Kratak odgovor
Merjema je optužena za preljubu mnogo prije islama. Optužba se pojavljuje kod paganskog pisca Celza i u Babilonskom Talmudu. Kur'an je naziva ‘teškom klevetom’ (4:156). Oko 175-180. n. e. Celzo daje jevrejskom govorniku da kaže da je Isusova majka “rodila dijete nekom vojniku po imenu Panthera”. Tosefta, rabinska zbirka iz otprilike trećeg stoljeća, govori o ‘Ješui ben Panteri’, ali ne i o njegovoj majci. Babilonski Talmud govori o čovjeku zvanom Ben Stada ili Ben Pandira, čija se majka zvala Mirjam. Jedna babilonska izreka objašnjava njen nadimak: “zastranila od svog muža”. Jedan rukopis Talmuda imenuje ga ‘Isus Nazarećanin’. Kur'an odgovara na optužbu. Allah (﷾) je Merjemu odabrao i čistom učinio (3:42). Njen sin stvoren je Njegovom zapovijedi, kao i Adem (3:59).
Potpuno objašnjenje
Najraniji zapis: Celzov jevrejski govornik (oko 175-180. n. e.)
Celzo je bio paganski filozof koji je oko 175-180. n. e. napisao knjigu protiv kršćanstva, Istinita riječ. Ona je izgubljena. Ali Origen, kršćanski učenjak, opširno ju je naveo u svom odgovoru, napisanom oko 248. U jednom dijelu Celzo uvodi jevrejskog govornika koji se prepire s Isusom. Njegova prva optužba je da je Isus izmislio svoje rođenje od djevice. Kasnije daje vlastito kazivanje o rođenju i za oca imenuje Pantheru. Dakle, optužba se iznosila protiv kršćanskog Isusa, po imenu, u roku od oko 150 godina od njegovog života.
“Jer ga prikazuje kako se prepire s Isusom i pobija Ga, kako misli, u mnogim tačkama; i prije svega, optužuje Ga da je “izmislio svoje rođenje od djevice,””
“Ali vratimo se sada na mjesto gdje se uvodi Jevrej, koji govori o Isusovoj majci i kaže da ju je “kada je bila trudna istjerao iz kuće tesar s kojim je bila zaručena, kao krivu za preljubu, i da je rodila dijete nekom vojniku po imenu Panthera;””
Rabinski tekst imenuje ‘Ješuu ben Panteru’ (Tosefta Hulin 2:22-24)
Tosefta je rana zbirka rabinskog učenja, sastavljena otprilike u trećem stoljeću. U svom dijelu Hulin daje pravilo jevrejskog zakona: ne poslujte sa sektašima, zvanim minim, i ne primajte liječenje od njih. Slijede dvije priče. U prvoj je čovjek po imenu Jakov došao da rabina Eleazara ben Damu izliječi od ujeda zmije “u ime Ješue ben Pantere”. Rabin Išmael, mudrac s početka 2. stoljeća, to je zabranio, a Ben Dama je umro. U drugoj se rabin Eliezer, mudrac iz oko 100. n. e., sjeća jednog heretičkog učenja. Dao mu ga je neki Jakov “u ime Ješue ben Pantere”. Liječenje i poučavanje u Isusovo ime jeste ono što su činili njegovi sljedbenici. Zato je R. Travers Herford, engleski učenjak koji je ove odlomke preveo 1903., zaključio da ovi tekstovi očito misle na Isusa. Tosefta ne kaže ništa o njegovoj majci.
Halaha s dvije priče (ma'aseh). Pravilo neposredno prije (2:21) zabranjuje poslovanje s minima, sektašima, i liječenje kod njih. 2:22-23: Rabina Eleazara ben Damu ujela je zmija. Jakov iz Kefar Same došao je da ga izliječi “u ime Ješue ben Pantere” (mi-shum Yeshua ben Pantera). Rabin Išmael nije dozvolio, a Ben Dama je umro prije nego što je stigao iznijeti dokaz da je to dozvoljeno. Rabin Išmael pohvalio ga je što nije probio “ogradu Mudraca” (Propovjednik 10:8). 2:24: Rabin Eliezer, uhapšen pod optužbom za minut (herezu) i pušten, govori rabinu Akivi da mu je u ulici Seforisa Jakov iz Kefar Sihnina rekao jednu riječ minuta “u ime Ješue ben Pantere”, i da mu se to dopalo. Ovdje se ništa ne kaže o Isusovoj majci; Tosefta navodi samo ime. Pisanje drugog imena razlikuje se među izdanjima: Pantera u vokaliziranom tekstu na Wikisourceu; Herford, prevodeći Zuckermandelovo izdanje, ima Pandira u 2:22 i Pantiri u 2:24.
“Slučaj R. El'azara ben Dame, kojeg je ujela zmija. Ušao je Jakov, čovjek iz Kefar Same, da ga izliječi u ime Ješue ben Pandire, ali R. Išmael nije dozvolio. Rekao je: ‘Nije ti dozvoljeno, Ben Dama.’ Rekao je: ‘Donijet ću ti dokaz da me smije liječiti.’ Ali nije završio iznošenje dokaza kada je umro.”
“Jednom sam išao ulicom Seforisa i sreo Jakova iz Kefar Sihnina, i rekao mi je jednu riječ minuta u ime Ješua ben Pantirija, i to mi se dopalo.”
Herford prevodi Šabat 104b i objašnjava njegove korake. Smatra da su Ben Stada i Ben Pandira, kako ih Talmud koristi, jedna osoba, i da je ta osoba Isus, jer Tosefta govori o liječenju “u ime Ješua ben Pandire” (str. 37-38). Objašnjenje imena Stada iz Pumbedite naziva “pukim nagađanjem” (str. 38). Napominje da je Papos ben Jehuda živio stoljeće nakon Isusa i da se megadela zasniva na imenu Magdala (str. 40). Prosuđuje da je “postojala samo veoma nejasna i zbrkana predodžba o Isusovom porijeklu” kada je odlomak zapisan (str. 40). Smatra da su dva imena bile stare poruge protiv Isusa čije je značenje sada izgubljeno (str. 40). Kasnije dopušta da je Ben Stada možda najprije označavao drugog čovjeka, ‘onog Egipćanina’ iz Djela apostolskih 21:38, i da je tek kasnije pomiješan s Isusom (str. 345, bilj. 1). Prosuđuje da ovi odlomci ne dodaju ništa novo Isusovoj historiji (str. 359).
Priča Babilonskog Talmuda o Ben Stadi
Priča o majci dolazi kasnije, u Babilonskom Talmudu, uređenom oko 500-600. n. e. Govori se o čovjeku zvanom Ben Stada ili Ben Pandira. Pojavljuje se dva puta, u sveskama (traktatima) Šabat, na stranici 104b, i Sanhedrin, na stranici 67a. U Šabatu 104b rabin Eliezer pita zar Ben Stada nije iznio vradžbine iz Egipta u urezima na svom tijelu. Mudraci, rani rabini, odgovaraju: “Bio je budala”. U Sanhedrinu 67a zakon govori o čovjeku koji druge navodi da obožavaju idole. Jedno rano učenje imenuje Ben Stadu kao primjer kako je takav čovjek uhvaćen.
Halaha o suboti. Mišna ovdje kaže da je onaj ko u subotu ureže znakove na svom tijelu odgovoran po mišljenju rabina Eliezera, a oslobođen po mišljenju Mudraca. Jedna baraita dodaje da je rabin Eliezer rekao Mudracima: zar Ben Stada nije iznio vradžbine iz Egipta “u urezu na svom tijelu” (bi-seritah she-al besaro)? Odgovorili su: “Bio je budala” (shoteh hayah), a od budala se ne uzima dokaz. Ime Ješu se ne pojavljuje. Gemara zatim raspravlja o tome ko je bio Ben Stada i povezuje ga s Ben Pandirom i majkom po imenu Mirjam; ta rasprava pripada pitanju o Mariji.
Agada smještena unutar pravne rasprave. Mišna (Sanhedrin 7:10) govori o zavodniku (mesit) koji druge nagovara da obožavaju idole. Jedna baraita kaže da samo za taj prijestup sud skriva svjedoke da ga uhvate i dodaje: “I tako su učinili Ben Stadi u Ludu, i objesili su ga uoči Pashe.” Gemara zatim pita, kao u Šabatu 104b: Ben Stada? Pa on je Ben Pandira! Rav Hisda odgovara da je Stada bio muž, a Pandira drugi čovjek (bo'el Pandira). Gemara prigovara da je muž bio Papos ben Jehuda; možda je majka bila Stada. Ponovo prigovara da je majka bila Mirjam megadela nešaja (ovdje bez se'ar, ‘kosa’, što se u Šabatu 104b nalazi samo u štampi iz Vilne; Schäfer, bilj. 11). Odgovara izrekom iz Pumbedite: satat da mi-ba'alah, ‘ova je zastranila od svog muža’. Ime Ješu se ne pojavljuje. Štampani tekst iz Vilne ima ove retke samo u Hesronot ha-Shas, dodatku cenzuriranih odlomaka.
Ime majke i izreka iz Pumbedite
Oba odlomka zatim pitaju zašto se on zove Ben Stada, a i Ben Pandira. Rav Hisda bio je babilonski učitelj koji je umro oko 309. On sugerira da je Stada bilo ime majčinog muža, a Pandira ime drugog čovjeka. Talmud prigovara da je muž bio Papos ben Jehuda. Dodaje da je majka bila Mirjam megadela nešaja, ‘koja je plela kosu žena’. Završava izrekom iz babilonskog grada Pumbedite: “ova je zastranila od svog muža”.
Halaha o suboti. Mišna ovdje kaže da je onaj ko u subotu ureže znakove na svom tijelu odgovoran po mišljenju rabina Eliezera, a oslobođen po mišljenju Mudraca. Jedna baraita dodaje da je rabin Eliezer rekao Mudracima: zar Ben Stada nije iznio vradžbine iz Egipta “u urezu na svom tijelu” (bi-seritah she-al besaro)? Odgovorili su: “Bio je budala” (shoteh hayah), a od budala se ne uzima dokaz. Ime Ješu se ne pojavljuje. Gemara zatim raspravlja o tome ko je bio Ben Stada i povezuje ga s Ben Pandirom i majkom po imenu Mirjam; ta rasprava pripada pitanju o Mariji.
Agada smještena unutar pravne rasprave. Mišna (Sanhedrin 7:10) govori o zavodniku (mesit) koji druge nagovara da obožavaju idole. Jedna baraita kaže da samo za taj prijestup sud skriva svjedoke da ga uhvate i dodaje: “I tako su učinili Ben Stadi u Ludu, i objesili su ga uoči Pashe.” Gemara zatim pita, kao u Šabatu 104b: Ben Stada? Pa on je Ben Pandira! Rav Hisda odgovara da je Stada bio muž, a Pandira drugi čovjek (bo'el Pandira). Gemara prigovara da je muž bio Papos ben Jehuda; možda je majka bila Stada. Ponovo prigovara da je majka bila Mirjam megadela nešaja (ovdje bez se'ar, ‘kosa’, što se u Šabatu 104b nalazi samo u štampi iz Vilne; Schäfer, bilj. 11). Odgovara izrekom iz Pumbedite: satat da mi-ba'alah, ‘ova je zastranila od svog muža’. Ime Ješu se ne pojavljuje. Štampani tekst iz Vilne ima ove retke samo u Hesronot ha-Shas, dodatku cenzuriranih odlomaka.
Jedan rukopis imenuje ‘Isusa Nazarećanina’
Jedan rukopis, MS Vatican ebr. 108 (13-14. stoljeće), u Šabatu 104b dodaje da je on ‘Isus Nazarećanin’. To prenosi Peter Schäfer, moderni učenjak ovih odlomaka. Štampano izdanje iz Vilne, danas standardni tekst, ove retke ima samo u Hesronot ha-Shas. To je dodatak koji je sačuvao ono što je uklonila crkvena cenzura.
Halaha o suboti. Mišna ovdje kaže da je onaj ko u subotu ureže znakove na svom tijelu odgovoran po mišljenju rabina Eliezera, a oslobođen po mišljenju Mudraca. Jedna baraita dodaje da je rabin Eliezer rekao Mudracima: zar Ben Stada nije iznio vradžbine iz Egipta “u urezu na svom tijelu” (bi-seritah she-al besaro)? Odgovorili su: “Bio je budala” (shoteh hayah), a od budala se ne uzima dokaz. Ime Ješu se ne pojavljuje. Gemara zatim raspravlja o tome ko je bio Ben Stada i povezuje ga s Ben Pandirom i majkom po imenu Mirjam; ta rasprava pripada pitanju o Mariji.
Schäfer tvrdi da se babilonski odlomak (Šabat 104b, Sanhedrin 67a) zaista odnosi na Isusa iz Novog zavjeta, iako ga tekst ne imenuje. Napominje, kao što učenjaci već dugo čine, “izvanrednu paralelu” kod Celzovog Jevreja (str. 18) i zaključuje da oba najvjerovatnije crpe iz zajedničkih, izvorno jevrejskih izvora. Čita ga kao protu-pripovijest koja izokreće priče o rođenju kod Mateja i Luke. Odgovara Johannu Maieru, koji je predložio drugog čovjeka po imenu Pantera: moguće, ali ne mnogo vjerovatno, jer to ime nije često u hebrejskom ili aramejskom. Izvještava da samo jedan rukopis, Vatican ebr. 108 (13-14. stoljeće), dijete naziva ‘Isus Nazarećanin’. U jednoj bilješci sugerira da Talmud možda miješa Mariju, Isusovu majku, s Marijom Magdalenom, pozivajući se na čitanje riječi megadela B. Visotzkog.
Ko je Ben Stada?
Raši, jevrejski komentator iz 11. stoljeća (umro 1105.), čitao je odlomak kao optužbu protiv majke. Njegove bilješke o tome kasnije je uklonio cenzor. Rabenu Tam, vodeći rabin 12. stoljeća (umro 1171.), poricao je da je Ben Stada bio Ješu ha-Nocri, Isus Nazarećanin. Zaključivao je iz datuma: Papos ben Jehuda živio je u vrijeme rabina Akive, u 2. stoljeću. I moderni učenjaci se razilaze. Herford (1903.) je smatrao da Ben Stada i Ben Pandira, kako ih Talmud koristi, znače Isusa. Peter Schäfer (2007.) se slaže da odlomak misli na Isusa novozavjetnih Evanđelja. Napominje “izvanrednu paralelu” kod Celzovog jevrejskog govornika. Smatra da oba crpe iz zajedničkih, najvjerovatnije jevrejskih izvora. Priču čita kao namjerno izokretanje priča o rođenju kod Mateja i Luke. Herford i Schäfer napominju da talmudska Mirjam megadela možda spaja Mariju, Isusovu majku, s Marijom Magdalenom. Johann Maier, učenjak judaizma koji je pisao 1978., tvrdio je da je ime za Isusa vezano tek kasno. Joseph Klausner (1922.), jevrejski historičar, smatrao je da je Ben Stada bio drugi čovjek. Ipak je uzimao da je Ben Pandera staro ime za Isusa.
O riječima Rav Hisde o mužu i Pandiri, Raši objašnjava da je sin nazvan po mužu svoje majke, iako nije bio muževo dijete. Raši je, dakle, odlomak čitao kao optužbu majke za preljubu.
Raši objašnjava ‘Ben Stada’ kao nazvan po mužu svoje majke, Stadi, a izraz iz Pumbedite satat da kao nadimak koji upućuje na optužbu protiv nje.
O ‘Ben Stadi’, necenzurirano: Rabenu Tam je rekao da to nije Ješu ha-Nocri. Ben Stada o kojem je ovdje riječ živio je u doba Papos ben Jehude, koji je živio u doba rabina Akive (Berahot 61b), dok je Ješu živio u doba Jehošue ben Perahje (Sota 47a), dugo prije rabina Akive. Tosafot dodaju da je ‘Mirjam megadela nešaja’ iz Hagige 4b, u vrijeme Rav Bibija, bila druga žena, ili da je pak melek smrti pripovijedao Rav Bibiju o nečemu što se dogodilo davno prije (i nami mal'akh ha-mavet hayah mesaper).
Herford prevodi Šabat 104b i objašnjava njegove korake. Smatra da su Ben Stada i Ben Pandira, kako ih Talmud koristi, jedna osoba, i da je ta osoba Isus, jer Tosefta govori o liječenju “u ime Ješua ben Pandire” (str. 37-38). Objašnjenje imena Stada iz Pumbedite naziva “pukim nagađanjem” (str. 38). Napominje da je Papos ben Jehuda živio stoljeće nakon Isusa i da se megadela zasniva na imenu Magdala (str. 40). Prosuđuje da je “postojala samo veoma nejasna i zbrkana predodžba o Isusovom porijeklu” kada je odlomak zapisan (str. 40). Smatra da su dva imena bile stare poruge protiv Isusa čije je značenje sada izgubljeno (str. 40). Kasnije dopušta da je Ben Stada možda najprije označavao drugog čovjeka, ‘onog Egipćanina’ iz Djela apostolskih 21:38, i da je tek kasnije pomiješan s Isusom (str. 345, bilj. 1). Prosuđuje da ovi odlomci ne dodaju ništa novo Isusovoj historiji (str. 359).
Schäfer tvrdi da se babilonski odlomak (Šabat 104b, Sanhedrin 67a) zaista odnosi na Isusa iz Novog zavjeta, iako ga tekst ne imenuje. Napominje, kao što učenjaci već dugo čine, “izvanrednu paralelu” kod Celzovog Jevreja (str. 18) i zaključuje da oba najvjerovatnije crpe iz zajedničkih, izvorno jevrejskih izvora. Čita ga kao protu-pripovijest koja izokreće priče o rođenju kod Mateja i Luke. Odgovara Johannu Maieru, koji je predložio drugog čovjeka po imenu Pantera: moguće, ali ne mnogo vjerovatno, jer to ime nije često u hebrejskom ili aramejskom. Izvještava da samo jedan rukopis, Vatican ebr. 108 (13-14. stoljeće), dijete naziva ‘Isus Nazarećanin’. U jednoj bilješci sugerira da Talmud možda miješa Mariju, Isusovu majku, s Marijom Magdalenom, pozivajući se na čitanje riječi megadela B. Visotzkog.
Tvrdi da se nijedan rani rabinski odlomak jasno ne odnosi na Isusa i da su odlomci koji ga imenuju, među njima Sanhedrin 43a i 107b, ime dobili kasno, uglavnom nakon dovršetka Talmuda.
Jevrejski historičar. Ostavlja po strani kasnije (amorajske) talmudske izjave o Isusu i odlomke o Ben Stadi, za koje smatra da nisu o Isusu, a zadržava nekoliko ranih (tanaitskih). Među njima baraiti Sanhedrin 43a daje veću historijsku težinu od ostalih. Smatra da se njen datum, uoči Pashe, slaže s Ivanovim Evanđeljem i da govori o vješanju umjesto o razapinjanju. Ali četrdesetodnevnog glasnika smatra pričom sa svrhom koju je teško smatrati historijskom, suprotnošću evanđeoskom užurbanom suđenju pred rimskim guvernerom.
- Oko 175-180. n. e.
Celzov jevrejski govornik
Kaže da je Isusova majka rodila dijete vojniku po imenu Panthera; poznato iz Origenovog odgovora iz oko 248.
- Oko 3. stoljeća
Tosefta
Govori o ‘Ješui ben Panteri’, a o njegovoj majci ne kaže ništa.
- Oko 500-600. n. e.
Babilonski Talmud
Ben Stada, ili Ben Pandira, čija je majka Mirjam “zastranila od svog muža”; učenjaci se razilaze o tome da li je on Isus.
- 13.-14. stoljeće
MS Vatican ebr. 108
U Šabat 104b dodaje da je on ‘Isus Nazarećanin’.
Kur'an optužbu protiv Merjeme naziva lažnom i kaže da ju je Allah (﷾) izabrao i očistio.
Odgovor Kur'ana
Kur'an govori o ovoj optužbi i naziva je lažnom: oni koji su prekršili zavjet kažnjeni su i “zbog iznošenja teške klevete protiv Merjeme” (4:156). Et-Taberi, rani komentator Kur'ana (umro 923.), objašnjava optužbu. Optužila je Merjemu za preljubu, bez dokaza, a bila je nevina. Meleki govore Merjemi da ju je Allah (﷾) odabrao i čistom učinio i da ju je odabrao nad ženama svih svjetova (3:42). Kur'an je naziva ženom “koja je nevinost svoju sačuvala” (66:12). Kada je svoje dijete donijela svom narodu, ono je progovorilo iz bešike. Njegove prve riječi bile su “Ja sam Allahov rob”, a kaže i da će biti “majci svojoj dobar” (19:27-33). Njen narod joj se obratio sa “sestro Harunova”. Poslanik (ﷺ) je objasnio da su ljudi svojoj djeci davali imena po ranijim vjerovjesnicima i dobrim ljudima. Dakle, ‘sestra Harunova’ može značiti da je imala brata nazvanog po vjerovjesniku Harunu. To ne miješa Merjemu s Mirjam, Harunovom sestrom. Stranica o tom ajetu daje puni odgovor. Njegovo rođenje bez oca slično je Ademovom: “od prašine ga je stvorio” (3:59). Islam nikoga ko danas živi ne krivi za staru optužbu: “svaki grešnik samo će svoje breme nositi” (6:164).
“Zato što su zavjet prekršili i što u Allahove ajete i znakove nisu povjerovali, što su bez razloga vjerovjesnike ubijali i što su govorili: “Naša srca su u omotu”, Allah je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih samo malo vjeruje.”
“I zbog nevjerovanja njihovoga i zbog iznošenja teške klevete protiv Merjeme.”
‘Njihove riječi protiv Merjeme, tešku potvoru’ (buhtanan 'aziman) objašnjava kao klevetu onih koje opisuju prethodni ajeti: optužili su je za zinaluk, preljubu, bez dokaza i svjedočenja, a bila je nevina. Navodi Ibn Abbasa, es-Suddija i Džuvejbira u istom smislu.
“I kada meleci kazaše: “O Merjem, tebe je, doista, Allah odabrao i čistom učinio! On te je nad ženama svih svjetova odabrao!””
“I Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, pa smo u nju duha Svog udahnuli, i ona je u riječi Gospodara svoga i Knjige Njegove povjerovala i od onih koji su pokorni bila.”
“I dođe ona s njime porodici svojoj, noseći ga. “O Merjemo”, rekoše oni, “učinila si nešto nečuveno. Hej ti, sestro Harunova, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica!” A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u bešici?”, rekoše. “Ja sam Allahov rob”, ono reče, “meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti, i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ namaz obavljam i zekat udjeljujem, i da majci svojoj dobar budem, a neće me učiniti silnikom, nesretnikom. I neka je mir meni na dan kad sam se rodio i na dan kad budem umro i na dan kad budem iz mrtvih ustajao!””
El-Mugire ibn Šu'be kaže da su ga kršćani Nedžrana pitali kako Kur'an može Merjemu nazvati ‘sestrom Harunovom’ kad je Musa živio davno prije Isaa. Postavio je pitanje Poslaniku (ﷺ), koji je odgovorio da su ljudi svojoj djeci davali imena po vjerovjesnicima i dobrim ljudima koji su živjeli prije njih.
“Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od prašine ga je stvorio, a zatim mu rekao: “Budi!” i on bi!”
“Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?!” Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”
Gledišta
Jevrejski (rabinska predaja)
Reci o porodici Ben Stade su agada, pripovjedna građa unutar pravne rasprave, a ne zakon. Mudraci su Ben Stadu nazvali budalom, a Rabenu Tam je poricao da je on bio Isus.
Reci o majci Ben Stade su agada, priča unutar pravne rasprave, a ne zakon. Mudraci Ben Stadu nazivaju budalom.
Pobijanje
Priča nije zakon, ali je optužba koju bilježi stara. Celzov jevrejski govornik iznio ju je o Isusu po imenu, oko 175-180. n. e. Kur'an je naziva ‘teškom klevetom’ (4:156).
Tosafot su srednjovjekovne bilješke uz Talmud. U njima Rabenu Tam kaže da Ben Stada nije Ješu ha-Nocri, jer je između njih dvojice više od stoljeća.
Pobijanje
To odgovara samo na ime Ben Stada. Sam Talmud kaže da se Ben Stada zvao i Ben Pandira. Tosefta ime Pantera veže za Isusa, a Celzov jevrejski govornik Pantheru imenuje kao njegovog oca.
Akademsko proučavanje odlomaka
Schäfer babilonski odlomak čita kao kasnu protu-pripovijest kazivanjima Evanđelja o rođenju. Herford je u njemu vidio stara ruganja Isusu čije se značenje izgubilo. Drugi, među njima Klausner, smatrali su da je Ben Stada bio drugi čovjek. Niko od njih to ne smatra historijom.
Odlomak Talmuda i Celzo najvjerovatnije crpe iz zajedničkih jevrejskih izvora i odgovaraju na priče Evanđelja o rođenju.
Pobijanje
Ako je tako, priča odgovara Evanđeljima i nije nezavisna historija. Niko od ovih učenjaka to ne smatra historijom.
Ime je možda kasno vezano za Isusa ili možda pripada drugom čovjeku.
Pobijanje
Čak i po ovom gledištu, Celzov jevrejski govornik optužbu je iznio o Isusu po imenu. Schäfer smatra da je drugi Pantera malo vjerovatan, jer je to ime rijetko u hebrejskom i aramejskom.
Glavni tok kršćanstva
Marija je začela kao djevica od Svetoga Duha, kako bilježe Matej i Luka. Optužba za preljubu kleveta je protiv tog rođenja. Luka rođenje veže za to što se on naziva Sinom Božijim.
Matej kaže da se našlo da je Marija trudna od Svetoga Duha prije nego što su se ona i Josip sastali.
Pobijanje
Kur'an se slaže da je Merjema začela bez muškarca. Rođenje bez oca pokazuje Allahovu (﷾) moć, kao i kod Adema; ne čini dijete Bogom.
Luka Mariji daje da kaže da ne zna za muža, a anđelu da njeno dijete nazove Sinom Božijim.
Pobijanje
Lukino vlastito rodoslovlje Adama naziva “sina Božijeg”, a nijedan kršćanin Adama ne smatra božanskim. Isus je sličan Ademu, stvoren kada je Allah (﷾) rekao “Budi!”.
Stav akademske zajednice
Status: Majority view
Većina modernih učenjaka ovih odlomaka (Herford, Schäfer i drugi) smatra da se odlomci Babilonskog Talmuda o Ješuu ha-Nocriju odnose na Isusa iz Nazareta. Prikazuju ga onakvim kakvim su ga rabini zamišljali. Manjina, ponajprije Johann Maier, tvrdila je da je poistovjećivanje kasno. Da li je svaki tekst o Ben Stadi ili Ben Pandiri mislio na Isusa spornije je. Rabenu Tam je to poricao, a Joseph Klausner smatrao je da je Ben Stada bio drugi čovjek. Niko od ovih učenjaka priče ne smatra historijom. O imenu Pantera, Herford smatra da ga Tosefta veže za Isusa, a Schäfer dodaje jevrejskog govornika kod Celza.
Islamsko gledište
Merjema je bila čedna, odabrana i čista. Optužba protiv nje teška je laž. Isus je rođen bez oca Allahovom (﷾) zapovijedi, kao što je Adem stvoren bez oca i majke. Bio je Allahov (﷾) rob i poslanik, a ne Bog.
Kur'an optužbu protiv Merjeme naziva ‘teškom klevetom’.
Allah (﷾) je Merjemu odabrao i čistom učinio i odabrao je nad ženama svih svjetova.
Isus je stvoren Allahovom (﷾) zapovijedi, kao što je Adem stvoren od prašine.
Isus je kao dojenče branio svoju majku i nazvao se Allahovim (﷾) robom.