Može li musliman sam kazniti nekoga za bogohuljenje?

El-Kurtubi bilježi da se učenjaci ne razilaze u tome da odmazdu za ubistvo izvršavaju samo oni koji imaju zakonitu vlast i da je pojedinci ne smiju uzimati sami.

Ibn Kudame, hanbelijski pravnik, smatra da, kao pravilo, niko ne smije izvršiti utvrđenu kaznu (hadd) osim vladara (imama) ili onoga koga on odredi da djeluje umjesto njega. Jedini izuzetak koji dopušta jest stari propis o gospodaru i njegovom robu, koji danas nema primjene.

“O vi koji vjerujete, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i Posljednji dan. To je bolje i posljedice su ljepše.”

“A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!”

“O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekom zlo ne učinite, pa da se zbog onog što ste učinili pokajete.”

“One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikad više svjedočenje njihovo ne primajte – to su nečasni ljudi,”

“O vi koji vjerujete, kada u boj na Allahovom putu krenete, sve dobro provjerite i onome ko vam nazove selam nemojte reći: “Ti nisi vjernik!”, u želji za prolaznim dobrima dunjalučkog života, jer kod Allaha su mnoga dobra. Takvi ste ranije i vi bili, pa vam je Allah darovao milost Svoju. Zato, sve dobro provjerite, a Allah, doista, dobro zna ono što vi radite.”

Usama ibn Zejd prenosi da je u jednoj bici ubio čovjeka nakon što je čovjek rekao ‘Nema boga osim Allaha’, misleći da je to rekao samo da se spasi. Poslanik (ﷺ) je iznova pitao: ubio si ga nakon što je rekao da nema boga osim Allaha? Usama je rekao da je poželio da nije bio musliman prije tog dana.

“A ko hotimično ubije vjernika, kazna mu je Džehennem u kojem će vječno ostati. Na njega se Allah rasrdi i proklete ga, a još mu je i patnju veliku pripremio.”

“Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, zaista, na Zemlji sve granice zla prelazili.”

Abdullah ibn Amr prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da onaj ko ubije osobu koja ima ugovor s muslimanima neće osjetiti miris Dženneta, iako se njegov miris osjeća na udaljenosti od četrdeset godina.

Ibn Omer prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da vjernik ima prostora u svojoj vjeri sve dok nezakonito ne prolije krv.

Aiša prenosi da su neki ljudi pozdravili Poslanika (ﷺ) s ‘smrt na vas’ umjesto ‘mir na vas’. Ona ih je zauzvrat proklela. Poslanik joj je rekao da bude smirena, da bude blaga i da izbjegava grubost i ružne riječi. On im je odgovorio samo s ‘i na vas’.

Enes prenosi da je jedan beduin povukao Poslanikov (ﷺ) ogrtač tako grubo da mu je rub ostavio trag na ramenu i zatražio da mu se da nešto od imetka koji mu je Allah dao. Poslanik se okrenuo prema njemu, nasmiješio se i naredio da mu se da poklon.

Aiša je upitala Poslanika (ﷺ) je li doživio teži dan od Uhuda. Naveo je dan kad je svoj poziv iznio Ibn Abdu Jalilu, prvaku Taifa, i bio odbijen. Dok je odlazio u tuzi, došao je Džibril s melekom planina, koji je ponudio da na one koji su ga odbili spusti dvije velike planine. Poslanik je odbio i rekao da se nada da će njihovi potomci obožavati samo Allaha.

Godine 2019., 79 od 198 zemalja i teritorija (40%) imalo je zakone ili politike protiv bogohuljenja, uključujući neke u Evropi, a 22 je imalo zakone protiv otpadništva.

Ukinuo je krivična djela bogohuljenja i bogohulne klevete iz običajnog prava u Engleskoj i Walesu.

El-Kurtubi bilježi da se učenjaci ne razilaze u tome da odmazdu za ubistvo izvršavaju samo oni koji imaju zakonitu vlast i da je pojedinci ne smiju uzimati sami.

“Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.”

“Ne grdite one koje oni, pored Allaha, prizivaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha grdili. Kao i njima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.”

Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: olakšavajte ljudima, a ne otežavajte; radujte ih, a ne odbijajte ih.

Ibn Omer prenosi da je tokom jednog Poslanikovog (ﷺ) pohoda nađena ubijena žena, pa je Poslanik zabranio ubijanje žena i djece.

Rebah ibn Rebi' prenosi da je u jednom pohodu Poslanik (ﷺ) našao ljude okupljene oko ubijene žene. Rekao je da ona nije bila od onih protiv kojih se trebalo boriti. Poručio je Halidu ibn el-Velidu, koji je predvodio prethodnicu: ne ubijaj ženu ni najamnika.

Džabir prenosi da je u jednom pohodu Abdullah ibn Ubejj, vođa licemjera, zaprijetio da će ugledniji istjerati poniženije iz Medine. Omer je zamolio Poslanika (ﷺ) da mu dopusti da tom čovjeku odrubi glavu. Poslanik (ﷺ) je rekao: ostavi ga, da ljudi ne kažu da Muhammed ubija svoje ashabe.

Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: olakšavajte ljudima, a ne otežavajte; radujte ih, a ne odbijajte ih.

Imenuje ‘kumulativni ekstremizam’: način na koji se jedan oblik ekstremizma može hraniti drugim oblicima i uvećavati ih. Kasniji pisci koriste ga za ekstremno desničarske grupe i nasilne ekstremiste koji se pozivaju na islam, pri čemu svaka strana raste na djelima druge.

Studija o 648 terorističkih grupa aktivnih između 1968. i 2006., od kojih je 268 prestalo postojati. Od onih koje su prestale, 43 posto okrenulo se političkom procesu, a 40 posto okončano je policijskim i obavještajnim radom. Vojna sila okončala je malo njih, a samo otprilike jedna od deset pobijedila je.

Tarik ibn Šihab prenosi da je jedan čovjek upitao Poslanika (ﷺ), dok je stavljao nogu u uzengiju, koji je džihad najbolji. On je rekao: riječ istine izgovorena pred nepravednim vladarom.