Kratak odgovor
Ne. Dilema kaže da Kur'an potvrđuje Bibliju, pa je ili Biblija pouzdana, a islam lažan, ili je Kur'an pogriješio. Počiva na dva pogrešna čitanja. Kur'an potvrđuje Tevrat koji je Allah (﷾) dao Musau i Indžil (radosnu vijest koju je Isa propovijedao). Nikada ne kaže da su to Biblija kako je kasnije sastavljena, čija su evanđelja drugi napisali desetljećima poslije Isaa. Isti Kur'an kaže da su neki svojim rukama pisali Knjigu i mijenjali riječi s njihovih mjesta. Kaže da je Tevrat ostavljen na čuvanje njegovim rabinima, dok Kur'an čuva sam Allah (﷾). Dakle, ‘potvrđivanje’ znači slaganje s istinom koja je ostala, a ne odobravanje svakog retka. Kur'an sebe naziva čuvarom nad ranijim knjigama. Jevreje i kršćane poziva da slijede Poslanika Muhammeda (ﷺ).
Potpuno objašnjenje
Šta Kur'an potvrđuje: objave date vjerovjesnicima
Kur'an govori o Tevratu koji je Allah (﷾) objavio Musau i o Indžilu koji je dao Isau. Oba naziva uputom i svjetlom. To su objave poslane vjerovjesnicima, a ne knjige napisane o njima kasnije. Sam Marko kaže da je Isus došao propovijedajući evanđelje. To je bila poruka koju je već imao, prije nego što je napisano ijedno novozavjetno evanđelje.
“Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputa i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici koji su bili Allahu poslušni, i pobožni ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su baš nevjernici.”
“Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat, prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bila uputa i svjetlo, te da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bila uputa i pouka bogobojaznima,”
“On tebi objavljuje Knjigu s Istinom, koja potvrđuje prethodne, a i Tevrat i Indžil je objavio”
“A pošto je Ivan bačen u tamnicu, dođe Isus u Galileju propovijedajući evanđelje kraljevstva Božijeg i govoreći: Ispunilo se vrijeme i približilo se kraljevstvo Božije; pokajte se i vjerujte u evanđelje.”
Novozavjetna evanđelja došla su kasnije
Historičari Marka datiraju oko 65-70. godine, a Ivana oko 90-95. To je desetljećima poslije Isusa. Četiri evanđelja napisana su na grčkom, dok je Isus govorio aramejski. Nijedno od četiri ne imenuje svog autora u tekstu. Imena su pridodana kasnije. Dakle, Indžil koji Kur'an imenuje nije isto što i četiri evanđelja u Bibliji.
Standardni udžbenik. Pavlova najranija pisma datira oko 50. n. e., Marka oko 65-70, Mateja i Luku oko 80-85, a Ivana oko 90-95, i napominje da je Isus govorio aramejski, dok su evanđelja na grčkom napisali autori koji se ne imenuju. Kaže i da Pavle nije poznavao Isusa za njegova života i da je do vjere došao tek poslije razapinjanja.
Uvodi evangeličke NIV Study Bible drže se tradicionalnih autora, ali priznaju da ih same knjige ne imenuju. O Marku: unutar knjige nema direktnog dokaza o tome ko ju je napisao; ime počiva na svjedočenju rane crkve. O Luki: ime pisca ne pojavljuje se u knjizi (dodaje da drugi dokazi ukazuju na Luku). O Ivanu: apostol nije nigdje imenovan u Evanđelju, a bilješke dokazuju njegovo autorstvo iz te šutnje.
Kur'an kaže da se s ranijim tekstovima manipulisalo
Kur'an kaže da su neki svojim rukama pisali Knjigu i nazivali je Allahovom (﷾). Kaže da su neki iskrivljavali Knjigu jezicima i mijenjali riječi s njihovih pravih mjesta. Kaže da su kršćani zaboravili dobar dio svoje poruke. I kaže da je Poslanik (ﷺ) otkrio mnogo toga što su skrivali. Za Knjigu koja to kaže ne može se reći da potvrđuje da su ti tekstovi sačuvani netaknuti.
“A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: “Ovo je od Allaha”, da bi to za malu vrijednost prodali. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju!”
“Jedna skupina njihova uvija jezike svoje Knjigu čitajući, da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige. I govore: “To je od Allaha!”, a to nije od Allaha. I govore na Allaha laži, a to znaju.”
“Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš, osim u slučaju malo njih, neprestano njihovo vjerolomstvo otkrivati, ali ti pređi preko toga i oprosti im! Allah, uistinu, voli one koji čine dobro.”
“Od onih koji govore: “Mi smo kršćani”, Mi smo zavjet prihvatili, ali su i oni dio onoga čime su bili opominjani izostavili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Kijametskog dana ubacili; a Allah će ih sigurno obavijestiti o onome što su radili.”
“O vi kojima je data Knjiga, došao vam je Poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, a preko mnogo čega će i preći. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna.”
Povjeren ljudima ili čuvan od Allaha (﷾)
O Tevratu Kur'an kaže da je njegova zaštita povjerena rabinima (jevrejskim učiteljima) i učenim ljudima. O Kur'anu Allah (﷾) kaže da će ga sam čuvati. Dakle, ranije knjige ostavljene su u ljudskim rukama, a Kur'an bilježi šta su te ruke učinile. Samo posljednja Knjiga nosi Allahovo (﷾) vlastito obećanje zaštite.
“Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputa i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici koji su bili Allahu poslušni, i pobožni ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su baš nevjernici.”
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
Kur'an je sudija nad ranijim knjigama
Kur'an kaže da je poslan potvrđujući Knjigu prije njega i čuvajući je. Arapska riječ je muhejmin (čuvar i nadzornik nad nečim). Ibn Kesir, učenjak iz 14. stoljeća koji je objašnjavao Kur'an, prenosi rana čitanja te riječi kao povjerenika, svjedoka i sudije nad ranijim knjigama. Ono u njima što se slaže s Kur'anom istinito je, a ono što se od njega razlikuje lažno je. Ajet dodaje da je Allah (﷾) svakoj zajednici dao vlastiti zakon i put. U istom odlomku Poslaniku (ﷺ) je dvaput rečeno da sudi po onome što mu je Allah (﷾) objavio. Rečeno mu je da ne slijedi želje drugih i da ne bude odvraćen ni od čega od toga.
“A tebi objavljujemo Knjigu, s istinom, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”
Muhejmin (‘čuvar’) objašnjava prema ranim autoritetima. U jednoj predaji od Ibn Abbasa, Kur'an je pouzdan nad svakom knjigom prije njega. U drugoj je svjedok nad njima, a u trećoj sudija nad njima. Prenosi Ibn Džurejdža: što se u ranijim knjigama slaže s Kur'anom, istina je, a što se od njega razlikuje, lažno je. Ibn Kesir kaže da riječ uključuje sva ta značenja. Dodaje da je Allah učinio Kur'an, posljednju od knjiga, povjerenikom, svjedokom i sudijom nad svima njima. Allah je preuzeo da ga sam čuva (15:9).
“I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje. A ako se okrenu, ti onda znaj da ih Allah želi zbog nekih grijeha njihovih kazniti. A mnogi ljudi su, zaista, buntovnici.”
Kur'an 5:43 i 5:47 u svom kontekstu
Ovi ajeti dolaze u odlomku o stvarnom događaju. Neki Jevreji donijeli su slučaj preljube Poslaniku (ﷺ). Nadali su se blažoj presudi od kamenovanja u svom vlastitom Tevratu. Kad je Tevrat donesen, čitač je rukom pokrio ajet o kamenovanju. Jedan ashab Poslanika (ﷺ), to jest neko ko ga je poznavao, kaže da su 5:41, 5:44, 5:45 i 5:47 objavljeni o tome. Dakle, ajeti kore ljude koji su napustili propis koji su još imali. Ne kažu da je svaka riječ u njihovim primjercima bila netaknuta. Ista sura (poglavlje) kaže da su mijenjali riječi s njihovih mjesta.
“O Poslaniče, neka te ne zabrinjavaju oni što brzo nevjerovanje ispoljavaju, oni koji ustima svojim govore: “Vjerujemo”, a srcem ne vjeruju, i jevreji, koji izmišljotine mnogo slušaju i koji tuđe riječi rado prihvataju, a tebi ne dolaze; koji riječi izvrću i govore: “Ako vam se ovako presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte pristati!” A onome kome Allah želi zabludu, ti mu, u odnosu na Allaha, ništa pomoći ne možeš. To su oni čija srca Allah ne želi očistiti; njih na ovome svijetu čeka poniženje, a na onome patnja golema.”
“A otkud da oni traže od tebe da im sudiš kad imaju Tevrat, u kome su Allahovi propisi? Oni ni poslije presude tvoje ne bi bili zadovoljni, i oni vjernici nisu.”
“i sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio – baš su prema Allahu buntovni.”
Abdullah ibn Omer prenosi da su Jevreji donijeli slučaj preljube Poslaniku (ﷺ). Pitao je šta Tevrat kaže o kamenovanju. Rekli su da krivce sramote i bičuju. Abdullah ibn Selam je rekao da lažu. Donesen je Tevrat, a čitač je rukom pokrio stih o kamenovanju. Kada mu je rečeno da je podigne, učinio je to, i stih je bio tu. Poslanik (ﷺ) je tada naredio da se oboje kamenuje.
El-Bera ibn Azib prenosi da je jedan jevrejski učenjak, upitan pod zakletvom, priznao da Tevrat propisuje kamenovanje za preljubu. Oni su štedjeli bogate, a kažnjavali siromašne, pa su se umjesto toga dogovorili o crnjenju lica i bičevanju. Poslanik (ﷺ) je rekao da je on prvi koji oživljava Allahovu naredbu nakon što su je oni pustili da umre. El-Bera kaže da je o tome objavljen Kur'an 5:41: rekli su, idite Muhammedu i prihvatite bičevanje, ali izbjegnite presudu kamenovanja. Zatim su objavljeni 5:44, 5:45 i 5:47, svi, kaže on, o nevjernicima.
“Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš, osim u slučaju malo njih, neprestano njihovo vjerolomstvo otkrivati, ali ti pređi preko toga i oprosti im! Allah, uistinu, voli one koji čine dobro.”
Zašto dilema pada
Dilemi trebaju dvije stvari. Treba joj da Tevrat i Indžil znače Bibliju koju danas imamo. I treba joj da ‘potvrđivanje’ znači odobravanje svake njene riječi. Vlastite riječi Kur'ana odbacuju oboje. Svi ovi ajeti dolaze od jednog Autora, pa se ajet koji zvuči općenito čita s ostalima.
“Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat, prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bila uputa i svjetlo, te da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bila uputa i pouka bogobojaznima,”
“Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš, osim u slučaju malo njih, neprestano njihovo vjerolomstvo otkrivati, ali ti pređi preko toga i oprosti im! Allah, uistinu, voli one koji čine dobro.”
“A tebi objavljujemo Knjigu, s istinom, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
| Dilema pretpostavlja | Kur'an kaže |
|---|---|
| Tevrat i Indžil su Biblija koju danas imamo | To su objave date Musau i Isusu. Četiri Evanđelja napisana su decenijama nakon Isusa. |
| ‘Potvrđivanje’ znači odobravanje svake riječi | Neki su pisali Knjigu svojim rukama i izvrtali riječi s njihovih mjesta. |
| Ranije knjige sačuvane su netaknute | Tevrat je ostavljen na čuvanje njegovim rabinima. Sam Allah (﷾) čuva Kur'an. |
Jevreji i kršćani pozvani su da slijede Poslanika (ﷺ)
Kur'an govori sljedbenicima Knjige (Jevrejima i kršćanima) da vjeruju u ono što je sada objavljeno. Kaže da je svaki poslanik poslan da mu se pokorava. Govori Poslaniku (ﷺ) da ih pita da li se i oni predaju. I sve ljude poziva da vjeruju u njega i da ga slijede. Zakleo se da će Jevrej ili kršćanin koji čuje za njega i umre ne vjerujući u njegovu poruku biti među stanovnicima Vatre. Poslao je Muaza, jednog od svojih ashaba, sljedbenicima Knjige u Jemen. Muaz ih je trebao prvo pozvati Allahovoj (﷾) jednoći.
“O vi kojima je Knjiga data, povjerujte u ovo što objavljujemo potvrđujući ono što već imate, prije nego što crte lica izbrišemo i vratimo ih nazad ili ih prokunemo kao što smo prokleli one koji nisu subotu poštivali, a zapovijest Allahova biva izvršena.”
“A mi nismo nijednog poslanika poslali, osim da bi mu se pokoravali uz Allahovo odobrenje. A da ti oni dođu kada sami sebi nepravdu učine i zamole Allaha da im oprosti, pa da i Poslanik zamoli da im se oprosti, oni bi vidjeli da Allah, doista, prima pokajanje i da je milostiv.”
“Ako se oni budu prepirali s tobom, reci: “Ja se samo Allahu predajem, kao i oni koji me slijede!” I reci onima kojima je data Knjiga i nepismenima: “Da li ste islam primili?” Pa ako prime islam, onda su oni na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da obznaniš. A Allah dobro vidi robove Svoje.”
“onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. A oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – oni će baš uspjeti.”
“Reci: “O ljudi, ja sam, zaista, svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!””
Ebu Hurejre prenosi da se Poslanik (ﷺ) zakleo da će svaki Jevrej ili kršćanin iz njegovog ummeta koji čuje za njega, a zatim umre ne vjerujući u poruku s kojom je poslan, biti među stanovnicima Vatre.
Ibn Abbas prenosi da mu je Poslanik (ﷺ), kada je poslao Muaza u Jemen, rekao da ide narodu Knjige. Prvo na šta ih treba pozvati jeste Allahova jednoća. Kada to spoznaju, treba ih poučiti pet dnevnih namaza, a zatim zekatu, koji se uzima od njihovih bogatih i daje njihovim siromašnim.
Stih po stih
Kur'an 5:47 — sura El-Maide, ajet 47
“i sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio – baš su prema Allahu buntovni.”
Navedeno za
Ako je ljudima Indžila rečeno da sude po njemu, njihovi primjerci morali su biti pouzdani.
Odgovor
Ajet kaže da se sudi po onome što je Allah (﷾) u njemu objavio. El-Bera ibn Azib, ashab, kaže da su 5:41, 5:44, 5:45 i 5:47 objavljeni o Jevrejima koji su skrivali propis o kamenovanju u svom Tevratu. Sljedeći ajet Kur'an čini sudijom. Tamo je Poslaniku (ﷺ) rečeno da sudi po onome što mu je poslano.
Zaključak — Ajet kori ljude koji su napustili objavu koju su još imali; ne kaže da su njihovi primjerci bili netaknuti.
Kur'an 5:68 — sura El-Maide, ajet 68
“Reci: “O vi kojima je data Knjiga, vi niste ni na čemu ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš. A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat će, uistinu, kod mnogih od njih osionost i nevjerovanje, ali ti ne očajavaj zbog naroda koji ne vjeruje.””
Navedeno za
Kur'an govori sljedbenicima Knjige da se drže Tevrata i Indžila, pa su te knjige još bile valjane.
Odgovor
Ajet dodaje svu objavu koja im je došla od njihovog Gospodara. Et-Taberi kaže da je to Kur'an. Ibn Kesir objašnjava da Tevrat i Indžil, istinski slijeđeni, naređuju vjerovanje u Poslanika (ﷺ).
Zaključak — Držanje tih knjiga, u smislu Kur'ana, vodi Kur'anu.
Kur'an 4:47 — sura En-Nisa, ajet 47
“O vi kojima je Knjiga data, povjerujte u ovo što objavljujemo potvrđujući ono što već imate, prije nego što crte lica izbrišemo i vratimo ih nazad ili ih prokunemo kao što smo prokleli one koji nisu subotu poštivali, a zapovijest Allahova biva izvršena.”
Navedeno za
Kur'an je došao ‘potvrđujući ono što je s vama’, pa je njihov spis u 7. stoljeću bio netaknut.
Odgovor
Isti ajet ih poziva da vjeruju u Kur'an. On potvrđuje istinu koja je ostala kod njih. Poslanik (ﷺ) je otkrio mnogo toga što su skrivali. Kur'an čuva njihovu Knjigu. Ne prepisuje je.
Zaključak — Potvrditi istinu koja je ostala nije isto što i ovjeriti svaku riječ.
Kur'an 10:94 — sura Junus, ajet 94
“A ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji sumnjaju.”
Navedeno za
Poslaniku (ﷺ) je rečeno da pita sljedbenike Knjige, pa je njihova Knjiga bila autoritet.
Odgovor
Ajet je uslov upućen Poslaniku (ﷺ) i završava govoreći mu da mu je došla istina. Ibn Kesir kaže da taj uslov nikada nije značio da je sumnjao.
Zaključak — Svjedok se poziva da potvrdi tačku, a ne da presudi slučaj.
Kur'an 6:115 — sura El-En'am, ajet 115
“Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On je Svečujući i Sveznajući.”
Navedeno za
Niko ne može promijeniti Allahove riječi, pa Biblija nije mogla biti promijenjena.
Odgovor
Ibn Kesir to objašnjava kao značenje da niko ne može poništiti Allahovu (﷾) odluku. Kur'an 18:27, koji kaže isto, govori o Knjizi objavljenoj Poslaniku (ﷺ). Isti Kur'an kaže da su ljudi svojim rukama pisali Knjigu i obećava da će čuvati samo Kur'an.
Zaključak — Ajet govori o Allahovoj (﷾) odluci, a ne o obećanju da nijedan primjerak spisa neće biti izmijenjen.
Kur'an 2:85 — sura El-Bekare, ajet 85
“Nakon toga, vi ipak, jedni druge ubijate, a pojedine od vas i iz zavičaja njihovog istjerujete, pomažući se protiv njih, uz grijeh i nasilje, pa ako vam kao sužnji dođu, vi ih otkupljujete. A zabranjeno vam je da ih izgonite! Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi negirate?! Nikakve kazne za one od vas koji tako čine, sem poniženja na ovome svijetu, neće biti, a na Kijametskom danu bit će stavljeni na muke najteže! Allah, doista, nije nemaran prema onome što vi radite.”
Navedeno za
Muslimani koji prihvataju samo dijelove Biblije vjeruju u dio Knjige, što Kur'an osuđuje.
Odgovor
Ajet govori ljudima koji su po svom zakonu otkupljivali sužnje, a protiv njega ubijali i protjerivali svoje. Muslimani vjeruju u sve što je Allah (﷾) objavio svakom vjerovjesniku.
Zaključak — Ajet osuđuje pokoravanje dijelu Allahovog (﷾) zakona i kršenje ostatka; ne govori o muslimanima i Bibliji.
Gledišta
‘Islamska dilema’
Neki kršćanski apologeti tvrde da Kur'an potvrđuje nadahnuće, očuvanost i autoritet Tevrata i Indžila. Njih tretiraju kao Bibliju koju imamo. Ako su te knjige sačuvane, islam je lažan, jer Biblija protivrječi Kur'anu. Ako su iskrivljene, Kur'an je pogriješio što ih je potvrdio.
Kur'an 5:47 govori ljudima Indžila da sude po onome što je Allah u njemu objavio. Dakle, njihovi primjerci morali su biti netaknuti.
Pobijanje
Ajet upućuje na ono što je Allah (﷾) objavio, a ne na svaku riječ koju su ljudi dodali. Jedan ashab Poslanika (ﷺ) kaže da je objavljen s 5:41, 5:44 i 5:45 o ljudima koji su skrivali propis o kamenovanju. Sljedeći ajet Kur'an čini čuvarom nad njihovom Knjigom.
Kur'an 5:68 govori sljedbenicima Knjige da su ni na čemu ako se ne budu “pridržavali Tevrata i Indžila”. Dakle, kažu, te knjige su još bile valjane.
Pobijanje
Ajet imenuje i treću stvar: svu objavu koja im je došla od njihovog Gospodara. Et-Taberi, učenjak iz 10. stoljeća koji je objašnjavao Kur'an, kaže da je to Kur'an. Ibn Kesir objašnjava da Tevrat i Indžil, istinski slijeđeni, naređuju vjerovanje u Poslanika (ﷺ).
Kur'an 10:94 govori Poslaniku (ﷺ) da pita one koji čitaju Knjigu, pa je njihova Knjiga bila pouzdana.
Pobijanje
Ajet je upućen Poslaniku (ﷺ) kao uslov. I završava govoreći mu da mu je došla istina. Ibn Kesir kaže da to nikada nije značilo da je sumnjao. Čitaoci ranije Knjige pozvani su kao svjedoci onoga što ona još sadrži, kao što je spomen Poslanika (ﷺ).
Kur'an 6:115 i 18:27 kažu da niko ne može promijeniti Allahove riječi, pa Biblija nije mogla biti promijenjena.
Pobijanje
Ibn Kesir 6:115 objašnjava kao značenje da niko ne može poništiti Allahovu (﷾) odluku. Kur'an 18:27 govori o Knjizi objavljenoj Poslaniku (ﷺ). Isti Kur'an kaže da su ljudi svojim rukama pisali Knjigu i obećava da će čuvati samo Kur'an.
Kur'an Jevreje i kršćane optužuje samo za iskrivljavanje značenja njihovog spisa, nikada za mijenjanje teksta.
Pobijanje
Kaže i da su neki svojim rukama pisali Knjigu i govorili da je od Allaha (﷾). I kaže da su mnogo toga skrivali. Ibn Abbas, rođak Poslanika (ﷺ), rekao je da su Allahovu (﷾) Knjigu mijenjali i preinačavali.
Neki rukopisi prepisani su stoljećima prije Muhammeda (ﷺ), kao što je Codex Sinaiticus, grčka Biblija prepisana u 4. stoljeću. Odgovaraju današnjoj Bibliji. Dakle, Biblija njegovog vremena je današnja Biblija.
Pobijanje
U njegovo vrijeme crkve su još čuvale različite Nove zavjete. Sam Codex Sinaiticus dodaje dvije knjige kojih nema u današnjem Novom zavjetu. Kur'an potvrđuje objavu koju je Allah (﷾) dao Isau, a ne nijednu od ovih kasnijih zbirki.
Kur'an kaže da je došao ‘potvrđujući’ ono što su Jevreji i kršćani imali kod sebe. Dakle, njihov spis je u 7. stoljeću bio netaknut.
Pobijanje
Potvrditi znači složiti se s istinom koja je ostala, kao što su Allahova (﷾) jednoća i dolazak Poslanika (ﷺ). Isti Kur'an kaže da je Poslanik (ﷺ) otkrio mnogo toga što su skrivali. Sebe naziva čuvarom nad njihovom Knjigom, a ne njenim prijepisom.
Kur'an 2:85 pita: “Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete”. Dakle, kažu, muslimani ne smiju birati iz Biblije.
Pobijanje
Ajet kori ljude koji su po svom zakonu otkupljivali sužnje, a protiv njega ubijali i protjerivali vlastiti narod. Govori o pokoravanju dijelu zakona i kršenju ostatka. Muslimani vjeruju u svaku knjigu koju je Allah (﷾) objavio, kako Kur'an naređuje.
Reliance of the Traveller je šafijska knjiga prava. Kaže da poricanje bilo kojeg ajeta Kur'ana izvodi čovjeka iz islama. Dakle, kažu, musliman koji poriče da je Evanđelje sačuvano napustio je islam.
Pobijanje
Knjiga govori o poricanju ajeta Kur'ana. Nijedan ajet ne kaže da je današnja Biblija sačuvana. Kur'an kaže suprotno. Neki pišu Knjigu svojim rukama (2:79) i mijenjaju riječi s njihovih mjesta (5:13). Dakle, musliman koji kaže da je Biblija promijenjena slijedi Kur'an, a ne poriče ga. Tvrdnja da Biblija nikada nije promijenjena ide protiv ovih ajeta.
Islamsko gledište
Kur'an potvrđuje objave koje je Allah (﷾) dao Musau i Isau, a ne Bibliju kako je kasnije sastavljena. Kaže da su ti tekstovi izmijenjeni dok su bili ostavljeni u ljudskom čuvanju. Sam Allah (﷾) čuva samo Kur'an. Kur'an sebe čini sudijom nad ranijim knjigama i poziva njihove ljude da slijede Poslanika (ﷺ). Dakle, dilema nema drugu stranu: ništa što je Kur'an rekao nije bilo pogrešno.
Kur'an kaže da je Allah (﷾) dao Tevrat Musau i Indžil Isau, kao uputu i svjetlo.
Novozavjetna evanđelja napisana su na grčkom desetljećima poslije Isusa i nijedno ne imenuje svog autora u tekstu.
Kur'an kaže da su neki svojim rukama pisali Knjigu. Mijenjali su riječi s njihovih mjesta i mnogo toga skrivali.
Kur'an kaže da je zaštita Tevrata povjerena njegovim rabinima, dok Kur'an čuva sam Allah (﷾).
Kur'an je čuvar i sudija nad Knjigom prije njega.
Kur'an i Poslanik (ﷺ) pozivaju Jevreje i kršćane da vjeruju u njega i da ga slijede.
Jedan ashab kaže da su Kur'an 5:41, 5:44, 5:45 i 5:47 objavljeni o nekim Jevrejima. Pokušavali su izbjeći propis o kamenovanju u svom vlastitom Tevratu.