom ženom čini preljubu. Katolička crkva toga se još drži. Uči da razvedena osoba koja se ponovo vjenča živi u javnoj i trajnoj preljubi. Većina drugih crkava sada vjenčava razvedene ljude, a svaka zapadna zemlja to dopušta.
“A ja vam kažem da svaki koji otpusti ženu svoju, osim zbog bluda, navodi je na preljubu; i ko se oženi otpuštenom, čini preljubu.”
Razvod naziva teškim prijestupom protiv prirodnog zakona i kaže da je razvedena osoba koja sklopi novu vezu, makar i građanski priznatu, u stanju javne i trajne preljube.
Šta su crkve učinile s ovim zapovijedima
Čak i u Djelima apostolskim prvi vjernici u Jerusalemu prodavali su svoja dobra i imali sve zajedničko. Ipak je Petar rekao Ananiji da je njegova zemlja bila njegova da je zadrži. Pavlove poslanice kažu da onaj ko neće da radi neka i ne jede. Kažu i da se čovjek koji se ne brine za svoje ukućane odrekao vjere. Crkve koje su slijedile to su upisale u svoje učenje. Članci vjere Engleske crkve, njena izjava vjerovanja, izjavljuju da dobra kršćana nisu zajednička. Kažu to protiv anabaptista, skupine protestanata iz šesnaestog stoljeća. Članci također kršćanima dopuštaju da nose oružje i služe u ratovima po zapovijedi vlasti. Katolički katekizam, službena knjiga učenja Crkve, kaže da je samoodbrana zakonita. Dodaje da odbrana drugih može biti teška dužnost za one koji su za njih odgovorni. Osim tih prvih vjernika u Jerusalemu, malobrojni su pokušali živjeti ovako. Među njima su monasi pod zavjetima i male zajednice koje drže dobra zajedno. Učinili su to izlazeći iz običnog društva.
“A svi koji su vjerovali bijahu zajedno i imahu sve zajedničko; i prodavahu imanja i dobra i dijeljahu svima, kako je kome trebalo.”
“Dok je bila tvoja, zar nije ostala tvoja? I kad je prodana, zar nije bila u tvojoj vlasti? Zašto si to naumio u srcu svome? Nisi slagao ljudima, nego Bogu.”
“Jer i kad smo bili kod vas, ovo smo vam zapovijedali: ako ko neće da radi, neka i ne jede.”
“A ako se ko ne brine za svoje, a osobito za ukućane, odrekao se vjere i gori je od nevjernika.”
Izjavljuje da bogatstvo i dobra kršćana nisu zajednički, u pogledu prava, naslova i posjeda, nasuprot tvrdnji nekih anabaptista, dok svaki čovjek treba siromasima darežljivo davati milostinju, prema svojoj mogućnosti.
O građanskim vlastima: zakoni države mogu kršćane kazniti smrću za teške zločine, a kršćanima je dopušteno, po zapovijedi vlasti, nositi oružje i služiti u ratovima.
Uči da je zakonita odbrana osoba i društava dopuštena, da je opravdano insistirati na poštivanju vlastitog prava na život, i da za onoga ko je odgovoran za živote drugih to može biti teška dužnost, uključujući i one koji imaju zakonitu vlast.
Razlikuje propise Novog zakona, koji obavezuju svakog kršćanina, od evanđeoskih savjeta, koji uklanjaju sve što bi moglo smetati ljubavi; savjeti, kao što je siromaštvo, predlažu se svakom učeniku, ali ih kao način života ispovijedaju oni u posvećenom životu.
Kako kršćani čitaju Govor
Kršćani na sve ovo odgovaraju na više načina. Govor svoje učenje o neprijateljima završava pozivom da se bude savršen kao što je savršen Otac na nebesima. Katolička crkva odricanje od svih dobara tretira kao savjet: preporuku datu svakom učeniku, koju monasi i monahinje uzimaju kao zavjet. To nije propis koji bi obavezivao svakoga. Martin Luther, njemački reformator iz šesnaestog stoljeća, učio je da kršćanin treba trpjeti nepravdu učinjenu njemu. Ipak smije nositi mač kao vladar, sudija ili vojnik da zaštiti druge.
“Budite dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš koji je na nebesima.”
Razlikuje propise Novog zakona, koji obavezuju svakog kršćanina, od evanđeoskih savjeta, koji uklanjaju sve što bi moglo smetati ljubavi; savjeti, kao što je siromaštvo, predlažu se svakom učeniku, ali ih kao način života ispovijedaju oni u posvećenom životu.
Luther uči da kršćanin treba trpjeti nepravdu učinjenu njemu bez otpora, ali da smije i treba nositi mač kao vladar, sudija ili vojnik da zaštiti druge. Prema tom čitanju, zapovijedi iz Govora na gori uređuju privatni život, a ne sudove ili državu.
Milostinja s mjerom
Kur'an zabranjuje obje krajnosti. Kaže da ruku ne držite stisnutu, a ni posve otvorenu, inače ćete zaslužiti prijekor i ostati bez ičega. Vjernici su oni koji udjeljuju ne rasipajući i ne škrtareći, držeći se sredine. Na pitanje koliko dati, odgovor je bio ono što je višak. Poslanik (ﷺ) nije dopustio Sa'du ibn Ebi Vekkasu, ashabu, da sav svoj imetak ostavi u dobrotvorne svrhe, pa ni polovinu. Dopustio je najviše trećinu, jer je bolje ostaviti nasljednike bogate nego da prose. Obavezna milostinja, zekat, određen je dio: na srebro jedna četrdesetina, a ništa se ne daje ispod određenog iznosa. Kur'an imenuje ko ga prima.
“Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao.”
“i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine,”
“Pitaju te o opojnim pićima i kocki! Reci: “U njima je veliki grijeh, a i ima i nekih koristi ljudima; samo je grijeh od njih veći od koristi njihove!” Pitaju te, šta da udjeljuju! Reci: “Višak!” Eto, tako vama Allah propise objašnjava da biste razmislili,”
Sa'd ibn Ebi Vekkas, bolestan u Mekki, upitao je Poslanika (ﷺ) smije li sav svoj imetak ostaviti u dobrotvorne svrhe. Poslanik je rekao ne, i ne polovinu, a dopustio je trećinu, dodajući da je i trećina mnogo: bolje je ostaviti nasljednike bogate nego siromašne i da prose od ljudi, a čak je i hrana koju čovjek stavi u usta svojoj ženi sadaka.
Enes prenosi pisana pravila o zekatu koja je Ebu Bekr poslao s njim u Bahrein, kako ih je Poslanik (ﷺ) propisao. Ona određuju iznose na deve i ovce, a za srebro jednu četrdesetinu (2,5%), s tim da se ništa ne daje ako čovjek ima samo stotinu i devedeset dirhema.
“Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.”
Zarađivanje i imovina su dobri
Kur'an vjernicima govori da se, kad se džuma završi, raziđu po zemlji i tragaju za Allahovim (﷾) dobrima. Dozvoljava trgovinu i zabranjuje kamatu, a zabranjuje i nepravedno prisvajanje tuđeg imetka. Poslanik (ﷺ) je rekao da niko nije pojeo bolju hranu od one koju je zaradio vlastitim radom. Rekao je i da se vjerovjesnik Davud hranio od svog rada. Rekao je još da je šehid onaj ko pogine braneći svoj imetak. Islam ne traži od vjernika da svoja dobra prepusti svakome ko ih uzme.
“A kad se namaz završi, onda se po zemlji raziđite i za Allahovim dobrima tragajte i Allaha mnogo spominjite da biste uspjeli.”
“Oni koji se kamatom hrane dići će se iz grobova svojih baš kao oni koje je šejtan dodirom izbezumio. To je zato što su govorili: “Trgovina je, doista, isto što i kamata!” A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova, pa se toga okani, pripada ono što je prije stekao, a njegov je slučaj Allahu prepušten. Oni, pak, koji opet to učine, bit će stanovnici Vatre u kojoj će vječno ostati.”
“O vi koji vjerujete, jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, osim trgovinom uz obostrani pristanak, i sami sebe ne ubijajte. Allah je, doista, prema vama milostiv.”
El-Mikdam prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da niko nikada nije pojeo bolju hranu od one koju je zaradio radom svojih ruku i da se vjerovjesnik Davud hranio onim što je zaradio vlastitim radom.
Abdullah ibn Amr prenosi da je čuo Poslanika (ﷺ) kako kaže da je šehid onaj koji pogine braneći svoj imetak.
Pravda, s oprostom kao boljim putem
Kur'an potvrđuje zakon Tevrata o jednakoj odmazdi. Oštećenoj osobi daje pravo na pravedan i jednak odgovor, a ne više. Zatim hvali onoga ko se odrekne tog prava. Onaj ko oprosti i izmiri se ima nagradu kod Allaha (﷾), a strpljenje je najbolji put. Oprost je vrlina slobodno izabrana, a ne zakon koji žrtve ostavlja bez lijeka.
“Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, da za rane treba uzvratiti, te da onome ko od odmazde odustane, bit će mu to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio baš su nepravedni.”
“O vi koji vjerujete! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodnog, rob za roba, i žensko za žensko. A prema onome kome od njegovog brata bude nešto oprošteno, neka onaj ko prihvati otkup postupi pravedno, a i on neka njemu isplati lijepo i po propisu. To je olakšanje od Gospodara vašeg i milost. A ko nasilje i poslije toga izvrši, njemu slijedi bolna patnja.”
“Kazna za zlo je slično zlo, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli nepravedne.”
“Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive.”
Razvod i ponovni brak dopušteni
Kur'an dopušta razvod i izlaže kako se on čini s dobrotom. Također zabranjuje da se razvedena žena ometa da se ponovo uda za svog bivšeg muža kada se oboje slože na lijep način. Niko ko se po ovim pravilima ponovo vjenča ne naziva se preljubnikom.
“Puštanje supruge može biti dva puta, nakon čega se ona, ili lijepo i pravedno zadržava, ili joj se uz dobročinstvo razvod daje! A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grijeh da se ona otkupi. To su Allahove granice, pa ih ne prekoračujte! A oni koji Allahove granice prekoračuju, to su pravi zulumćari!”
“A kada pustite supruge, pa ispune svoj razvodni rok, ne ometajte ih da se udaju za muževe svoje, kada se slože da lijepo žive! Ovim se savjetuju oni među vama koji vjeruju u Allaha i Posljednji dan. Tako vam je čednije i čestitije. A Allah zna, a vi ne znate.”
Zakon koji ljudi mogu držati
Kur'an kaže da Bog nijednu osobu ne obavezuje iznad njenih mogućnosti. Kaže i da vjernicima u vjeri nije propisao ništa teško. Zato cijela zajednica može držati islamski zakon, bogati i siromašni, u privatnom životu i na svojim sudovima.
“Allah svaku osobu obavezuje samo onoliko kolike su njene mogućnosti; njoj u korist je ono dobro koje zaradi, a na njenu štetu je ono zlo koje sebi privrijedi. Gospodaru naš, nemoj nas kazniti ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za što nemamo snage! Preko grijeha naših prijeđi, oprosti nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar naš, pa nas pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!”
“I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, namaz obavljajte i zekat dajte i u Allaha se pouzdajte. On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!”
| Tema | Propovijed, kako je Matej bilježi | Kur'an i sunnet |
|---|---|---|
| Zlo učinjeno vama | Ne opirite se zlu; okrenite drugi obraz. | Pravedan i jednak odgovor je dozvoljen; oprost je bolji. |
| Davanje | Dajte svakome ko traži. | Utvrđen udio u zekatu; Sa'd smije ostaviti najviše trećinu za sadaku. |
| Imovina | Ne sabirajte blago na zemlji. | Trgovina je dozvoljena, a onaj ko pogine braneći svoju imovinu je šehid. |
| Razvod | Ženiti se razvedenom ženom je preljuba. | Razvod je dozvoljen, a razvedeni se mogu ponovo vjenčati. |
Allah (﷾) nijednu dušu ne opterećuje preko njenih mogućnosti.
Stih po stih
Matej 5:38-39 — poglavlje 5, stih 38-39
“Čuli ste da je rečeno: Oko za oko i zub za zub. A ja vam kažem da se ne opirete zlu; nego ko te udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi.”
Navedeno za
Okretanje drugog obraza govori o ličnoj uvredi, šamaru, i o odricanju od privatne osvete. Ne zabranjuje sudove, policiju ili samoodbranu.
Odgovor
Onda se riječi ne drže kako stoje. Matej zapovijed ne ograničava na uvrede. Stavlja je odmah nakon “Oko za oko”, što je u Tevratu pravilo za sudije, a zatim kaže “da se ne opirete zlu”. Kur'an obje polovine drži na svom mjestu: pravedan pravni lijek za oštećenog i oprost kao slobodan izbor koji Bog nagrađuje.
Zaključak — Kršćani ovu zapovijed drže samo sužavajući je. Islam ravnotežu iznosi u samom tekstu.
Marko 10:21 — poglavlje 10, stih 21
“A Isus ga pogleda, zavoli ga i reče mu: Jedno ti nedostaje: idi, prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebu; i dođi, uzmi krst i slijedi me.”
Navedeno za
Zapovijed da se sve proda bila je za jednog bogatog čovjeka kojeg je bogatstvo sputavalo. To nije pravilo za sve kršćane.
Odgovor
Isus se odmah okreće svojim učenicima i govori o bogatima općenito: devi je lakše proći kroz iglene uši. Kod Luke je zapovijed data učenicima kao skupini: prodajte što imate i dajte milostinju. To nije samo provjera jednog čovjeka.
Zaključak — Evanđelja zapovijed šire izvan jednog čovjeka, a crkve je i dalje ne drže.
Matej 6:19-20 — poglavlje 6, stih 19-20
“Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rđa kvare i gdje lopovi potkopavaju i kradu; nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne kvare i gdje lopovi ne potkopavaju i ne kradu.”
Navedeno za
Isus zabranjuje da bogatstvo učinite svojim blagom, a ne štednju. Poenta je gdje je srce.
Odgovor
Isus doista nastavlja govoriti o srcu: ‘gdje je blago vaše, ondje će biti i srce vaše’. Ali sama zapovijed glasi ‘Ne sabirajte sebi blaga na zemlji’. Zabranjuje sabiranje, a ne samo ljubav prema njemu. Kur'an ravnotežu kaže otvoreno: udjeljujte ne rasipajući i ne škrtareći i dajte ono što je višak.
Zaključak — Islam jasno kaže ono što kršćani moraju objašnjavati da ove riječi znače.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Govor na gori pokazuje savršenu ljubav Božijeg kraljevstva. Kršćani neke njegove zapovijedi čitaju kao savjete, koje monasi i monahinje uzimaju kao zavjet. Druge čitaju kao pravila za privatni život, a ne za sudove ili države.
Isus svoje slušaoce poziva da budu savršeni, kao što je savršen njihov Otac na nebesima. Kršćani to čitaju kao postavljanje ideala kraljevstva.
Pobijanje
Ideal može nadahnuti. Ali kako ih Matej bilježi, to su zapovijedi, a ne slike: ne opirite se zlu, dajte svakome ko traži. Zakon koji nijedno društvo ne može držati nije ono što Bog traži, jer On nijednu osobu ne obavezuje iznad njenih mogućnosti.
Katolička crkva odricanje od svih dobara tretira kao savjet: preporuku za one koji cijeli život daju Bogu, kao što su monasi i monahinje. To nije pravilo za svakog kršćanina.
Pobijanje
Tako to čita Katolička crkva. Ali kod Marka se Isus okreće svojim učenicima i govori o bogatima općenito, a ne samo o jednom čovjeku. Kod Luke je zapovijed data učenicima kao skupini.
Luther je učio da se neopiranje odnosi na to kako kršćanin podnosi nepravde učinjene njemu. Vladari, sudije i vojnici smiju koristiti silu da zaštite druge.
Pobijanje
To je razumno pravilo, ali to je Lutherovo pravilo, a ne Matejeve riječi. Matej zapovijed stavlja odmah nakon zakonskog oka za oko, pravila o pravednoj naknadi. Kur'an čuva i pravedan lijek i oprost kao slobodan izbor.
Islamsko gledište
Isus je bio pravi vjerovjesnik koji je potvrdio Musaov zakon. Muslimani smatraju da su novozavjetna Evanđelja, kakva imamo, oblikovale ljudske ruke i mjere ih Kur'anom. Šta god je Isus učio Izrael u svoje vrijeme, zapovijed koju nijedno društvo ne može držati nije Božiji zakon za svakoga. Konačni zakon, koji je donio Poslanik Muhammed (ﷺ), uravnotežen je. Svaka osoba i svako društvo može živjeti po njemu.
Isus zapovijeda okretanje drugog obraza, davanje više nego što tužba uzima i odlazak drugu milju.
Isus zapovijeda davanje svima koji traže. Zapovijeda i da se ne traži natrag svoje od onoga ko uzme, da se ne sabira blago na zemlji i da se imanje prodaje radi milostinje.
Isus svojim učenicima govori izreku o devi. Lakše će proći kroz iglene uši nego bogat čovjek ući u kraljevstvo Božije.
Novozavjetne poslanice zahtijevaju rad i brigu za ukućane. Čak i u Djelima apostolskim, gdje su prvi vjernici imali sve zajedničko, Petar kaže da je Ananijina zemlja bila njegova da je zadrži.
Glavne crkve uče da kršćani smiju posjedovati imovinu, nositi oružje po zapovijedi vlasti i braniti se.
Kur'an zabranjuje i škrtost i davanje toliko da ništa ne ostane. A Poslanik (ﷺ) je ograničio ono što čovjek smije oporukom ostaviti u dobrotvorne svrhe na trećinu.
Islam daje pravedan i jednak pravni lijek za nepravde i hvali oprost kao bolji izbor.
Islam poštuje zakonitu zaradu i dopušta čovjeku da brani svoj imetak.
Kur'an uči da Bog nijednu osobu ne obavezuje iznad njenih mogućnosti.