Kratak odgovor
Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, prva četiri vođe muslimana poslije Poslanika (ﷺ). Učenjaci kao što je Ibn Kesir dodaju Alijinog sina el-Hasana. Poslanik (ﷺ) rekao je da će hilafet vjerovjesništva trajati trideset godina. Ebu Bekr (632-634), njegov najbliži drug, smirio je vjernike kad je on umro i dao da se Kur'an sakupi u jedan svezak. Omer (634-644) bio je poznat po svojoj pravdi. Osman (644-656) poslao je primjerke tog Kur'ana u svaku oblast. Alija (656-661), Poslanikov (ﷺ) amidžić, dao je prisegu Ebu Bekru i Osmanu i preuzeo službu na isti način, prisegom zajednice. El-Hasan je zatim sklopio mir koji je Poslanik (ﷺ) najavio. Poslanik (ﷺ) rekao je muslimanima da se drže njegovog sunneta i sunneta pravovjernih halifa.
Potpuno objašnjenje
Poslanik (ﷺ) je najavio trideset godina
Poslanik (ﷺ) rekao je da će hilafet vjerovjesništva trajati trideset godina. Poslije toga Allah (﷾) daje vlast kome hoće. Ashab Sefina, koji je to prenio, nabrojao je Ebu Bekra, Omera, Osmana i zatim Aliju. Kad je neko rekao da Alija nije bio halifa, Sefina je to odlučno odbacio. Dakle, ova predaja, ocijenjena kao hasen sahih, ubraja Aliju među pravovjerne halife. Kur'an govori o vlasti datoj vjernicima koji čine dobro i o učvršćivanju vjere koju im je Allah (﷾) izabrao.
Sefina prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da će hilafet poslanstva trajati trideset godina, a nakon toga Allah daje vlast kome hoće. Sefina je rekao prenosiocu da Ebu Bekrov hilafet računa dvije godine, Omerov deset, Osmanov dvanaest, a zatim Alijin. Kada je rečeno da neki poriču da je Alija bio halifa, Sefina je to snažno odbacio.
“Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili, sigurno, nasljednicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio nasljednicima one prije njih, i da će im, zacijelo, vjeru njihovu učvrstiti, onu s kojom je zadovoljan da bude njihova, i da će im, sigurno, strah sigurnošću zamijeniti: “Oni će samo Meni ibadet činiti i neće druge Meni u obožavanju pridruživati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su baš grešnici.””
- Od 632. do 634.
Ebu Bekr
Poslanikov (ﷺ) najbliži ashab; dao je sakupiti Kur'an u jedan svezak.
- Od 634. do 644.
Omer
Poznat po pravdi; proboden dok je počinjao sabah-namaz.
- Od 644. do 656.
Osman
Poslao je primjerke Kur'ana u svaku oblast; ubijen je kad su pobunjenici opkolili njegovu kuću.
- Od 656. do 661.
Alija
Poslanikov (ﷺ) amidžić; zajednica mu je dala prisegu nakon što je Osman ubijen. Vladao je oko četiri i po godine.
- 661.
El-Hasan
Vladao je oko šest mjeseci, a zatim sklopio mir koji je Poslanik (ﷺ) predskazao.
Poslanik (ﷺ) rekao je da će hilafet po vjerovjesničkom uzoru trajati trideset godina.
“Držite se mog sunneta i sunneta pravovjernih halifa”
U oproštajnom savjetu Poslanik (ﷺ) rekao je ashabima da se boje Allaha (﷾) i upozorio da će oni koji požive poslije njega vidjeti mnogo razilaženja. Rekao im je šta da čine. Trebaju se držati njegovog sunneta i sunneta pravovjernih halifa i čvrsto ga stisnuti kutnjacima. Trebaju izbjegavati novotarije. Taj savjet dat je cijeloj zajednici.
El-Irbad ibn Sarije prenosi oproštajni savjet Allahovog Poslanika (ﷺ), nakon kojeg su oči zaplakale, a srca zadrhtala. Rekao im je da se boje Allaha, da slušaju i pokoravaju se, i upozorio na mnogo razilaženja koja dolaze. Rekao je da će to vidjeti ko poživi, pa se držite mog sunneta i sunneta pravovjernih halifa i čuvajte se novotarija.
Ebu Bekr, prvi halifa (632-634)
Ebu Bekr bio je Poslanikov (ﷺ) najbliži drug. Bio je s njim u pećini kad su napustili Mekku, a Poslanik (ﷺ) mu je rekao: šta misliš o dvojici čiji je treći Allah (﷾)? Poslanik (ﷺ) rekao je da bi, kad bi uzeo prisnog prijatelja, uzeo Ebu Bekra, koji mu je bio brat i drug. Kad je Poslanik (ﷺ) umro, Omer to nije htio prihvatiti. Ebu Bekr je rekao ljudima: ko je obožavao Muhammeda, Muhammed je umro; ko je obožavao Allaha (﷾), Allah (﷾) je živ i ne umire. Ljudi su izabrali njega, a Omer mu je rekao: ti si naš prvak, najbolji od nas i Poslaniku (ﷺ) najdraži od nas. Kao halifa razaslao je pravila o zekatu kako ih je Poslanik (ﷺ) postavio. Pošto su mnogi koji su Kur'an znali napamet poginuli na Jemami, dao je da se sakupi u jedan svezak. Alija ga je nazvao najboljim od ljudi poslije Poslanika (ﷺ). Oko šest mjeseci poslije Poslanikove (ﷺ) smrti Alija je poslao po njega, pohvalio njegovu vrijednost i dao mu prisegu. Ebu Bekr je zaplakao i rekao da mu je dobrota prema Poslanikovoj (ﷺ) rodbini draža od dobrote prema vlastitoj.
Ebu Bekr prenosi da je u pećini rekao Poslaniku (ﷺ) da bi ih, kada bi neko od njihovih progonitelja pogledao dolje u svoja stopala, vidio. Poslanik je odgovorio: Ebu Bekre, šta misliš o dvojici čiji je treći Allah?
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da bi, kada bi uzeo bliskog prijatelja (halil), uzeo Ebu Bekra, ali Ebu Bekr je njegov brat i njegov drug.
Aiša prenosi da je, kad je Poslanik (ﷺ) umro, Omer tvrdio da nije mrtav. Ebu Bekr je ušao, otkrio mu lice i poljubio ga, zatim izašao i rekao ljudima: ko je obožavao Muhammeda, Muhammed je mrtav; ko je obožavao Allaha, Allah je živ i nikada ne umire. Zatim je proučio Kur'an 39:30 i 3:144.
Isti unos kao 3667, koji donosi prizor u nadstrešnici Benu Saide. Neki od ensarija, muslimana Medine, rekli su da treba biti jedan vođa od njih i jedan od muhadžira. Ebu Bekr je odgovorio da su muhadžiri od Kurejša najbolja porodica među Arapima i rekao im da izaberu Omera ili Ebu Ubejdu. Omer je odgovorio da oni biraju Ebu Bekra, svog prvaka, najboljeg među njima i najdražeg od njih Allahovom Poslaniku (ﷺ), uzeo ga za ruku i dao mu prisegu, a za njim i ljudi.
Enes prenosi pisana pravila o zekatu koja je Ebu Bekr poslao s njim u Bahrein, kako ih je Poslanik (ﷺ) propisao. Ona određuju iznose na deve i ovce, a za srebro jednu četrdesetinu (2,5%), s tim da se ništa ne daje ako čovjek ima samo stotinu i devedeset dirhema.
Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.
Alijin sin Ibn el-Hanefijja pitao je svog oca ko su najbolji ljudi nakon Allahovog Poslanika (ﷺ). Alija je odgovorio Ebu Bekr, zatim Omer. Bojeći se da će Alija sljedećeg imenovati Osmana, upitao je: zatim ti? Alija je odgovorio da je on samo čovjek među muslimanima.
U dugom predanju od Aiše, Alija, koji nije dao prisegu tokom šest mjeseci Fatiminog života nakon Poslanikove (ﷺ) smrti, nakon njene smrti traži pomirenje s Ebu Bekrom. Šalje po Ebu Bekra, i Ebu Bekr dolazi k njemu. Alija kaže da porodica zna Ebu Bekrovu vrijednost i ono što mu je Allah dao i da mu to ne zavide, ali da se Ebu Bekr nije s njima posavjetovao, a oni su smatrali da imaju pravo u toj stvari zbog svoje rodbinske veze s Poslanikom (ﷺ). Ebu Bekr plače i kaže da mu je dobrota prema Poslanikovoj (ﷺ) rodbini draža od dobrote prema svojoj. Alija mu to popodne daje prisegu i javno hvali Ebu Bekrovo pravo. Muslimani se raduju i ponovo se približavaju Aliji. Isto predanje počinje Fatiminim zahtjevom o njenom nasljedstvu; o tom dijelu govori stranica “Da li je Fatima bila ljuta na Ebu Bekra?”.
U Aišinom predanju o Fatiminom zahtjevu za nasljedstvom, Ebu Bekr navodi Poslanikove (ﷺ) riječi i kaže da neće promijeniti ono što je Poslanik (ﷺ) činio. Alija tada kaže da priznaju Ebu Bekrovu prednost i spominje svoju rodbinsku vezu s Poslanikom (ﷺ). Ebu Bekr odgovara da mu je činiti dobro Poslanikovoj (ﷺ) rodbini draže nego činiti dobro svojoj rodbini.
Navodi vladavine: Ebu Bekr 632-634, Omer 634-644, Osman 644-656 i Alija 656-661. Ebu Bekr je bio jedini od četvorice koji nije umro od atentata. Omer je ubijen u atentatu 644. dok je predvodio sabah-namaz. Pobunjenici su opkolili Osmanovu kuću u Medini i ubili ga u junu 656. Aliju je 661. ubio haridžija Abdurrahman ibn Muldžem.
Omer, drugi halifa (634-644)
Omer je bio poznat po svojoj snazi i pravdi. Poslanik (ﷺ) mu je rekao da šejtan, kad god ga sretne na putu, krene drugim putem. Rekao je da je među Sinovima Izraelovim bilo ljudi kojima se govorilo a da nisu bili vjerovjesnici i da je, ako je iko u ovom ummetu poput njih, to Omer. Kao halifa Omer je okupio ljude u ramazanu da klanjaju noćni namaz iza jednog učača. Proširio je Poslanikovu (ﷺ) džamiju u istom jednostavnom stilu. Nekoliko dana prije smrti provjerio je da porez na zemlju Iraka nije veći od onoga što ona može podnijeti. Rekao je da, ako ga Allah (﷾) poživi, udovice Iraka nikada neće trebati čovjeka da ih izdržava. Godine 644. izboden je dok je počinjao sabah namaz. Kad je njegovo tijelo bilo položeno, Alija je molio Allaha (﷾) da mu se smiluje. Alija je rekao da mu ničija djela nisu draža da s njima stane pred Allaha (﷾) od Omerovih. Alijina kći Ummu Kulsum bila je Omerova žena.
Sa'd ibn Ebi Vekkas prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao Omeru: tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, kad god te šejtan sretne na putu, uzme drugi put, a ne tvoj.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da je među Izraelćanima prije njih bilo ljudi kojima se govorilo a da nisu bili vjerovjesnici i da je, ako je iko u ovoj zajednici poput njih, to Omer.
Abdurrahman ibn Abdul-Kari prenosi da je Omer u ramazanu našao ljude u džamiji kako klanjaju noćni namaz u raštrkanim skupinama. Okupio ih je iza jednog učača, Ubejja ibn Ka'ba. Kasnije, vidjevši ih kako klanjaju zajedno, Omer je rekao: ‘Kako je ovo odlična nova stvar (bid'a)’. Dodao je da je namaz na kraju noći, koji su prespavali, bolji.
Ibn Omer prenosi da je za Poslanikovog (ﷺ) života njegova džamija bila izgrađena od ćerpiča, pokrivena palminim lišćem i podržana palminim stablima. Ebu Bekr ju je ostavio kakva je bila, Omer ju je proširio u istom stilu, a Osman ju je obnovio u većem obimu od klesanog kamena s krovom od tikovine.
U dugom predanju o Omerovoj smrti, Omer imenuje šestoricu da među sobom izaberu. Izbor se svodi na Osmana i Aliju, a Abdurrahman ibn Avf traži od svakog redom da obeća da će biti pravedan ako bude izabran, a slušati i pokoravati se drugom ako drugi bude izabran. Obojica pristaju. Abdurrahman daje prisegu Osmanu, Alija mu daje prisegu, a zatim i svi stanovnici Medine. Predanje počinje nekoliko dana prije njegove smrti: Omer provjerava da porez određen na zemlju Iraka nije veći od onoga što može podnijeti i kaže da, ako ga Allah ostavi u životu, udovice Iraka nikada neće trebati čovjeka da ih izdržava. Zatim biva proboden dok počinje sabah-namaz.
Ibn Abbas prenosi da je, kada je Omerovo tijelo položeno i ljudi su klanjali za njega, došao Alija, zamolio Allaha da se smiluje Omeru i rekao da mu ničija djela nisu draža da s njima sretne Allaha nego Omerova. Alija je rekao da je oduvijek mislio da će Allah Omera smjestiti s njegova dva druga, jer je često čuo Poslanika (ﷺ) kako govori: ja, Ebu Bekr i Omer otišli smo; ja, Ebu Bekr i Omer ušli smo.
Omer je dijelio odjeću ženama Medine, i ostao je jedan lijep komad. Jedan čovjek mu je rekao da ga da svojoj ženi, unuci Allahovog Poslanika (ﷺ), misleći na Ummu Kulsum, Alijinu kćer. Omer ga je umjesto toga dao Ummu Salit, ženi od ensarija koja je na Uhudu nosila mješine s vodom za muslimane.
Navodi vladavine: Ebu Bekr 632-634, Omer 634-644, Osman 644-656 i Alija 656-661. Ebu Bekr je bio jedini od četvorice koji nije umro od atentata. Omer je ubijen u atentatu 644. dok je predvodio sabah-namaz. Pobunjenici su opkolili Osmanovu kuću u Medini i ubili ga u junu 656. Aliju je 661. ubio haridžija Abdurrahman ibn Muldžem.
Osman, treći halifa (644-656)
Osman je bio poznat po svojoj stidljivosti. Poslanik (ﷺ) rekao je da ga se stide čak i meleki. U jednom vrtu Poslanik (ﷺ) dao je Ebu Bekru, zatim Omeru, radosnu vijest o Džennetu. Kad je došao Osman, dao mu je istu radosnu vijest, uz iskušenje koje će ga zadesiti. Dok je umirao, Omer je imenovao šestoricu ljudi da između sebe izaberu halifu. Izbor se sveo na Osmana i Aliju. Svaki je obećao da će biti pravedan ako bude izabran, a da će slušati drugog i pokoravati mu se ako ne bude. Kad je Osman izabran, Alija mu je dao prisegu, a zatim i svi stanovnici Medine. Kao halifa Osman je dao da se prepiše Kur'an koji je sakupio Ebu Bekr i poslao po primjerak u svaku oblast. Obnovio je Poslanikovu (ﷺ) džamiju u većem obimu. Prenio je Poslanikove (ﷺ) riječi da su najbolji ljudi oni koji uče Kur'an i poučavaju ga. Godine 656. pobunjenici su opkolili njegovu kuću u Medini i ubili ga. Došlo je iskušenje koje je Poslanik (ﷺ) najavio.
Aiša prenosi da je Poslanik (ﷺ) ležao s otkrivenim bedrom kada su ušli Ebu Bekr, a zatim Omer, i ostao je kako je bio; kada je Osman zatražio da uđe, sjeo je i popravio odjeću. Upitan zašto, rekao je: zar da ne pokažem stid prema onome prema kome čak i meleki pokazuju stid?
Ebu Musa prenosi da je čuvao kapiju bašče u kojoj je bio Poslanik (ﷺ). Za Ebu Bekra i za Omera Poslanik je rekao da ih pusti unutra s radosnom viješću o Džennetu. Kad je došao Osman, Poslanik je na trenutak šutio, a zatim rekao da ga pusti unutra s radosnom viješću o Džennetu, uz nesreću koja će ga zadesiti.
U dugom predanju o Omerovoj smrti, Omer imenuje šestoricu da među sobom izaberu. Izbor se svodi na Osmana i Aliju, a Abdurrahman ibn Avf traži od svakog redom da obeća da će biti pravedan ako bude izabran, a slušati i pokoravati se drugom ako drugi bude izabran. Obojica pristaju. Abdurrahman daje prisegu Osmanu, Alija mu daje prisegu, a zatim i svi stanovnici Medine. Predanje počinje nekoliko dana prije njegove smrti: Omer provjerava da porez određen na zemlju Iraka nije veći od onoga što može podnijeti i kaže da, ako ga Allah ostavi u životu, udovice Iraka nikada neće trebati čovjeka da ih izdržava. Zatim biva proboden dok počinje sabah-namaz.
Enes prenosi da je Huzejfa ibn el-Jeman, uznemiren time koliko su se vojnici Sirije i Iraka razilazili u učenju Kur'ana, pozvao Osmana da spasi ummet prije nego što se raziđe oko svoje Knjige kao što su se razišli Jevreji i kršćani. Osman je posudio sakupljene listove koje je čuvala Hafsa, dao Zejdu ibn Sabitu i trojici Kurejšija da ih prepišu, rekavši trojici da, gdje god se s Zejdom raziđu, pišu na narječju Kurejšija, na kojem je Kur'an objavljen, vratio joj listove, poslao po primjerak u svaku pokrajinu i naredio da se sav drugi pisani kur'anski materijal spali.
Ibn Omer prenosi da je za Poslanikovog (ﷺ) života njegova džamija bila izgrađena od ćerpiča, pokrivena palminim lišćem i podržana palminim stablima. Ebu Bekr ju je ostavio kakva je bila, Omer ju je proširio u istom stilu, a Osman ju je obnovio u većem obimu od klesanog kamena s krovom od tikovine.
Osman prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i podučavaju ga. Prenosilac dodaje da je Ebu Abdurrahman es-Sulemi, koji je ovu izreku prenio od Osmana, podučavao Kur'an od vladavine Osmana do vremena el-Hadždžadža i rekao: to je ono što me je držalo na ovom mom mjestu.
Navodi vladavine: Ebu Bekr 632-634, Omer 634-644, Osman 644-656 i Alija 656-661. Ebu Bekr je bio jedini od četvorice koji nije umro od atentata. Omer je ubijen u atentatu 644. dok je predvodio sabah-namaz. Pobunjenici su opkolili Osmanovu kuću u Medini i ubili ga u junu 656. Aliju je 661. ubio haridžija Abdurrahman ibn Muldžem.
Alija, četvrti halifa (656-661)
Alija je bio Poslanikov (ﷺ) amidžić i muž njegove kćeri Fatime. Muslimani ga vole. Kod Hajbera Poslanik (ﷺ) rekao je da će zastavu dati čovjeku koji voli Allaha (﷾) i Njegovog Poslanika, a taj čovjek bio je Alija. Poslanik (ﷺ) mu je rekao da mu je on kao Harun Musau, osim što poslije njega nema vjerovjesnika. Alija se zakleo da mu je Poslanik (ﷺ) obećao da će ga voljeti samo vjernik. Pošto je Osman ubijen 656. godine, ljudi su došli da daju prisegu Aliji. Isprva je odbio, a prihvatio je tek kad su muhadžiri i ensarije navalili na njega. Tako je postao halifa kao i ostali, prisegom zajednice.
Opisuje Aliju kao amidžića i zeta Poslanika Muhammeda (ﷺ), oženjenog njegovom kćerkom Fatimom, i kao četvrtog halifu, koji je vladao od 656. do svog ubistva 661.
Seleme prenosi da je Alija u vrijeme Hajbera zaostao zbog bolesti očiju, a zatim krenuo za Poslanikom (ﷺ). Uoči osvajanja Hajbera Poslanik je rekao da će sutradan dati zastavu čovjeku koji voli Allaha i Njegovog Poslanika i da će Allah pod njegovim vodstvom dati pobjedu. Alija je stigao neočekivano, Poslanik mu je dao zastavu i Allah je pod njegovim vodstvom dao pobjedu.
Sa'd ibn Ebi Vekkas prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao Aliji: ti si meni kao što je Harun bio Musau, osim što poslije mene nema vjerovjesnika. Sa'd je odlučno potvrdio da je to sam čuo.
Alija se zakleo Onim koji cijepa sjeme i stvara život da mu je Poslanik (ﷺ) obećao da će ga voljeti samo vjernik, a mrziti samo licemjer.
Et-Taberi bilježi da su se nakon Osmanovog ubistva ljudi nagrnuli Aliji i tražili da mu daju prisegu, govoreći da strahuju za islam. Alija je isprva odbio, a ljudi su podigli glasove i navaljivali dok nije prihvatio.
Opisuje kako je, nakon Osmanovog ubistva, delegacija muhadžira i ensarija zamolila Aliju da prihvati hilafet, a on je odbio. Ashabi su delegaciju poslali nazad da ga jače pritisne, i on je prihvatio pod svojim uslovima. Muhadžiri, ensarije i narod zatim su mu dali prisegu vjernosti. Razwy kaže da je Muhammedova (ﷺ) zajednica ‘regrutovala’ Aliju i navodi Gibbona da je izjavio kako bi radije služio nego vladao.
Kako je Alija vladao i kako je umro
Kao halifa Alija je rekao stanovnicima Iraka da sude kako su i sudili, jer nije volio razilaženje. Želio je raditi dok se ljudi ne ujedine ili dok ne umre kao što su umrli njegovi drugovi. Izabrao je jedinstvo umjesto raskida s prošlošću. Vladao je oko četiri i po godine. U januaru 661. Abdurrahman ibn Muldžem udario ga je otrovanim mačem u džamiji u Kufi, za vrijeme sabah namaza. Ibn Muldžem bio je haridžija, pripadnik skupine koja se odvojila od Alije i borila protiv njega. Udarac je bio smrtonosan. Muslimani ga žale.
Ubejde prenosi da je Alija rekao stanovnicima Iraka da sude kako su sudili, jer mu je razilaženje bilo mrsko, dok se ljudi ne ujedine u jednu skupinu ili on ne umre kao što su umrli njegovi drugovi.
Opisuje kako je, nakon Osmanovog ubistva, delegacija muhadžira i ensarija zamolila Aliju da prihvati hilafet, a on je odbio. Ashabi su delegaciju poslali nazad da ga jače pritisne, i on je prihvatio pod svojim uslovima. Muhadžiri, ensarije i narod zatim su mu dali prisegu vjernosti. Razwy kaže da je Muhammedova (ﷺ) zajednica ‘regrutovala’ Aliju i navodi Gibbona da je izjavio kako bi radije služio nego vladao.
Opisuje kako je Abdurrahman ibn Muldžem, haridžija, udario Aliju otrovanom sabljom. Bilo je to ujutro 19. ramazana 40. h., u velikoj džamiji u Kufi, dok se Alija dizao sa sedžde u namazu. Udarac je bio smrtonosan. Razwy piše da niko ne dovodi u pitanje da je Ibn Muldžem ubio Aliju i kaže da je Ibn Muldžem pobjegao kada su haridžije poražene na Nehrevanu; glavni izvještaj kod et-Taberija umjesto toga kaže da je on u Mekki kovao zavjeru da osveti one koji su tamo ubijeni.
El-Hasan, mirotvorac
Poslije Alijine smrti ljudi su dali prisegu njegovom sinu el-Hasanu, koji je vladao oko šest mjeseci. Zatim je izabrao mir umjesto rata da bi ujedinio muslimane. Poslanik (ﷺ) je to najavio. U Sahih el-Buhariju stajao je na minberu s el-Hasanom pored sebe. Rekao je: ovaj moj sin je sejjid, plemeniti vođa. Allah (﷾) će možda preko njega sklopiti mir između dvije velike skupine muslimana. Poslanik (ﷺ) ga je volio i molio Allaha (﷾) da ga voli. Učenjaci kao što su Ibn Kesir i el-Kadi Ijad računaju da el-Hasanovi mjeseci upotpunjuju trideset godina.
El-Hasan el-Basri prenosi da je el-Hasan ibn Alija poveo vojske poput planina protiv Muavije, a Amr ibn el-As je upozorio da se neće vratiti dok ne ubiju svoje protivnike. Muavija je upitao ko će ostati da se brine o ljudima, njihovim ženama i djeci ako se dvije strane međusobno unište, i poslao je dva čovjeka od Kurejšija da ponude mir. Na svaki uslov koji je el-Hasan tražio odgovarali su da će jamčiti za njega, i el-Hasan je sklopio mir s Muavijom. Prenosilac se zatim prisjeća Poslanikovih (ﷺ) riječi s minbera o el-Hasanu koji će pomiriti dvije velike skupine muslimana.
El-Bera prenosi da je vidio Poslanika (ﷺ) kako nosi el-Hasana na ramenu i govori: Allahu, ja ga volim, pa ga i Ti voli.
Objašnjava da se trideset godina hilafeta poslanstva računa kao vladavina Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije, zajedno sa šestomjesečnim hilafetom el-Hasana ibn Alije, i među učenjacima koji to kažu imenuje Ibn Kesira (El-Bidaja), kadiju Ijada (Eš-Šifa), Ibn Hadžera el-Hejtemija i Ibn Ebi el-Izza.
Vodstvo i Poslanikova (ﷺ) porodica
Poslanik (ﷺ) unaprijed je pohvalio mir kojim se njegov vlastiti unuk el-Hasan odrekao vlasti radi jedinstva. Njihova čast je stvarna i ne ovisi o vlasti.
El-Hasan el-Basri prenosi da je el-Hasan ibn Alija poveo vojske poput planina protiv Muavije, a Amr ibn el-As je upozorio da se neće vratiti dok ne ubiju svoje protivnike. Muavija je upitao ko će ostati da se brine o ljudima, njihovim ženama i djeci ako se dvije strane međusobno unište, i poslao je dva čovjeka od Kurejšija da ponude mir. Na svaki uslov koji je el-Hasan tražio odgovarali su da će jamčiti za njega, i el-Hasan je sklopio mir s Muavijom. Prenosilac se zatim prisjeća Poslanikovih (ﷺ) riječi s minbera o el-Hasanu koji će pomiriti dvije velike skupine muslimana.
El-Bera prenosi da je vidio Poslanika (ﷺ) kako nosi el-Hasana na ramenu i govori: Allahu, ja ga volim, pa ga i Ti voli.
Gledišta
Neki muslimani vjeruju da je Poslanik (ﷺ) imenovao samo Aliju za svog nasljednika
Neki muslimani, iz ljubavi prema Aliji, smatraju da ga je Poslanik (ﷺ) postavio za svog jedinog nasljednika. Smatraju da su halife prije njega uzele ono što je bilo njegovo pravo. Iznose ove argumente.
Poslanik (ﷺ) je rekao: čiji sam ja mevla, Alija je njegov mevla. Time je Aliju postavio za vođu.
Pobijanje
Mevla znači blizak prijatelj ili pomagač. Kad Burejde nije volio Aliju, Poslanik (ﷺ) odgovorio je da je Alija zaslužio i više. Sam Alija kasnije je dao prisegu Ebu Bekru i nazvao ga najboljim poslije Poslanika (ﷺ).
Alija nikada nije istinski dao prisegu Ebu Bekru, ili je to učinio samo pod pritiskom.
Pobijanje
U Sahih el-Buhariju sam Alija poslao je po Ebu Bekra, pohvalio njegovo pravo i dao prisegu. Muslimani su se obradovali. Alija je također nazvao Ebu Bekra najboljim poslije Poslanika (ﷺ).
Prve halife uzele su ono što je bilo Alijino pravo, pa nisu bile pravovjerne.
Pobijanje
Vjerodostojna predaja o trideset godina ubraja ih zajedno s Alijom. Alija je služio pod njima, dao prisegu Osmanu, molio Allaha (﷾) da se smiluje Omeru i zadržao njihove presude.
Vodstvo pripada samo Poslanikovoj (ﷺ) porodici.
Pobijanje
Poslanik (ﷺ) unaprijed je pohvalio mir kojim se njegov vlastiti unuk el-Hasan odrekao vlasti radi jedinstva. Sam Alija dao je prisegu Ebu Bekru i Osmanu i preuzeo službu prisegom zajednice. Čast porodice ne ovisi o vlasti.
Islamsko gledište
Pravovjerne halife su Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, a u brojanju učenjaka kao što je Ibn Kesir i el-Hasan. Alija je dao prisegu Ebu Bekru i Osmanu, pohvalio one prije sebe, zadržao njihove presude i preuzeo službu na isti način.
Poslanik (ﷺ) rekao je da će hilafet vjerovjesništva trajati trideset godina, a predaja među njih ubraja Aliju.
Poslanik (ﷺ) rekao nam je da se držimo njegovog sunneta i sunneta pravovjernih halifa.
Poslanik (ﷺ) dao je Ebu Bekru, Omeru i Osmanu radosnu vijest o Džennetu.
Ebu Bekr je dao da se Kur'an sakupi u jedan svezak, a Osman je poslao njegove primjerke u svaku oblast.
Alija je dao prisegu Ebu Bekru i Osmanu.
Alija je Ebu Bekra i Omera naveo kao najbolje nakon Poslanika (ﷺ). Kad je Omer umro, Alija je molio Allaha (﷾) da mu se smiluje.
Alija je rekao stanovnicima Iraka da sude kako su i sudili, jer nije volio razilaženje.
Alija je postao halifa prisegom zajednice, nakon što je isprva odbio, a haridžija ga je ubio 661. godine.
El-Hasanov mir ispunio je Poslanikove (ﷺ) riječi da će Allah (﷾) preko njega sklopiti mir.
Učenjaci kao što su Ibn Kesir i el-Kadi Ijad računaju da el-Hasanovi mjeseci upotpunjuju trideset godina.