Da li se mrtvi vraćaju kao duhovi?

Pew bilježi da se u kontinentalnoj Kini štovanje duhova predaka i obilježavanje Festivala (gladnih) duhova u sedmom lunarnom mjesecu često smatra običajem (xisu), a ne religijom (zongjiao).

Doolittle bilježi da u Fuzhouu, negdje u sedmom mjesecu, obično prije ili oko petnaestog dana, porodice obilježavaju paljenje papirne odjeće sredinom sedmog mjeseca. Navedeni cilj je osigurati odjeću i novac za mrtve pretke. Papirni novac i papirna odjeća spaljuju se pred pločama predaka, gdje su upaljeni tamjan i svijeće.

Werner piše da se vjeruje da se bog grada posebno brine o k'u kueima, duhovima koji nemaju potomaka da ih štuju i prinose im žrtve. Na Festivalu sedmog mjeseca nose ga oko grada da drži red među njima, dok im ljudi prinose hranu i spaljuju papirni novac za njihovu korist.

Opisujući ukope u Fuzhouu, Doolittle bilježi da se prinos papirne odjeće, papirnog novca, tamjana i kolača na pari činio i za siromašne duhove mrtvih u donjem svijetu, kao što su duhovi gubavaca i prosjaka. Kaže da su se takvi prinosi činili i pred trgovinama i domovima, na primjer kod lakše bolesti ili prije poslovnog poduhvata, jer se vjerovalo da ti duhovi štete zdravlju i remete posao, tako da su ih se mnogi bojali.

Teiser proučava svečanosti sedmog lunarnog mjeseca u srednjovjekovnoj Kini, jednu od najvažnijih godišnjih proslava, u kojoj su laici budističkim monasima prinosili darove da bi postigli spasenje svojih predaka.

“Prinosio je žrtvu mrtvima kao da su prisutni. Prinosio je žrtvu duhovima kao da su duhovi prisutni.”

“Fan Ch'ih je upitao šta čini mudrost. Učitelj je rekao: ‘Predano se posvetiti dužnostima prema ljudima i, poštujući duhovna bića, držati se podalje od njih, može se nazvati mudrošću.’”

“Chi Lu je upitao o služenju duhovima mrtvih. Učitelj je rekao: ‘Dok ne možeš služiti ljudima, kako možeš služiti njihovim duhovima?’ Chi Lu je dodao: ‘Usuđujem se pitati o smrti?’ Odgovoreno mu je: ‘Dok ne poznaješ život, kako možeš znati o smrti?’”

“Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, a koji još umrli nisu, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.”

“Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me, da uradim kakvo dobro u onom što sam ostavio!” Nikad! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do Dana kad će oživljeni biti.”

Ibn Omer prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: kad neko od vas umre, ujutro i navečer mu se pokazuje njegovo mjesto, u Džennetu ako je od njegovih stanovnika i u Vatri ako je od njenih stanovnika, i rekne mu se da je to njegovo mjesto dok ga Allah ne oživi na Sudnji dan.

“Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, a koji još umrli nisu, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.”

“Zaista Allah ni trunku nepravde ne čini, pa ako to bude dobro djelo, On će ga umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati.”

“Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne vage postaviti, pa se nikom krivo neće učiniti. Ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo to iznijeti na vidjelo. A dosta je to što ćemo Mi račune svoditi.”

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da, kada čovjek umre, njegova djela prestaju osim tri: trajna sadaka, znanje od kojeg ljudi imaju koristi i dobro dijete koje za njega moli.

Aiša prenosi da je jedan čovjek rekao Poslaniku (ﷺ) da mu je majka iznenada umrla. Mislio je da bi dala sadaku da je poživjela i upitao je hoće li ona dobiti nagradu ako on da sadaku za nju. Poslanik (ﷺ) je rekao da hoće.

“Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za višebošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.”

“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”

“Zaista Allah ni trunku nepravde ne čini, pa ako to bude dobro djelo, On će ga umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati.”

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da Allah nije spustio nijednu bolest a da nije spustio i njen lijek.

“On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio, a džine od plamena vatre –”

“A među nama ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta različitih;”

“i bilo je ljudi koji su zaštitu od džina tražili, pa su im još više strah povećali;”

Ibn Kesir objašnjava da su prije islama Arapi, kad bi logorovali u pustoj dolini, tražili utočište kod poglavara džina tog mjesta, da im se ne dogodi zlo. Kad su džini vidjeli da ljudi traže utočište kod njih iz straha, povećali su im strah i užas (rehek), tako da su ih se ljudi još više bojali. Prenosi i da su drugi tu riječ čitali kao grijeh ili kao to da su džini postajali smjeliji prema njima.

“Ako ti Allah kakvu nevolju da, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti htjedne dobro – pa, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On je Oprostitelj grijeha, Milostivi.”

“Reci: Utječem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara. i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla onih koje u čvorove pušu, i od zla zavidnika kad zavidi.”

“Reci: Utječem se Gospodaru ljudi, Vladaru ljudi, Bogu ljudi, od zla šejtana – koji nanosi zle misli pa se skrije, koji zle misli unosi u prsa ljudi; od džina i od ljudi!”

Aiša prenosi da bi svake noći, kad bi Poslanik (ﷺ) išao u postelju, sastavio dlanove, proučio sure el-Ihlas, el-Felek i en-Nas i puhnuo u njih. Zatim bi rukama prešao preko tijela koliko je mogao, počevši od glave, lica i prednje strane tijela. To je činio tri puta.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da nema adve, nema tijare (loših predznaka od ptica), nema hame i nema Safera. Mnogi učenjaci advu objašnjavaju kao bolest koja se širi vlastitom snagom mimo Boga, hamu kao sovu uzetu za znak smrti, a Safer kao mjesec koji se smatrao nesretnim.

“Mesdžidi jesu Allaha radi, i ne molite, pored Allaha, nikoga!”

“On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, On je potčinio Sunce i Mjesec – svako plovi do roka određenog; to vam je, eto, Allah, Gospodar vaš; sve je u posjedu Njegovom! A oni koje, pored Njega, molite ne posjeduju ništa, ni koliko je opna na hurminoj košpici.”

“Ako im se molite, ne čuju vašu molbu. A da i čuju, ne bi vam se odazvali. Na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te neće obavijestiti kao Onaj Koji zna.”

“Svaka osoba smrt će okusiti, a samo ćete na Kijametskom danu u potpunosti dobiti plaće vaše. Pa ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden, uspio je. A život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje.”

“On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina – isto tako ćete i vi biti oživljeni.”

“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”

“O vi koji vjerujete, uđite u islam potpuno i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, doista, neprijatelj otvoreni!”

“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”

“Reci: “O ljudi, ja sam, zaista, svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!””

“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”