Kratak odgovor
Ne. Li i qi objašnjavaju kako se stvari oblikuju i uređuju, ali nijedno ne može biti Onaj iza svega. Zhu Xi (Chu Hsi), kasniji konfucijanski učitelj, učio je da svaka stvar ima li, svoje načelo, i qi, svoju materijalnu silu. Li svih stvari nazvao je Vrhovnim krajnjim. Rekao je da ne valja zamišljati čovjeka na nebu koji sudi grijehe, a ni reći da ništa ne vlada. Ono što vlada, rekao je, jeste sam li. Ipak, rekao je i da li nema namjera, ne pravi planove i ništa ne stvara. Načelo koje ništa ne stvara ne može biti ono što svijet dovodi u postojanje. Islam kaže ko vlada: Allah (﷾), koji sve zna i sve je stvorio. Kur'an kaže: “Mi, doista, sve s određenjem stvaramo” (54:49). Kineski muslimanski učenjaci davali su ovaj odgovor na kineskom od 17. stoljeća. Pročitajte Kur'an i provjerite ga.
Potpuno objašnjenje
Šta je Zhu Xi učio o li i qi
Zhu Xi (Chu Hsi, 1130-1200) bio je najpoznatiji učitelj kasnijeg konfucijanstva, često zvanog neokonfucijanstvo. Učio je da svaka stvar ima dvije strane. Li je njeno načelo: obrazac po kojem je ona ono što jeste i što treba biti. Qi je njena materijalna sila: građa koja se skuplja da je oblikuje. J. Percy Bruce, koji ga je preveo 1922., za li piše ‘Zakon’, a za qi ‘Eter’. Li neba, Zemlje i svih stvari Zhu Xi nazvao je Vrhovnim krajnjim (taiji). Ako ih već treba poredati, rekao je, li dolazi prvi. Ali li se nikada ne nalazi sam. Bez qija, pitao je, “gdje bi Zakon mogao naći svoje boravište?”
Zhu Xi kaže da je Vrhovno krajnje (taiji) jednostavno načelo (li) neba, zemlje i svih stvari. Prije neba i zemlje postojalo je to načelo. Upitan dolazi li načelo prije materijalne sile (qi), kaže da nemaju stvarno prije i poslije; ali ako ih treba pratiti unazad, načelo dolazi prvo. Ipak, načelo nije zasebna stvar: ono je u materijalnoj sili, a bez materijalne sile nema gdje počivati. Materijalna sila može se sabrati i oblikovati stvari. Načelo nema osjećaja ni namjera, ne pravi planove i ništa ne stvara; ono je čist, otvoren svijet bez tragova. Materijalna sila, misli on, kreće se oslanjajući se na načelo. Kaže i da se za um Neba i Zemlje ne može reći da je bez svijesti, ali da ne razmišlja o stvarima kao ljudi. Navodi učitelja Chenga da kretanje i mirovanje nemaju početne tačke: prije kretanja bilo je mirovanje, a prije mirovanja kretanje. Upitan šta je bilo prije sadašnjeg svijeta, kaže da je morao postojati drugi sličan njemu. Nebo i zemlja se ne uništavaju: kad su ljudi potpuno bez Puta, sve se zajedno sruši u haos, ljudi i stvari prestaju i počinje iznova.
“riječ ‘Priroda’ odnosi se na Zakon cijelog svemira. To je ono što se naziva ‘Vrhovna Krajnost’.”
“Budući da Odredba Neba postoji, mora postojati i Eter, jer samo tako može postojati posuda za Zakon — kada ne bi bilo Etera, gdje bi Zakon mogao naći svoje boravište?”
Šta je Zhu Xi rekao da li ne može
Zhu Xi je pazio šta li može. Qi se, rekao je, može skupljati i oblikovati stvari. Li nema osjećaja ni namjera, ne pravi planove i ništa ne stvara. Nazvao ga je čistim, otvorenim svijetom bez tragova. Rekao je i da um Neba i Zemlje nije bez svijesti. Ali ne promišlja stvari kao ljudi. O Nebu je odbio dva odgovora. Ne valja zamišljati čovjeka na nebu koji sudi grijehe. Ne valja ni reći da baš ništa ne vlada. U istom poglavlju kaže da je ono što vlada sam li.
Zhu Xi kaže da je Vrhovno krajnje (taiji) jednostavno načelo (li) neba, zemlje i svih stvari. Prije neba i zemlje postojalo je to načelo. Upitan dolazi li načelo prije materijalne sile (qi), kaže da nemaju stvarno prije i poslije; ali ako ih treba pratiti unazad, načelo dolazi prvo. Ipak, načelo nije zasebna stvar: ono je u materijalnoj sili, a bez materijalne sile nema gdje počivati. Materijalna sila može se sabrati i oblikovati stvari. Načelo nema osjećaja ni namjera, ne pravi planove i ništa ne stvara; ono je čist, otvoren svijet bez tragova. Materijalna sila, misli on, kreće se oslanjajući se na načelo. Kaže i da se za um Neba i Zemlje ne može reći da je bez svijesti, ali da ne razmišlja o stvarima kao ljudi. Navodi učitelja Chenga da kretanje i mirovanje nemaju početne tačke: prije kretanja bilo je mirovanje, a prije mirovanja kretanje. Upitan šta je bilo prije sadašnjeg svijeta, kaže da je morao postojati drugi sličan njemu. Nebo i zemlja se ne uništavaju: kad su ljudi potpuno bez Puta, sve se zajedno sruši u haos, ljudi i stvari prestaju i počinje iznova.
Zhu Xi kaže da se ne može govoriti o čovjeku na nebu koji sudi grijehe; ali ni da se ne može reći ni to da ništa ne vlada. U istom poglavlju kaže da je ono što vlada samo načelo. Upitan o riječi Nebo u klasicima, kaže da ona ponekad znači plavo nebo, ponekad onoga koji vlada, a ponekad samo načelo.
Gospodar na visini u starim knjigama
Jedan učenik pitao je da li iko zaista daje svakom čovjeku njegovu sudbinu. Zhu Xi je odgovorio da ona jednostavno teče iz velikog izvora. Izgleda kao da je neko daje, ali niko je zaista ne daje. Kako bi gore mogla biti osoba koja je dijeli, pitao je. Dvije od najstarijih konfucijanskih knjiga, Ode i Zapisi (Shijing i Shujing), čine da izgleda kao da je gore osoba. Govore, na primjer, o gnjevu Gospodara (Di), kojeg nazivaju i Gospodarom na visini (Shangdi). “Ali ipak, taj Vladar nije ništa drugo nego Zakon. U cijelom svemiru nema ničega višeg od Zakona, pa otuda i izraz Vladar”, nastavio je Zhu Xi. Bruce za li piše ‘Zakon’, a za Di ‘Vladar’. Zhu Xi je dodao da jedan stari redak o Gospodaru na visini nosi smisao vladanja. Dakle, Zhu Xi je zadržao staro ime i smisao vladanja i dao ih li.
Upitan da li nejednake sudbine koje ljudi dobijaju zaista neko dijeli, ili samo dolaze od toga što se dvije vrste materijalne sile susreću kako se slučajno zadese, Zhu Xi kaže da one jednostavno izviru iz velikog izvora. Izgleda tako, ali zapravo nema onoga ko ih dijeli: kako bi gore mogla postojati osoba koja to dijeli? Ono što kažu Ode i Zapisi čini da izgleda kao da gore postoji osoba, kao tamo gdje se govori o Gospodarevoj srdžbi. Ali i to je samo li. Ništa na svijetu nije poštovanije od lija, pa mu se daje ime Gospodar (Di). U stihu ‘veliki Gospodar na visini spustio je moralno čulo narodu’ riječ ‘spustio’ nosi smisao vladanja.
“Ali ipak, taj Vladar nije ništa drugo nego Zakon. U cijelom svemiru nema ničega višeg od Zakona, pa otuda i izraz Vladar.”
Zhu Xi kaže da se ne može govoriti o čovjeku na nebu koji sudi grijehe; ali ni da se ne može reći ni to da ništa ne vlada. U istom poglavlju kaže da je ono što vlada samo načelo. Upitan o riječi Nebo u klasicima, kaže da ona ponekad znači plavo nebo, ponekad onoga koji vlada, a ponekad samo načelo.
Obrazac ne pravi sam sebe
Zhu Xi je bio u pravu da je svijet pun reda. Ali po njegovom vlastitom opisu, li ništa ne namjerava, ništa ne planira i ništa ne stvara. Qi skuplja i oblikuje stvari, ali on je smatrao da se kreće oslanjajući se na li. Dakle, nijedno nije izabralo red. Zhu Xi je učio i da svijet ponovo pada u haos i počinje iznova i da je svijet poput našeg došao prije njega. Beskrajan niz svjetova ipak ne govori zašto uopće postoji neki svijet. Li je obrazac koji stvari slijede; on nije ono što ih dovodi u postojanje. Islam kaže da je red bio namjeravan, od Onoga koji je sve stvorio. Kur'an pita: “Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!” (52:35). Kaže: “Mi, doista, sve s određenjem stvaramo” (54:49). Allah (﷾) je Onaj “Koji sve stvara i čini skladnim” (87:2).
Zhu Xi kaže da je Vrhovno krajnje (taiji) jednostavno načelo (li) neba, zemlje i svih stvari. Prije neba i zemlje postojalo je to načelo. Upitan dolazi li načelo prije materijalne sile (qi), kaže da nemaju stvarno prije i poslije; ali ako ih treba pratiti unazad, načelo dolazi prvo. Ipak, načelo nije zasebna stvar: ono je u materijalnoj sili, a bez materijalne sile nema gdje počivati. Materijalna sila može se sabrati i oblikovati stvari. Načelo nema osjećaja ni namjera, ne pravi planove i ništa ne stvara; ono je čist, otvoren svijet bez tragova. Materijalna sila, misli on, kreće se oslanjajući se na načelo. Kaže i da se za um Neba i Zemlje ne može reći da je bez svijesti, ali da ne razmišlja o stvarima kao ljudi. Navodi učitelja Chenga da kretanje i mirovanje nemaju početne tačke: prije kretanja bilo je mirovanje, a prije mirovanja kretanje. Upitan šta je bilo prije sadašnjeg svijeta, kaže da je morao postojati drugi sličan njemu. Nebo i zemlja se ne uništavaju: kad su ljudi potpuno bez Puta, sve se zajedno sruši u haos, ljudi i stvari prestaju i počinje iznova.
“Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Da li su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nisu uvjereni!”
“Mi, doista, sve s određenjem stvaramo”
“Koji sve stvara i čini skladnim, i Koji određuje, pa upućuje,”
Nije čovjek na nebu, a nije ni obrazac koji ništa ne stvara
Zhu Xi je rekao da ne valja zamišljati čovjeka na nebu koji sudi grijehe. Islam kaže da Allah (﷾) nije čovjek. Kur'an o Allahu (﷾) kaže: “Ništa nije kao On!” Ali isti ajet nastavlja: “On je Svečujući i Svevideći” (42:11). A Allah (﷾) zaista sudi. Fatiha Mu se obraća kao “Vladaru Dana sudnjeg” (1:4). “On je Prvi i Posljednji” i “On zna sve” (57:3). Nijedan list ne opadne a da On ne zna za njega (6:59). Ljudima govori nadahnućem ili putem poslanika (42:51). Dakle, Onaj iza svega nije ni čovjek ni obrazac koji ništa ne stvara. On je Allah (﷾), koji zna šta stvara i stvara s određenjem.
Zhu Xi kaže da se ne može govoriti o čovjeku na nebu koji sudi grijehe; ali ni da se ne može reći ni to da ništa ne vlada. U istom poglavlju kaže da je ono što vlada samo načelo. Upitan o riječi Nebo u klasicima, kaže da ona ponekad znači plavo nebo, ponekad onoga koji vlada, a ponekad samo načelo.
“Stvoritelj nebesa i Zemlje bez prethodnog primjera! Učinio vam je od vaše vrste parove i od stoke parove. Tako vas rasprostire. Ništa nije kao On! On je Svečujući i Svevideći.”
“Vladaru Dana sudnjeg.”
“On je Prvi i Posljednji, i nad svime Dominantni i u bit svega Pronicljivi; i On zna sve!”
“U Njega su ključevi onoga što je čulima nedokučivo, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne a da On ne zna za njega; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, a da nije u jasnoj Knjizi.”
“Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća, osim objavom, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika, pa s dozvolom Njegovom objavi ono što On hoće. On je, zaista, uzvišen i mudar.”
| Da li… | Li, kod Zhu Xija | Allah (﷾), u Kur'anu |
|---|---|---|
| Namjerava i planira | ||
| Stvara stvari | ||
| Sudi | ||
| Govori ljudima |
- Da
- Ne
Kineski muslimanski učenjaci koji su pisali na kineskom
Od 17. stoljeća kineski muslimanski učenjaci pisali su knjige o islamu na kineskom. Mnogi kineski muslimani te knjige nazivaju Han Kitab. Wang Daiyu objavio je najraniju sačuvanu 1642., a slijedili su Ma Zhu i Liu Zhi. Ma Zhu je više od deset godina proučavao jezike i knjige islama. Liu Zhi je šest godina posvetio njegovim arapskim i perzijskim knjigama. Historičar Jonathan Lipman piše da je Wang koristio pojmove škole Zhu Xija, učeni kineski svog vremena. Koristio ih je da kritikuje neke njene osnovne ideje i da brani islam. Polovina od Wangovih četrdeset eseja govori o obredima i zakonima islama. Knjiga Ma Zhua vodič je kroz islamsko vjerovanje i praksu, a Liu Zhi je pisao o pet stubova islama. Muslimani islam objašnjavaju na jeziku svojih čitalaca, kao što ova stranica čini na bosanskom.
Lipman opisuje Han Kitab, knjige o islamu na kineskom jeziku koje su pisali kineski muslimanski učenjaci; jedan odlomak koji Lipman navodi kaže da ih kineski muslimani nazivaju tim imenom (str. 72); Lipman dodaje da se to ime koristi na sjeverozapadu, dok se drugdje koristi kineski naziv (pogl. 3, bilj. 38). Wang Daiyu iz Nanjinga objavio je 1642. Zhengjiao zhenquan, najstarije takvo djelo koje je sačuvano (str. 75). U predgovoru Wang kaže da se knjiga u potpunosti temelji na poštovanju Pisma, uz pozivanje na komentare (str. 76-77). Lipman kaže da se Wang držao osnovnih istina islama, ali da je pisao rječnikom neokonfucijanske škole braće Cheng i Zhu Xija; njegova prva poglavlja govore o Allahovom jedinstvu i o stvaranju (str. 77). Njegova knjiga ima dvadeset kratkih eseja o filozofiji i vjeri i dvadeset o obredima i zakonima, a zastupa islamsko vjerovanje i praksu (str. 77-78). Wang je cijelim tim filozofskim jezikom kritikovao neke njegove osnovne ideje i branio islam (str. 79). Ma Zhu je proveo više od deset godina proučavajući jezike i tekstove islama, a napisao je Qingzhen zhinan (Kompas islama), vodič kroz islamsku misao i praksu (str. 80). Liu Zhi, najpoznatiji od tih pisaca, šest je godina proučavao arapski i perzijski nastavni program nakon svog konfucijanskog školovanja (str. 81), a napisao je raspravu o pet stubova islama (str. 83).
Ma Zhu: Istiniti Gospodar prije Vrhovnog krajnjeg
Ma Zhu, kineski muslimanski učenjak, odgovor islama iznio je na kineskom. Napisao je da je prije početka Vrhovnog krajnjeg postojao samo Jedan Istiniti Gospodar (Zhenzhu). On nema ravnog ni sudruga, ni početka ni kraja. Njegovo viđenje ne oslanja se na oči, Njegovo slušanje na uši ni Njegov govor na jezik. Nije rođen i ne rađa. Oblike i načela svih stvari držao je od početka. Ma Zhu je to uporedio s planom eseja u umu pisca prije nego što uzme kist. Za Istinitog Gospodara, dodaje, nema prije i poslije. Ma Zhu je staru riječ Vrhovno krajnje koristio na svoj način. Za njega to nije bio li svih stvari Zhu Xija. Bila je to stvorena stvar: korijen svih stvari bez svijesti, koji je Istiniti Gospodar doveo u postojanje.
U prvoj od svojih osam pohvala Allahu, ‘Jedan’, Ma Zhu piše da je prije nego što je započela Vrhovna Krajnost (taiji) postojao samo Jedan Istinski Gospodar (Zhenzhu). On nema ravnog sebi ni druga, nema početka ni kraja. Njegovo viđenje ne ovisi o očima, a ipak vidi sve; Njegovo slušanje ne ovisi o ušima, a Njegov govor ne ovisi o jeziku. On nije rođen i nikoga ne rađa. Stvorio je nebo i zemlju i održava sva živa bića. Oblike svih stvari držao je prije neba, kao što pisac drži plan eseja u svom umu prije nego što uzme kist. I kao što svaki pisani znak ima svoje značenje, svaka stvar ima svoje načelo (li); On je sva načela držao od početka. Za Istinskog Gospodara, dodaje Ma Zhu, zaista nema prije ni poslije. U pohvali ‘Velika moć’ Ma Zhu piše da je Istinski Gospodar dao postojanje korijenu svih stvari koje nemaju svijest i da se to naziva Vrhovnom Krajnošću. U njegovoj upotrebi, dakle, Vrhovna Krajnost je stvorena stvar, a ne načelo svih stvari Zhu Xija.
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
“Stvoritelj nebesa i Zemlje bez prethodnog primjera! Učinio vam je od vaše vrste parove i od stoke parove. Tako vas rasprostire. Ništa nije kao On! On je Svečujući i Svevideći.”
Šta islam traži od čitaoca
Islam je više od odgovora o tome odakle stvari dolaze. To je potpun način života (din), u kojem su vjerovanje, ibadet, zakon, porodica i karakter zajedno. Allah (﷾) kaže da je usavršio ovaj način života (5:3). Poziva vjernike da u islam uđu potpuno (2:208). Stranica “Šta je islam?” prikazuje ga u cjelini. Kur'an tvrdi da je govor Onoga koji je sve stvorio s određenjem i poziva na provjeru (2:23). Muhammed (ﷺ) je Pečat vjerovjesnika, posljednji od njih, poslan svim ljudima (33:40; 7:158). Pročitajte Kur'an, provjerite ga i zapitajte se da li je on posljednji poslanik kojeg je Allah (﷾) poslao.
“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”
“O vi koji vjerujete, uđite u islam potpuno i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, doista, neprijatelj otvoreni!”
“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”
“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”
“Reci: “O ljudi, ja sam, zaista, svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!””
Odgovor po odgovor
J. Percy Bruce (prev.), The Philosophy of Human Nature by Chu Hsi, 1922, knjiga II, Odredba, odjeljak 19 — str. 147
“Ali ipak, taj Vladar nije ništa drugo nego Zakon. U cijelom svemiru nema ničega višeg od Zakona, pa otuda i izraz Vladar.”
Navedeno za
Zhu Xi je rekao: “taj Vladar nije ništa drugo nego Zakon”. Dakle, vladar svih stvari je li, načelo, a ne Bog koji djeluje.
Odgovor
Zhu Xi je rekao da je Gospodar na visini iz starih knjiga li, jer ništa nije više. Rekao je i da ne valja tvrditi da ništa ne vlada. Ipak, po njegovom vlastitom opisu, li nema namjera, ne pravi planove i ništa ne stvara. Vladar koji ništa ne odlučuje i ništa ne stvara ne vlada kao vladar. Zhu Xi je čak rekao da niko zaista ne daje svakom čovjeku njegovu sudbinu. Kur'an kaže ko vlada i svakoj stvari određuje mjeru: Allah (﷾), “Koji je sve stvorio i kako treba uredio” (25:2).
Zaključak — Zhu Xi je zadržao staro ime Gospodara na visini, ali ga je dao li, koji ništa ne stvara. Islam kaže da je Vladar Allah (﷾), koji stvara, zna i svakoj stvari određuje mjeru.
Razvrstani razgovori učitelja Zhua (Zhuzi yulei), poglavlje 1, o li i qi
Zhu Xi kaže da je Vrhovno krajnje (taiji) jednostavno načelo (li) neba, zemlje i svih stvari. Prije neba i zemlje postojalo je to načelo. Upitan dolazi li načelo prije materijalne sile (qi), kaže da nemaju stvarno prije i poslije; ali ako ih treba pratiti unazad, načelo dolazi prvo. Ipak, načelo nije zasebna stvar: ono je u materijalnoj sili, a bez materijalne sile nema gdje počivati. Materijalna sila može se sabrati i oblikovati stvari. Načelo nema osjećaja ni namjera, ne pravi planove i ništa ne stvara; ono je čist, otvoren svijet bez tragova. Materijalna sila, misli on, kreće se oslanjajući se na načelo. Kaže i da se za um Neba i Zemlje ne može reći da je bez svijesti, ali da ne razmišlja o stvarima kao ljudi. Navodi učitelja Chenga da kretanje i mirovanje nemaju početne tačke: prije kretanja bilo je mirovanje, a prije mirovanja kretanje. Upitan šta je bilo prije sadašnjeg svijeta, kaže da je morao postojati drugi sličan njemu. Nebo i zemlja se ne uništavaju: kad su ljudi potpuno bez Puta, sve se zajedno sruši u haos, ljudi i stvari prestaju i počinje iznova.
Navedeno za
Li je postojao prije neba i Zemlje. Vječan je, pa mu ne treba tvorac, a ne treba ni svijetu.
Odgovor
Zhu Xi je zaista rekao da, ako ih treba pratiti unazad, li dolazi prvi. Ali rekao je da li bez qija nema gdje boraviti i da ništa ne stvara. Učio je i da svijet pada u haos i počinje iznova. Beskrajan niz svjetova ipak ne objašnjava zašto uopće postoji neki svijet. Kur'an pita: “Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!” (52:35). Onaj bez početka je Allah (﷾): “On je Prvi i Posljednji” (57:3). Stranica “Ako sve treba stvoritelja, ko je stvorio Boga?” objašnjava zašto se lanac uzroka mora završiti kod Onoga koji ni od čega ne zavisi.
Zaključak — Ni vječni obrazac koji ništa ne stvara ni beskrajan niz svjetova ne objašnjavaju zašto postoji svijet. Onaj bez početka je Allah (﷾), koji zna i stvara.
Gledišta
Šta je Zhu Xi učio
Zhu Xi je učio da svaka stvar ima li (načelo) i qi (materijalnu silu). Li svih stvari nazvao je Vrhovnim krajnjim i rekao da je ono što vlada sam li.
Zhu Xi je li neba, Zemlje i svih stvari nazvao Vrhovnim krajnjim (taiji). Rekao je da se li ne može naći odvojeno od qija.
Zhu Xi je rekao da li nema osjećaja ni namjera, ne pravi planove i ništa ne stvara. Qi je taj koji skuplja i oblikuje stvari.
Zhu Xi je rekao da ne valja zamišljati čovjeka na nebu koji sudi grijehe, a ni reći da ništa ne vlada. Rekao je da je ono što vlada sam li.
Upitan da li iko zaista daje ljudima njihove nejednake sudbine, Zhu Xi je rekao da niko zaista ne daje. Stare knjige samo čine da izgleda kao da je gore osoba, a Gospodar na visini o kojem govore jeste li.
Konfucijanski čitalac: li i qi su dovoljni
Konfucijanski čitalac može reći da li i qi objašnjavaju svijet i da Stvoritelj nije potreban. Neki dodaju da je Vrhovno krajnje Bog pod drugim imenom ili da su kineski muslimanski učenjaci islam učinili konfucijanskim.
Zhu Xi je učio da je li postojao prije neba i Zemlje i da je drugi svijet došao prije ovoga. Li je vječan i ne treba mu tvorac.
Pobijanje
Prihvatimo da li nema početka. Zhu Xi je rekao da li bez qija nema gdje boraviti, pa ne stoji sam. A li ništa ne stvara, pa ne može objasniti zašto postoji qi ili bilo koji svijet. Ne objašnjava to ni beskrajan niz svjetova. Objašnjava to samo Onaj koji ni od čega ne zavisi: Allah (﷾), “Es-Samed” (112:2).
Li nije tvorac. On je razlog zašto je svaka stvar onakva kakva jeste. Tražiti tvorca znači pogrešno čitati Zhu Xija.
Pobijanje
Kur'an kaže da je svaka stvar stvorena s određenjem (54:49). Ali zašto je stvar onakva kakva jeste nije isto što i zašto postoji. Zhu Xi je rekao da li ništa ne stvara, pa li ne može reći zašto uopće išta postoji. Kur'an pita: “Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!” (52:35).
Zhu Xi je rekao da je ono što vlada sam li: “taj Vladar nije ništa drugo nego Zakon”. Ništa više nije potrebno.
Pobijanje
Zhu Xi je li nazvao Vladarom jer ništa nije više. Ali vladar zapovijeda, a li, rekao je, nema namjera i ne pravi planove. Rekao je i da niko zaista ne daje svakom čovjeku njegovu sudbinu. Islam kaže da Allah (﷾) daje: On je sve stvorio s određenjem (54:49).
Qi se sam skuplja i raspršuje i to objašnjava svijet. Vladar nije potreban.
Pobijanje
Sam Zhu Xi rekao je da ne valja reći da ništa ne vlada. Qi drži isti red svuda i u svako godišnje doba. Ako je taj red jednostavno vlastita priroda qija, ko je qiju dao tu prirodu? Kur'an upućuje na taj red, bez ikakvog nesklada, kao na djelo njegovog Stvoritelja (67:3).
Vrhovno krajnje jednostavno je Bog pod drugim imenom, pa konfucijanci već znaju Boga.
Pobijanje
Zhu Xi je rekao da je Vrhovno krajnje jednostavno li svih stvari i da li ništa ne stvara. Allah (﷾) u Kur'anu čuje i vidi (42:11) i govori putem poslanika (42:51). To nije isto.
Kineski muslimanski učenjaci pisali su neokonfucijanskim pojmovima, pa su islam učinili konfucijanskim.
Pobijanje
Pisali su učenim kineskim svog vremena da objasne islam, kao što ga muslimani danas objašnjavaju na engleskom ili malajskom. Wang Daiyu koristio je te pojmove da kritikuje neke osnovne neokonfucijanske ideje i da brani islam. A islam se upoznaje iz Kur'ana i učenja Poslanika (ﷺ), a ne od bilo kojeg kasnijeg pisca. Kur'an poziva na provjeru (2:23).
Kineski muslimanski učenjaci
Od 17. stoljeća kineski muslimanski učenjaci objašnjavali su islam na kineskom. Ma Zhu je napisao da je Jedan Istiniti Gospodar bio prije Vrhovnog krajnjeg i da ga je doveo u postojanje. U njegovoj upotrebi Vrhovno krajnje značilo je stvoreni korijen stvari.
Wang Daiyu objavio je Zhengjiao zhenquan 1642., najraniju sačuvanu kinesku knjigu o islamu. Slijedili su Ma Zhu i Liu Zhi.
Ma Zhu je napisao da je prije Vrhovnog krajnjeg postojao samo Jedan Istiniti Gospodar, bez ravnog i bez sudruga. Staru riječ koristio je na svoj način, za stvoreni korijen svih stvari bez svijesti. Napisao je da ga je Istiniti Gospodar doveo u postojanje.
Islamsko gledište
Li i qi opisuju kako se stvari uređuju i oblikuju. Ali obrazac koji ništa ne stvara nije Onaj iza svega. Allah (﷾) je sve stvorio s određenjem i sve zna. Ništa nije kao On, a ipak čuje i vidi.
Allah (﷾) je sve stvorio i uredio u pravim omjerima, s određenjem.
Ništa nije kao Allah (﷾), a ipak On čuje i vidi. On je Prvi i Posljednji, sve zna i Vladar je Dana sudnjeg.
Allah (﷾) nije rodio i rođen nije i niko Mu ravan nije.
Allah (﷾) ljudima govori nadahnućem, iza zastora ili slanjem poslanika. Kur'an tvrdi da je Njegov govor i poziva na provjeru.
Islam je potpun način života. Muhammed (ﷺ), Pečat vjerovjesnika, poslan je svim ljudima.