Kratak odgovor
Da. Islam uči da i Džennet i Džehennem traju vječno. Džehennem je vječan za one koji umru odbijajući vjerovanje nakon što je poruka stigla do njih. Niko se ne kažnjava prije nego što ga opomene poslanik. Svako djelo se važe, do težine truna, a Džehennem ima stepene prema djelima. Nijedan sud ne mjeri kaznu time koliko je dugo trajao zločin. Ubistvo traje trenutak, a kazna za njega godinama. Ono što traje na ahiretu jeste stanje u kojem čovjek umre. Islam umiranje bez vjerovanja, nakon što je poruka došla, računa kao najteže zlo prema Onome Koji je dao sve. Ni ubica musliman nije pošteđen. Njegova dobra djela predaju se onima kojima je učinio nepravdu. Allahova (﷾) milost veća je od majčine, a vrata ostaju otvorena do smrti.
Potpuno objašnjenje
Šta islam tačno uči
Kur'an kaže da i Džennet i Džehennem traju vječno. Od onih u Džennetu nikada se neće tražiti da odu. Oni koji odbiju vjerovanje i čine nepravdu boravit će u Džehennemu vječno, a to je rečeno na više mjesta. Džehennem je vječan za one koji umru odbijajući vjerovanje nakon što je poruka stigla do njih. Allah (﷾) nikoga ne kažnjava prije nego što ga opomene poslanik, da niko nema izgovor pred Njim. Allah (﷾) oprašta šta hoće, osim pridruživanja ortaka Njemu. Pokajanje se prima prije nego što dođe smrt, ali ne u času smrti i ne od onih koji umru odbijajući vjerovanje. Ova stranica ništa od toga ne ublažava. Pita da li je to pravedno i odgovara da jeste.
“Tu ih umor neće doticati, oni odatle nikad neće izvedeni biti.”
“Onima koji ne vjeruju i koji nepravdu čine, Allah, doista, neće oprostiti i neće ih na put uputiti, osim puta u Džehennem, u kojem će vječno i zauvijek ostati; to je Allahu lahko.”
“Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio, u njemu će vječno i zauvijek boraviti, ni zaštitnika ni pomagača neće naći.”
“samo mogu oglasiti ono što je od Allaha i poslanice Njegove. A onoga koji Allahu i Poslaniku Njegovu ne bude poslušan – sigurno čeka vatra džehennemska; u njoj će vječno ostati.”
“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”
“Poslali smo poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar.”
“Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta u obožavanju pridružuje, a oprostit će sve mimo toga, kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu u obožavanju pridružuje, taj čini potvoru i grijeh veliki.”
“Nema pokajanja onima koji čine loša djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: “Sad se, doista, kajem!”, niti za one koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.”
Nijedan sud ne mjeri kaznu po satu
Najpoznatiji prigovor kaže da konačan život u grijehu ne može zaslužiti beskonačnu kaznu. Ali nijedan pravni sistem dužinu kazne ne usklađuje s time koliko je dugo trajao zločin. Ubistvo može trajati sekunde, a niko dugu kaznu ne naziva nepravednom iz tog razloga. Kazna odgovara na ono što je učinjeno i kome, a ne na trajanje. Dakle, stvarno pitanje nije dužina, nego ono što je zasluženo. Tu islam povlači vlastitu liniju. Nagrada može prevazići ono što je zarađeno, jer je dar. Poslanik (ﷺ) je rekao da samo djela neće nikoga spasiti, nego samo Allahova (﷾) milost. Kazna nikada ne prevazilazi ono što je zarađeno, jer Kur'an kaže da se zlo vraća samo jednakim. Dakle, kazna koja traje mora odgovarati zlu te težine. Sljedeći odjeljci pokazuju zašto islam umiranje bez vjerovanja u Davaoca računa kao takvo zlo.
Odjeljak 2.2 iznosi prigovore kritičara vječnoj kazni. Jedan pita zašto bi veličina uvrijeđenog određivala koliko je prijestupnik kriv. Drugi pita kako bi bilo koji grijeh konačnog bića, počinjen usred nejasnoće i neznanja, mogao zaslužiti beskonačnu kaznu, što Marilyn McCord Adams naziva najvažnijim pitanjem. Unos je napisan o kršćanskom učenju.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da nikoga njegova djela neće spasiti. Upitan da li to vrijedi i za njega, rekao je: ni mene, osim ako me Allah ne obaspe Svojom milošću. Zatim im je rekao da čine dobra djela kako treba, iskreno i umjereno.
“Ko god uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen; a ko god uradi loše djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im nepravda biti učinjena.”
Traje stanje u kojem čovjek umre
Kazna se ne izriče za jedan trenutak sumnje. Islam vječni ishod vezuje za stanje u kojem čovjek umre, nakon što je poruka stigla do njega i imao je vremena da odgovori. To je stanje kojeg se čovjek drži do kraja, a ne prolazna greška. Kur'an govori o onima koji odbiju vjerovanje i umru odbijajući ga. Bilježi da će oni koji se suoče s Vatrom tražiti da budu vraćeni kako bi vjerovali. Zatim kaže da bi se, kad bi bili vraćeni, vratili onome što im je bilo zabranjeno, “jer oni su, doista, lažljivci”. To nije kazna za grijehe koji još nisu učinjeni. Molba dolazi tek kad se suoče s Vatrom. Vjerovanje koje počne pri pogledu na kaznu nije vjerovanje koje se tražilo, pa se njihovo stanje nije promijenilo. Kur'an kaže da vjerovanje ne koristi duši kad dođu posljednji znaci, ako prije nije vjerovala. Ovo se daje kao odgovor islama, a ne kao dokaz. Dokaz je gornje razmišljanje.
“Zaista, nijednom od onih koji nisu vjerovali, a koji i umru kao nevjernici, neće biti prihvaćeno da se otkupe, pa makar to bilo sve blago na Zemlji. Njima pripada patnja bolna i oni neće imati nikakvog pomagača.”
“A da ti je vidjeti kako će, kad pred Vatrom budu zadržani, reći: “Da nam je da vraćeni budemo, pa da ajete i znakove Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo.””
“Ne, naprotiv, njima će očevidno postati ono što su prije krili; a kada bi ponovo bili vraćeni, opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su, doista, lažljivci,”
“Zar oni čekaju da im meleki dođu, ili da im Gospodar tvoj dođe, ili neki znakovi od Gospodara tvoga?! Onoga dana kada neki znakovi od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće koristiti to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci: “Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista, čekati!””
“Nema pokajanja onima koji čine loša djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: “Sad se, doista, kajem!”, niti za one koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.”
Svako djelo se važe, a Džehennem ima stepene
Pravda znači da svaki čovjek dobije ono što njegova djela zaslužuju i da ništa ne propadne. Kur'an kaže da Allah (﷾) ne čini ni trunku nepravde. Kaže da će se vidjeti i dobro i zlo teško koliko trun. Dobro se umnožava deset puta, a zlo se vraća samo jednakim. I kaže da svi imaju stepene prema svojim djelima, da im se ne učini nepravda. Dakle, Džehennem nije ista sudbina za sve u njemu. Njegovi stepeni slijede ono što je svaki čovjek učinio.
“Zaista Allah ni trunku nepravde ne čini, pa ako to bude dobro djelo, On će ga umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati.”
“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.”
“Ko god uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen; a ko god uradi loše djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im nepravda biti učinjena.”
“Svima će pripasti nagrada ili kazna, prema tome kako su postupali, a Gospodar tvoj nije nemaran prema onom šta su radili.”
“Za sve će biti posebni stepeni, prema tome kako su radili, da ih nagradi ili kazni za djela njihova – nepravda im se neće učiniti.”
“Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne vage postaviti, pa se nikom krivo neće učiniti. Ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo to iznijeti na vidjelo. A dosta je to što ćemo Mi račune svoditi.”
Pravda na ahiretu, kako je Kur'an izlaže
- Niko se ne kažnjava prije nego što ga poslanik upozori.
- Svako djelo se vaga, do težine trunke dobra ili zla.
- Dobro se umnožava deset puta; zlo se uzvraća samo sličnim.
- Svi imaju stepene prema svojim djelima, pa se nikome ne čini nepravda.
- Vrata pokajanja ostaju otvorena do smrti.
Dobar ateist i ubica musliman
Najoštriji oblik prigovora glasi ovako. Dobar ljekar ateist vječno je u Džehennemu, a ubica musliman završava u Džennetu. Obje polovine te slike nešto izostavljaju. Prvo, dobro nevjernika ne propada. Poslanik (ﷺ) je rekao da nevjernik, kad učini dobro, okusi njegovu nagradu na ovom svijetu. Rekao je i da takav čovjek na ahiretu ne nalazi nijedno dobro djelo za koje bi bio nagrađen. Drugo, ubica nije pošteđen. Poslanik (ﷺ) je rekao da su prvi slučajevi među ljudima koji se sude na Sudnjem danu slučajevi krvoprolića. Opisao je muslimana koji dolazi s namazom, postom i sadakom, ali je prolio krv i uzeo tuđi imetak. Njegova dobra djela predaju se onima kojima je učinio nepravdu. Ako ponestanu, njihovi grijesi bacaju se na njega, i on se baca u Vatru. Vjernike koji uđu u Džehennem zbog svojih grijeha izvodi Allahova (﷾) milost. Treće, muslimansko ime nikoga ne spašava. Kur'an licemjere, koji su nosili ime bez vjerovanja, stavlja na najniže dno Vatre. Računa se vjerovanje u srcu, uslov koji je Poslanik (ﷺ) naveo za one koji budu izvedeni. Dakle, nijedan račun ne poništava drugi. Račun s ljudima izmiruje se u cijelosti, a račun s Allahom (﷾) odlučuje o onome što traje.
Enes prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da Allah ne čini nepravdu vjerniku ni u jednom dobrom djelu: za njega dobija na ovom svijetu i biva nagrađen na ahiretu. A nevjernik dobija na ovom svijetu za dobra djela koja je učinio radi Allaha, tako da, kada stigne na ahiret, nema nijednog dobrog djela za koje bi bio nagrađen.
Enes prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da nevjernik, kada učini dobro djelo, okusi njegovu nagradu na ovom svijetu. A vjerniku Allah čuva njegova dobra djela za ahiret, a na ovom svijetu daje mu opskrbu za njegovu pokornost.
Abdullah ibn Mes'ud prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da će se prvi slučajevi među ljudima na Sudnjem danu suditi za prolivenu krv.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) pitao ko je bankrot. Rekao je da bankrot iz njegove zajednice dolazi na Sudnji dan s namazom, postom i sadakom. Ali uvrijedio je jednog, oklevetao drugog, uzeo imetak trećem, prolio krv četvrtom i udario petog. Svakom se daje dio njegovih dobrih djela. Ako mu dobra djela nestanu prije nego što se račun izmiri, njihovi grijesi se uzimaju i bacaju na njega, a zatim on biva bačen u Vatru.
Enes prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: ko kaže da nema boga osim Allaha, a u srcu ima dobra koliko zrno ječma, bit će izveden iz Džehennema; tako i onaj ko ima koliko zrno pšenice, i onaj ko ima koliko trun.
“Licemjeri će, doista, na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš pomagača naći.”
Najdublje zlo je prema Davaocu
Zašto bi račun s Allahom (﷾) odlučivao o vječnom ishodu? Zato što je to najveći račun koji čovjek ima. Život, um, čula i svako dobro dati su, a ne zarađeni. Kur'an pita kako iko može odbiti vjerovanje u Onoga Koji mu je dao život kad ga nije imao. Kaže da čovjek nikada ne bi mogao izbrojati Allahove (﷾) blagodati. Lažno obožavanje naziva: “velika nepravda”. Ateist će odgovoriti da niko ne može biti nezahvalan nekome za koga iskreno vjeruje da ne postoji. Islam odgovara u dva dijela. Uči da se Davalac može spoznati iz Njegovih darova i da, kad Njegova poruka stigne do čovjeka, dokaz protiv njega stoji. Da li je poruka zaista stigla do nekog čovjeka i šta je s njom učinio, islam prepušta Allahu (﷾). Allahu (﷾) ne treba ničija zahvalnost. Ali On ne voli nezahvalnost Svojih robova i zna šta je u svakom srcu.
“Kako ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili mrtvi pa vas je On oživio, zatim će vas usmrtiti, zatim ponovo oživiti, potom ćete Njemu biti vraćeni?!”
“I daje vam od svega onoga što od Njega tražite, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. Čovjek je, uistinu, itekako nepravedan i nezahvalan.”
“Kad Lukman reče sinu svom, savjetujući ga: “O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.””
“Poslali smo poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar.”
“Ako vi budete nevjernici – pa Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan ako su robovi Njegovi nevjernici, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni. A nijedan grešnik neće nositi grijehe drugoga! Poslije ćete se Gospodaru svom vratiti, pa će vas On o onom šta ste radili obavijestiti, jer On dobro zna šta se u grudima krije.”
Milost i pravda zajedno
Islam milost ne stavlja nasuprot pravdi. Poslanik (ﷺ) je rekao da je Allah (﷾) milostiviji prema Svojim robovima nego majka prema svom djetetu. Rekao je da je Allah (﷾) na Zemlju poslao samo jedan dio Svoje milosti, a zadržao devedeset devet. Kur'an kaže da Njegova milost obuhvata sve i pita šta Allah (﷾) dobija kažnjavanjem onoga ko je zahvalan i vjeruje. Ipak, milost ne znači jednako postupati s pravednima i nepravednima. Žrtve tirana traže pravdu, a svijet u kojem ona nikada ne dolazi nije milostiv. Pravda se duguje i u računu s Allahom (﷾), a tamo je zlo učinjeno prema Davaocu svega. Kur'an pita da li s ljudima vjere treba postupati kao s ljudima grijeha.
Omer prenosi da su Poslaniku (ﷺ) dovedeni zarobljenici, među njima žena čije su grudi bile pune mlijeka; kad god bi među zarobljenicima našla dijete, privila bi ga na prsa i dojila. Poslanik je upitao da li bi ona ikada mogla baciti svoje dijete u vatru. Rekli su da ne bi. On je rekao: Allah je milostiviji prema Svojim robovima nego ova žena prema svom djetetu.
Ebu Hurejre je čuo Poslanika (ﷺ) kako kaže da je Allah milost podijelio na stotinu dijelova, devedeset i devet zadržao kod Sebe, a jedan dio spustio na Zemlju; iz tog jednog dijela sva stvorenja iskazuju milost jedna drugima, tako da kobila podiže kopito iznad svog ždrebeta iz straha da ga ne zgazi. Također u Sahih Muslim 2752.
““I dosudi nam dobro na ovome i na onome svijetu – mi se, uistinu, vraćamo Tebi!” “Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću”, reče On, a milost Moja obuhvata sve; dat ću je onima koji se budu zabranjenog čuvali i zekat davali, i onima koji u ajete i dokaze Naše budu vjerovali,”
“Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali!? Allah je zahvalan i Onaj Koji sve zna.”
“zar ćemo muslimane sa prestupnicima izjednačiti?! Šta vam je, kako rasuđujete?”
Niko se ne kažnjava zbog mjesta rođenja i niko nije prisiljen
Niko se ne kažnjava prije nego što poruka stigne do njega, a poslanici su slani da niko nema izgovor pred Allahom (﷾). Stranica o ljudima koji nikada nisu čuli to objašnjava. Ni opomena nije prisila. Kur'an kaže da nema prisile u vjeri i da se istina jasno razlikuje od zablude. Allah (﷾) je čovjeku pokazao put, bio on zahvalan ili nezahvalan. Kur'an kaže: ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka odbaci. Allah (﷾) zna i bilježi sve, ali znati izbor nije isto što i učiniti ga. Stranica o tome da li je islam fatalistički to objašnjava. Islam obećava uputu svakome ko se za nju trudi. Da li je poruka zaista stigla do nekog čovjeka i šta je s njom učinio, Allah (﷾) sudi s potpunim znanjem.
“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”
“Poslali smo poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar.”
“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”
“Mi mu na Pravi put ukazujemo, pa ili je zahvalan ili nezahvalan.”
“I reci: ‘Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!’”
“Mi, zaista, mrtve oživljavamo i Mi bilježimo ono što su uradili i tragove koje iza sebe ostave; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali.”
“One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!”
Odgovor islama: vrata su sada otvorena
Islam nikome ne kaže da je izgubljen dok živi. Kur'an govori onima koji su sebi nepravdu učinili da ne gube nadu u Allahovu (﷾) milost. On oprašta sve grijehe onima koji Mu se obrate. Traži od njih da Mu se obrate i predaju prije nego što dođe kraj. Islam je cjelovit način života: vjerovanje u jednog Boga, obožavanje samo Njega i lijep karakter prema Njegovim stvorenjima. U njemu se čuvaju i račun s Allahom (﷾) i račun s ljudima.
“Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah, sigurno, sve grijehe oprašta. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.””
“I povratite se Gospodaru svom i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.”
Odgovori, jedan po jedan
Kur'an 4:168-169 — sura En-Nisa, ajet 168-169
“Onima koji ne vjeruju i koji nepravdu čine, Allah, doista, neće oprostiti i neće ih na put uputiti, osim puta u Džehennem, u kojem će vječno i zauvijek ostati; to je Allahu lahko.”
Navedeno za
Konačan život zla ne može zaslužiti kaznu bez kraja. To krši pravilo da kazna mora odgovarati zločinu.
Odgovor
Kazne se ne mjere time koliko je dugo trajao zločin. Islam stepenuje svako djelo i Džehennemu daje stepene. Njegov vječni ishod slijedi umiranje bez vjerovanja nakon što je poruka došla.
Zaključak — Sama dužina ne čini kaznu nepravednom, pa prigovor ne pokazuje da je vječni Džehennem nepravedan.
Sahih Muslim 2808a — Kitab Sifat al-Qiyama wa al-Janna wa al-Nar (Proživljenje, Džennet i Džehennem), hadis 2808a
Enes prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da Allah ne čini nepravdu vjerniku ni u jednom dobrom djelu: za njega dobija na ovom svijetu i biva nagrađen na ahiretu. A nevjernik dobija na ovom svijetu za dobra djela koja je učinio radi Allaha, tako da, kada stigne na ahiret, nema nijednog dobrog djela za koje bi bio nagrađen.
Navedeno za
Dobar ateist dobija Džehennem zauvijek, a grešni musliman Džennet. Dakle, islam nagrađuje etiketu, a ne život.
Odgovor
Dobro nevjernika vraća se na ovom svijetu, kako kaže ista Poslanikova (ﷺ) izreka. Musliman koji je prolio krv predaje svoja dobra djela žrtvama. Ako ponestanu, uzima njihove grijehe i baca se u Vatru. Muslimansko ime nikoga ne spašava. Kur'an licemjere, koji su nosili ime bez vjerovanja, stavlja na najniže dno Vatre. Računa se vjerovanje u srcu, uslov koji je Poslanik (ﷺ) naveo za one koji budu izvedeni iz Džehennema.
Zaključak — Islam niti rasipa dobro ateiste niti opravdava zločine muslimana, a nagrađuje vjerovanje, a ne etiketu. Slika u prigovoru nije učenje islama.
Sahih el-Buhari 5999 — Kitab el-Edeb (Lijepo ponašanje), hadis 5999
Omer prenosi da su Poslaniku (ﷺ) dovedeni zarobljenici, među njima žena čije su grudi bile pune mlijeka; kad god bi među zarobljenicima našla dijete, privila bi ga na prsa i dojila. Poslanik je upitao da li bi ona ikada mogla baciti svoje dijete u vatru. Rekli su da ne bi. On je rekao: Allah je milostiviji prema Svojim robovima nego ova žena prema svom djetetu.
Navedeno za
Sam islam kaže da je Allah milostiviji od majke. Nijedna majka ne bi dopustila da joj dijete vječno gori.
Odgovor
Isti hadis kaže da je Allah (﷾) milostiv prema Svojim robovima, a Kur'an pita šta On dobija kažnjavanjem onoga ko je zahvalan i vjeruje. Milost ne briše pravdu. Svijet u kojem tirani i njihove žrtve završavaju isto nije milostiv.
Zaključak — Milost i pravda u islamu stoje zajedno, pa Allahova (﷾) milost ne isključuje vječni Džehennem.
Kur'an 33:64-65 — sura El-Ahzab, ajet 64-65
“Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio, u njemu će vječno i zauvijek boraviti, ni zaštitnika ni pomagača neće naći.”
Navedeno za
Ljudi uglavnom vjeruju u ono u čemu su rođeni. Osuđivanje nevjernika kažnjava ih zbog mjesta rođenja.
Odgovor
Islam kaže da Allah (﷾) nikoga ne kažnjava prije nego što do njega stigne poslanik. Svakome se sudi po onome što je do njega stiglo, a sudi Allah (﷾) Koji zna svako srce.
Zaključak — Niko se ne osuđuje zbog slučajnosti rođenja, pa prigovor ne dotiče učenje islama.
Kur'an 72:23 — sura El-Džinn, ajet 23
“samo mogu oglasiti ono što je od Allaha i poslanice Njegove. A onoga koji Allahu i Poslaniku Njegovu ne bude poslušan – sigurno čeka vatra džehennemska; u njoj će vječno ostati.”
Navedeno za
Prijetnja Džehennemom prisiljava vjerovanje, a prisiljeno vjerovanje ništa ne vrijedi.
Odgovor
Opomena nije prisila. Kur'an zabranjuje prisilu u vjeri i kaže: ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka odbaci.
Zaključak — Izbor ostaje čovjekov, pa je vjerovanje nakon opomene i dalje slobodno.
Kur'an 36:12 — sura Ja-Sin, ajet 12
“Mi, zaista, mrtve oživljavamo i Mi bilježimo ono što su uradili i tragove koje iza sebe ostave; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali.”
Navedeno za
Allah je unaprijed znao ko će završiti u Džehennemu. Stvoriti ih ipak okrutno je.
Odgovor
Znati izbor nije isto što i učiniti ga. Ljudi slobodno biraju, a poslanici su slani da niko nema izgovor pred Allahom (﷾).
Zaključak — Allahovo (﷾) znanje nikome ne oduzima izbor, pa ne čini Džehennem nepravednim.
Gledišta
Ateist i skeptik: vječni Džehennem je nepravedan
Pravedna kazna odgovara zločinu. Konačan život ne može zaslužiti beskonačnu kaznu, a dobar čovjek koji nije vjerovao ne bi trebao vječno patiti. Bog koji voli ne bi stvorio takvo mjesto.
Čovjek živi kratak život, pun sumnje i neznanja. Nijedan grijeh učinjen u njemu ne može zaslužiti kaznu bez kraja. Kazna koja traje vječno krši pravilo da kazna mora odgovarati zločinu.
Pobijanje
Nijedan sud ne određuje kaznu po tome koliko je dugo trajao zločin. Islam važe svako djelo, a Džehennem ima stepene. Njegov vječni ishod slijedi umiranje bez vjerovanja nakon što je poruka došla.
Islam dobrog ateistu šalje u Džehennem zauvijek, dok musliman koji je počinio ubistvo završava u Džennetu. To ne može biti pravedno.
Pobijanje
Dobro nevjernika vraća se na ovom svijetu. Dobra djela ubice muslimana idu njegovim žrtvama, a ako ponestanu, njihovi grijesi bacaju se na njega. Vječni ishod slijedi račun s Allahom (﷾).
Bog koji istinski voli i koji je milostiv nikada ne bi dopustio da iko vječno pati.
Pobijanje
Milost ne poništava pravdu, a kazna nije radi Allahove (﷾) koristi. Ona je pravda, dugovana istini i svakome kome je učinjena nepravda. Islam kaže da je Njegova milost veća od majčine.
Većina ljudi vjeruje u ono u čemu su odgojeni. Dakle, Džehennem kažnjava ljude zbog toga gdje su se slučajno rodili.
Pobijanje
Islam nikoga ne kažnjava prije nego što poruka stigne do njega. Svakome se sudi po onome što je do njega stiglo, a sudi Allah (﷾) Koji zna svako srce.
Vjerovanje pod prijetnjom Džehennema uopće nije slobodno vjerovanje.
Pobijanje
Opomena nije prisila. Islam kaže da nema prisile u vjeri: ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka odbaci.
Ako je Bog unaprijed znao ko će završiti u Džehennemu, okrutno je uopće ih stvoriti.
Pobijanje
Znati izbor nije isto što i učiniti ga. Ljudi su stvoreni slobodni da biraju, a poslanici su slani da niko nema izgovor pred Allahom (﷾).
Budist: pakao traje samo dok se djelo ne potroši
Buda je učio da su pakli stvarni, ali ne i vječni. Bića tamo pate dok se loše djelo koje ih je dovelo ne potroši, a zatim se preporađaju.
U paklu bića pate, ali ne umiru dok se loše djelo ne potroši. Dakle, nijedan pakao ne traje vječno.
Pobijanje
Onda i budistički pakli na djela odgovaraju pravednom kaznom, kako kaže islam. Islam se slaže da se grešni vjernici koji uđu u Džehennem izvode, Allahovom (﷾) milošću. Ishod koji traje samo je za onoga ko umre odbijajući vjerovanje nakon što je poruka došla. A Allah (﷾) nikoga ne kažnjava prije nego što ga opomene poslanik.
Sikh: Božiji poklonici ne idu u pakao
Guru Arjan pita zašto bi oni koji Boga obožavaju danju i noću išli u pakao. Sikhsko učenje drži da Božijom milošću duša stiže do vrata spasenja.
Zašto bi oni koji Boga obožavaju danju i noću išli u pakao?
Pobijanje
Islam se slaže da Allah (﷾) nikome ne čini nepravdu. Nikoga ne kažnjava prije nego što ga opomene poslanik. Pitanje je koji ibadet On prima kad Njegova poruka dođe. Kur'an kaže da se od onoga ko želi neku drugu vjeru osim predanosti Allahu (﷾) ona nikada neće primiti.
Džainist: karma je odmjerena djelu
Džainizam uči da niko ne izmiče učinku svojih djela, u ovom životu ili sljedećem. Ali svaka karma odmjerena je djelu koje ju je stvorilo. Duša može proći kroz pakle, ali nijedna kazna tamo ne traje vječno.
Niko ne izmiče učinku svojih djela, u ovom životu ili sljedećem. Ali svaki učinak odgovara svom djelu, pa nijedna kazna ne može biti beskrajna.
Pobijanje
I islam važe svako djelo, do težine truna. A Allah (﷾) ne čini ni trunku nepravde. Ali težina djela nije vrijeme koje je trajalo. Zamislite čovjeka koji do smrti odbija Onoga Koji mu je dao sve, nakon što je Njegova poruka došla. To je izbor cijelog života, a njegov ishod je konačan.
Islamsko gledište
Džennet i Džehennem traju vječno. Džehennem je vječan za one koji umru odbijajući vjerovanje nakon što je poruka stigla do njih. Svako djelo se važe, Džehennem ima stepene, a Allah (﷾) nikome ne čini nepravdu.
Oni koji umru odbijajući vjerovanje nakon što je poruka stigla do njih boravit će u Džehennemu vječno. Od onih u Džennetu nikada se neće tražiti da odu.
Allah (﷾) nikoga ne kažnjava prije nego što ga opomene poslanik.
Allah (﷾) ne čini ni trunku nepravde. Svako djelo se važe, a svi imaju stepene prema svojim djelima.
Dobro nevjernika vraća se na ovom svijetu. Musliman koji je drugima učinio nepravdu plaća svojim dobrim djelima i može biti bačen u Vatru.
Allahova (﷾) milost veća je od majčine. On oprašta sve grijehe onima koji Mu se obrate prije smrti.