Kratak odgovor
Allah (﷾) Se učinio poznatim, ali Se nikome nije nametnuo. Islam uči da je život ispit, a ispitu povjerenja trebaju neke nevidljive stvari. Kad bi Se pokazao izvan svake sumnje, taj ispit bi bio završen. Znakovi su otvoreni svakome ko gleda, a Kur'an obećava da će ih biti još. Vrata prema Njemu otvorena su svakome ko se okrene, čak i malim korakom. Uputa je obećana onima koji se trude na Allahovom (﷾) putu. Niko nije kažnjen prije nego što do njega dopre poruka. Dakle, odgađanje nije varka. To je vrijeme da se gleda, razmišlja i slobodno odgovori. Ova stranica ne kaže da se svaki čovjek koji sumnja opire.
Potpuno objašnjenje
Pitanje u svom najjačem obliku
Filozof J. L. Schellenberg dao je ovom pitanju njegov najpoznatiji oblik, prvo 1993., a u sadašnjem obliku 2015. Tvrdi da bi savršeno ljubeći Bog uvijek bio otvoren za blizak odnos sa svakim čovjekom koji ga može imati. Tada niko ko se ne opire ne bi bio bez vjerovanja. Smatra da su neki ljudi u tom položaju, pa zaključuje da takvog Boga nema. To nije tvrdnja da su oni koji sumnjaju neiskreni. To je tvrdnja da neki pošteni ljudi ipak ne nalaze Boga. Odgovori u nastavku susreću je na njenom vlastitom terenu.
Tvrdi da bi savršeno ljubeći Bog učinio lični odnos sa Sobom dostupnim svakoj osobi sposobnoj za njega, tako da nijedna takva osoba ne bi propustila vjerovati bez svoje krivice. Smatra da takvo nevjerovanje bez krivice postoji i zaključuje da takvog Boga nema. U kasnijim knjigama (The Wisdom to Doubt, 2007; The Hiddenness Argument, 2015) ponovo to izlaže: savršeno ljubeći Bog uvijek bi bio otvoren za takav odnos, pa niko ko se ne opire ne bi bio bez vjerovanja.
Odgovor islama: vrata su otvorena svakome ko se okrene
Schellenberg ne traži meleka. Traži samo da odnos s Bogom bude otvoren svakome ko se ne opire. Islam kaže da jeste. U izreci koju je Poslanik (ﷺ) prenio od Allaha (﷾), ko se približi za pedalj, Allah (﷾) mu se približi za lakat. Ko dođe hodajući, Allah (﷾) mu ide trčeći (Buhari 7405). Kur'an kaže da je Allah (﷾) blizu i da se odaziva onome ko Ga zamoli (2:186). Čovjek koji nije siguran i dalje se može okrenuti i svojim riječima tražiti da mu se pokaže istina. Ono što čovjek traži i čini jeste ispit (67:2). Islam ne čita nijedno srce izvana i ne kaže da nečije sadašnje nevjerovanje znači da se nije okrenuo.
Poslanik (ﷺ) prenosi da Allah kaže: Ja sam onakav kakvim Me Moj rob smatra i s njim sam kad Me spominje; ako Mi se približi za pedalj, Ja Mu se približim za lakat, a ako Mi dođe hodajući, Ja mu dolazim trčeći. Također u Sahih Muslim 2675.
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni Meni odazovu i neka vjeruju u Mene, kako bi ispravnim putem krenuli.”
“Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati; On je Silni, Oprostitelj grijeha,”
Nevidljivo nije isto što i nespoznatljivo
Većina onoga što iko dobro zna nije viđena. Niko nije vidio tuđi um i niko se ne može vratiti i gledati prošlost. Znamo ih po onome što ostavljaju iza sebe. Stvoritelj koji ni od čega ne zavisi ne bi bio još jedna stvar u svijetu koja može stati pred nas. U ovom životu trebamo očekivati da Ga poznajemo po Njegovim djelima, a ne po viđenju. Razlozi iz tih djela otvoreni su svakom čitaocu. Izloženi su na stranicama o tome kako znamo da Bog postoji i ko je stvorio Boga. Kur'an traži od čitaoca da na isti način gleda ono što postoji.
“Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Da li su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nisu uvjereni!”
Odgovor islama: ispitu trebaju neke nevidljive stvari
Islam daje prvi razlog za odgađanje: ovaj život je ispit. Allah (﷾) je stvorio smrt i život da iskuša ko je od nas najbolji u djelu (67:2). Vjerovanje koje počiva na razlozima i povjerenju i dalje ostavlja čovjeka slobodnim. Svakog dana bira da li će po njemu postupiti i taj izbor je ispit (29:2-3). Kur'an hvali one koji vjeruju u nevidljivo, a u istom ajetu imenuje namaz i davanje (2:3). Vjerovanje, ibadet i ponašanje pripadaju zajedno. Viđenje koje ne ostavlja mjesta sumnji ne bi okončalo biranje. Okončalo bi povjerenje u nevidljivo, a Kur'an kaže da bi okončalo i dato vrijeme (6:8).
“Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati; On je Silni, Oprostitelj grijeha,”
“onima koji u svijet nevidljivi vjeruju i koji namaz obavljaju i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili,”
“Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!”, i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.”
Zašto se Allah (﷾) jednostavno ne pokaže izvan sumnje
To je uobičajeni oblik pitanja. Schellenbergov je drugačiji, kako pokazuje prvi odjeljak. Kur'an bilježi zahtjev: zašto nije poslan melek? Njegov odgovor je da bi, da je melek poslan, stvar odmah bila riješena, bez daljnjeg vremena (6:8). Et-Taberi to čita kao da više ne bi bilo vremena za pokajanje. El-Kurtubi prenosi da je Ibn Abbas rekao da ljudi ne bi mogli podnijeti da vide meleka u njegovom pravom obliku. Sljedeći ajet dodaje da bi melek bio poslan kao čovjek. Zabuna bi ostala (6:9). Dakle, odgađanje je milost. To je vrijeme da se gleda, razmišlja i okrene. Vjerovanje koje počinje tek kad viđenje ne ostavlja izbora nije vjerovanje koje se tražilo. Kur'an isto kaže o danu kad dođu posljednji znakovi: vjerovanje koje tada počne ne koristi (6:158). Ibn Kesir taj dan stavlja na kraj svijeta.
“I još govore: “Zašto mu ne bude poslan melek?!” A da meleke pošaljemo, slučaj bi određen bio, i više se na njih ne bi čekalo. A da ga melekom učinimo, opet bismo ga kao čovjeka stvorili i opet bismo im učinili nejasnim ono što im jasno nije.”
Zahtjev ‘Zašto mu ne bude poslan melek?!’ čita kao da nevjernici traže meleka s neba, u njegovom vlastitom liku, da potvrdi Poslanika (ﷺ). ‘Slučaj bi određen bio’ čita ovako: da Allah pošalje meleka kojeg su tražili, a oni i dalje ne vjeruju, kazna bi došla odmah. Ne bi im bilo dato vrijeme da se vrate u pokajanju, kao što se dogodilo ranijim narodima koji su tražili znakove, a zatim ih odbacili. Prenosi i da su Mudžahid i Ikrima to čitali kao dolazak samog Časa.
Navodi nekoliko čitanja riječi ‘slučaj bi određen bio’. Ibn Abbas: da vide meleka u njegovom pravom liku, umrli bi, jer ne bi mogli podnijeti da ga gledaju. Mudžahid i Ikrima: došao bi Čas. El-Hasan i Katade: odmah bi bili uništeni, jer je Allahov način da onaj ko traži znak, bude mu pokazan i ne povjeruje, tada bude uništen. ‘I više se na njih ne bi čekalo’ objašnjava ovako: ne bi im se dalo ni vrijeme ni odgoda.
“Zar oni čekaju da im meleki dođu, ili da im Gospodar tvoj dođe, ili neki znakovi od Gospodara tvoga?! Onoga dana kada neki znakovi od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće koristiti to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci: “Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista, čekati!””
Čekanje meleka, dolaska Gospodara ili nekih Njegovih znakova čita kao ono što čeka nevjernike na Sudnji dan i u znakovima koji mu prethode. Za te znakove navodi predanje Ebu Hurejre u Sahih el-Buhariju da Čas neće doći dok Sunce ne izađe sa zapada. Kada to ljudi vide, svi na Zemlji će povjerovati, a tada vjerovanje neće koristiti duši koja nije vjerovala prije. Napominje da to prenosi i Muslim.
Šta je dato umjesto toga: znakovi, obećanje i otvorena vrata
Kur'an kaže: “Mi ćemo im pokazati znakove Naše” u svijetu i u njihovim vlastitim dušama (41:53). Izraz je u budućem vremenu. Znakovi stalno dolaze i niko ih nije sve vidio. Poslanici su došli da niko ne bi imao opravdanje pred Allahom (﷾) (4:165). Niko nije kažnjen prije nego što do njega dopre poruka (17:15). Uputa je obećana onima koji se trude na Allahovom (﷾) putu (29:69). El-Kurtubi sabira čitanja ovog ajeta koja trud uzimaju široko, uključujući postupanje po dobru koje čovjek već zna. Islam ne kaže da se svaki čovjek koji sumnja opire. Svako srce ostavlja Allahu (﷾).
“Mi ćemo im pokazati znakove Naše u daljini – na obzorjima, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj svemu svjedok?”
“Poslali smo poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar.”
“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”
“One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!”
Sabira nekoliko čitanja riječi ‘One koji se budu zbog Nas borili’. Es-Suddi i drugi kažu da je ajet objavljen prije nego što je propisana borba, a Ibn Atijje iz toga izvodi da znači opći trud u Allahovoj vjeri i radi Njegovog zadovoljstva. Ibn Abbas i Ibrahim ibn Edhem čitali su ga o onima koji rade po onome što znaju. Ebu Sulejman ed-Darani uključuje borbu protiv vlastitog nefsa u pokornosti.
| Dato | U Kur'anu i sunnetu |
|---|---|
| Znakovi | U svijetu i u dušama ljudi, a još ih dolazi. |
| Poslanici | Da niko nema opravdanja pred Allahom (﷾). |
| Pravda | Niko nije kažnjen prije nego što mu stigne poruka. |
| Obećanje | Uputa onima koji se trude na Allahovom (﷾) putu. |
| Otvorena vrata | Ko dođe hodajući, Allah (﷾) mu dolazi trčeći. |
Odgovori, i odgovor na njih
Divine Hiddenness and Human Reason (1993)
Tvrdi da bi savršeno ljubeći Bog učinio lični odnos sa Sobom dostupnim svakoj osobi sposobnoj za njega, tako da nijedna takva osoba ne bi propustila vjerovati bez svoje krivice. Smatra da takvo nevjerovanje bez krivice postoji i zaključuje da takvog Boga nema. U kasnijim knjigama (The Wisdom to Doubt, 2007; The Hiddenness Argument, 2015) ponovo to izlaže: savršeno ljubeći Bog uvijek bi bio otvoren za takav odnos, pa niko ko se ne opire ne bi bio bez vjerovanja.
Navedeno za
Savršeno ljubeći Bog nikada ne bi ostavio nikoga ko se ne opire bez odnosa s Njim. Pošteno nevjerovanje postoji. Dakle, takvog Boga nema.
Odgovor
Premisa traži da odnos bude otvoren svakome ko se ne opire. Islam kaže da jeste: Allah (﷾) se približava svakome ko Mu se okrene, ma koliko malo (Buhari 7405). Pošteno nevjerovanje je stvarno i ništa ovdje to ne poriče. Sadašnje stanje čovjekovog vjerovanja nije konačna presuda. Niko nije kažnjen prije nego što do njega dopre poruka (17:15), a uputa je obećana onima koji se trude (29:69). Kur'an ne naziva svakoga ko sumnja onim ko se opire.
Zaključak — Pošteno nevjerovanje ne pokazuje da Allaha (﷾) nema. Odgovara životu koji je ispit, s vratima koja su još otvorena. Ništa ovdje iskrenog tragaoca ne naziva lažovom, a islam svako srce ostavlja Allahu (﷾).
Kur'an 6:8-9 — sura El-En'am, ajet 8-9
“I još govore: “Zašto mu ne bude poslan melek?!” A da meleke pošaljemo, slučaj bi određen bio, i više se na njih ne bi čekalo. A da ga melekom učinimo, opet bismo ga kao čovjeka stvorili i opet bismo im učinili nejasnim ono što im jasno nije.”
Navedeno za
Da Bog želi vjerovanje, mogao bi poslati meleka i svi bi vjerovali.
Odgovor
Kur'an bilježi upravo ovaj zahtjev i odgovara na njega. Melek poslan po zahtjevu odmah bi okončao stvar, bez daljnjeg vremena (6:8). Et-Taberi to čita kao da više ne bi bilo vremena za pokajanje. Vrijeme da se gleda, razmišlja i okrene upravo je ono što odgađanje daje. Allah (﷾) je zaista poslao poslanike koji su bili ljudi, sa znakovima i knjigom koja se još može provjeriti.
Zaključak — Zahtjev bi okončao vrijeme dato za slobodan odgovor. Kur'an umjesto toga nudi poslanike i znakove.
Kur'an 29:2-3 — sura El-Ankebut, ajet 2-3
“Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!”, i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.”
Navedeno za
Sveznajući Bog već zna ko će vjerovati. Ispit Ga ničemu ne uči, pa je besmislen.
Odgovor
Ispit nije da bi Allah (﷾) saznao. Et-Taberi riječi “Allah će sigurno znati” čita ovako: Allah (﷾) zna prije, tokom i poslije, a ispit jasno pokazuje istinu o svakom čovjeku. Djela se pokazuju i nikome ne ostaje opravdanje pred Allahom (﷾) (4:165). Znati šta će čovjek izabrati nije prisiljavanje na izbor.
Zaključak — Ispit pokazuje izbore ljudi u njihovim djelima i uklanja svako opravdanje. Allahu (﷾) ne govori ništa novo.
Kur'an 6:158 — sura El-En'am, ajet 158
“Zar oni čekaju da im meleki dođu, ili da im Gospodar tvoj dođe, ili neki znakovi od Gospodara tvoga?! Onoga dana kada neki znakovi od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće koristiti to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci: “Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista, čekati!””
Navedeno za
Kur'an prijeti ljudima koji čekaju znak. To je prijetnja, a ne odgovor.
Odgovor
Ibn Kesir ajet čita o Danu proživljenja i posljednjim znakovima prije njega. Opisuje vrijeme poslije kojeg vjerovanje koje počne ne koristi. Ne govori o čovjeku koji sada postavlja poštena pitanja. Ista knjiga obećava znakove koji će doći (41:53) i traži od ljudi da razmišljaju (52:35-36).
Zaključak — Ajet označava kraj ispita. Nikoga ne kažnjava zato što pita.
Kur'an 2:3 — sura El-Bekare, ajet 3
“onima koji u svijet nevidljivi vjeruju i koji namaz obavljaju i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili,”
Navedeno za
Ljudi koji su sigurni da Bog postoji ipak čine zlo, pa bi jasni dokazi ostavili slobodu netaknutom, a skrivenost nije potrebna.
Odgovor
Islam se slaže da viđenje nikoga ne čini poslušnim. Viđenje okončava povjerenje koje Kur'an traži, vjerovanje u nevidljivo (2:3), i vrijeme preostalo za odgovor (6:8-9). Ispit se tiče te dvije stvari.
Zaključak — Tvrdnja je tačna, ali ne dotiče ono o čemu je ispit: povjerenje prije nego što se stvar riješi.
Kur'an 17:15 — sura El-Isra, ajet 15
“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”
Navedeno za
Ljudi vjeruju ono čemu ih je naučilo mjesto rođenja (Maitzen). Bog koji želi da Ga svi spoznaju ne bi dopustio da vjerovanje zavisi od toga gdje se čovjek rodi.
Odgovor
Vjerovanje često zaista prati mjesto rođenja. Ali niko nije kažnjen prije nego što dođe poslanik (17:15), a poslanici su poslani da niko ne bi imao opravdanje pred Allahom (﷾) (4:165). Samo Allah (﷾) sudi šta je kome dato.
Zaključak — Mjesto rođenja ne odlučuje o presudi. Račun zavisi od onoga što je do čovjeka stiglo.
Gledišta
Argument iz Božije skrivenosti
Savršeno ljubeći Bog uvijek bi bio otvoren za odnos sa svakim ko ga može imati. Ipak, neki pošteni ljudi ne vjeruju, pa takvog Boga nema.
J. L. Schellenberg, Divine Hiddenness and Human Reason (1993), ponovo izneseno 2007. i 2015.
Savršeno ljubeći Bog uvijek bi bio otvoren za odnos sa svakim sposobnim čovjekom. Tada niko ko se ne opire ne bi bio bez vjerovanja. Ipak, neki ljudi koji se ne opiru ne vjeruju, pa takvog Boga nema.
Pobijanje
Prihvatimo da pošteno nevjerovanje postoji u datom trenutku. Islam kaže da su vrata otvorena svakome ko se okrene, čak i za pedalj (Buhari 7405). Sadašnje vjerovanje nije konačna presuda. Uputa je obećana onima koji se trude (29:69), a niko nije kažnjen prije nego što do njega dopre poruka (17:15).
Dokazni argumenti iz nevjerovanja
Način na koji je vjerovanje rašireno po svijetu više odgovara svijetu bez Boga nego Bogu koji želi da Ga svi spoznaju. Čini se da vjerovanje prati mjesto gdje se čovjek rodi.
Stephen Maitzen, “Divine Hiddenness and the Demographics of Theism” (2006), i drugi
Bog koji želi biti spoznat učinio bi dokaze jasnijima. To što nisu jasni bolje se objašnjava time da Boga nema.
Pobijanje
Prihvatimo da vjerovanje nikome nije nametnuto. Život koji je ispit izgledao bi upravo tako (2:3; 67:2), pa nejasni znakovi ne svjedoče protiv Boga. Razlozi za Stvoritelja javni su i mogu se odvagnuti.
Vjerovanje prati mjesto gdje se čovjek rodi, što Bog koji želi da Ga svi spoznaju ne bi dopustio.
Pobijanje
Prihvatimo da vjerovanje često prati mjesto rođenja. Niko nije kažnjen prije nego što dođe poslanik (17:15), a poslanici su poslani da niko ne bi imao opravdanje pred Allahom (﷾) (4:165). Samo Allah (﷾) sudi šta je kome dato.
Jasni dokazi ne bi uklonili slobodan izbor
Ljudi mogu biti sigurni da Bog postoji i ipak pogrešno birati. Dakle, ispitu karaktera ne treba da Bog ostane skriven, a vjerovati bez viđenja nije vrlina.
Opći odgovor na argument iz slobode, kako ga razmatra Stanford Encyclopedia of Philosophy
Ljudi koji su sigurni da Bog postoji ipak pogrešno biraju, pa skrivenost nije potrebna da zaštiti slobodan izbor.
Pobijanje
Islam se slaže da viđenje ne prisiljava na poslušnost. Jasno viđenje okončava ispit povjerenja u nevidljivo (2:3) i vrijeme preostalo za odgovor (6:8-9). To je ono što Kur'an kaže da ispit jeste.
Vjerovati bez viđenja nije vrlina, jer vjerovanje treba slijediti dokaze.
Pobijanje
Islam ne traži vjerovanje bez razloga. Govori ljudima da gledaju i razmišljaju (41:53; 52:35-36). Smatra da vjerovanje u nevidljivo (2:3) počiva na tim razlozima i na poslanicima, a ne na očima.
Islamsko gledište
Život je ispit, a ispitu povjerenja trebaju neke nevidljive stvari. Allah (﷾) daje znakove, poslanike i otvorena vrata prema uputi, a niko nije kažnjen prije nego što do njega dopre poruka.
Život je ispit ko je od nas najbolji u djelu. Kur'an hvali one koji vjeruju u nevidljivo.
Da je melek bio poslan, stvar bi odmah bila riješena. Komentatori to čitaju kao kraj vremena za povratak.
Vjerovanje koje počne tek kad dođu posljednji znakovi ne koristi duši. Vjerovanje iznuđeno viđenjem nije vjerovanje koje se tražilo.
Kur'an obećava da će znakovi biti pokazani u svijetu i u vlastitim dušama ljudi.
Niko nije kažnjen prije nego što do njega dopre poruka. Poslanici su poslani da niko ne bi imao opravdanje pred Allahom (﷾).
Uputa je obećana onima koji se trude na Allahovom (﷾) putu. Komentatori taj trud čitaju široko, pa potraga nije zatvorena nikome ko još traži.