Kratak odgovor
Oba. Svako ko iznosi tvrdnju o stvarnosti mora za nju dati razloge, a ‘nema Boga’ jeste takva tvrdnja. Biti neuvjeren nešto je drugo. To je izvještaj o vlastitom umu i ne tvrdi ništa o svijetu. Svaki odgovor na pitanje zašto išta postoji jeste tvrdnja. Oduvijek je postojalo, ili jednostavno jeste, ili je nastalo ni iz čega, ili ga je stvorio Stvoritelj. Svaki se mora odmjeriti prema ostalima. Filozof iz 18. stoljeća David Hume dao je pravilo: mudar čovjek svoje vjerovanje odmjerava prema dokazima. Islam dodaje da se ljudi rađaju s prirodnom sklonošću da spoznaju i obožavaju svog jednog Tvorca. Odgoj je može prekriti, a to je učenje o ljudskoj prirodi, a ne optužba protiv ikoga.
Potpuno objašnjenje
Ko tvrdi nešto o svijetu duguje razloge
Teret dokaza, dužnost da se tvrdnja potkrijepi razlozima, pada na svakoga ko kaže kako stvari stoje. To uključuje vjernika koji kaže da postoji Stvoritelj. Uključuje i osobu koja kaže da ga nema ili da svemiru ne treba uzrok. Samo ‘ne znam’ i ‘još nisam uvjeren’ ništa ne tvrde. To su poštena mjesta za početak. David Hume dao je pravilo koje odgovara svakom čitaocu: mudar čovjek svoje vjerovanje odmjerava prema dokazima. Ova stranica to pravilo primjenjuje jednako na vjernika i nevjernika. Ne tvrdi da je Hume došao do istog zaključka. U istom eseju Hume je pravilo primijenio na izvještaje o čudima, pa i islamske. Glavni znak islama nije izvještaj, nego knjiga koju svako može ispitati danas. Stranica o izazovu Kur'ana to iznosi.
“Mudar čovjek, dakle, svoje vjerovanje odmjerava prema dokazima.”
Postoji Stvoritelj
Ne postoji Stvoritelj
Svemiru nije potreban uzrok
Ne znam
Još nisam uvjeren
Mudar čovjek svoje vjerovanje odmjerava prema dokazima.
Nedostatak vjerovanja nije stav o svijetu
Nedostatak vjerovanja je stanje uma. Novorođenom djetetu nedostaje vjerovanje u Boga, kao i svakome ko se nikada nije susreo s tim pitanjem. Stanje koje može dijeliti novorođenče ništa ne rješava o svijetu. Godine 1972. britanski filozof Antony Flew predložio je da ateist znači jednostavno ‘onaj koji nije teist’, to jest onaj ko ne vjeruje u Boga. Predložio je i da rasprava počne s teretom na vjerniku. Njegovi vlastiti pojmovi izdvajaju i drugu vrstu: pozitivnog ateista, koji tvrdi da nema Boga. Ko kaže da argumenti za Boga ne uspijevaju zauzeo je stav i duguje razloge za njega.
Predlaže da rasprava o Bogu počne od pretpostavke ateizma, s teretom dokaza na teisti. ‘Ateista’ čita kao ‘onaj koji nije teista’ (negativni ateista), a osobu koja tvrdi da nema Boga naziva pozitivnim ateistom.
“Mudar čovjek, dakle, svoje vjerovanje odmjerava prema dokazima.”
Početno pravilo nije nalaz
Pretpostavka je pravilo za otvaranje suđenja. Sud pretpostavlja nevinost jer pogrešna osuda mnogo košta. Flewova pretpostavka je pravilo o tome gdje rasprava počinje: ne vjerujte dok se ne daju razlozi. To nije nalaz da nema Stvoritelja. Kao i pretpostavka nevinosti, ona popušta čim dokazi stignu. Dokazi za Tvorca otvoreno su izneseni na tri stranice. One pitaju kako znamo da Bog postoji, ko je stvorio Boga i zašto postoji nešto, a ne ništa.
Predlaže da rasprava o Bogu počne od pretpostavke ateizma, s teretom dokaza na teisti. ‘Ateista’ čita kao ‘onaj koji nije teista’ (negativni ateista), a osobu koja tvrdi da nema Boga naziva pozitivnim ateistom.
Dokazuje da se dovoljan razlog za cijeli niz kontingentnih stvari mora nalaziti izvan tog niza, u nužnoj supstanciji, koju Leibniz naziva Bogom.
Svaki odgovor na pitanje zašto išta postoji jeste tvrdnja
Uzmite pitanje zašto uopće postoji svemir. Jedan odgovor je da je oduvijek postojao. Drugi je da jednostavno jeste, bez objašnjenja. Treći je da je nastao ni iz čega. Četvrti je da ga je stvorio Stvoritelj Koji ni o čemu ne ovisi. Svaki odgovor kaže nešto o stvarnosti u cjelini što niko nije promatrao. Svaki je tvrdnja i svaki se mora odmjeriti prema ostalima. Neki mislioci odgovaraju: ‘ne možemo znati’. To je mjesto agnostika i ono ima svoj put na ovoj lokaciji.
Tvrdi da fizika može opisati kako je svemir mogao nastati iz ‘ničega’ bez stvoritelja. ‘Ništa’ koristi najprije za prazan prostor, a zatim za odsustvo prostora i vremena. Sugerira da se čak i zakoni fizike mogu razlikovati od jednog svemira do drugog.
Dokazuje da se dovoljan razlog za cijeli niz kontingentnih stvari mora nalaziti izvan tog niza, u nužnoj supstanciji, koju Leibniz naziva Bogom.
Dijeli sve što postoji na ono što je samo po sebi tek moguće (mumkin el-vudžud), kojem je potreban uzrok, i ono što je samo po sebi nužno (vadžib el-vudžud), kojem uzrok nije potreban. Dokazuje da lancu mogućih stvari, ma koliko bio dug, treba nužno biće izvan njega, i da je to biće jedno i nema dijelova.
Šta pokazuju izreka i čajnik
Dvije slike koriste se da se cijeli teret stavi na vjernika. Američki astronom Carl Sagan rekao je da izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze. To je pošteno, koliko seže. Ali ne kaže koji je odgovor na gornje pitanje onaj obični. Svaki odgovor kaže nešto što nismo vidjeli o cjelini stvarnosti. Dokazi moraju birati među njima. Britanski filozof Bertrand Russell zamislio je porculanski čajnik koji kruži oko Sunca, premalen da bi se vidio. Russell je rekao da ga niko ne bi mogao opovrgnuti. Ipak bi bila glupost, rekao je, tvrditi da mu sumnjičavi zato moraju vjerovati. To je tačno za izmišljeni predmet. Čajnik je stvar unutar svemira. Nijedan argument ne vodi do njega i on ništa ne objašnjava. Bog se iznosi kao razlog zašto uopće postoji svemir, na osnovu argumenata koje svaki čitalac može ispitati.
Popularizira izreku da izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze, u epizodi o Encyclopaedia Galactica. Ona prilagođava izreku Marcella Truzzija “Izvanredna tvrdnja zahtijeva izvanredan dokaz” (Zetetic Scholar, 1978).
Kaže da je stvar onih koji zastupaju dogmu da je dokažu, a ne skeptika da je opovrgnu. Zamišlja porculanski čajnik koji kruži oko Sunca između Zemlje i Marsa, premalen da bi se vidio: niko ga ne bi mogao opovrgnuti, a bila bi glupost reći da mu sumnjičavi zato moraju vjerovati.
Dokazuje da se dovoljan razlog za cijeli niz kontingentnih stvari mora nalaziti izvan tog niza, u nužnoj supstanciji, koju Leibniz naziva Bogom.
Odgovor islama: donesite svoj dokaz i ne slijedite ono što ne znate
Kur'an tvrdnju tretira kao nešto što treba argumentirati. Nakon što pita ko stvara i ko daje opskrbu, svakome ko tvrdi da postoje drugi bogovi pored Allaha (﷾) govori da donese dokaz (27:64). Vjerniku govori da ne slijedi ono o čemu nema znanja (17:36). Pita i da li su ljudi stvoreni ni iz čega, da li su sami sebe stvorili ili su stvorili nebesa i Zemlju (52:35-36). Ta pitanja postavljena su ljudima koji su u Mekki poricali Poslanika (ﷺ). Islam ne traži da mu se vjeruje bez razloga i daje ih. Stranica o tome da li Kur'an traži slijepu vjeru bavi se ajetima o nevidljivom.
“Onaj Koji sve iz ničeg stvara, Koji će zatim to ponovo učiniti i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: ‘Dokažite, ako istinu govorite!’ ”
“Ne govori ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve to će se, zaista, odgovarati.”
“Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Da li su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nisu uvjereni!”
Odgovor islama: ljudi se rađaju sa sklonošću da spoznaju svog Tvorca
Islam uči da su ljudi stvoreni s urođenom sklonošću da spoznaju i obožavaju svog jednog Tvorca, koja se naziva fitra (prirodna sklonost). Uči da odgoj i navika mogu prekriti fitru, ali je ne mogu ukloniti. To je učenje o ljudskoj prirodi. Ne kaže da svako ko sumnja potajno vjeruje. Poslanik (ﷺ) je rekao da se svako dijete rađa na fitri. Roditelji ga čine Jevrejem, kršćaninom ili vatropoklonikom, to jest zoroastrijancem (Buhari 1385). To ne kaže da novorođenče ima vjerovanja. Kur'an kaže da ljudi izlaze iz majčine utrobe ne znajući ništa (16:78). Fitra je sklonost, a ne vjerovanje. Ajeti 30:30 i 7:172 objašnjenje su islama za ovaj osjećaj, a ne dokaz da on postoji. Čitalac se može sam pitati da li ga nalazi, a gornji razlozi stoje i bez njega. Prirodno polazište nikoga ne oslobađa davanja razloga kada se dovede u pitanje. Za islam je to znanje o Tvorcu prvi korak cjelovitog načina života, iz kojeg slijede ibadet i karakter.
“Ti upravi lice svoje vjeri iskreno; prirodnoj vjeri Allahovoj, prema kojoj je ljude stvorio. Nema izmjene Allahovog stvaranja, to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna.”
“I kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova, iz njihovih kičmi, izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: “Zar Ja nisam Gospodar vaš?”, oni su odgovarali: “Jesi, mi svjedočimo ”, i zato da na Kijametskom danu ne reknete: “Mi o ovome nismo ništa znali.” Ili da ne reknete: “Naši su preci prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?””
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da se svako dijete rađa na fitri, pravoj vjeri, a roditelji ga čine Jevrejem, kršćaninom ili vatropoklonikom, baš kao što životinja rađa cijelo mladunče: vidite li da se ijedno od njih rodi unakaženo?
“Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.”
Odgovori, i odgovor na njih
Oppy, ‘Ultimate Naturalistic Causal Explanation’ (2013)
Tvrdi da je, tamo gdje se teizam i naturalizam jednako dobro slažu s podacima, naturalizam jednostavnija teorija. Teizam se obavezuje na dvije vrste stvari, odnosa i uzroka, prirodne i natprirodne; naturalizam na po jednu vrstu.
Navedeno za
Svako gledište negdje staje. Moje staje kod svemira, za koji znamo da postoji, pa je moje jednostavnije i ne treba mu dalji dokaz.
Odgovor
Jednostavnost odlučuje između objašnjenja koja objašnjavaju jednako dobro. Prema argumentu iz ovisnosti, svemir sačinjen od dijelova ovisi o tim dijelovima i o tome zašto je ovakav. Dakle, on ne može biti ono što ni o čemu ne ovisi. Stranica o tome zašto postoji nešto, a ne ništa to iznosi pod naslovom ‘Svemir nije nužno biće’.
Zaključak — Zaustavljanje na svemiru ostavlja njegovu ovisnost neobjašnjenom, pa to nije jednostavniji potpuni odgovor.
Kur'an 52:35-36 — sura Et-Tur, ajet 35-36
“Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Da li su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nisu uvjereni!”
Navedeno za
Pitanja Kur'ana izostavljaju mogućnost da je svemir oduvijek postojao.
Odgovor
Ajeti su pitanja postavljena ljudima koji su poricali Poslanika (ﷺ), a ne potpun pregled. Ova stranica vječni svemir imenuje kao jedan odgovor koji treba odmjeriti. Argument iz ovisnosti doseže i njega: ono što ovisi o drugim stvarima na kraju treba nešto što ni o čemu ne ovisi. Objašnjavanje svake karike onom prije nje nikada ne objašnjava zašto uopće postoji lanac, a ne nijedan. Njemački filozof Leibniz (1646-1716) iznio je tu poentu: razlog za cijeli niz mora ležati izvan njega.
Zaključak — Vječni svemir odmjerava se s ostalim odgovorima, a razlozi iz ovisnosti vrijede za njega kao i za ostale.
Sahih el-Buhari 1385 — Kitab el-Dženaiz (Dženaze), hadis 1385
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da se svako dijete rađa na fitri, pravoj vjeri, a roditelji ga čine Jevrejem, kršćaninom ili vatropoklonikom, baš kao što životinja rađa cijelo mladunče: vidite li da se ijedno od njih rodi unakaženo?
Navedeno za
Novorođenče nema vjerovanja, pa izreka da se svako dijete rađa na fitri ne može biti istinita.
Odgovor
Izreka govori o urođenoj sklonosti, a ne o vjerovanju koje se ima. Sam Kur'an kaže da ljudi izlaze iz majčine utrobe ne znajući ništa (16:78), a zatim dobijaju sluh, vid i razum. Sklonost je ono što, kako je Poslanik (ﷺ) rekao, roditelji mogu oblikovati.
Zaključak — Islam kaže da beba ima sklonost, a ne vjerovanje, pa nedostatak vjerovanja kod dojenčeta odgovara učenju.
Kur'an 7:172-173 — sura El-A'raf, ajet 172-173
“I kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova, iz njihovih kičmi, izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: “Zar Ja nisam Gospodar vaš?”, oni su odgovarali: “Jesi, mi svjedočimo ”, i zato da na Kijametskom danu ne reknete: “Mi o ovome nismo ništa znali.” Ili da ne reknete: “Naši su preci prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?””
Navedeno za
Ne sjećam se nikakvog zavjeta i niko ne može pokazati da se dogodio. Urođeni osjećaj za Boga tvrdnja je iza koje ništa ne stoji.
Odgovor
Ova stranica ne nudi 7:172 kao dokaz. To je objašnjenje islama za taj osjećaj, dato vjernicima. Dokaz ovdje počiva na razlozima koje svaki čitalac može odmjeriti, a nijednom od njih nije potrebno da taj osjećaj bude prisutan.
Zaključak — Ajet je objašnjenje islama, a ne dokaz, pa čitalac koji se ničega ne sjeća ne gubi ništa što je argumentu potrebno.
Gledišta
Ateist i agnostik: teret je na vjerniku
Ko kaže da nešto postoji mora to pokazati. Vjernici kažu da Bog postoji. Biti neuvjeren neutralno je polazište, baš kao što sud počinje pretpostavkom da je osoba nevina. A izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze.
Ateizam je samo nedostatak vjerovanja u Boga, pa ateist nema šta dokazivati.
Pobijanje
Flewovi vlastiti pojmovi to razdvajaju. Negativni ateist jednostavno nije teist i ništa ne tvrdi. Pozitivni ateist tvrdi da nema Boga, a svako ko kaže da argumenti ne uspijevaju duguje razloge.
Ko tvrdi mora dokazati. Vjernici tvrde Boga, pa teret počinje s njima, kao što sud počinje pretpostavkom nevinosti.
Pobijanje
Vjernici doista duguju razloge, a razlozi su na stolu. Ali ‘nema Stvoritelja’ također je tvrdnja. Početno pravilo je postupak, a dokazi ga obaraju.
Izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze, a vjerovanje u Boga je izvanredna tvrdnja.
Pobijanje
Svako objašnjenje zašto išta postoji kaže nešto što nismo vidjeli o stvarnosti u cjelini. Izreka ne bira među njima. Moraju dokazi. A Humeovo pravilo vrijedi za sve njih.
Tvrdnji koja se ne može opovrgnuti ne treba zato vjerovati. Russellov čajnik pokazuje da je teret na onome ko tvrdi.
Pobijanje
To je tačno za izmišljeni predmet. Čajnik je unutar svemira, nijedan argument ne vodi do njega i on ništa ne objašnjava. Bog se nudi kao razlog zašto svemir postoji, na osnovu argumenata otvorenih za provjeru.
Svemir može nastati ni iz čega po fizičkom zakonu, pa Stvoritelj nije potreban.
Pobijanje
Filozof fizike David Albert odgovorio je da je ‘prazan prostor’ kvantne fizike sačinjen od fizičkih polja, pa nije ništa. Pitao je i odakle dolaze zakoni kvantne fizike. Ovo gledište govori kako bi svemir mogao nastati. Ne govori zašto uopće postoje takva polja i zakoni.
Svako gledište negdje mora prestati objašnjavati. Ako neke stvari mogu postojati bez uzroka, svemir može biti jedna od njih, a to ne dodaje ništa za šta već ne znamo da postoji.
Pobijanje
Jednostavnost bira samo između objašnjenja koja objašnjavaju iste stvari. Prema argumentu iz ovisnosti, svemir s dijelovima ovisi o tim dijelovima i mogao je biti drugačiji. Dakle, on nije mjesto gdje objašnjenje staje.
Teret je zajednički, pa dokazi moraju odlučiti
Ko tvrdi nešto o stvarnosti, za ili protiv Stvoritelja, duguje razloge za to. Biti neuvjeren ništa ne tvrdi i pošteno je mjesto za početak. Humeovo pravilo vrijedi za svakog čitaoca.
Ko iznosi tvrdnju o stvarnosti, za ili protiv Boga, duguje razloge za nju. A mudra osoba svoje vjerovanje odmjerava prema dokazima.
Puki nedostatak vjerovanja stanje je uma, a ne stav o svijetu.
Postoji više odgovora na pitanje zašto išta postoji. Svemir je oduvijek postojao. Jednostavno je tu, bez razloga. Nastao je ni iz čega. Ili ga je stvorio Stvoritelj. Svaki od njih je tvrdnja koja se mora odmjeriti.
Saganova izreka i Russellov čajnik ne prebacuju cijeli teret na vjernika.
Islamsko gledište
Islam traži dokaz od svakoga ko nešto tvrdi i daje vlastite razloge. Uči da se ljudi rađaju s prirodnom sklonošću da spoznaju svog jednog Tvorca, koju odgoj može prekriti.
Kur'an svakome ko tvrdi da postoje drugi bogovi pored Allaha (﷾) govori da donese dokaz.
Kur'an vjerniku govori da ne slijedi ono o čemu nema znanja.
Kur'an pita da li su ljudi stvoreni ni iz čega, da li su sami sebe stvorili ili su stvorili nebesa i Zemlju.
Islam uči da se svaka osoba rađa s prirodnom sklonošću da spozna jednog Tvorca. To je fitra, a odgoj je može prekriti.
Kur'an kaže da ljudi izlaze iz majčine utrobe ne znajući ništa. Dakle, fitra je sklonost, a ne skup vjerovanja koja beba ima.
Islam ovaj osjećaj objašnjava ajetom o zavjetu, kada su sinovi Ademovi posvjedočili svom Gospodaru. Ali dokaz na ovoj stranici ne počiva na tome.