Da li se ashabi nepravedno kritikuju i trebamo li ih slijediti?

“Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su zadovoljni Njime. Za njih je On pripremio džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, i oni će vječno u njima boraviti. To je veliki uspjeh.”

“Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradit će ih skorom pobjedom,”

El-Bera ibn Azib prenosi da je, kada je Allahov Poslanik (ﷺ) sklopio mirovni ugovor s ljudima na Hudejbiji, Alija ibn Ebi Talib napisao dokument. Kada su se mnogobošci usprotivili riječima ‘Muhammed, Allahov Poslanik’, Poslanik (ﷺ) je zamolio Aliju da ih izbriše. Alija je odbio, a Poslanik (ﷺ) ih je izbrisao sam.

El-Misver ibn Mahreme i Mervan prenose Poslanikov (ﷺ) pohod na Hudejbiju i tamošnji ugovor. Ebu Bekr prekorijeva Urvu, koji nagovještava da bi Poslanikovi (ﷺ) ashabi pobjegli i ostavili ga samog. Omer dovodi u pitanje uslove ugovora pred Poslanikom (ﷺ), a zatim pred Ebu Bekrom, koji mu kaže da se drži Poslanika (ﷺ), jer je on na pravom putu.

Zejd ibn Erkam prenosi da je kod pojila zvanog Hum, između Mekke i Medine, Poslanik (ﷺ) zahvalio Allahu i rekao da među ljudima ostavlja dvije važne stvari: Allahovu Knjigu, u kojoj je uputa i svjetlo, pa se držite nje; i ljude svoje kuće, podsjećajući ljude na njihove dužnosti prema članovima svoje porodice. Zejd je rekao da su Poslanikove (ﷺ) žene od njegove kuće, ali da se ovdje pod kućom misli na one kojima je sadaka zabranjena: porodica Alije, Akila, Džafera i el-Abbasa.

“O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajte, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti. I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima vašim; Allah je, uistinu, dobar i sve zna.”

Aiša prenosi da je jednog jutra Allahov Poslanik (ﷺ) izašao noseći prugasti ogrtač od crne devine dlake. Došao je el-Hasan ibn Alija i on ga je uzeo pod njega; zatim je došao el-Husein i uzeo ga je pod njega s njim; zatim je došla Fatima i uzeo je pod njega; zatim je došao Alija i uzeo ga je pod njega. Zatim je proučio ajet: Allah samo želi ukloniti svaku nečistoću od vas, o ukućani, i potpuno vas očistiti (Kur'an 33:33).

““Zar se čudiš Allahovoj odredbi?”, rekoše oni, “Allahova milost i blagoslovi Njegovi neka su na vama, obitelji vjerovjesnička. Zaista je On hvaljen i slavljen!””

Enes prenosi da je one noći kada se Poslanik (ﷺ) oženio Zejnebom bint Džahš otišao u Aišinu sobu i rekao: mir i Allahova milost na vas, ukućani. Ona je uzvratila pozdrav. Zatim je otišao u sobe svih svojih drugih žena i rekao im isto, a one su odgovorile kao Aiša.

“Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su zadovoljni Njime. Za njih je On pripremio džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, i oni će vječno u njima boraviti. To je veliki uspjeh.”

Abdurrahman ibn Avf prenosi da je Allahov Poslanik (ﷺ) rekao: Ebu Bekr je u Džennetu, Omer je u Džennetu, Osman je u Džennetu, Alija je u Džennetu, Talha je u Džennetu, ez-Zubejr je u Džennetu, Abdurrahman ibn Avf je u Džennetu, Sa'd ibn Ebi Vekkas je u Džennetu, Seid ibn Zejd je u Džennetu i Ebu Ubejda ibn el-Džerrah je u Džennetu.

Ebu Musa prenosi da je bio s Poslanikom (ﷺ) u jednom vrtu u Medini kada je neki čovjek zatražio da se otvore vrata. Poslanik (ﷺ) mu je rekao da otvori i da tom čovjeku saopći radosnu vijest o Džennetu; to je bio Ebu Bekr, i on je zahvalio Allahu. Isto se dogodilo s drugim čovjekom, Omerom. Za trećeg čovjeka Poslanik (ﷺ) je rekao da mu saopći radosnu vijest o Džennetu uz kušnju koja će ga zadesiti; to je bio Osman, koji je zahvalio Allahu i rekao: Allah je Onaj od Koga se pomoć traži.

Aiša prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao svojoj kćeri Fatimi tajnu i ona je zaplakala, zatim drugu i ona se nasmijala. Nakon njegove smrti Fatima joj je rekla: rekao je da je Džibril s njim prelazio Kur'an jednom godišnje, a ove godine dvaput, što je uzeo kao znak svoje smrti, i da će ona biti prva iz njegove porodice koja će ga slijediti. Zatim ju je upitao zar nije zadovoljna što je prvakinja žena Dženneta, i ona se nasmijala.

Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Allahov Poslanik (ﷺ) rekao: el-Hasan i el-Husein prvaci su omladine Dženneta.

Ummu Mubeššir prenosi da je čula Allahovog Poslanika (ﷺ) kako u prisustvu Hafse kaže: ako Allah da, nijedan od ljudi Drveta koji su dali prisegu pod njim neće ući u Vatru.

Aiša prenosi da je, kad je Poslanik (ﷺ) umro, Omer tvrdio da nije mrtav. Ebu Bekr je došao, poljubio Poslanikovo lice, a zatim rekao ljudima da onaj ko je obožavao Muhammeda neka zna da je Muhammed mrtav, a onaj ko je obožavao Allaha neka zna da je Allah živ i da nikada ne umire. Proučio je 39:30 i 3:144, da Muhammed nije ništa više od poslanika, i ljudi su zaplakali.

U dugom predanju od Aiše, Alija, koji nije dao prisegu tokom šest mjeseci Fatiminog života nakon Poslanikove (ﷺ) smrti, nakon njene smrti traži pomirenje s Ebu Bekrom. Šalje po Ebu Bekra, i Ebu Bekr dolazi k njemu. Alija kaže da porodica zna Ebu Bekrovu vrijednost i ono što mu je Allah dao i da mu to ne zavide, ali da se Ebu Bekr nije s njima posavjetovao, a oni su smatrali da imaju pravo u toj stvari zbog svoje rodbinske veze s Poslanikom (ﷺ). Ebu Bekr plače i kaže da mu je dobrota prema Poslanikovoj (ﷺ) rodbini draža od dobrote prema svojoj. Alija mu to popodne daje prisegu i javno hvali Ebu Bekrovo pravo. Muslimani se raduju i ponovo se približavaju Aliji. Isto predanje počinje Fatiminim zahtjevom o njenom nasljedstvu; o tom dijelu govori stranica “Da li je Fatima bila ljuta na Ebu Bekra?”.

Alijin sin Ibn el-Hanefijja pitao je svog oca ko su najbolji ljudi nakon Allahovog Poslanika (ﷺ). Alija je odgovorio Ebu Bekr, zatim Omer. Bojeći se da će Alija sljedećeg imenovati Osmana, upitao je: zatim ti? Alija je odgovorio da je on samo čovjek među muslimanima.

Zejd ibn Erkam prenosi da je kod pojila zvanog Hum, između Mekke i Medine, Poslanik (ﷺ) zahvalio Allahu i rekao da među ljudima ostavlja dvije važne stvari: Allahovu Knjigu, u kojoj je uputa i svjetlo, pa se držite nje; i ljude svoje kuće, podsjećajući ljude na njihove dužnosti prema članovima svoje porodice. Zejd je rekao da su Poslanikove (ﷺ) žene od njegove kuće, ali da se ovdje pod kućom misli na one kojima je sadaka zabranjena: porodica Alije, Akila, Džafera i el-Abbasa.

Poslanik (ﷺ) je rekao: kome sam ja mevla, Alija je njegov mevla. Mevla znači blizak prijatelj, pomagač ili zaštitnik.

“Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa, vi ste bile učinile ono zbog čega je trebalo da se pokajete. A ako se protiv njega udružite, pa, Allah je zaštitnik njegov, i Džibril, i čestiti vjernici; najposlije, i svi meleki će mu podrška biti.”

U dugom predanju od Aiše, Alija, koji nije dao prisegu tokom šest mjeseci Fatiminog života nakon Poslanikove (ﷺ) smrti, nakon njene smrti traži pomirenje s Ebu Bekrom. Šalje po Ebu Bekra, i Ebu Bekr dolazi k njemu. Alija kaže da porodica zna Ebu Bekrovu vrijednost i ono što mu je Allah dao i da mu to ne zavide, ali da se Ebu Bekr nije s njima posavjetovao, a oni su smatrali da imaju pravo u toj stvari zbog svoje rodbinske veze s Poslanikom (ﷺ). Ebu Bekr plače i kaže da mu je dobrota prema Poslanikovoj (ﷺ) rodbini draža od dobrote prema svojoj. Alija mu to popodne daje prisegu i javno hvali Ebu Bekrovo pravo. Muslimani se raduju i ponovo se približavaju Aliji. Isto predanje počinje Fatiminim zahtjevom o njenom nasljedstvu; o tom dijelu govori stranica “Da li je Fatima bila ljuta na Ebu Bekra?”.

Aiša prenosi da je nakon Poslanikove (ﷺ) smrti Fatima tražila od Ebu Bekra svoj dio onoga što je Poslanik (ﷺ) ostavio. Ebu Bekr joj je naveo Poslanikove (ﷺ) riječi: naša imovina se ne nasljeđuje; sve što ostavimo je sadaka. Fatima se naljutila i nije govorila s Ebu Bekrom do smrti, šest mjeseci kasnije. Ebu Bekr je rekao da neće ostaviti ništa od onoga što je Poslanik (ﷺ) činio, iz straha da ne zaluta. Kasnije je Omer predao medinsku sadaku Aliji i el-Abbasu na upravljanje, a Hajber i Fedek zadržao pod vladarom.

Malik ibn Evs prenosi da su Alija i el-Abbas došli Omeru sporeći se oko imovine Benu Nadira. Omer je pitao jednu skupinu, a zatim Aliju i el-Abbasa, tako im Allaha, znaju li da je Allahov Poslanik (ﷺ) rekao: naša imovina se ne nasljeđuje; ono što ostavimo je sadaka. Odgovorili su: rekao je tako. Omer im je zatim rekao kako su njome upravljali Ebu Bekr i on kao što je činio Poslanik (ﷺ) i da im je predaje pod tim uslovom, što su prihvatili.

U Aišinom predanju o Fatiminom zahtjevu za nasljedstvom, Ebu Bekr navodi Poslanikove (ﷺ) riječi i kaže da neće promijeniti ono što je Poslanik (ﷺ) činio. Alija tada kaže da priznaju Ebu Bekrovu prednost i spominje svoju rodbinsku vezu s Poslanikom (ﷺ). Ebu Bekr odgovara da mu je činiti dobro Poslanikovoj (ﷺ) rodbini draže nego činiti dobro svojoj rodbini.

Ebu Bekr je rekao: čuvajte (poštujte) Muhammeda (ﷺ) kroz njegovu porodicu.

Ukba ibn el-Haris prenosi da je nakon ikindije Ebu Bekr vidio el-Hasana kako se igra s dječacima i podigao ga na ramena. Rekao je: ličiš na Poslanika (ﷺ), a ne na Aliju. Alija se smiješio.

Omer je dijelio odjeću ženama Medine, i ostao je jedan lijep komad. Jedan čovjek mu je rekao da ga da svojoj ženi, unuci Allahovog Poslanika (ﷺ), misleći na Ummu Kulsum, Alijinu kćer. Omer ga je umjesto toga dao Ummu Salit, ženi od ensarija koja je na Uhudu nosila mješine s vodom za muslimane.

Enes prenosi da je poslije Poslanikove (ﷺ) smrti, kad god bi nastala suša, Omer ibn el-Hattab tražio od Poslanikovog živog amidže el-Abbasa da dovi Allahu za kišu. Omer je govorio: tražili smo od našeg Poslanika da Ti dovi za kišu, a sada tražimo od njegovog amidže.

U dugom predanju o Omerovoj smrti, Omer imenuje šestoricu da među sobom izaberu. Izbor se svodi na Osmana i Aliju, a Abdurrahman ibn Avf traži od svakog redom da obeća da će biti pravedan ako bude izabran, a slušati i pokoravati se drugom ako drugi bude izabran. Obojica pristaju. Abdurrahman daje prisegu Osmanu, Alija mu daje prisegu, a zatim i svi stanovnici Medine. Predanje počinje nekoliko dana prije njegove smrti: Omer provjerava da porez određen na zemlju Iraka nije veći od onoga što može podnijeti i kaže da, ako ga Allah ostavi u životu, udovice Iraka nikada neće trebati čovjeka da ih izdržava. Zatim biva proboden dok počinje sabah-namaz.

“za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikog, osim Allaha, nisu bojali. A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati!”

U dugom predanju od Aiše, Alija, koji nije dao prisegu tokom šest mjeseci Fatiminog života nakon Poslanikove (ﷺ) smrti, nakon njene smrti traži pomirenje s Ebu Bekrom. Šalje po Ebu Bekra, i Ebu Bekr dolazi k njemu. Alija kaže da porodica zna Ebu Bekrovu vrijednost i ono što mu je Allah dao i da mu to ne zavide, ali da se Ebu Bekr nije s njima posavjetovao, a oni su smatrali da imaju pravo u toj stvari zbog svoje rodbinske veze s Poslanikom (ﷺ). Ebu Bekr plače i kaže da mu je dobrota prema Poslanikovoj (ﷺ) rodbini draža od dobrote prema svojoj. Alija mu to popodne daje prisegu i javno hvali Ebu Bekrovo pravo. Muslimani se raduju i ponovo se približavaju Aliji. Isto predanje počinje Fatiminim zahtjevom o njenom nasljedstvu; o tom dijelu govori stranica “Da li je Fatima bila ljuta na Ebu Bekra?”.

Alijin sin Ibn el-Hanefijja pitao je svog oca ko su najbolji ljudi nakon Allahovog Poslanika (ﷺ). Alija je odgovorio Ebu Bekr, zatim Omer. Bojeći se da će Alija sljedećeg imenovati Osmana, upitao je: zatim ti? Alija je odgovorio da je on samo čovjek među muslimanima.

Ibn Abbas prenosi da je, kada je Omerovo tijelo položeno i ljudi su klanjali za njega, došao Alija, zamolio Allaha da se smiluje Omeru i rekao da mu ničija djela nisu draža da s njima sretne Allaha nego Omerova. Alija je rekao da je oduvijek mislio da će Allah Omera smjestiti s njegova dva druga, jer je često čuo Poslanika (ﷺ) kako govori: ja, Ebu Bekr i Omer otišli smo; ja, Ebu Bekr i Omer ušli smo.

Ubejde prenosi da je Alija rekao stanovnicima Iraka da sude kako su sudili, jer mu je razilaženje bilo mrsko, dok se ljudi ne ujedine u jednu skupinu ili on ne umre kao što su umrli njegovi drugovi.

El-Hasan el-Basri prenosi da je el-Hasan ibn Alija poveo vojske poput planina protiv Muavije, a Amr ibn el-As je upozorio da se neće vratiti dok ne ubiju svoje protivnike. Muavija je upitao ko će ostati da se brine o ljudima, njihovim ženama i djeci ako se dvije strane međusobno unište, i poslao je dva čovjeka od Kurejšija da ponude mir. Na svaki uslov koji je el-Hasan tražio odgovarali su da će jamčiti za njega, i el-Hasan je sklopio mir s Muavijom. Prenosilac se zatim prisjeća Poslanikovih (ﷺ) riječi s minbera o el-Hasanu koji će pomiriti dvije velike skupine muslimana.

Vođena 10. oktobra 680. (10. muharrema 61. po hidžri) u današnjem južnom Iraku. Husein ibn Alija, unuk Poslanika Muhammeda (ﷺ), ubijen je zajedno s većinom članova svoje porodice i bliskih drugova; na njegovoj strani umrlo je sedamdeset ili sedamdeset dvoje ljudi. Guverner Ubejdullah ibn Zijad odbio mu je dati siguran prolaz.

Enes ibn Malik prenosi da je glava el-Huseina donesena Ubejdullahu ibn Zijadu i stavljena na poslužavnik, a Ibn Zijad je počeo štapom bockati nos i usta. Enes mu je rekao da je el-Husein više od drugih ličio na Poslanika (ﷺ).

Ibn Ebi Nu'm prenosi da je Abdullah ibn Omer upitan smije li hodočasnik ubijati muhe. Rekao je: stanovnici Iraka pitaju o muhama, a ubili su sina kćeri Allahovog Poslanika (ﷺ). Poslanik (ﷺ) je rekao da su el-Hasan i el-Husein njegova dva slatka bosiljka na ovom svijetu.

“O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajte, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti. I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima vašim; Allah je, uistinu, dobar i sve zna.”

“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.”

Poslanik Muhammed (ﷺ) i Hatidža imali su četiri kćeri, Zejnebu, Rukajju, Ummu Kulsum i Fatimu. Fatima se udala za njegovog amidžića Aliju ibn Ebi Taliba. Rukajja i Ummu Kulsum udale su se za Osmana ibn Affana jedna za drugom. Zejneba se udala za Ebul-Asa ibn er-Rebi'a. Neki kasniji pisci smatraju da Zejneba, Rukajja i Ummu Kulsum nisu bile njegove kćeri; drugi smatraju da su sve četiri rođene njemu i Hatidži.

Ebu Katade el-Ensari prenosi da je Allahov Poslanik (ﷺ) klanjao noseći Umamu, kćer svoje kćeri Zejnebe i Ebul-Asa ibn er-Rebi'a. Kada bi činio sedždu, spuštao ju je, a kada bi ustajao, nosio ju je.

Ibn Omer prenosi da Osman nije učestvovao u bici na Bedru jer je bio oženjen jednom od kćeri Allahovog Poslanika (ﷺ), a ona je bila bolesna. Poslanik (ﷺ) mu je rekao da će imati nagradu i udio onoga ko se borio na Bedru.

Enes prenosi da je na dženazi jedne kćeri Allahovog Poslanika (ﷺ) Poslanik (ﷺ) sjedio pored kabura, a oči su mu bile pune suza.

“Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su zadovoljni Njime. Za njih je On pripremio džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, i oni će vječno u njima boraviti. To je veliki uspjeh.”

“Muhammed je Allahov poslanik, a oni koji su s njim strogi su prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako ruku‘ i sedždu čine želeći od Allaha obilje i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja na sedždu. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga, onda, učvrsti, i on ojača, i uspravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijačâ – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. Onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.”

Abdullah ibn Mesud prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da su najbolji ljudi njegova generacija, zatim oni koji dođu poslije njih, zatim oni koji dođu poslije tih.

Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: ne vrijeđajte moje ashabe. Kada bi neko od vas potrošio zlata koliko brdo Uhud, to ne bi doseglo mudd, pa ni pola mudda, onoga što je potrošio jedan od njih.

“Taj narod je bio i nestao; njemu pripada ono što je zaslužio, a vama što ste zaslužili, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili.”

“I siromašnim muhadžirima koji su iz svojih domova i iz posjeda svojih protjerani, tragajući za Allahovim obiljem i zadovoljstvom, i Allahu i Poslaniku Njegovu pomažu, to su, zaista, iskreni. A oni koji su prije njih Medinu nastanili i iman prihvatili, oni vole one koji im doseljavaju, i u grudima svojim nikakvu zavist, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju gramzivosti i tvrdičluka, oni će sigurno uspjeti. Oni koji poslije njih dolaze – govore: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, milosrdan i milostiv.””

“Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su zadovoljni Njime. Za njih je On pripremio džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, i oni će vječno u njima boraviti. To je veliki uspjeh.”

El-Irbad ibn Sarije prenosi oproštajni savjet Allahovog Poslanika (ﷺ), nakon kojeg su oči zaplakale, a srca zadrhtala. Rekao im je da se boje Allaha, da slušaju i pokoravaju se, i upozorio na mnogo razilaženja koja dolaze. Rekao je da će to vidjeti ko poživi, pa se držite mog sunneta i sunneta pravovjernih halifa i čuvajte se novotarija.

“A onoga ko se suprotstavi Poslaniku, nakon što mu jasno bude pokazan Pravi put, i slijedi put koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini što je naumio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a loše je to konačno odredište!”

Alijin sin Ibn el-Hanefijja pitao je svog oca ko su najbolji ljudi nakon Allahovog Poslanika (ﷺ). Alija je odgovorio Ebu Bekr, zatim Omer. Bojeći se da će Alija sljedećeg imenovati Osmana, upitao je: zatim ti? Alija je odgovorio da je on samo čovjek među muslimanima.

El-Irbad ibn Sarije prenosi oproštajni savjet Allahovog Poslanika (ﷺ), nakon kojeg su oči zaplakale, a srca zadrhtala. Rekao im je da se boje Allaha, da slušaju i pokoravaju se, i upozorio na mnogo razilaženja koja dolaze. Rekao je da će to vidjeti ko poživi, pa se držite mog sunneta i sunneta pravovjernih halifa i čuvajte se novotarija.

“Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su zadovoljni Njime. Za njih je On pripremio džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, i oni će vječno u njima boraviti. To je veliki uspjeh.”

U dugom predanju od Aiše, Alija, koji nije dao prisegu tokom šest mjeseci Fatiminog života nakon Poslanikove (ﷺ) smrti, nakon njene smrti traži pomirenje s Ebu Bekrom. Šalje po Ebu Bekra, i Ebu Bekr dolazi k njemu. Alija kaže da porodica zna Ebu Bekrovu vrijednost i ono što mu je Allah dao i da mu to ne zavide, ali da se Ebu Bekr nije s njima posavjetovao, a oni su smatrali da imaju pravo u toj stvari zbog svoje rodbinske veze s Poslanikom (ﷺ). Ebu Bekr plače i kaže da mu je dobrota prema Poslanikovoj (ﷺ) rodbini draža od dobrote prema svojoj. Alija mu to popodne daje prisegu i javno hvali Ebu Bekrovo pravo. Muslimani se raduju i ponovo se približavaju Aliji. Isto predanje počinje Fatiminim zahtjevom o njenom nasljedstvu; o tom dijelu govori stranica “Da li je Fatima bila ljuta na Ebu Bekra?”.

Malik ibn Evs prenosi da su Alija i el-Abbas došli Omeru sporeći se oko imovine Benu Nadira. Omer je pitao jednu skupinu, a zatim Aliju i el-Abbasa, tako im Allaha, znaju li da je Allahov Poslanik (ﷺ) rekao: naša imovina se ne nasljeđuje; ono što ostavimo je sadaka. Odgovorili su: rekao je tako. Omer im je zatim rekao kako su njome upravljali Ebu Bekr i on kao što je činio Poslanik (ﷺ) i da im je predaje pod tim uslovom, što su prihvatili.

El-Hasan el-Basri prenosi da je el-Hasan ibn Alija poveo vojske poput planina protiv Muavije, a Amr ibn el-As je upozorio da se neće vratiti dok ne ubiju svoje protivnike. Muavija je upitao ko će ostati da se brine o ljudima, njihovim ženama i djeci ako se dvije strane međusobno unište, i poslao je dva čovjeka od Kurejšija da ponude mir. Na svaki uslov koji je el-Hasan tražio odgovarali su da će jamčiti za njega, i el-Hasan je sklopio mir s Muavijom. Prenosilac se zatim prisjeća Poslanikovih (ﷺ) riječi s minbera o el-Hasanu koji će pomiriti dvije velike skupine muslimana.

“O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajte, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti. I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima vašim; Allah je, uistinu, dobar i sve zna.”

“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.”