Da li amajlije za sreću i ceduljice sudbine djeluju?

“Ako te Allah nekom nevoljom pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari – pa, On nad svime ima moć.”

“i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha pouzdaje, On mu je dovoljan. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.”

Ibn Abbas prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da će sedamdeset hiljada njegovih sljedbenika ući u Džennet bez polaganja računa. To su oni koji ne traže od drugih riječi liječenja (rukja), ne vjeruju u zle slutnje i oslanjaju se na svog Gospodara. El-Buhari ga je stavio u poglavlje naslovljeno ajetom: ko se pouzda u Allaha, On mu je dovoljan (65:3).

Encyclopedia of Shinto shinsatsu opisuje kao talismane koji se dijele u svetištima, simbole duhovnog bića ili njegove moći. Veći se stavljaju u kamidanu ili pričvršćuju iznad kapija i vrata. Mamorifuda, omamori, obično su male vrećice od brokata ili ukrašene tkanine koje se nose na sebi. Glavne vrste su za zaštitu od bolesti i nesreće, sigurnost domaćinstva, siguran porod, sigurnost u saobraćaju i zaštitu od zle sreće. Mnoge se nose na tijelu kao lične molbe za božansku pomoć.

Encyclopedia of Shinto omikuji (također mikuji) opisuje kao oblik proricanja koji se koristi za donošenje odluka ili saznavanje sudbine nekog pothvata. Kaže da riječ kuji ima dva značenja: korištenje slučaja za nepristranu presudu i traženje božanske volje tamo gdje se smatra da je potreban kamijev sud. Mikuji je drugo značenje. Oblik danas najčešći u svetištima jeste izvlačenje štapića iz cilindra i primanje štampane sudbine ili pjesme koja mu odgovara. Natpis uz snimak unosa dodaje da se listići s dobrom porukom nose kući, a oni koji proriču loš ishod često se vezuju za drveće ili užad u krugu svetišta.

Encyclopedia of Shinto kaže da su omikuji papirne sudbine koje se izvlače iz kutije u svetištima i da se i odrasli i djeca nadaju sretnoj. Rasklopljeni listić daje jedan od nekoliko stepena, kao što su daikichi (izuzetno sretno) i kichi (sretno). Može dati i predviđanja o ljubavi, izgubljenim stvarima, novcu, putovanju, porodu i drugim stvarima.

Ibn Abbas prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da će sedamdeset hiljada njegovih sljedbenika ući u Džennet bez polaganja računa. To su oni koji ne traže od drugih riječi liječenja (rukja), ne vjeruju u zle slutnje i oslanjaju se na svog Gospodara. El-Buhari ga je stavio u poglavlje naslovljeno ajetom: ko se pouzda u Allaha, On mu je dovoljan (65:3).

Ebu Bešir el-Ensari prenosi da je na jednom od Poslanikovih (ﷺ) putovanja Poslanik (ﷺ) poslao glasnika s naredbom da se nijedna ogrlica od konca, ili bilo kakva ogrlica, ne ostavi na vratu deve: svaku treba odsjeći.

Ebu Bešir el-Ensari prenosi Poslanikovu (ﷺ) naredbu da se nijedna ogrlica od konca, ili bilo kakva ogrlica, ne ostavi na vratu deve, nego da se odsiječe. Malik, koji je prenio predanje, rekao je: mislim da je to bilo zbog urokljivog oka.

“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni Meni odazovu i neka vjeruju u Mene, kako bi ispravnim putem krenuli.”

Aiša prenosi da bi svake noći, kad bi Poslanik (ﷺ) išao u postelju, sastavio dlanove, proučio sure el-Ihlas, el-Felek i en-Nas i puhnuo u njih. Zatim bi rukama prešao preko tijela koliko je mogao, počevši od glave, lica i prednje strane tijela. To je činio tri puta.

“Reci: Utječem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara. i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla onih koje u čvorove pušu, i od zla zavidnika kad zavidi.”

“Reci: Utječem se Gospodaru ljudi, Vladaru ljudi, Bogu ljudi, od zla šejtana – koji nanosi zle misli pa se skrije, koji zle misli unosi u prsa ljudi; od džina i od ljudi!”

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da nema adve, nema tijare (loših predznaka od ptica), nema hame i nema Safera. Mnogi učenjaci advu objašnjavaju kao bolest koja se širi vlastitom snagom mimo Boga, hamu kao sovu uzetu za znak smrti, a Safer kao mjesec koji se smatrao nesretnim.

“Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.”

Enes prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da nema adve ni tijare, ali da mu se sviđa fal. Upitan šta je fal, rekao je: lijepa riječ.

Džabir prenosi da je Poslanik (ﷺ) učio svoje ashabe dovi za uputu (istihara) u svakoj stvari, kao što ih je učio surama Kur'ana. Ko namjerava nešto učiniti, neka klanja dva rekata pored obaveznih namaza. Zatim neka moli Allaha Njegovim znanjem i Njegovom moći, jer Allah može, a on ne može, Allah zna, a on ne zna, i Allah zna nevidljivo. Ako Allah zna da je stvar dobra za njega u njegovoj vjeri, njegovom životu i njenom ishodu, neka Ga moli da mu je odredi. Ako Allah zna da je loša za njega, neka Ga moli da je odvrati od njega i da mu odredi dobro gdje god ono bilo.

“S Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si grub i tvrda srca bio, sigurno bi pobjegli na sve strane od tebe. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno, i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, na Allaha se osloni; Allah, doista voli one koji se na Njega oslanjaju.”

“i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha pouzdaje, On mu je dovoljan. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.”

“A ima i onih koji govore: “Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovome i na onome svijetu i sačuvaj nas patnje paklene!””

“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”

“Reci: “O ljudi, ja sam, zaista, svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!””

“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”