Kratak odgovor
Ne na način kao Kur'an. Prema vlastitim budističkim hronikama, monasi su Budino učenje prenosili samo pamćenjem. Tek kasnije, na Šri Lanki, pod kraljem Vattagamanijem, zapisali su ga da se učenje ne bi izgubilo. Wilhelm Geiger, koji je preveo jednu hroniku, to datira u prvo stoljeće pr. n. e., više od četiri stotine godina poslije Budine smrti. Jedna od njih, Dipavamsa, kaže da su mnogo prije toga suparnički monasi mijenjali tekstove, premještali govore i sastavljali nove. Buda je također dopustio monasima da njegove riječi uče svaki na svom dijalektu. U vlastitom spisu Buda čak kaže da će pravo učenje trajati samo pet stotina godina. Kur'an su zapisivali pisari kako je dolazio, za Poslanikova (ﷺ) života. Njegov prvi nasljednik sakupio ga je u jednu knjigu.
Potpuno objašnjenje
Učenje je trebalo biti Učitelj
Prije smrti Buda je rekao svojim monasima da će im učenje i pravila koja im je dao biti Učitelj poslije njegovog odlaska. Dakle, sve je ovisilo o tome da se to učenje sačuva cijelo.
“Učenje i vježba koje sam vas poučio i pokazao vam bit će vaš Učitelj nakon mog odlaska.”
Nošeno pamćenjem, zapisano stoljećima kasnije
Dvije hronike sa Šri Lanke, Dipavamsa i Mahavamsa, govore kako su spisi čuvani. Monasi su tri zbirke spisa, zvane Tipitaka, i njihov komentar prenosili pamćenjem. Za vladavine kralja Vattagamanija monasi su vidjeli da ljudi otpadaju. Zato su se sastali i zapisali spise u knjige, da bi učenje opstalo. Wilhelm Geiger, koji je preveo Mahavamsu, Budinu smrt stavlja oko 483. pr. n. e., što je približan datum. Vladavinu ovog kralja stavlja u prvo stoljeće pr. n. e.
“Prije ovog vremena mudri bhikkhui su usmeno prenosili tekst tri Pitake i Atthakatu. U ovo vrijeme bhikkhui koji su opazili propadanje stvorenih bića okupili su se i, da bi Vjera dugo trajala, zapisali (gore spomenute tekste) u pisane knjige.”
“Tekst tri pitake i atthakatu uz njih najmudriji bhikkhui prenosili su u ranija vremena usmeno, ali budući da su vidjeli da ljudi otpadaju (od vjere), bhikkhui su se okupili i, da bi istinsko učenje trajalo, zapisali ih u knjige.”
Geiger, prevodilac hronike, navodi oko 483. p. n. e. kao vjerovatnu godinu Budine smrti i naglašava da je datum samo približan. Početak druge polovine vladavine kralja Vattagamanija smješta na kraj 29. ili početak 28. p. n. e., a njegov povratak na prijesto oko deset godina ranije prema vlastitim brojkama hronike.
Druge verzije, po vlastitom izvještaju hronike
Dipavamsa kaže da su poslije Drugog sabora, oko stotinu godina poslije Bude, monasi koje naziva opakim održali suparnički Veliki sabor. Promijenili su izvorni poredak i premjestili učenja s jednog mjesta na drugo. Izmislili su i druga učenja i drugu Vinayu, pravilnik monaha, koja je samo izgledala izvorna. Hronika broji sedamnaest takvih škola u roku od dvije stotine godina poslije Bude. Svoju školu naziva jedinom u kojoj ništa nije izostavljeno i ništa dodano. Dakle, po vlastitoj historiji theravade, više od jedne verzije spisa recitiralo se mnogo prije nego što je ijedna zapisana.
“Kada je prvih sto godina prošlo i počelo drugo stoljeće, dogodio se veliki raskol, najžešći, u učenju Thera.”
“Bhikkhui Velikog vijeća utvrdili su učenje suprotno (istinskoj Vjeri). Mijenjajući izvornu redakciju, načinili su drugu redakciju. Premještali su sutte koje su pripadale jednom mjestu (zbirke) na drugo mjesto; uništili su (istinsko) značenje i Vjeru, u Vinaji i u pet Zbirki (sutta).”
“Odbacujući pojedine odlomke sutta i duboke Vinaje, sastavili su druge sutte i drugu Vinaju koje su imale (samo) privid (istinskih).”
“Najizvrsnija theravada, koja liči na veliko banjan drvo, potpuno je učenje Džine, bez izostavljanja i dodavanja. Druge škole nastale su kao što trnje raste na drvetu. U prvom stoljeću nije bilo raskola; u drugom stoljeću nastalo je sedamnaest heretičkih škola u vjeri Džine.”
- Oko 483. p. n. e.
Buda umire
Njegovo učenje treba biti Učitelj monasima poslije njega.
- Ubrzo nakon toga
Prvi sabor
Starješine daju šest odgovora o tome koja je manja pravila on ostavio.
- Oko stoljeće kasnije
Suparnički sabor
Po kazivanju Dipavamse, monasi mijenjaju raspored i sastavljaju druge govore.
- Prvo stoljeće p. n. e.
Zapisano na Šri Lanki
Pod kraljem Vatagamanijem, nakon stoljeća prenošenja pamćenjem.
Svako na svom dijalektu
Pravilnik monaha govori o monasima iz svećeničkog staleža koji su se žalili na druge monahe. Monasi različitog porijekla, rekli su, kvare riječ Buda ponavljajući je na svojim dijalektima. Tražili su da je umjesto toga stave u sanskrtske stihove. Buda je odbio. Dopustio je svakom monahu da njegovu riječ uči na svom dijalektu, kako su tu frazu čitali prevodioci iz devetnaestog stoljeća. Dakle, učenje je od početka putovalo u više od jednog oblika govora.
“U današnje vrijeme, Gospodine, bhikkhui različitih imena, različitih loza, različitog rođenja, različitih porodica otišli su (iz svijeta). Oni kvare riječ Buda (ponavljajući je) na svom vlastitom dijalektu. Hajde, Gospodine, da riječ Buda stavimo u (sanskrtske) stihove.”
“Ne smijete, o bhikkhui, stavljati riječ Buda u (sanskrtske) stihove. Ko god to učini, bit će kriv za dukkatu. Dopuštam vam, o bhikkhui, da učite riječ Buda svaki na svom dijalektu.”
Pravila koja je pustio, ali niko nije znao koja
Prije smrti Buda je rekao da monasi poslije njegovog odlaska mogu, ako žele, ukinuti manja i sitna pravila. Na prvom saboru, održanom ubrzo poslije njegove smrti, Ananda je to rekao starijim monasima. Pitali su ga je li upitao Budu koja su to pravila. Nije. Stariji su tada dali šest različitih odgovora. Na kraju je Maha Kassapa odlučio da sabor zadrži svako pravilo kako je postavljeno, a stariji su rekli Anandi da prizna grešku što nije pitao. Dakle, na prvom saboru njegovi najbliži sljedbenici nisu mogli reći šta obuhvata njegovo oproštajno dopuštenje.
“Ako želi, Sangha nakon mog odlaska može ukinuti manja i sporedna pravila vježbe.”
“‘Blagoslovljeni, gospodo, u vrijeme svog odlaska rekao mi je ovako: ‘Kada odem, Ananda, neka Samgha, ako tako želi, opozove sva manja i sporedna pravila.’’ ‘Jesi li tada, časni Ananda, pitao Blagoslovljenog koja su to manja i sporedna pravila?’ ‘Ne, gospodo.’”
“Neki There tada su rekli da su sva pravila osim četiri Paragike; drugi da su sva osim njih i trinaest Samghadisesa; drugi da su sva osim njih i dvije Aniyate; drugi da su sva osim njih i trideset Nissaggiya; drugi da su sva osim njih i devedeset i dvije Pakittiye; drugi da su sva osim njih i četiri Patidesaniye manja i sporedna pravila.”
“Ako se Samghi čini da je vrijeme prikladno, ne propisujući ono što nije propisano i ne opozivajući ono što je propisano, neka preuzme na sebe i uvijek se upravlja po pravilima onako kako su postavljena. To je odluka.”
“‘To si loše učinio, prijatelju Ananda, što nisi pitao Blagoslovljenog koja su to manja i sporedna pravila. Priznaj svoju krivicu.’ ‘Iz zaborava, gospodo, nisam to pitao Blagoslovljenog. U tome ne vidim krivicu. Ipak, iz svoje vjere u vas, priznajem to kao krivicu.’”
Pravo učenje koje će trajati pet stotina godina
U jednom od Numeričkih govora Buda kaže da bi pravo učenje trajalo hiljadu godina da ženama nije bilo dopušteno da postanu monahinje. Budući da im je bilo dopušteno, trajat će samo pet stotina godina. Geiger Budinu smrt stavlja oko 483. pr. n. e. Po tom datumu čak je i hiljadu godina isteklo u šestom stoljeću n. e. Dakle, ili Budino predviđanje nije uspjelo, ili je, po njegovim vlastitim riječima, pravog učenja već nestalo.
“Ananda, da žene nisu stekle odlazak iz laičkog života u beskućništvo u učenju i disciplini koje je objavio Ostvareni, duhovni život bi dugo trajao. Istinsko učenje ostalo bi hiljadu godina. Ali budući da su stekle odlazak, sada duhovni život neće dugo trajati. Istinsko učenje ostat će samo pet stotina godina.”
Geiger, prevodilac hronike, navodi oko 483. p. n. e. kao vjerovatnu godinu Budine smrti i naglašava da je datum samo približan. Početak druge polovine vladavine kralja Vattagamanija smješta na kraj 29. ili početak 28. p. n. e., a njegov povratak na prijesto oko deset godina ranije prema vlastitim brojkama hronike.
Test koji svaki čitalac može primijeniti
Postavite tri pitanja svakom spisu. Je li zapisan dok je bio živ onaj ko ga je donio, od ljudi koji su ga čuli od njega? Je li provjeren s njim dok je živio? I kaže li zapis vlastite zajednice da su dijelovi mijenjani? Po vlastitim hronikama, palijski kanon nošen je pamćenjem stoljećima, recitirale su se suparničke verzije, a zapisivanje je došlo dugo poslije Bude.
“Prije ovog vremena mudri bhikkhui su usmeno prenosili tekst tri Pitake i Atthakatu. U ovo vrijeme bhikkhui koji su opazili propadanje stvorenih bića okupili su se i, da bi Vjera dugo trajala, zapisali (gore spomenute tekste) u pisane knjige.”
“Bhikkhui Velikog vijeća utvrdili su učenje suprotno (istinskoj Vjeri). Mijenjajući izvornu redakciju, načinili su drugu redakciju. Premještali su sutte koje su pripadale jednom mjestu (zbirke) na drugo mjesto; uništili su (istinsko) značenje i Vjeru, u Vinaji i u pet Zbirki (sutta).”
Geiger, prevodilac hronike, navodi oko 483. p. n. e. kao vjerovatnu godinu Budine smrti i naglašava da je datum samo približan. Početak druge polovine vladavine kralja Vattagamanija smješta na kraj 29. ili početak 28. p. n. e., a njegov povratak na prijesto oko deset godina ranije prema vlastitim brojkama hronike.
Šta Kur'an kaže i šta zapis pokazuje
Kur'an kaže da je Bog objavio Opomenu i da će je čuvati i da joj se neistina ne može približiti. Zejd ibn Sabit zapisivao je objavu za Poslanika (ﷺ). Džibril je s njim prelazio cijeli Kur'an svake godine, a dvaput u godini kad je umro. Poslije njegove smrti Ebu Bekr, prvi vođa poslije njega, dao je Zejdu da zapisane dijelove i naučeni tekst sakupi u jedan svezak.
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
“laž joj ne može prići ni sprijeda ni ozada; to je Objava od Mudroga i Hvaljenoga.”
Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.
Ebu Hurejre prenosi da je Džibril s Poslanikom (ﷺ) prelazio Kur'an jednom svake godine, a dva puta u godini kad je umro.
Uobičajeni odgovori
Sahih el-Buhari 4986 — Kitab Fedail el-Kur'an (Vrijednosti Kur'ana), hadis 4986
Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.
Navedeno za
I Ebu Bekr je dao da se Kur'an sakupi nakon što su učači poginuli. Muslimani su svoj spis zapisali da se ne bi izgubio, baš kao i monasi.
Odgovor
Kur'an je već bio zapisan u dijelovima kako je dolazio, za Poslanikova (ﷺ) života, od pisara kao što je Zejd. Ebu Bekr je dao da se ti zapisani dijelovi sakupe u jedan svezak, provjeren prema ljudima koji su ga znali napamet, ubrzo poslije Poslanikove (ﷺ) smrti. Monasi, po vlastitim hronikama, stoljećima nisu imali ništa zapisano.
Zaključak — Kur'an je sakupljen iz onoga što je zapisano za Poslanikova (ﷺ) života. Palijski kanon prvi put je zapisan stoljećima poslije Bude.
Kur'an 33:63 — sura El-Ahzab, ajet 63
“Ljudi te pitaju o Smaku svijeta, reci: “To jedino Allah zna!” A ti ne znaš, možda je Smak svijeta blizu!”
Navedeno za
I Kur'an kaže da je Čas blizu, a nije došao.
Odgovor
Kur'an kaže da je znanje o tome kada dolazi Čas samo kod Boga i da bi mogao biti blizu. Ne daje datum. Buda je dao broj: pravo učenje ostat će pet stotina godina.
Zaključak — Kur'an nije odredio datum Časa. Buda je odredio rok i on je prošao.
Gledišta
Theravada budisti
Monasi su bili obučeni recitatori koji su tekstove zajedno pjevali. Dakle, pamćenje je tekstove vjerno čuvalo dok nisu zapisani. Buda je dao i test za svako učenje za koje se kaže da je njegovo.
Monasi su tekstove s velikom pažnjom prenosili pamćenjem, a zapisali su ih samo da se ne bi izgubili. Ništa nije promijenjeno.
Pobijanje
Ista hronika kaže da je suparnički sabor monaha promijenio izvorni poredak, premjestio učenja i izmislio druga učenja i drugu Vinayu, pravilnik monaha. Dakle, pamćenje nije čuvalo jedan tekst. Čuvalo ih je više, a theravada kaže da je samo njen izvoran.
Buda je dao test: učenje za koje se kaže da je njegovo mora se slagati s govorima i pojavljivati se u pravilima. Palijski kanon ga prolazi.
Pobijanje
Taj test provjerava novu izreku prema tekstovima koje zajednica već ima. Ne može pokazati da su ti tekstovi sačuvani nepromijenjeni. A hronike govore o suparničkim školama, svakoj s vlastitim tekstovima.
‘Na svom dijalektu’ znači na Budinom vlastitom jeziku, pa je učenje ostalo na jednom jeziku.
Pobijanje
Šta god ta odluka značila, žalba iza nje pokazuje šta se već događalo. Monasi različitog porijekla ponavljali su riječ Buda na svojim dijalektima, a drugi su govorili da je kvare.
Sabor je zadržao svako pravilo, pa ništa što je Buda postavio nije izgubljeno.
Pobijanje
Dopuštenje nikada nije iskorišteno, jer niko nije znao šta obuhvata: stariji su dali šest različitih odgovora. Osnivač čije oproštajno dopuštenje njegovi najbliži sljedbenici nisu mogli razumjeti nije ostavio utvrđen zakon. Kur'an kaže da je Bog usavršio vjeru, a Omer je rekao da je taj ajet došao na Arefatu, dok je Poslanik (ﷺ) bio živ. Dakle, vjera je bila potpuna prije njegove smrti.
Buda je postavio osam pravila poštovanja kao branu, zaštitu. Kroz njih bi pravo učenje ipak trajalo punih hiljadu godina.
Pobijanje
Čak je i hiljadu godina, računato od oko 483. pr. n. e., završilo u šestom stoljeću n. e. Danas smo daleko iza roka koji je Buda dao, po oba računa.
Pet stotina godina samo je prva faza dugog opadanja. Samo učenje još je tu.
Pobijanje
Riječi kažu da će pravo učenje ostati samo pet stotina godina. Ako je još tu, te riječi nisu se obistinile. Ako nije, budisti ga danas nemaju.
Šta pokazuje zapis
Po vlastitim hronikama theravade, spisi su stoljećima nošeni pamćenjem. Zapisani su na Šri Lanki u prvom stoljeću pr. n. e., nakon što su se suparničke verzije već recitirale.
Dipavamsa i Mahavamsa kažu da su monasi Tipitaku prenosili usmeno. Zapisali su je za vladavine kralja Vattagamanija.
Geiger Budinu smrt stavlja oko 483. pr. n. e., što je približan datum, a Vattagamanijevu vladavinu u prvo stoljeće pr. n. e.
Dipavamsa kaže da je suparnički sabor izmijenio izvornu redakciju i sastavio druge govore i drugu Vinayu.
Vinaya kaže da se stariji na prvom saboru nisu mogli složiti koja su pravila manja i sitna. Zato su ih sva zadržali.
Buda kaže da će pravo učenje ostati samo pet stotina godina, umjesto hiljadu.
Islamsko gledište
Kur'an je zapisivan kako je objavljivan, svake godine pregledan s Poslanikom (ﷺ) i sakupljen u jedan svezak od strane njegovog prvog nasljednika. Bog je obećao da će ga čuvati.
Kur'an kaže da je Bog objavio Opomenu i da će je čuvati i da joj se nikakva neistina ne može približiti.
Zejd ibn Sabit zapisivao je objavu za Poslanika (ﷺ). Kasnije je sakupio Kur'an u jedan svezak za Ebu Bekra.
Džibril je Kur'an prelazio s Poslanikom (ﷺ) jednom svake godine, a dvaput u godini kad je umro.
Kur'an kaže da je Bog usavršio vjeru i upotpunio Svoju blagodat. Omer je rekao da je taj ajet došao na Arefatu, za Poslanikova (ﷺ) života.