Da li može doći vjerovjesnik poslije Muhammeda (ﷺ) bez novog zakona?

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da su Israelćane vodili vjerovjesnici i da je, kad god bi jedan umro, drugi došao na njegovo mjesto. Ali poslije mene neće biti vjerovjesnika, rekao je; bit će halifa, i to mnogo njih.

Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da su poslanstvo i vjerovjesništvo došli do kraja, pa poslije njega neće biti ni poslanika ni vjerovjesnika. Ljudi su se uznemirili, pa je rekao: ali bit će mubešširat. Objasnio je da su to snovi muslimana, jedan dio od dijelova poslanstva.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da Čas neće nastupiti dok se dvije skupine s istim zahtjevom ne sukobe uz velike gubitke i dok se ne pojavi oko trideset lažljivaca, od kojih će svaki tvrditi da je Allahov poslanik.

Ebu Hurejre prenosi Poslanikov (ﷺ) popis onoga što se mora dogoditi prije Časa: dvije velike skupine s istim zahtjevom borit će se uz teške gubitke; pojavit će se oko trideset lažljivaca, od kojih će svaki tvrditi da je Allahov poslanik; vjersko znanje će biti uzeto; potresi će se umnožiti; vrijeme će brzo prolaziti; pojavit će se smutnje; ubijanje će se povećati; imetka će biti toliko da će se bogati brinuti da niko neće primiti njihov zekat; ljudi će se natjecati u dizanju visokih zgrada; čovjek koji prolazi pored groba poželjet će da je u njemu; i Sunce će izaći sa zapada.

Sevban prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da će u njegovoj zajednici biti trideset lažnih tvrditelja, od kojih će svaki tvrditi da je vjerovjesnik, a on je Pečat vjerovjesnika (khatam al-nabiyyin): poslije njega nema vjerovjesnika.

Sevban prenosi kako Poslanik (ﷺ) opisuje šta čeka njegovu zajednicu. Rekao je da će među njegovim narodom biti trideset lažnih tvrditelja, od kojih će svaki govoriti da je vjerovjesnik, a on je Pečat vjerovjesnika i poslije njega nema vjerovjesnika. Dodao je da će skupina njegovog naroda ostati na istini dok ne dođe Allahova odredba.

“i darovali smo mu milošću Našom kao vjerovjesnika brata njegova Haruna.”

“i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje, Haruna, brata mog, osnaži me njime, i učini drugom u zadatku mome, da bismo Te mnogo slavili, i da bismo Te mnogo spominjali. Ti, uistinu, vidiš nas.“ Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!”, reče On.”

“Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za one koji se budu grijeha klonili,”

Sa'd ibn Ebi Vekkas prenosi da je Poslanik (ﷺ) krenuo na Tebuk i ostavio Aliju kao upravitelja u Medini. Alija je pitao ostavlja li ga s djecom i ženama. Poslanik ga je pitao zar ne bi bio zadovoljan da mu bude kao Harun Musau, s ovim izuzetkom: poslije mene nema vjerovjesnika.

Sa'd ibn Ebi Vekkas prenosi iste riječi u nekoliko verzija. Poslanik (ﷺ) je rekao Aliji da mu je kao Harun Musau, s izuzetkom da poslije njega nema vjerovjesnika. Jedna verzija kao povod navodi pohod na Tebuk, a jedna kaže da poslije njega nema poslanstva.

Ismail ibn Ebi Halid pitao je ashaba Abdullaha ibn Ebi Evfu je li vidio Ibrahima, Poslanikovog (ﷺ) sina. Rekao je da je dijete umrlo malo i da bi njegov sin živio da je bilo određeno da poslije Muhammeda (ﷺ) dođe vjerovjesnik; ali poslije njega nema vjerovjesnika.

Ibn Kesir objašnjava da ajet zabranjuje nazivati Zejda ‘sinom Muhammedovim’, budući da Poslanik (ﷺ) nije bio otac nijednom od muškaraca. O ‘Pečatu vjerovjesnika’ kaže da je ajet izričit da poslije njega nema vjerovjesnika. Ako poslije njega nema vjerovjesnika, nema ni poslanika, jer je svaki poslanik vjerovjesnik, a ne obrnuto. Dodaje da su predanja o tome mutevatir, od skupine ashaba, i navodi hadis o cigli koja nedostaje i hadis od Enesa.

El-Kurtubi bilježi da je samo Asim čitao khatam, što znači da su vjerovjesnici njime zapečaćeni, tako da je on kao pečat i žig na njima. Većina je čitala khatim, što znači da ih je on zapečatio i došao posljednji od njih. Navodi Ibn Atijju: učenjaci zajednice, raniji i kasniji, ove riječi uzimaju u punoj općenitosti, kao tekst da poslije njega nema vjerovjesnika. Navodi i Muslimova predanja hadisa o cigli, uključujući ‘došao sam i zapečatio vjerovjesnike’.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da je on od svih ljudi najbliži sinu Merjeminom. Vjerovjesnici su braća od jednog oca, rekao je, i između njega i Isaa nije bilo vjerovjesnika.

U 155a Ebu Hurejre prenosi da se Poslanik (ﷺ) zakleo da će sin Merjemin uskoro sići kao pravedan sudija, slomiti krst, ubiti svinje i ukinuti džizju. U 155f Poslanik pita kako će biti kad sin Merjemin siđe i bude predvodio muslimane kao jedan od njih; prenosilac Ibn Ebi Zi'b objašnjava da će ih predvoditi Knjigom njihovog Gospodara i sunnetom njihovog Poslanika.

Mirza Gulam Ahmed piše da je u Barahin-e-Ahmadiyya napisao da će Isus, sin Merjemin, sići s neba, jer je skupina muslimana to vjerovala, a vjerovao je i on. Kasnije su ga, piše, objave navele da kaže da je on sam Mesih koji treba doći. Na str. 184 piše da mu je naslov Vjerovjesnik dodijeljen uz uslov da je u jednom pogledu vjerovjesnik, a u drugom ummeti (sljedbenik Poslanika (ﷺ)).

Mirza Gulam Ahmed piše da je Muhammed (ﷺ) postao Khatamul-Anbiya' (Pečat vjerovjesnika) u smislu da posjeduje pečat bez čije potvrde nikakva milost ne stiže ni do koga. Piše da je samostalno poslanstvo završilo s Poslanikom, ali da će poslanstvo putem zilla (odraza), primljeno isključivo kroz pokornost njemu, trajati do Sudnjeg dana. Piše i da se za njegov ummet vrata razgovora i općenja s Božanskim nikada neće zatvoriti do Sudnjeg dana.

“Uputi nas na Pravi put, na put onih kojima si blagodati Svoje darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali!”

“Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku bit će u društvu onih koje je Allah blagodario: vjerovjesnika, onih koji srcem iskreno i u potpunosti vjeruju i šehida i čestitih ljudi, a divno li je to društvo!”

“Allah odabire poslanike među melekima i ljudima. – Allah sve čuje i sve vidi.”

“A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.”

Aiša prenosi da je Poslanik (ﷺ) govorio da se nijedan vjerovjesnik ne razboli a da mu se ne ponudi izbor između ovog i onog svijeta. U njegovoj posljednjoj bolesti, promuklog glasa, čula ga je kako uči ajet o društvu onih kojima je Allah dao blagodat: vjerovjesnika, iskrenih, šehida i dobrih (4:69). Iz toga je shvatila da mu je dat izbor.

“O sinovi Ademovi, kad vam između vas budu dolazili poslanici koji vam kazuju ajete Moje – onda za one koji budu bogobojazni i dobra djela činili nema straha niti će za bilo čim tugovati.”

“Mi rekosmo: “Silazite iz njega svi! Od Mene će vam Uputa dolaziti, a oni koji Uputu Moju budu slijedili, ničega se neće bojati, niti će za bilo čim tugovati.””

““Izlazite iz njega svi”, reče On, jedni drugima ćete neprijatelji biti! Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.”

Ibn Kesir kaže da je Allah upozorio Adema, njegovu ženu i Iblisa, a preko njih i njihove potomke, da će objaviti knjige i poslati vjerovjesnike i poslanike. Navodi Ebu el-Alijju: uputa su vjerovjesnici, poslanici i jasno objašnjenje. Dodaje da Ta-Ha 20:123 kaže isto.

“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”

“I kada je Allah od vjerovjesnika čvrsto obećanje uzeo: “Kad god da vam podarim Knjigu i mudrost, zatim vam dođe poslanik koji potvrđuje da je istina ono što vi imate, da li biste sigurno u njega vjerovali i njega pomogli?!” Da li potvrđujete i prihvaćate obavezu prema Meni?“, reče. ”Potvrđujemo!“, odgovoriše. ”Budite onda svjedoci!“, reče On, ”a i Ja s vama svjedočim!”

Ibn Kesir objašnjava da je Allah uzeo zavjet od svakog vjerovjesnika kojeg je poslao, od Adema do Isaa: koju god knjigu i mudrost neko od njih dobio, ako poslije njega dođe poslanik, mora vjerovati u njega i pomoći mu. Ništa što je vjerovjesnik već znao nije ga smjelo spriječiti da slijedi onoga koji je poslan poslije njega. Prenosi od Ibn Abbasa, Mudžahida, er-Rebia, Katade i es-Suddija da ‘moj teret’ znači ‘moj zavjet’.

Et-Taberi bilježi Ibn Abbasa o zavjetu: Allah je spomenuo ono što je uzeo od sljedbenika Knjige i od njihovih vjerovjesnika, da će vjerovati u Muhammeda (ﷺ) kada im dođe. Bilježi i mišljenje da je zavjet uzet od vjerovjesnika da potvrđuju jedni druge. Njegov vlastiti sud jeste da obuhvata oboje: Allah je uzeo zavjet od Svojih vjerovjesnika, a svaki vjerovjesnik uzeo je isti zavjet od svog naroda.

Ibn Kesir kaže da je Allah od pet velikih poslanika, i od drugih vjerovjesnika, uzeo zavjet da uspostave Allahovu vjeru, prenesu Njegovu poruku i da pomažu jedni drugima i slažu se, kao u 3:81. Napominje da ajet Muhammeda (ﷺ) imenuje prvog, ‘Pečata’, zbog njegove časti, a zatim ostale redoslijedom njihovog vremena.