Kratak odgovor
Ne. Kur'an 5:68 imenuje tri stvari, a ne dvije: Tevrat, Indžil (radosnu vijest koju je Isus propovijedao) i objavu koja je došla od njihovog Gospodara. Na arapskom ajet prije njega iste riječi koristi za objavu datu Vjerovjesniku Muhammedu (ﷺ). Dakle, 5:68 ih poziva i Kur'anu, a ne od njega. Rani komentator et-Taberi kaže da je treća stvar Kur'an. Ibn Kesir objašnjava da Tevrat i Indžil, istinski slijeđeni, naređuju vjerovanje u Muhammeda (ﷺ). Kur'an kaže da je on spomenut u oba. Kur'an 10:94 upućen je samom Poslaniku (ﷺ) i počinje riječju ‘ako’. Ibn Kesir kaže da to ne znači da je on ikada sumnjao. Ajet one koji čitaju raniju Knjigu poziva kao svjedoke da je poruka istinita, a ne kao vodiče koje treba slijediti. Odgovor islama: nijedan ajet nikome ne govori da se pokorava Bibliji kakva danas stoji.
Potpuno objašnjenje
Kur'an 5:68 imenuje tri stvari
Ajet navodi Tevrat, Indžil i treću stvar: “onoga što vam objavljuje Gospodar vaš”. Jedan ajet ranije Poslaniku (ﷺ) se govori da kazuje ono “što ti se objavljuje od Gospodara tvoga”. Kasnije u samom 5:68 za tu objavu se kaže da kod mnogih od njih pojačava osionost i nevjerovanje. Na arapskom je tekst svaki put isti, ma unzila (ono što je objavljeno), a mijenja se samo osoba kojoj se obraća. Dakle, treća stvar, sva objava od njihovog Gospodara, uključuje Kur'an. Rani komentator et-Taberi (9. do 10. stoljeće) kaže da je to Kur'an.
“Reci: “O vi kojima je data Knjiga, vi niste ni na čemu ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš. A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat će, uistinu, kod mnogih od njih osionost i nevjerovanje, ali ti ne očajavaj zbog naroda koji ne vjeruje.””
“O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga – ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu – a Allah će te od ljudi štititi. Allah, zaista, neće uputiti na Pravi put narod koji ne vjeruje.”
‘Ono što vam je od vašeg Gospodara objavljeno’ objašnjava kao Furkan, Kur'an, koji im je Muhammed (ﷺ) donio, i kaže da sljedbenici Knjige moraju postupati po svemu tome, uključujući njegov poziv da vjeruju u njega.
Istinski slijeđene, ranije knjige vode do njega
Ibn Kesir, komentator iz 14. stoljeća, ajet objašnjava ovako. Sljedbenici Knjige (Jevreji i kršćani) nemaju temelja dok ne postupe po svemu što je Allah (﷾) objavio. Sami Tevrat i Indžil naređuju vjerovanje u Poslanika (ﷺ). Kur'an kaže isto: oni koji ga istinski slijede jesu oni koji ga nalaze spomenutog u Tevratu i Indžilu koji imaju. Dakle, pridržavati se tih knjiga, u kur'anskom smislu, znači prihvatiti Kur'an. Kao i 5:47, ajet traži od njih da postupaju po onome što je Allah (﷾) objavio, po objavi koja je sačuvana u tim knjigama, a ne po riječima koje su ljudi dodali. Odlomak oko 5:47 to pokazuje. Neki Jevreji donijeli su Poslaniku (ﷺ) slučaj preljube, nadajući se blažoj presudi od kamenovanja u svom vlastitom Tevratu. Jedan Poslanikov (ﷺ) ashab kaže da su 5:41, 5:44, 5:45 i 5:47 objavljeni o tome. Puno kazivanje nalazi se na stranici “Da li ‘islamska dilema’ dokazuje da je Kur'an u krivu?”.
Objašnjava da sljedbenici Knjige nemaju pravog temelja dok ne povjeruju i ne postupe po svim knjigama koje je Bog objavio vjerovjesnicima, i da same te knjige naređuju slijeđenje Muhammeda (ﷺ) i vjerovanje u njegovo poslanstvo.
“onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. A oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – oni će baš uspjeti.”
“i sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio – baš su prema Allahu buntovni.”
“A otkud da oni traže od tebe da im sudiš kad imaju Tevrat, u kome su Allahovi propisi? Oni ni poslije presude tvoje ne bi bili zadovoljni, i oni vjernici nisu.”
Abdullah ibn Omer prenosi da su Jevreji donijeli slučaj preljube Poslaniku (ﷺ). Pitao je šta Tevrat kaže o kamenovanju. Rekli su da krivce sramote i bičuju. Abdullah ibn Selam je rekao da lažu. Donesen je Tevrat, a čitač je rukom pokrio stih o kamenovanju. Kada mu je rečeno da je podigne, učinio je to, i stih je bio tu. Poslanik (ﷺ) je tada naredio da se oboje kamenuje.
El-Bera ibn Azib prenosi da je jedan jevrejski učenjak, upitan pod zakletvom, priznao da Tevrat propisuje kamenovanje za preljubu. Oni su štedjeli bogate, a kažnjavali siromašne, pa su se umjesto toga dogovorili o crnjenju lica i bičevanju. Poslanik (ﷺ) je rekao da je on prvi koji oživljava Allahovu naredbu nakon što su je oni pustili da umre. El-Bera kaže da je o tome objavljen Kur'an 5:41: rekli su, idite Muhammedu i prihvatite bičevanje, ali izbjegnite presudu kamenovanja. Zatim su objavljeni 5:44, 5:45 i 5:47, svi, kaže on, o nevjernicima.
| Imenovano u 5:68 | Šta ovdje znači |
|---|---|
| Tevrat | Ako se istinski slijedi, naređuje vjerovanje u Poslanika (ﷺ) (Ibn Kesir). |
| Indžil, evanđelje koje je Isus propovijedao | Ako se istinski slijedi, naređuje isto. |
| Sva objava od njihovog Gospodara | Isti arapski izraz koji 5:67 koristi za ono što je poslano Poslaniku (ﷺ). Et-Taberi: to je Kur'an. |
Kur'an 10:94 počinje riječju ‘ako’
Ajet je upućen Poslaniku (ﷺ), a ne muslimanima općenito. To je uslov: počinje riječju ‘ako’. Završava riječima da mu je istina došla od njegovog Gospodara, pa neka ne sumnja. Ibn Kesir, objašnjavajući iste riječi u 6:114, kaže da je to uslovna izjava. Ne znači da je sumnja ikada obuzela Poslanika (ﷺ).
“A ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji sumnjaju.”
“Zar da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko?! A oni kojima smo Mi dali knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje Gospodar tvoj s Istinom, zato ti ne sumnjaj nikako!”
‘Ispunjeno u istini i pravdi’ objašnjava preko Katade: istina u onome što je Bog rekao i pravda u onome što je odredio. ‘Niko ne može promijeniti Njegove riječi’ objašnjava ovako: niko ne može poništiti Božiji sud, bilo na ovom svijetu bilo na ahiretu. O ‘nikako ne budi među onima koji sumnjaju’ (6:114) uspoređuje 10:94 i objašnjava da je to uslovna izjava, koja ne znači da je sumnja ikada obuzela Poslanika (ﷺ).
Svjedoci, a ne vodiči
Ono što čitaoci ranije Knjige trebaju potvrditi jeste da im je poruka Kur'ana bila poznata. Kur'an to kaže i na drugom mjestu. On je spomenut u knjigama ranijih naroda, a učeni ljudi sinova Israilovih (Jevreja) znali su da je istinit. Sud koji pozove svjedoka ne predaje mu presudu.
“on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih, zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?”
“Zar da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko?! A oni kojima smo Mi dali knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje Gospodar tvoj s Istinom, zato ti ne sumnjaj nikako!”
Da li je upućen samom Poslaniku (ﷺ)?
Da li počinje s ‘ako’?
Da li to znači da je on ikada sumnjao?Ibn Kesir: uslovna izjava.
Da li su čitaoci ranije Knjige učinjeni vodičima koje treba slijediti?Oni su svjedoci da im je poruka bila poznata.
Isti Kur'an kaže da je tekst u njihovim rukama izmijenjen
Kur'an koji spominje Tevrat i Indžil kaže i da su neki svojim rukama pisali knjigu i nazivali je Allahovom (﷾). Kaže da su neki riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali. Kaže da su neki izostavili dobar dio onoga što im je poslano. Ista sura kao 5:68 to kaže dvaput: neki riječi izvrću i uklanjaju s njihovih mjesta (5:13, 5:41). Ibn Abbas, Poslanikov (ﷺ) amidžić, rekao je da su sljedbenici Knjige izmijenili svoj spis. Rekao je da su ga pisali svojim rukama i govorili da je od Allaha (﷾). Kada Kur'an govori sljedbenicima Knjige o njihovom spisu, govori im da donesu Tevrat i da ga čitaju. To je jezik traženja dokaza, a ne pokoravanja njemu. Dakle, Kur'an potvrđuje objavu koju je Allah (﷾) poslao, a ne svaku riječ teksta u njihovim rukama. Kaže da bdi nad tim ranijim spisom.
“A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: “Ovo je od Allaha”, da bi to za malu vrijednost prodali. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju!”
“Onima koji su judejstvo prihvatili, koji izvrću smisao riječi govoreći: “Čujemo, ali se ne pokoravamo!” i “Slušaj, dabogda ne čuo!” i “Čuvaj nas!”, prevrćući jezicima svojim i huleći vjeru, bolje bi bilo i ispravnije da kažu: “Slušamo i pokoravamo se!” i “Slušaj!” i “Pogledaj na nas!” Ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo i malo ko od njih vjeruje.”
“Od onih koji govore: “Mi smo kršćani”, Mi smo zavjet prihvatili, ali su i oni dio onoga čime su bili opominjani izostavili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Kijametskog dana ubacili; a Allah će ih sigurno obavijestiti o onome što su radili.”
“Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš, osim u slučaju malo njih, neprestano njihovo vjerolomstvo otkrivati, ali ti pređi preko toga i oprosti im! Allah, uistinu, voli one koji čine dobro.”
“O Poslaniče, neka te ne zabrinjavaju oni što brzo nevjerovanje ispoljavaju, oni koji ustima svojim govore: “Vjerujemo”, a srcem ne vjeruju, i jevreji, koji izmišljotine mnogo slušaju i koji tuđe riječi rado prihvataju, a tebi ne dolaze; koji riječi izvrću i govore: “Ako vam se ovako presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte pristati!” A onome kome Allah želi zabludu, ti mu, u odnosu na Allaha, ništa pomoći ne možeš. To su oni čija srca Allah ne želi očistiti; njih na ovome svijetu čeka poniženje, a na onome patnja golema.”
“Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Israilovim, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio. Reci: “Donesite Tevrat i čitajte ga, ako istinu govorite!””
“A tebi objavljujemo Knjigu, s istinom, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”
Ibn Abbas je rekao muslimanima: zašto pitate sljedbenike Knjige o bilo čemu, kada je vaša Knjiga, objavljena Allahovom Poslaniku (ﷺ), najnovija i čitate je čistu i neizmijenjenu? Allah vam je rekao da su oni izmijenili Allahovu Knjigu i preinačili je, Knjigu pisali svojim rukama i govorili da je od Allaha, da bi je prodali za malu korist. Zar vas znanje koje vam je došlo ne odvraća od toga da ih pitate? Dodao je da, tako mu Allaha, nikada nisu vidjeli da neko od njih pita muslimane o onome što je njima objavljeno. Isto predanje nalazi se kod el-Buharija 2685.
Stih po stih
Kur'an 5:68 — sura El-Maide, ajet 68
“Reci: “O vi kojima je data Knjiga, vi niste ni na čemu ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš. A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat će, uistinu, kod mnogih od njih osionost i nevjerovanje, ali ti ne očajavaj zbog naroda koji ne vjeruje.””
Navedeno za
Kur'an govori Jevrejima i kršćanima da se pridržavaju Tevrata i Indžila, pa je Biblija koju imaju još valjana.
Odgovor
Ajet dodaje treću stvar, objavu od njihovog Gospodara. Kur'an isti arapski izraz, ma unzila (ono što je objavljeno), koristi za Poslanikovu (ﷺ) objavu u 5:67 i u 5:68. Ibn Kesir objašnjava da ranije knjige, istinski slijeđene, naređuju vjerovanje u Poslanika (ﷺ). Kur'an 7:157 kaže da ga oni nalaze spomenutog u Tevratu i Indžilu.
Zaključak — Ajet svoje slušaoce poziva i Kur'anu, pa im ne može govoriti da umjesto njega drže Bibliju.
Kur'an 10:94 — sura Junus, ajet 94
“A ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji sumnjaju.”
Navedeno za
Kur'an govori Muhammedu (ﷺ) da pita Jevreje i kršćane kada sumnja, pa je njihova Knjiga bila pouzdana.
Odgovor
Ajet je uslov upućen Poslaniku (ﷺ). Završava riječima da mu je istina došla od njegovog Gospodara, pa neka ne sumnja. Ibn Kesir kaže da uslov ne znači da je ikada sumnjao. Sljedbenici Knjige pozivaju se kao svjedoci, kao u 26:197, gdje su učeni ljudi Izraela znali da je poruka istinita.
Zaključak — Ajet traži svjedočenje da je poruka prorečena, a ne pokornost Bibliji kakva stoji.
Gledišta
Kršćansko čitanje
Kur'an govori Jevrejima i kršćanima da se pridržavaju Tevrata i Indžila. Vjerovjesniku Muhammedu (ﷺ) govori da ih pita kada sumnja. Po ovom čitanju Kur'an potvrđuje Bibliju kakva je bila u 7. stoljeću. Kršćani kažu da je to Biblija koju imaju danas.
Kršćani 5:68 čitaju kao zapovijed Jevrejima i kršćanima da se drže Biblije koju imaju.
Pobijanje
Ajet imenuje treću stvar, objavu od njihovog Gospodara, riječima koje 5:67 koristi za Poslanikovu (ﷺ) objavu. Istinski slijeđeni, Tevrat i Indžil vode do Kur'ana. Ista sura kaže da su neki riječi uklanjali s njihovih mjesta (5:13, 5:41), pa ne može značiti svaku riječ koju imaju.
Kršćani 10:94 čitaju kao dokaz da Kur'an Bibliju smatra dovoljno pouzdanom da riješi Muhammedove (ﷺ) sumnje.
Pobijanje
Ajet je uslov, a završava riječima Poslaniku (ﷺ) da mu je istina već došla. Ibn Kesir kaže da to ne znači da je ikada sumnjao. Oni koji čitaju raniju Knjigu pozivaju se kao svjedoci da je poruka prorečena. Ne pozivaju se da jamče za svaku riječ koju imaju.
Islamsko gledište
Kur'an 5:68 sljedbenike Knjige poziva Tevratu, Indžilu i Kur'anu zajedno. Ranije knjige, istinski slijeđene, pokazuju na Poslanika (ﷺ). Kur'an 10:94 je uslov upućen Poslaniku (ﷺ) koji sljedbenike Knjige poziva kao svjedoke. Nijedan ajet nikome ne govori da slijedi Bibliju kakva sada stoji.
Kur'an 5:68 imenuje tri stvari: Tevrat, Indžil i objavu koja je došla od Gospodara.
Kur'an u 5:67 i 5:68 koristi iste arapske riječi: ono što je objavljeno od vašeg Gospodara. U oba ajeta to znači Poslanikovu (ﷺ) objavu.
Et-Taberi treću stvar u 5:68 objašnjava kao Kur'an koji je donio Poslanik (ﷺ).
Ibn Kesir objašnjava da Tevrat i Indžil naređuju slijeđenje Muhammeda (ﷺ) i vjerovanje u njegovo poslanstvo.
Kur'an kaže da se Poslanik (ﷺ) nalazi spomenut u Tevratu i Indžilu.
Kur'an 10:94 je uslov upućen Poslaniku (ﷺ). Završava riječima da mu je istina došla od njegovog Gospodara, pa neka ne sumnja.
Ibn Kesir ovaj uslovni izraz objašnjava kao nešto što nikada ne znači da je Poslanik (ﷺ) zaista sumnjao.
Kur'an učene ljude sinova Israilovih poziva kao svjedoke da je njegova poruka bila poznata u ranijem spisu.
Isti Kur'an kaže da su neki sljedbenici Knjige svojim rukama pisali spis, uklanjali riječi i izostavili dio poruke. Traži od njih da donesu Tevrat kao dokaz.
Ista sura, El-Maide, kaže da neki riječi uklanjaju s njihovih mjesta (5:13, 5:41).
Kur'an 5:43 kaže da je Tevrat koji su imali još sadržavao Allahov (﷾) propis o slučaju koji su donijeli. Kur'an potvrđuje ono što je sačuvano od objave, a ne svaku riječ.
Jedan ashab objašnjava zašto su objavljeni Kur'an 5:41, 5:44, 5:45 i 5:47. Bilo je to o Jevrejima koji su nastojali izbjeći presudu kamenovanja u svom vlastitom Tevratu.