Kratak odgovor
U jednom smislu jesmo, a islam tu počinje. Njegov šehadet prvo poriče svako lažno božanstvo, a tek onda imenuje Jednog: nema boga osim Allaha (﷾). Ono što ostaje nije još jedan bog na popisu. To je Stvoritelj na kojeg upućuje razum: biće koje ni od čega ne zavisi, nema početka i nema sudruga. Bog koji je rođen, koji je imao roditelje ili mora dijeliti moć pada na toj provjeri, ma kakav mu bio položaj. Provjera je ista za svaku tvrdnju i ne duguje ništa nijednoj kulturi. Kur'an kaže da je Ibrahim ovo rasuđivanje koristio protiv svog naroda. Odgovor islama je taj šehadet i način života koji iz njega slijedi.
Potpuno objašnjenje
Islam počinje poricanjem
Muslimanski šehadet počinje riječima la ilahe illallah. One imaju dva dijela. Prvi je poricanje: nema boga. Tek onda dolazi potvrda: osim Allaha (﷾). Dakle, islam svakog drugog tvrđenog boga odbacuje u prvim riječima svog šehadeta. Kur'an istu uputu daje u jednoj rečenici (47:19). Islam se ne ruga onome što drugi obožavaju (6:108). Tvrdnje stavlja pored provjere, a provjera je otvorena svakome.
“Znaj da nema istinskog božanstva osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.”
“Ne grdite one koje oni, pored Allaha, prizivaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha grdili. Kao i njima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.”
Četiri obilježja Stvoritelja
Počnite od jedne činjenice: stvari zavise od drugih stvari. Dijete zavisi od roditelja, a vatra od goriva. Lancu takvih stvari treba nešto u korijenu što ni od čega ne zavisi. Stranica o tome ko je stvorio Boga daje razloge. To daje četiri obilježja. Ni od čega ne zavisi. Nema početka, jer je sve što je počelo zavisilo od onoga što ga je započelo. Nema roditelja ni izvora. I nema sudruga, jer bi se dva takva bića morala razlikovati nekom granicom, a biće koje ni od čega ne zavisi ne može je imati. Stranica o tome zašto može postojati samo jedan Bog daje posljednji korak. Svemir ne može biti to biće, jer ima dijelove i mijenja se. Kur'an opisuje Allaha (﷾) istim obilježjima.
Dijeli sve što postoji na ono što je samo po sebi tek moguće (mumkin el-vudžud), kojem je potreban uzrok, i ono što je samo po sebi nužno (vadžib el-vudžud), kojem uzrok nije potreban. Dokazuje da lancu mogućih stvari, ma koliko bio dug, treba nužno biće izvan njega, i da je to biće jedno i nema dijelova.
Dokazuje da se dovoljan razlog za cijeli niz kontingentnih stvari mora nalaziti izvan tog niza, u nužnoj supstanciji, koju Leibniz naziva Bogom.
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
“On je Prvi i Posljednji, i nad svime Dominantni i u bit svega Pronicljivi; i On zna sve!”
“O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.”
Provjera bogova iz starih priča
Uzmimo grčke priče. Zeus je sin Krona, starijeg boga, i preuzeo je vlast od oca. Bog koji je rođen ima početak, pa zavisi od onoga što ga je donijelo. U istim pričama Titani, starija porodica bogova, borili su se protiv Zeusa i olimpskih bogova za vlast. Bog sa suparnikom ne vlada sam. Svaki od njih pada na jednom obilježju, pa nijedan nije biće do kojeg argumenti dolaze. To je provjera primijenjena na svaku tvrdnju jednako, a ne uvreda. Kur'an isto kaže o bogovima sa suparnicima: svaki bi odnio ono što je stvorio i jedni bi nadvladali druge.
Pripovijeda kako se Zeus rodio Reji i Kronu i savladao svog oca da bi vladao bogovima. Pripovijeda kako su Titani i bogovi rođeni od Krona vodili desetogodišnji rat za vlast.
“Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njime nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio, radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Uzvišen neka je Allah Koji je daleko od onog što oni iznose,”
“Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa neka je uzvišen Allah, Gospodar Arša, od onog što Mu pripisuju!”
| Obilježje | Zevs, u grčkim pričama | Stvoritelj |
|---|---|---|
| Ne zavisi ni od čega | ||
| Nema početka | ||
| Nema roditelja ni izvora | ||
| Nema partnera ni suparnika |
- Ima obilježje
- Nema ga
Zevs je sin Krona, a Titani su se s njim borili za vlast.
Šta provjera ne briše
Neke predaje svoje najviše biće opisuju kao bez početka, roditelja ili suparnika. Provjera takvu tvrdnju ne briše. Takva tvrdnja tada se provjerava prema svemu drugom što njena predaja kaže. Da li je to biće odvojeno od svijeta? Da li se pored njega obožavaju drugi? Posljednje pitanje je šta je to biće reklo i da li se njegova poruka može provjeriti. Stranica o tome kako provjeriti spis daje provjere. Dakle, razvrstavanje ide u dva koraka. Prvo obilježja, a zatim poruka. To nije ‘jednog boga dalje’, jer je to metoda i svako je može primijeniti.
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
Da li bi nekoliko bogova moglo dijeliti posao?
Neki odgovaraju da bi se nekoliko bogova moglo jednostavno dogovoriti i sarađivati, pa argument Kur'ana pada. Pogledajte šta dogovor znači. Ako bi jedan bog mogao nadglasati drugog, svemoćan je samo jači. Ako nijedan nikada ne bi mogao nadglasati drugog, nijedan nije svemoćan. U svakom slučaju postoji jedan svemoćni Bog ili nijedan. Neko bi mogao zamisliti grupu ograničenih bogova, ali svaki bi zavisio od drugih za ono što mu nedostaje. Nijedan od njih ne bi bio biće koje ni od čega ne zavisi. Stranica o tome zašto može postojati samo jedan Bog daje potpun argument.
“Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa neka je uzvišen Allah, Gospodar Arša, od onog što Mu pripisuju!”
“Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njime nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio, radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Uzvišen neka je Allah Koji je daleko od onog što oni iznose,”
Ibrahim je ovaj argument iznio protiv svog naroda
Kur'an priča kako je Ibrahim svom narodu govorio o zvijezdi, Mjesecu i Suncu. Ajet 75 kaže da je Allah (﷾) Ibrahimu pokazao moć i zakone nebesa i Zemlje, da bi bio siguran. U ajetima 76 do 79 o svakom redom kaže da je njegov Gospodar i okreće se od njega kad zađe. Ajet 83 daje ključ: to naziva rasuđivanjem datim Ibrahimu da ga koristi protiv svog naroda. Dakle, to je njegov argument, a ne faza u njegovom vjerovanju. Komentator iz 14. stoljeća Ibn Kesir vaga ranija gledišta i dolazi do istog čitanja. Ono što izlazi i zalazi, i tako se mijenja, ne može biti Gospodar. Ibrahim završava okrećući se Onome koji je stvorio nebesa i Zemlju.
“I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi postao od onih što čvrsto vjeruju.”
“I kad nastupi noć, on ugleda zvijezdu i reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, reče: “Ne volim one koji zalaze!” A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, on reče: “Ako me Gospodar moj ne uputi, bit ću sigurno jedan od ljudi koji su zalutali.” A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: “Ovo je Gospodar moj, ovo je veće!” A pošto zađe, on reče: Narode moj, ja zaista nemam ništa s time što vi Njemu pridružujete! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju, bez prethodnog primjera, stvorio; ja u višebošce ne spadam!”
“To je čvrst dokaz Naš koji dadosmo Ibrahimu protiv naroda njegova. Mi na više stepene uzdižemo one koje hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i Onaj Koji sve zna. I Mi mu darovasmo Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha smo još prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine, i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Il'jasa – svi su oni među čestitima bili, i Ismaila, i el-Jese'a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svjetovima ostalim dali,”
Napominje da su se komentatori razilazili o tome je li Ibrahim razmišljao za sebe ili raspravljao sa svojim narodom i da je Ibn Džerir et-Taberi izabrao razmišljanje. Smatra da je istina rasprava: Ibrahim je svom narodu pokazivao da nebeska tijela koja su obožavali, koja su postavljena na određenu putanju, izlaze i zalaze i nemaju vlastite moći, ne mogu biti bogovi.
Odgovor islama: nema boga osim Allaha (﷾)
Šehadet je odgovor. Odbacuje sve što pada na obilježjima i potvrđuje Jednog koji ih prolazi: nema boga osim Allaha (﷾). U islamu je to početak cijelog načina života, a ne parola. Ibadet, ponašanje i karakter slijede iz služenja samo Jednom.
“Znaj da nema istinskog božanstva osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.”
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
Odgovor po odgovor
‘One god further’ (do 1995; 2006)
Izreka popularna među ateistima: svako ko vjeruje u nekog boga ateista je u pogledu gotovo svih bogova koje su ljudi obožavali, a ateista jednostavno vjeruje u jednog manje. Stephen F. Roberts, američki programer, koristio ju je kao potpis u objavama na internetskim grupama do početka 1995. Njegova verzija dodaje da će vjernici, kada shvate zašto odbacuju druge bogove, shvatiti zašto on odbacuje njihovog. Richard Dawkins iznio je istu poentu u The God Delusion (2006), rekavši da on samo ide jednog boga dalje.
Navedeno za
Kad shvatite zašto odbacujete sve druge bogove, shvatit ćete zašto ja odbacujem vašeg.
Odgovor
Musliman bogove iz starih priča odbacuje jer padaju na obilježjima: rođeni su, imali roditelje ili se borili sa suparnicima. Razlozi za Stvoritelja drugačiji su razlozi, iz zavisnosti i iz postojanja bilo čega. Mjesto rođenja pitanje je odgoja, na koje odgovara stranica o slijeđenju religije u kojoj ste rođeni.
Zaključak — Razlozi protiv starih bogova nisu razlozi protiv Stvoritelja, pa se ne prenose.
Ibn Sina, Ukazivanja i napomene (11. stoljeće)
Dijeli sve što postoji na ono što je samo po sebi tek moguće (mumkin el-vudžud), kojem je potreban uzrok, i ono što je samo po sebi nužno (vadžib el-vudžud), kojem uzrok nije potreban. Dokazuje da lancu mogućih stvari, ma koliko bio dug, treba nužno biće izvan njega, i da je to biće jedno i nema dijelova.
Navedeno za
Sam svemir, ili njegovo prvo fizičko stanje, ispunjava vaša obilježja. Možda nema početka ni suparnika i ne treba mu um.
Odgovor
Svemir je sastavljen od dijelova i mijenja se, a njegova veličina i zakoni mogli su biti drugačiji. Dakle, zavisi od svojih dijelova i od razloga zašto je takav, a biće koje ni od čega ne zavisi nema dijelova. Stranica o tome zašto postoji nešto umjesto ničega to izlaže pod naslovom ‘Svemir nije nužno biće’. Zašto je takvo biće stvorilo ovaj svijet, a ne neki drugi, pitanje je volje. Stranica o tome kako znamo da Bog postoji bavi se time.
Zaključak — Ono što ima dijelove i moglo je biti drugačije pada na prvom obilježju, pa svemir nije biće koje obilježja opisuju.
‘One god further’ (do 1995; 2006)
Izreka popularna među ateistima: svako ko vjeruje u nekog boga ateista je u pogledu gotovo svih bogova koje su ljudi obožavali, a ateista jednostavno vjeruje u jednog manje. Stephen F. Roberts, američki programer, koristio ju je kao potpis u objavama na internetskim grupama do početka 1995. Njegova verzija dodaje da će vjernici, kada shvate zašto odbacuju druge bogove, shvatiti zašto on odbacuje njihovog. Richard Dawkins iznio je istu poentu u The God Delusion (2006), rekavši da on samo ide jednog boga dalje.
Navedeno za
Svi smo ateisti u pogledu većine bogova. Ja samo idem jednog boga dalje od vas.
Odgovor
Odbačeni bogovi i Stvoritelj razlikuju se po vrsti. Bog koji je rođen ili ima suparnike pada na obilježjima koja biće nezavisno od svega ispunjava. Odbacivanje prvog nije razlog za odbacivanje drugog.
Zaključak — Razlika je u vrsti, a ne u broju, pa ‘jednog boga dalje’ ne slijedi.
‘One god further’ (do 1995; 2006)
Izreka popularna među ateistima: svako ko vjeruje u nekog boga ateista je u pogledu gotovo svih bogova koje su ljudi obožavali, a ateista jednostavno vjeruje u jednog manje. Stephen F. Roberts, američki programer, koristio ju je kao potpis u objavama na internetskim grupama do početka 1995. Njegova verzija dodaje da će vjernici, kada shvate zašto odbacuju druge bogove, shvatiti zašto on odbacuje njihovog. Richard Dawkins iznio je istu poentu u The God Delusion (2006), rekavši da on samo ide jednog boga dalje.
Navedeno za
Svaki vjernik kaže da je njegov bog poseban. I Zeus i Brahman bili su vrhovni.
Odgovor
Primijenite ista obilježja na svakog. Zeus ima oca i borio se za vlast, pa pada. Tamo gdje predaja svoje najviše biće naziva bez početka ili suparnika, provjerite sve drugo što o njemu kaže. Da li je odvojeno od svijeta ili postaje svijet? Ima li druge bogove pored sebe? Stranica o tome da li hinduistički spisi uče jednog Boga izlaže šta te knjige kažu.
Zaključak — Tvrdnja o položaju ništa ne dokazuje. Prvo odlučuju obilježja, a zatim poruka.
‘One god further’ (do 1995; 2006)
Izreka popularna među ateistima: svako ko vjeruje u nekog boga ateista je u pogledu gotovo svih bogova koje su ljudi obožavali, a ateista jednostavno vjeruje u jednog manje. Stephen F. Roberts, američki programer, koristio ju je kao potpis u objavama na internetskim grupama do početka 1995. Njegova verzija dodaje da će vjernici, kada shvate zašto odbacuju druge bogove, shvatiti zašto on odbacuje njihovog. Richard Dawkins iznio je istu poentu u The God Delusion (2006), rekavši da on samo ide jednog boga dalje.
Navedeno za
Koji bog, od hiljada? Vjernik nema neutralan način da bira.
Odgovor
Dug popis pogrešnih odgovora ne pokazuje da nema ispravnog. Obilježja prvo razvrstavaju tvrdnje. Tvrdnja koja prođe zatim se provjerava po svojoj poruci, provjerama koje vrijede za svaku knjigu jednako.
Zaključak — Broj tvrdnji ne slabi onu koja prolazi provjeru.
Kur'an 112:1-4 — sura El-Ihlas, ajet 1-4
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
Navedeno za
Čak i prvi uzrok ne bi bio bog s imenom, pa korak do Allaha nije dokazan.
Odgovor
Argumenti daju obilježja, a ne ime. Allah (﷾) je u Kur'anu opisan upravo tim obilježjima. Koja poruka dolazi od tog bića sljedeće je pitanje i može se provjeriti.
Zaključak — Stranica tvrdi obilježja i čitaoca upućuje na provjere poruke.
Kur'an 21:22 — sura El-Enbija, ajet 22
“Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa neka je uzvišen Allah, Gospodar Arša, od onog što Mu pripisuju!”
Navedeno za
Nekoliko bogova moglo bi jednostavno sarađivati, pa ne mora biti nereda.
Odgovor
Ako bi jedan mogao nadglasati drugog, svemoćan je samo on. Ako nijedan ne bi mogao, nijedan nije. Bogovi koji sarađuju jer svakom nešto nedostaje zavise jedni od drugih, pa nijedan nije nezavisan ni od čega.
Zaključak — Saradnja ograničenih bogova ne daje svemoćnog Stvoritelja.
Kur'an 6:76-79 — sura El-En'am, ajet 76-79
“I kad nastupi noć, on ugleda zvijezdu i reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, reče: “Ne volim one koji zalaze!” A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, on reče: “Ako me Gospodar moj ne uputi, bit ću sigurno jedan od ljudi koji su zalutali.” A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: “Ovo je Gospodar moj, ovo je veće!” A pošto zađe, on reče: Narode moj, ja zaista nemam ništa s time što vi Njemu pridružujete! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju, bez prethodnog primjera, stvorio; ja u višebošce ne spadam!”
Navedeno za
U Kur'anu Ibrahim zvijezdu naziva svojim Gospodarom, pa čak ni on nije bio siguran kojeg boga da slijedi.
Odgovor
Ajet 83 to naziva rasuđivanjem datim Ibrahimu da ga koristi protiv svog naroda. Pokazuje da ono što zalazi ne može biti Gospodar i završava okrećući se Onome koji je stvorio nebesa i Zemlju.
Zaključak — Odlomak je argument koji je Ibrahim iznio protiv svog naroda, a ne faza sumnje.
Gledišta
Ateist: ‘jednog boga dalje’
Svako ko vjeruje u nekog boga ateist je u pogledu gotovo svih bogova koje su ljudi ikada obožavali. Ateist, po tom gledištu, jednostavno odbacuje još jednog. Ta izreka popularna je među ateistima. Stephen F. Roberts, američki programer, koristio ju je u objavama na internetu do 1995. Biolog Richard Dawkins iznio je istu poentu 2006. Dublja poenta je da razlozi vjernika za odbacivanje drugih bogova vrijede i za njihovog. Ti razlozi su odsustvo dokaza, stare priče i slučajnost rođenja.
Svaki vjernik već odbacuje gotovo sve bogove koji su ikada obožavani, pa se ateist razlikuje samo po tome što odbacuje još jednog.
Pobijanje
Prva polovina je tačna, a sam islam počinje odbacivanjem lažnih bogova. Ali bog koji je rođen ili ima suparnike po vrsti se razlikuje od bića koje ni od čega ne zavisi. Odbacivanje prvog ne daje razlog za odbacivanje drugog.
Svaka religija kaže da je njen bog poseban, pa tvrdnja da je neko poseban ništa ne dokazuje.
Pobijanje
Tvrdnja nije dokaz i ova stranica ne počiva na njoj. Počiva na obilježjima koja svaki Stvoritelj mora imati. Zeus na njima pada, a biće koje ni od čega ne zavisi ne pada.
Razlozi koje dajete za odbacivanje drugih bogova isti su razlozi koje ja dajem za odbacivanje vašeg. Obožavali biste drugog boga da ste rođeni negdje drugdje.
Pobijanje
Musliman odbacuje Zeusa jer je rođen i imao suparnike, pa pada na obilježjima. Ti razlozi ne dotiču Stvoritelja koji ni od čega ne zavisi. Mjesto rođenja odlučuje odakle čovjek polazi, a ne šta je istina.
Agnostik: koji bog, od hiljada?
Ljudi su tvrdili hiljade bogova. Bez neutralnog načina da se među njima bira, skeptik smatra da se nijedan ne može izdvojiti. A čak i prvi uzrok, ako ga ima, ne bi došao s imenom.
Tvrđene su hiljade bogova. Vjernik nema neutralan način da pokaže da je njegov bog pravi.
Pobijanje
Dug popis pogrešnih odgovora ne pokazuje da nema ispravnog. Obilježja razvrstavaju popis, a tvrdnja koja prođe zatim se provjerava po svojoj poruci.
Čak i ako argumenti dolaze do prvog uzroka, ne daju ime, pa korak do Allaha nije pokazan.
Pobijanje
Argumenti daju obilježja, a ne ime. Vlastiti kur'anski opis Allaha (﷾) ima upravo ta obilježja. Koja poruka dolazi od tog bića sljedeća je provjera.
Islamsko gledište
Islam počinje poricanjem svakog lažnog boga, a zatim imenuje Jednog. Razum daje obilježja tog Jednog, Kur'an navodi ista obilježja, a šehadet ih stavlja u jednu rečenicu.
Šehadet počinje poricanjem svakog boga, a zatim potvrđuje samo Allaha (﷾).
Kur'an opisuje Allaha (﷾) obilježjima Stvoritelja. On je vječan, nije rođen, ne rađa i niko Mu ravan nije.
Sve što od nečega zavisi treba biće koje ni od čega ne zavisi. Dakle, Stvoritelj nema početka, roditelja ni sudruga.
Bog koji je rođen, imao roditelje ili mora dijeliti moć pada na ovim obilježjima. Ista provjera vrijedi za svaku tvrdnju jednako.
Nekoliko ograničenih bogova koji sarađuju zavisili bi jedni od drugih, pa nijedan ne bi bio nezavisan ni od čega.
Kur'an kaže da je Ibrahimu dato rasuđivanje da ga koristi protiv svog naroda.