Kratak odgovor
Ne. Islam uči da se mrtvi ne vraćaju. Smrću duša prelazi iza prepreke, berzaha, do Dana proživljenja (23:99-100). Mrtvi ne lutaju među živima. Ljubav i tuga koje osjećamo za njima stvarne su. Ničije mjesto poslije smrti ne zavisi od prinosa. Ono je u Allahovim (﷾) rukama, a On nikome ne čini nepravdu (4:40). Islam ne poriče da ljudi susreću čudne stvari. Mnoge imaju obične uzroke. Islam uči i da nevidljiva bića, džini, dijele naš svijet. Ako iza viđenja stoji nešto stvarno, to mogu biti džini, a ne mrtvi. To je objašnjenje, a ne tvrdnja da je ijedna priča istinita. Molitva i utočište pripadaju samo Allahu (﷾). Kur'an uči ove riječi: “Utječem se Gospodaru ljudi” (114:1). Mrtvi ne mogu odgovoriti ni pomoći, a živi ih se ne trebaju bojati.
Potpuno objašnjenje
Sedmi mjesec i mrtvi koji lutaju
U kineskoj predaji sedmi lunarni mjesec vrijeme je za mrtve. Njegov vrhunac je Festival duhova, često zvan Festival gladnih duhova. U kontinentalnoj Kini mnogi ga smatraju običajem, a ne religijom. Porodice pred pločama predaka (drvenim pločama s imenima predaka) spaljuju papirnu odjeću i papirni novac, za svoje mrtve. Hrana i papirni novac prinose se i duhovima koji nemaju potomaka da se brinu o njima. U 1860-im godinama jedan američki pisac u Fuzhouu zabilježio je prinose bijednim duhovima mrtvih, kao što su duhovi prosjaka. Mnogi su se bojali da ti duhovi mogu donijeti bolest ili nevolje u poslu. U srednjovjekovnoj Kini festival je imao i budističku stranu. Laici su davali prinose budističkim monasima da svojim precima pribave spasenje.
Pew bilježi da se u kontinentalnoj Kini štovanje duhova predaka i obilježavanje Festivala (gladnih) duhova u sedmom lunarnom mjesecu često smatra običajem (xisu), a ne religijom (zongjiao).
Doolittle bilježi da u Fuzhouu, negdje u sedmom mjesecu, obično prije ili oko petnaestog dana, porodice obilježavaju paljenje papirne odjeće sredinom sedmog mjeseca. Navedeni cilj je osigurati odjeću i novac za mrtve pretke. Papirni novac i papirna odjeća spaljuju se pred pločama predaka, gdje su upaljeni tamjan i svijeće.
Werner piše da se vjeruje da se bog grada posebno brine o k'u kueima, duhovima koji nemaju potomaka da ih štuju i prinose im žrtve. Na Festivalu sedmog mjeseca nose ga oko grada da drži red među njima, dok im ljudi prinose hranu i spaljuju papirni novac za njihovu korist.
Opisujući ukope u Fuzhouu, Doolittle bilježi da se prinos papirne odjeće, papirnog novca, tamjana i kolača na pari činio i za siromašne duhove mrtvih u donjem svijetu, kao što su duhovi gubavaca i prosjaka. Kaže da su se takvi prinosi činili i pred trgovinama i domovima, na primjer kod lakše bolesti ili prije poslovnog poduhvata, jer se vjerovalo da ti duhovi štete zdravlju i remete posao, tako da su ih se mnogi bojali.
Teiser proučava svečanosti sedmog lunarnog mjeseca u srednjovjekovnoj Kini, jednu od najvažnijih godišnjih proslava, u kojoj su laici budističkim monasima prinosili darove da bi postigli spasenje svojih predaka.
Konfucije o duhovima mrtvih
Konfucije (Kongzi) poštovao je mrtve, ali je malo rekao o tome gdje su. Analekti, u engleskom prijevodu Jamesa Leggea, kažu o njemu: “Prinosio je žrtvu mrtvima kao da su prisutni”. Učio je da je mudrost, “poštujući duhovna bića, držati se podalje od njih”. Jedan učenik upitao ga je o smrti. Konfucije je pitanje vratio na život: “Dok ne poznaješ život, kako možeš znati o smrti?” Analekti ne kažu gdje su mrtvi.
“Prinosio je žrtvu mrtvima kao da su prisutni. Prinosio je žrtvu duhovima kao da su duhovi prisutni.”
“Fan Ch'ih je upitao šta čini mudrost. Učitelj je rekao: ‘Predano se posvetiti dužnostima prema ljudima i, poštujući duhovna bića, držati se podalje od njih, može se nazvati mudrošću.’”
“Chi Lu je upitao o služenju duhovima mrtvih. Učitelj je rekao: ‘Dok ne možeš služiti ljudima, kako možeš služiti njihovim duhovima?’ Chi Lu je dodao: ‘Usuđujem se pitati o smrti?’ Odgovoreno mu je: ‘Dok ne poznaješ život, kako možeš znati o smrti?’”
Zajedničko tlo: smrt nije kraj
Iza ovih običaja stoji vjerovanje koje islam dijeli: smrt nije kraj čovjeka. Kur'an kaže da Allah (﷾) uzima duše pri smrti. Duša ne propada s tijelom. Islam dijeli i želju da se mrtvih sjećamo s ljubavlju. Islam se razlikuje u tome gdje su mrtvi i šta do njih dopire.
“Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, a koji još umrli nisu, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.”
Iza prepreke do Dana kad budu oživljeni
Kur'an jasno govori o tome gdje su mrtvi. Opisuje čovjeka na samrti koji moli da bude vraćen, da ispravi ono što je zanemario. Odgovor je: “Nikad!” Iza mrtvih je berzah (prepreka) do Dana kad budu oživljeni. Yusuf Ali tu riječ prevodi kao ‘Partition’ (pregrada). Poslanik (ﷺ) je rekao da se svakom mrtvom čovjeku pokazuje njegovo mjesto ujutro i navečer do proživljenja. Kur'an također kaže da Allah (﷾) uzima duše pri smrti. O mrtvima kaže da On “zadržava one kojima je odredio da umru”. Dakle, mrtvi ne lutaju među živima i ne vraćaju se kao duhovi.
“Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me, da uradim kakvo dobro u onom što sam ostavio!” Nikad! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do Dana kad će oživljeni biti.”
Ibn Omer prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: kad neko od vas umre, ujutro i navečer mu se pokazuje njegovo mjesto, u Džennetu ako je od njegovih stanovnika i u Vatri ako je od njenih stanovnika, i rekne mu se da je to njegovo mjesto dok ga Allah ne oživi na Sudnji dan.
“Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, a koji još umrli nisu, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.”
Smrt
Allah (﷾) uzima dušu i zadržava je.
Iza pregrade
Berzah, do Dana kad će biti proživljeni. Svakome se pokazuje njegovo mjesto ujutro i navečer.
Sudnji dan
Svaka duša dobija potpun uzvrat.
Dakle, mrtvi ne lutaju među živima.
Nijedna duša ne zavisi od naših prinosa
Kineska predaja brine se za mrtve koji nemaju nikoga da im prinosi. Islam odgovara na tu brigu. Ničije mjesto poslije smrti ne zavisi od onoga što živi spaljuju ili postavljaju. Mjesto svakog čovjeka je u Allahovim (﷾) rukama, a “Allah ni trunku nepravde ne čini”. Na Sudnjem danu neće biti previđena ni težina zrna gorušice. Dakle, nijedna duša nije zaboravljena i nijedna ne ostaje čekati ono što živi daju.
“Zaista Allah ni trunku nepravde ne čini, pa ako to bude dobro djelo, On će ga umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati.”
“Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne vage postaviti, pa se nikom krivo neće učiniti. Ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo to iznijeti na vidjelo. A dosta je to što ćemo Mi račune svoditi.”
Šta dopire do roditelja koji je umro kao vjernik
U islamu do mrtvih dopire ono za što je Allah (﷾) rekao da dopire. Za roditelja koji je umro kao vjernik dopiru i djetetova dova i sadaka. Poslanik (ﷺ) je rekao da čovjekova djela prestaju smrću, osim tri: trajna sadaka, korisno znanje i dobro dijete koje moli za njega. Jedan čovjek pitao je da li će njegova majka, koja je iznenada umrla, imati nagradu ako za nju da sadaku. Poslanik (ﷺ) je rekao da hoće. Dakle, musliman u bilo koje vrijeme moli Allaha (﷾) za roditelja vjernika. Daje sadaku ljudima u potrebi u ime tog roditelja.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da, kada čovjek umre, njegova djela prestaju osim tri: trajna sadaka, znanje od kojeg ljudi imaju koristi i dobro dijete koje za njega moli.
Aiša prenosi da je jedan čovjek rekao Poslaniku (ﷺ) da mu je majka iznenada umrla. Mislio je da bi dala sadaku da je poživjela i upitao je hoće li ona dobiti nagradu ako on da sadaku za nju. Poslanik (ﷺ) je rekao da hoće.
Preci koji su umrli prije nego što je islam stigao do njih
Djedovi i nene većine čitalaca nisu bili muslimani. Kur'an govori o onima koji su Allahu (﷾) pridruživali druge u obožavanju, čak i o bliskoj rodbini. Kaže da nije dopušteno Vjerovjesniku (ﷺ) i vjernicima da mole oprost za njih. Ajet dodaje uslov: “kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti”. Tako musliman ne moli Allahov (﷾) oprost za rođaka koji je umro izvan islama. To je pravilo za njegove vlastite molitve. To nije presuda o toj osobi. Kur'an kaže i da Allah (﷾) ne kažnjava “dok poslanika nismo poslali”. Tako poruka prvo mora stići do osobe. I kaže da “Allah ni trunku nepravde ne čini”. Da li je i kako poruka stigla do svake osobe, zna samo Allah (﷾). Nijedan musliman ne smije objaviti gdje neka određena osoba stoji pred Allahom (﷾). To pripada Allahu (﷾), Koji je pravedan. Stranica “Šta se dešava s ljudima koji nikada nisu čuli za islam ili za Isusa?” daje cijeli odgovor.
“Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za višebošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.”
“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”
“Zaista Allah ni trunku nepravde ne čini, pa ako to bude dobro djelo, On će ga umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati.”
Šta ljudi vide: džini
Islam ne poriče da ljudi susreću stvari koje ne mogu objasniti. Mnoga takva iskustva imaju obične uzroke. Umor, groznica i bolest mogu učiniti da ljudi vide ili čuju ono čega nema. Bolesti treba ljekar: Poslanik (ﷺ) je rekao da Allah (﷾) nije spustio nijednu bolest a da nije spustio i lijek za nju. Islam uči i da postoje bića koja obično ne vidimo. Kur'an ih naziva džinima, stvorenim od vatre bez dima. Džini nisu svi isti. Kur'an govori o džinima koji su rekli: “među nama ima i dobrih i onih koji to nisu”. Dakle, ako iza onoga što se naziva duhom stoji nešto stvarno, to mogu biti džini, a ne mrtvi. To je objašnjenje, a ne tvrdnja da je ijedna određena priča istinita. Vodič ‘Džini’ na ovoj stranici izlaže šta o njima kažu Kur'an i vjerodostojni hadisi.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da Allah nije spustio nijednu bolest a da nije spustio i njen lijek.
“On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio, a džine od plamena vatre –”
“A među nama ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta različitih;”
Utočište samo kod Allaha (﷾)
Kur'an kaže: “bilo je ljudi koji su zaštitu od džina tražili”. Učenjak Ibn Kesir (umro 1373.) objašnjava da su to Arapi prije islama činili kad bi se utaborili u pustoj dolini. Umjesto da im smiri strah, to ih je još više uplašilo. U islamu se sigurnost traži od Allaha (﷾), nikada od nevidljivih bića. Šteta i dobro dolaze samo kako Allah (﷾) hoće: ako te On pogodi nevoljom, niko je osim Njega ne može ukloniti. Posljednja dva poglavlja Kur'ana uče riječima zaštite: “Utječem se Gospodaru svitanja”. Svake noći Poslanik (ﷺ) ih je učio, sa surom El-Ihlas (112. poglavlje, o Allahovoj (﷾) jednoći), prije nego što bi zaspao. Rekao je i da nema lošeg predznaka (tijere) ni safera, što mnogi učenjaci objašnjavaju kao mjesec koji je njegov narod smatrao nesretnim. Dakle, u islamu se nijednog mjeseca ne treba bojati. Molitva ide samo Allahu (﷾). Oni koji se prizivaju mimo Njega, među njima i mrtvi, ne mogu odgovoriti ni pomoći.
“i bilo je ljudi koji su zaštitu od džina tražili, pa su im još više strah povećali;”
Ibn Kesir objašnjava da su prije islama Arapi, kad bi logorovali u pustoj dolini, tražili utočište kod poglavara džina tog mjesta, da im se ne dogodi zlo. Kad su džini vidjeli da ljudi traže utočište kod njih iz straha, povećali su im strah i užas (rehek), tako da su ih se ljudi još više bojali. Prenosi i da su drugi tu riječ čitali kao grijeh ili kao to da su džini postajali smjeliji prema njima.
“Ako ti Allah kakvu nevolju da, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti htjedne dobro – pa, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On je Oprostitelj grijeha, Milostivi.”
“Reci: Utječem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara. i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla onih koje u čvorove pušu, i od zla zavidnika kad zavidi.”
“Reci: Utječem se Gospodaru ljudi, Vladaru ljudi, Bogu ljudi, od zla šejtana – koji nanosi zle misli pa se skrije, koji zle misli unosi u prsa ljudi; od džina i od ljudi!”
Aiša prenosi da bi svake noći, kad bi Poslanik (ﷺ) išao u postelju, sastavio dlanove, proučio sure el-Ihlas, el-Felek i en-Nas i puhnuo u njih. Zatim bi rukama prešao preko tijela koliko je mogao, počevši od glave, lica i prednje strane tijela. To je činio tri puta.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da nema adve, nema tijare (loših predznaka od ptica), nema hame i nema Safera. Mnogi učenjaci advu objašnjavaju kao bolest koja se širi vlastitom snagom mimo Boga, hamu kao sovu uzetu za znak smrti, a Safer kao mjesec koji se smatrao nesretnim.
“Mesdžidi jesu Allaha radi, i ne molite, pored Allaha, nikoga!”
“On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, On je potčinio Sunce i Mjesec – svako plovi do roka određenog; to vam je, eto, Allah, Gospodar vaš; sve je u posjedu Njegovom! A oni koje, pored Njega, molite ne posjeduju ništa, ni koliko je opna na hurminoj košpici.”
“Ako im se molite, ne čuju vašu molbu. A da i čuju, ne bi vam se odazvali. Na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te neće obavijestiti kao Onaj Koji zna.”
Jedan život, a zatim povratak Allahu (﷾)
Odgovor islama je smiren. Svaka duša okusit će smrt, a potpuno će biti nagrađena tek na Sudnjem danu. Do tada mrtvi čekaju iza prepreke, u Allahovim (﷾) rukama. Kur'an upućuje na znak tog Dana: Allah (﷾) oživljava mrtvu zemlju, “isto tako ćete i vi biti oživljeni”. Zato se živi ne trebaju bojati mrtvih. Mogu ih se sjećati i okrenuti se Allahu (﷾). Islam je din, potpun način života: vjerovanje, ibadet, porodica i karakter zajedno. Stranica “Šta je islam?” prikazuje ga na jednom mjestu. Kur'an traži od vas da ga provjerite. Kaže da je Poslanik (ﷺ) poslan svim ljudima i naziva ga Pečatom vjerovjesnika, posljednjim od njih. Pročitajte ga i zapitajte se da li je od Gospodara svjetova.
“Svaka osoba smrt će okusiti, a samo ćete na Kijametskom danu u potpunosti dobiti plaće vaše. Pa ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden, uspio je. A život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje.”
“On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina – isto tako ćete i vi biti oživljeni.”
“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”
“O vi koji vjerujete, uđite u islam potpuno i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, doista, neprijatelj otvoreni!”
“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”
“Reci: “O ljudi, ja sam, zaista, svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!””
“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”
Tačku po tačku
Kur'an 23:99-100 — sura El-Mu'minun, ajet 99-100
“Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me, da uradim kakvo dobro u onom što sam ostavio!” Nikad! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do Dana kad će oživljeni biti.”
Navedeno za
Ljudi su viđali duhove.
Odgovor
Islam se ne ruga takvim iskustvima niti ih poriče. Umor i bolest mogu učiniti da ljudi vide ili čuju ono čega nema, a bolest ima svoj lijek (Buhari 5678). Islam poriče samo da mrtvi lutaju među živima (23:100). Ako iza viđenja stoji nešto stvarno, to mogu biti džini, bića koja obično ne vidimo (55:15). To je objašnjenje, a ne tvrdnja da je ijedna priča istinita.
Zaključak — Islam ne poriče iskustvo. Poriče da su mrtvi njegov uzrok: oni su iza prepreke do Dana kad budu oživljeni.
Kur'an 4:40 — sura En-Nisa, ajet 40
“Zaista Allah ni trunku nepravde ne čini, pa ako to bude dobro djelo, On će ga umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati.”
Navedeno za
Osjetila sam svoju nanu u kući.
Odgovor
Islam se ne ruga takvim osjećajima niti ih poriče. Ono što osjećamo i pamtimo o onima koje volimo stvarno je: to su ljubav i tuga. Ljubav može učiniti da se mrtvi čine bliskima. Ali mrtvi ne lutaju među živima: oni su iza prepreke do Dana kad budu oživljeni (23:100). Ona je u Allahovim (﷾) rukama, a On nikome ne čini nepravdu (4:40).
Zaključak — Ljubav je stvarna. Mrtvi nisu među nama: u Allahovim (﷾) su rukama, iza prepreke do Dana kad budu oživljeni.
Kur'an 2:154 — sura El-Bekare, ajet 154
“I ne kažite za one koji su na Allahovom putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne opažate.”
Navedeno za
Sam Kur'an kaže da su neki mrtvi živi.
Odgovor
To kaže o onima koji su poginuli na Allahovom (﷾) putu. Oni “opskrbljeni su kod Gospodara svoga” (3:169): opskrbljuje ih njihov Gospodar, a ne živi. To je život, “ali vi to ne opažate” (2:154). Oni su kod svog Gospodara, a ne među nama.
Zaključak — Ajeti govore o životu kod Allaha (﷾) iza prepreke. Ne vraćaju mrtve među nas.
Kur'an 35:14 — sura Fatir, ajet 14
“Ako im se molite, ne čuju vašu molbu. A da i čuju, ne bi vam se odazvali. Na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te neće obavijestiti kao Onaj Koji zna.”
Navedeno za
Muslimani kažu da mrtvi u grobovima mogu čuti. Dakle, naši preci nas mogu čuti.
Odgovor
Islam uči da mrtvi čuju samo ono što im Allah (﷾) dopusti da čuju, iza prepreke (23:100). Kur'an o onima koji se prizivaju mimo Allaha (﷾) kaže: “A da i čuju, ne bi vam se odazvali” (35:14). Dakle, slušanje im ne bi omogućilo da odgovore ili pomognu. Musliman priziva samo Allaha (﷾) (72:18).
Zaključak — Mrtvi mogu čuti ono što im Allah (﷾) dopusti da čuju. Ne mogu odgovoriti ni pomoći, pa molitva ide samo Allahu (﷾).
Kur'an 55:14-15 — sura Er-Rahman, ajet 14-15
“On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio, a džine od plamena vatre –”
Navedeno za
Muslimani vjeruju u džine. To su samo duhovi pod drugim imenom.
Odgovor
Džini nisu mrtvi. Kur'an kaže da su posebno stvorenje, stvoreni od vatre bez dima (55:15). Islam ni od koga ne traži da kod njih traži utočište (72:6). Musliman traži utočište samo kod Allaha (﷾) (113-114).
Zaključak — Džini su stvorena bića, a ne duše mrtvih, a odgovor na njih je okrenuti se Allahu (﷾).
Kur'an 4:40 — sura En-Nisa, ajet 40
“Zaista Allah ni trunku nepravde ne čini, pa ako to bude dobro djelo, On će ga umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati.”
Navedeno za
Ako prestanemo s prinosima, naši preci ostat će bez ičega.
Odgovor
U islamu mrtvi su u Allahovim (﷾) rukama. Do roditelja koji je umro kao vjernik dopiru djetetova dova i sadaka data za njega (Muslim 1631; Buhari 1388). Za one koji su umrli izvan islama musliman ne traži Allahov (﷾) oprost (9:113). To je pravilo za njegove vlastite molitve. Nije presuda o vašim roditeljima ili precima. Ajet navodi svoj uslov: “kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti”. Kur'an kaže i da Allah (﷾) ne šalje kaznu “dok poslanika nismo poslali” (17:15). On “ni trunku nepravde ne čini” (4:40). Nijedan musliman ne smije objaviti sudbinu nijednog čovjeka. To pripada Allahu (﷾).
Zaključak — Mrtve ne opskrbljuje ono što živi spaljuju. Oni su u rukama Allaha (﷾), koji nikome ne čini nepravdu.
Sahih el-Buhari 6990 — Kitab et-Ta'bir (Tumačenje snova), hadis 6990
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da od poslanstva nije ostalo ništa osim el-mubeššerat. Upitan šta je to, rekao je: istiniti lijepi snovi, koji donose radosne vijesti.
Navedeno za
Nana mi je došla u snu i tražila prinose.
Odgovor
Ljubav često dovodi mrtve u naše snove, a takav san može biti utjeha. Poslanik (ﷺ) je rekao da od vjerovjesništva nije ostalo ništa osim dobrih snova koji donose radosne vijesti (Buhari 6990). Dakle, san može donijeti utjehu ili dobru vijest. Ne donosi novu Allahovu (﷾) zapovijed. Ničije mjesto poslije smrti ne zavisi od prinosa; ono je u Allahovim (﷾) rukama, a On nikome ne čini nepravdu (4:40). Za roditelja koji je umro kao vjernik molite Allaha (﷾) i dajte sadaku za njega (Muslim 1631; Buhari 1388).
Zaključak — San nas može potaknuti da se sjetimo mrtvih. Do njih dopire ono za što je Allah (﷾) rekao da dopire.
Gledišta
Kineska predaja: mrtvi žive dalje i primaju prinose
U sedmom mjesecu porodice spaljuju papirni novac i papirnu odjeću za svoje pretke. Prinose i duhovima lutalicama koji nemaju potomaka da se brinu o njima.
Duhovi predaka žive dalje, a ono što porodica za njih spali opskrbljuje ih.
Pobijanje
Islam se slaže da duša živi dalje, ali iza prepreke do proživljenja (23:99-100). Do roditelja koji je umro kao vjernik dopiru djetetova dova Allahu (﷾) i sadaka data za njega.
Duhovi bez potomaka lutaju, a prinosi ih sprečavaju da čine zlo.
Pobijanje
U islamu mjesto nijedne duše ne zavisi od onoga što potomci daju; ono je u Allahovim (﷾) rukama, a On nikada nije nepravedan (4:40). Šteta dolazi samo kako Allah (﷾) hoće (10:107). Zato se utočište traži samo kod Njega (113:1-5).
Islamsko gledište
Mrtvi se ne vraćaju. Čekaju iza prepreke, berzaha, do Dana proživljenja, u Allahovim (﷾) rukama. Ono što je stvarno u onome što ljudi nazivaju duhovima mogu biti džini, a utočište se traži samo kod Allaha (﷾).
Poslije smrti postoji prepreka, berzah, do Dana proživljenja, i niko se ne vraća.
Ničije mjesto poslije smrti ne zavisi od prinosa; Allah (﷾) sudi svakoj duši i nikada nije nepravedan.
Djetetova dova i sadaka data u ime roditelja stižu do roditelja koji je umro kao vjernik.
Nevidljiva bića, džini, dijele naš svijet; ono što je stvarno u viđenju mogu biti džini, a ne mrtvi.
Utočište i molitva pripadaju samo Allahu (﷾); oni koji se prizivaju mimo Njega ne mogu odgovoriti ni pomoći.