Kratak odgovor
Odgovor islama je da se ibadet ne dijeli. On pripada Onome koji nas je stvorio, pa molitve, prinosi i klanjanje u ibadetu idu samo Njemu. Mnoge porodice u Japanu učestvuju u obje predaje. Beba se nosi u svetište, Nova godina donosi posjetu svetištu ili hramu, a većina sahrana koristi budističke obrede. Šintoizam štuje kamije, svete sile za koje učenjaci šintoizma kažu da nisu ‘bogovi’ u zapadnom smislu. Kami i Bude bili su spojeni u japanskim svetištima i hramovima od 8. stoljeća do 1868. Islam postavlja pitanje ispod oboje: ko je stvorio nebesa i Zemlju i ko čuje svaku molitvu? Njegov odgovor je samo Allah (﷾). Riječi Kur'ana “vama vaša vjera, a meni moja” (109:6) govore o nemiješanju ibadeta. Islam nudi jednog Gospodara nad rođenjem, životom i smrću i potpun način života.
Potpuno objašnjenje
Ibadet pripada Jednom
Islam počinje jednim načelom. Ibadet pripada Onome koji nas je stvorio i nikome pored Njega. Musliman na svakom namazu kaže: samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo. Kur'an kaže da su mjesta ibadeta za Allaha (﷾), pa ne prizivajte nikoga uz Njega. Govori Poslaniku (ﷺ) da kaže da su njegov namaz, njegova žrtva, njegov život i njegova smrt za Allaha (﷾), koji nema sudruga. Pita: zar iskrena vjera ne pripada Allahu (﷾)? Dakle, pitanje nije koliko mjesta čovjek posjećuje. Pitanje je kome se daju molitve, prinosi i klanjanje u ibadetu.
“Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!”
“Mesdžidi jesu Allaha radi, i ne molite, pored Allaha, nikoga!”
“Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su zarad Allaha, Gospodara svjetova, Koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.”
“Iskreno ispovijedanje vjere dug je prema Allahu! A oni koji pored Njega uzimaju zaštitnike govoreći: “Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili”, Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće uputiti na Pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik.”
Svetište i hram u jednom životu
Mnoge japanske porodice tokom života susreću oboje. Kami su svete sile koje šintoizam štuje, a učenjaci šintoizma kažu da nisu ‘bogovi’ u zapadnom smislu. Oko mjesec dana poslije rođenja mnogi nose bebu u svetište lokalnog kamija, da mole za sretan rast djeteta. Za Novu godinu mnogi posjećuju svetište ili hram, često u ponoć da čuju zvona hrama. Kad neko umre, velika većina sahrana u Japanu koristi budističke obrede. Budističke sahrane postale su pravilo u razdoblju Edo (1603-1868), kad se svako morao upisati u budistički hram.
Encyclopedia of Shinto opisuje hatsumiyamode, ili miyamairi, kao prvu posjetu bebe svetištu lokalnog zaštitničkog kamija. Obično pada oko mjesec dana nakon rođenja. Porodica se moli za sretan rast djeteta, a ta je posjeta nekada označavala prijem djeteta kao novog župljanina.
Encyclopedia of Shinto definira hatsumode kao posjetu svetištu ili hramu na početku nove godine. Mnogi ljudi idu od ponoći na Novu godinu, da čuju hramska zvona koja zvone za novu godinu i da tamo obave posjetu.
Encyclopedia of Shinto objašnjava da je budističko sveštenstvo učestvovalo u japanskim sahranama od kraja sedmog stoljeća. Njihova uloga dostigla je vrhunac u razdoblju Edo, kada se svako morao registrovati u budističkom hramu, a sahrane su se održavale u budističkom stilu. Šintoističke sahrane postale su jedna od mogućnosti u modernom razdoblju. Kaže da budistički obredi i dalje čine veliku većinu japanskih sahrana.
Rad Univerziteta Kokugakuin o pojmu kami. ‘Bog’ naziva neprikladnim prijevodom riječi kami i kaže da ideja kami ne upućuje na načelo ili biće odvojeno od stvaranja, nego na svojstvo bića koje učestvuje u jedinstvu postojanja. Navodi Uedu Kenjija da i Nihon Shoki i Kojiki govore o prethodno postojećoj tvari iz koje su kami nastali. Prenosi gledište Uede Kenjija da najraniji japanski mitovi nemaju nikakvo božanstvo stvoritelja.
Kako su kami i Bude spojeni, a zatim razdvojeni
Budizam je stigao u Japan u 6. stoljeću. Od 8. stoljeća kami i Bude bili su spojeni u svetištima i hramovima i to je trajalo do 1868. Raslo je stoljećima kroz učenje budističkih monaha i praksu svetišta. Hramovi su se dizali unutar krugova svetišta, a sutre (budistički spisi) čitale su se pred kamijima. Monasi su učili honji suijaku: kami su ‘tragovi’ Buda i bodhisattvi, koji su njihov pravi oblik. (Bodhisattva je biće na putu da postane Buda, koje radi na spasenju drugih.) Do kraja razdoblja Heian 1185. godine kami svakog svetišta dobio je budistički izvornik. Razdvajanje je bilo drugačije. U proljeće 1868. nova vlada izdala je ukaze o razdvajanju (shinbutsu hanzenrei). Njen Ured za božanstva (Jingi Jimukyoku) radio je na njihovom provođenju.
Encyclopedia of Shinto opisuje shinbutsu shugo, spajanje kamija i buda, svetišta i hramova, i njihovih svećenika, kao nešto što ima korijene u razdoblju Nara (710-94). Budizam, koji je stigao u Japan u šestom stoljeću, stalno se spajao sa šintoizmom sve do teorije honji suijaku srednjeg vijeka. Hramovi su nicali na zemljištu svetišta, sutre su se čitale u svetištima, kamiji su se nazivali bodisatvama, a svećenici u budističkoj odjeći vodili su obrede u svetištima. U ranom modernom razdoblju mislioci Kokugakua i svećenici svetišta pozivali su na povratak svetišta njihovom izvornom obliku. Vlada Restauracije iz 1868. izdala je edikte o razdvajanju sedamnaestog dana trećeg mjeseca, s daljnjim naredbama kasnije tog mjeseca i u narednim mjesecima.
Encyclopedia of Shinto definira honji suijaku kao ideju da se budistička božanstva privremeno pojavljuju kao šintoistički kamiji, da bi spasila živa bića u Japanu. Kamiji su njihova očitovanja (suijaku, ‘tragovi’), a budistička božanstva su izvorno tlo kamija (honji), njihov pravi oblik. Izrazi potječu iz tendai budizma. On ih je koristio, u poglavlju Lotos sutre o trajanju života Tathagate, da razlikuje vječnog Šakjamunija (kuonjitsujo, ‘zaista dostignut u dalekoj prošlosti’) i historijskog Šakjamunija. Prvi japanski spomen nalazi se u djelu koje se datira oko 825. Monah Eryo iz Enryaku-jija prvi je upotrijebio suijaku za kamije. Do kraja razdoblja Heian kamiju svakog svetišta dodijeljen je buda ili bodisatva kao njegov honji.
Studija o razdvajanju u jednom svetištu. Vladinu uredbu iz 1868. naziva shinbutsu bunri rei ili shinbutsu hanzen rei, koja je naredila razdvajanje bogova i Buda u svim šintoističkim svetištima. Kaže da je time okončana tradicija od oko hiljadu godina u kojoj su budizam i šintoizam bili spojeni.
Encyclopedia of Shinto kaže da je nova vlada osnovala Šintoistički odjel (Jingi Jimuka) u prvom mjesecu 1868. Sljedećeg mjeseca proširen je u Ured za božanstva (Jingi Jimukyoku). Ured je radio na provođenju razdvajanja budizma od šintoizma. Prema naredbi o razdvajanju, budistički elementi trebali su se ukloniti iz svetišta, a budistički svećenici su uklonjeni s vodstva svetišta.
- 6. stoljeće
Budizam stiže u Japan
Počinje se spajati s obožavanjem kamija.
- 8. stoljeće
Kamiji i Bude spojeni
Hramovi niču unutar krugova svetišta, a sutre se čitaju pred kamijima.
- Do 1185.
Budistički izvornik za svakog kamija
Kamiju svakog svetišta dodijeljen je Buda ili bodhisattva kao njegov pravi oblik.
- Od 1603. do 1868.
Razdoblje Edo
Svi se registruju u budističkom hramu, a budistički pogrebi postaju pravilo.
- 1868.
Edikti o razdvajanju
Nova vlada naređuje razdvajanje kamija i Buda.
Ne koje od dvoje, nego kome
Islam ne pita koje od dvoje izabrati. Postavlja pitanje ispod oboje: ko je stvorio nebesa i Zemlju? Kojiki, u Chamberlainovom engleskom prijevodu, kamije naziva ‘Božanstvima’. Kaže da su njegovi prvi kami nastali kad su nebo i zemlja počeli. Bude imenovani kao izvornici kamija razlikuju se od svetišta do svetišta, a budistički učitelji ne nazivaju ih Stvoriteljem. Riječi honji i suijaku potječu iz učenja škole Tendai o Lotosovoj sutri. U njenom poglavlju o trajanju Budinog života Buda kaže da je njegov život beskrajan i da ga je stekao, riječima sutre: “nakon što sam prethodno slijedio propisani put”. Ono što nastaje ili stiče svoj život nije Stvoritelj nebesa i Zemlje. Kur'an pita da li su ljudi stvoreni ni iz čega ili su sami stvoritelji. Njegov odgovor je da je Allah (﷾) Stvoritelj svega i da ibadet pripada samo Njemu.
“Imena Božanstava koja su rođena u Ravnici Visokog Neba kada su Nebo i Zemlja počeli bila su Božanstvo Gospodar-Uzvišenog-Središta-Neba, zatim Visoko-Uzvišeno-Stvarajuće-Čudesno Božanstvo, zatim Božansko-Stvarajuće-Čudesno-Božanstvo. Ova tri Božanstva bila su sva Božanstva rođena sama i sakrila su svoje osobe.”
Encyclopedia of Shinto definira honji suijaku kao ideju da se budistička božanstva privremeno pojavljuju kao šintoistički kamiji, da bi spasila živa bića u Japanu. Kamiji su njihova očitovanja (suijaku, ‘tragovi’), a budistička božanstva su izvorno tlo kamija (honji), njihov pravi oblik. Izrazi potječu iz tendai budizma. On ih je koristio, u poglavlju Lotos sutre o trajanju života Tathagate, da razlikuje vječnog Šakjamunija (kuonjitsujo, ‘zaista dostignut u dalekoj prošlosti’) i historijskog Šakjamunija. Prvi japanski spomen nalazi se u djelu koje se datira oko 825. Monah Eryo iz Enryaku-jija prvi je upotrijebio suijaku za kamije. Do kraja razdoblja Heian kamiju svakog svetišta dodijeljen je buda ili bodisatva kao njegov honji.
“trajanje mog života dugo je kao beskrajno razdoblje; stekao sam ga nakon što sam prethodno slijedio propisani put.”
“Ja sam Božanstvo, Veliko Božanstvo, Pobjednik, Nepobijeđeni, Sveopći Vidilac, Nosilac Moći, Svemogući Bog, Tvorac, Stvoritelj, Prvi, Roditelj, Upravitelj, Otac onih koji su rođeni i onih koji će se tek roditi. Ova bića stvorio sam ja!”
“Sve što ova pojedinačna osoba doživljava — ugodno, bolno ili neutralno — jeste zbog stvaranja Svemogućeg Boga.”
“Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Da li su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nisu uvjereni!”
“Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim.”
“Mesdžidi jesu Allaha radi, i ne molite, pored Allaha, nikoga!”
“Vama vaša vjera, a meni moja”
Kur'an ima kratku suru upravo o ovom pitanju. Kaže: ja ne obožavam ono što vi obožavate, niti ćete vi obožavati ono što ja obožavam. Završava: vama vaša vjera, a meni moja. Ibn Kesir kaže da se sura odriče obožavanja mnogobožaca i naređuje iskrenost u ibadetu. Et-Taberi prenosi da je odgovorila na ponudu da se smjenjuju: jedna godina za njihove bogove, jedna godina za Allaha (﷾). Dakle, ajet govori o nemiješanju ibadeta. Islam nikoga ne prisiljava da ga prihvati, jer Kur'an kaže i da nema prisile u vjeru.
“Reci: O vi nevjernici, ja ne obožavam ono što vi obožavate, niti ste vi obožavaoci Onoga Koga ja obožavam, niti sam ja obožavalac onoga što vi obožavate, niti ste vi obožavaoci Onoga Koga ja obožavam, vama vaša vjera, a meni moja.”
Ibn Kesir kaže da se ova sura odriče obožavanja mnogobožaca i naređuje iskrenost u ibadetu. Spominje predaju uvedenu s ‘rečeno je’ da su pozvali Poslanika (ﷺ) da godinu dana obožava njihove idole, a oni će godinu dana obožavati njegovog Gospodara. Objavljena je sura, govoreći mu da se potpuno odrekne njihovog puta. Uz riječi ‘Vama vaša vjera, a meni moja’ stavlja 10:41: ‘Moj rad je za mene, a vaš za vas’.
Et-Taberi kaže da su mnogobošci iz Poslanikovog (ﷺ) naroda ponudili da godinu dana obožavaju Allaha ako on godinu dana bude obožavao njihove bogove, a sura je bila Allahov odgovor. Navodi rane predaje u tom smislu. U jednoj, preko Ibn Ishaka, prvaci Kurejša kažu: hajde da mi obožavamo ono što ti obožavaš, a ti obožavaj ono što mi obožavamo, i podijelit ćemo s tobom cijelu stvar.
“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”
Molitva za novorođenče
Porodice koje bebu nose u svetište mole za sretan rast djeteta. I muslimanski roditelji mole za svoju djecu, samo Allaha (﷾). Kur'an govori o Merjeminoj majci, koja je svoju novorođenu kćer povjerila Njegovoj zaštiti. Uči i vjernike da mole: Gospodaru naš, daruj nam žene i potomstvo koji će biti radost naših očiju. Briga za dijete je ista. Molitva ide direktno Onome koji svakom djetetu daje život.
Encyclopedia of Shinto opisuje hatsumiyamode, ili miyamairi, kao prvu posjetu bebe svetištu lokalnog zaštitničkog kamija. Obično pada oko mjesec dana nakon rođenja. Porodica se moli za sretan rast djeteta, a ta je posjeta nekada označavala prijem djeteta kao novog župljanina.
“A nakon što je rodila, ona reče: “Gospodaru moj, rodila sam žensko!” – a Allah najbolje zna šta je ona rodila, a muško nije kao žensko. “Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana.””
“i oni koji govore: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!”,”
Jedan Gospodar za rođenje, život i smrt
U islamu isti Gospodar je tu pri rođenju i pri smrti. Kur'an kaže da Allah (﷾) daje i život i smrt. Allah (﷾) kaže i da je blizu i da se odaziva molbi svakoga ko Ga zamoli. Islam je potpun način života: jedan Stvoritelj, namaz, hrana, porodica i karakter zajedno. Traži od vas da pažljivo razmotrite Kur'an i vidite da li se drži zajedno. Traži i da razmotrite Muhammeda (ﷺ), posljednjeg Poslanika, koji je poslan svim ljudima.
“Reci: “O ljudi, ja sam, zaista, svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!””
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni Meni odazovu i neka vjeruju u Mene, kako bi ispravnim putem krenuli.”
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”
Pet odgovora
Kur'an 109:1-6 — sura El-Kafirun, ajet 1-6
“Reci: O vi nevjernici, ja ne obožavam ono što vi obožavate, niti ste vi obožavaoci Onoga Koga ja obožavam, niti sam ja obožavalac onoga što vi obožavate, niti ste vi obožavaoci Onoga Koga ja obožavam, vama vaša vjera, a meni moja.”
Navedeno za
“Vama vaša vjera, a meni moja” znači da je svaki put u redu, pa mogu čuvati oba.
Odgovor
Ista sura kaže: ja ne obožavam ono što vi obožavate. Ibn Kesir to čita kao odricanje od obožavanja mnogobožaca i zapovijed iskrenosti. Et-Taberi prenosi da je odgovorila na ponudu da se smjenjuju u obožavanju. Ajet odbija miješanje ibadeta, a Kur'an na drugom mjestu kaže da nema prisile u vjeru.
Zaključak — Ajet govori o čuvanju ibadeta nepomiješanim, a izbor da prihvatite islam je vaš.
Encyclopedia of Shinto: Honjisuijakusetsu
Encyclopedia of Shinto definira honji suijaku kao ideju da se budistička božanstva privremeno pojavljuju kao šintoistički kamiji, da bi spasila živa bića u Japanu. Kamiji su njihova očitovanja (suijaku, ‘tragovi’), a budistička božanstva su izvorno tlo kamija (honji), njihov pravi oblik. Izrazi potječu iz tendai budizma. On ih je koristio, u poglavlju Lotos sutre o trajanju života Tathagate, da razlikuje vječnog Šakjamunija (kuonjitsujo, ‘zaista dostignut u dalekoj prošlosti’) i historijskog Šakjamunija. Prvi japanski spomen nalazi se u djelu koje se datira oko 825. Monah Eryo iz Enryaku-jija prvi je upotrijebio suijaku za kamije. Do kraja razdoblja Heian kamiju svakog svetišta dodijeljen je buda ili bodisatva kao njegov honji.
Navedeno za
Kami su tragovi Buda, pa su svetište i hram jedna pobožnost.
Odgovor
To učenje spaja to dvoje, ali nijedno ne čini Stvoriteljem. Kojiki kaže da su njegovi kami nastali. Buda Lotosove sutre kaže da je stekao svoj beskrajni život. Srednjovjekovni šintoistički tekst Amaterasu, štovanu kao kamija Sunca, naziva oblikom kozmičkog Bude Dainichija. Kukai, osnivač budizma Shingon, učio je da je kosmos Dainichijevo tijelo. Kur'an uči da Stvoritelj nebesa i Zemlje nije ono što je stvorio: “Ništa nije kao On!” On je ‘Prvi’ i “Nije rodio i rođen nije”.
Zaključak — Spajanje kamija i Buda ne imenuje nikakvog Stvoritelja iznad svijeta. Kur'an Ga imenuje.
Encyclopedia of Shinto: Shinbutsu Bunri
Encyclopedia of Shinto opisuje shinbutsu shugo, spajanje kamija i buda, svetišta i hramova, i njihovih svećenika, kao nešto što ima korijene u razdoblju Nara (710-94). Budizam, koji je stigao u Japan u šestom stoljeću, stalno se spajao sa šintoizmom sve do teorije honji suijaku srednjeg vijeka. Hramovi su nicali na zemljištu svetišta, sutre su se čitale u svetištima, kamiji su se nazivali bodisatvama, a svećenici u budističkoj odjeći vodili su obrede u svetištima. U ranom modernom razdoblju mislioci Kokugakua i svećenici svetišta pozivali su na povratak svetišta njihovom izvornom obliku. Vlada Restauracije iz 1868. izdala je edikte o razdvajanju sedamnaestog dana trećeg mjeseca, s daljnjim naredbama kasnije tog mjeseca i u narednim mjesecima.
Navedeno za
Razdvajanje iz 1868. nametnula je država. Pravi japanski put je spajanje to dvoje.
Odgovor
Spajanje u svetištima i hramovima raslo je oko hiljadu godina, a razdvajanje je bilo vladina naredba. Slučaj islama ne počiva ni na jednom. Spojeno ili razdvojeno, pitanje je isto: kome se daje ibadet?
Zaključak — Historija ne mijenja pitanje. Ibadet pripada Onome koji nas je stvorio.
Prikaz knjige Readera i Tanabea, Practically Religious (1998)
Prikaz knjige Iana Readera i Georgea J. Tanabea Jr., Practically Religious: Worldly Benefits and the Common Religion of Japan (1998). Kisala primjećuje da ankete u Japanu pokazuju nisku vjersku pripadnost uz visoko vjersko učešće. Reader i Tanabe tvrde da je moljenje za ovosvjetske, praktične koristi (genze riyaku) sastavni dio vjere i prakse šintoizma i ustaljenih budističkih sekti. Po njihovom mišljenju, kamiji i bude spojeni su u očekivanju ljudi da i jedni i drugi mogu dati takve koristi. Razlikuju afektivno od kognitivnog vjerovanja, da bi objasnili zašto ljudi koji sumnjaju da amajlije djeluju ipak kupuju amajlije u svetištima i hramovima.
Navedeno za
Kami i Bude su pomagači. Štite moju porodicu i blagosiljaju godinu.
Odgovor
Islam uči da je svako dobro i svako zlo u Allahovim (﷾) rukama: ako vam namijeni neku korist, niko je ne može zadržati. Šefa'at je stvaran, ali sav pripada Njemu i dolazi samo Njegovim dopuštenjem. Zato musliman od samog Allaha (﷾) traži zdravlje i sigurnost porodice, jer je On blizu i odaziva se svakome ko Ga zamoli.
Zaključak — Svaki blagoslov Allahov (﷾) je da ga da i od Njega se može direktno tražiti.
Encyclopedia of Shinto: Shinsosai (šintoistički pogrebni obredi)
Encyclopedia of Shinto objašnjava da je budističko sveštenstvo učestvovalo u japanskim sahranama od kraja sedmog stoljeća. Njihova uloga dostigla je vrhunac u razdoblju Edo, kada se svako morao registrovati u budističkom hramu, a sahrane su se održavale u budističkom stilu. Šintoističke sahrane postale su jedna od mogućnosti u modernom razdoblju. Kaže da budistički obredi i dalje čine veliku većinu japanskih sahrana.
Navedeno za
Ove običaje čuvam samo zbog porodice. Zapravo ne vjerujem u njih.
Odgovor
Islam čuva porodične veze snažnim, čak i s roditeljima koji nisu muslimani. Kod ovih običaja islam traži da ibadet ide samo Allahu (﷾). Neki slučajevi, kao što je naklon u znak pozdrava ili porodična sahrana u hramu, traže pažnju. Stranica o porodičnim običajima objašnjava više, a kvalifikovani učenjak može odgovoriti na vaš slučaj.
Zaključak — Porodične veze ostaju i rastu. Ibadet ide samo Allahu (﷾).
Gledišta
Šintoizam i budizam jedan pored drugog
Mnogi ljudi u Japanu zajedno čuvaju običaje svetišta i budističke obrede, kao što su to činile njihove porodice generacijama. Ne vide sukob, jer svako ima svoje mjesto u životu.
Posjete svetištu i hramu stvar su običaja i prakse, a ne vjerovanja, pa činiti oboje ne donosi sukob.
Pobijanje
Ibadet je i sam praksa. Islam pita kome se daju klanjanja, molitve i prinosi i sve ih daje samo Allahu (﷾).
Svako ima svoj posao: kami za rođenje i festivale, Bude za mrtve.
Pobijanje
Kur'an imenuje jednog Gospodara koji daje i život i smrt. Rođenje i smrt u istim su rukama, pa je jedan Gospodar dovoljan za oboje.
Šintoizam štuje mnoge kamije, pa štovanje i Buda ništa ne oduzima.
Pobijanje
Islam smatra da iskrena vjera pripada samo Allahu (﷾). Ibadet podijeljen među mnogima nije dat potpuno Onome koji ih je sve stvorio.
Kami i Bude su pomagači. Štite porodicu i daju blagoslove u ovom životu.
Pobijanje
Svaki blagoslov je u Allahovim (﷾) rukama i niko ne može zadržati ono što On daje. Šefa'at je stvaran, ali pripada samo Njemu i dolazi samo Njegovim dopuštenjem. Musliman traži od samog Allaha (﷾), jer je On blizu i odaziva se svakome ko Ga zamoli.
Budist: honji suijaku
Srednjovjekovno učenje honji suijaku smatralo je da su kami tragovi Buda i bodhisattvi, koji se pojavljuju kao kami da spasu živa bića u Japanu. Po tom gledištu, štovanje oboje jedna je pobožnost.
Kami su pojavni oblici Buda i bodhisattvi, pa je štovanje oboje zapravo jedna pobožnost.
Pobijanje
Spajanje ne čini nijedno od njih Stvoriteljem. Kami Kojikija nastali su, a Buda Lotosove sutre stekao je svoj beskrajni život. Ibadet pripada samo Stvoritelju svega, a nijedan od njih nije On.
Historičari: spajanje i razdvajanje
Kami i Bude bili su spojeni u japanskim svetištima i hramovima od 8. stoljeća do 1868. Spajanje je stoljećima raslo među monasima i svetištima; razdvajanje iz 1868. bilo je vladina naredba.
Spajanje kamija i Buda imalo je korijene u razdoblju Nara. U srednjem vijeku izraslo je u honji suijaku.
U proljeće 1868. nova vlada izdala je ukaze o razdvajanju. Njen Ured za božanstva radio je na njihovom provođenju.
Islamsko gledište
Ibadet pripada Onome koji je stvorio nebesa i Zemlju i ne dijeli se. Islam ne pita koju od dvije predaje slijediti, nego kome se daje ibadet. Poziva čitaoca jednom Gospodaru rođenja, života i smrti. Traži od čitaoca da odvagne Kur'an i posljednjeg Poslanika (ﷺ) i nudi potpun način života.
Molitva, prinosi i klanjanje u ibadetu pripadaju samo Allahu (﷾); iskrena vjera pripada Njemu.
Kami Kojikija nastali su, a Buda Lotosove sutre stekao je svoj beskrajni život. Nijedan nije Stvoritelj nebesa i Zemlje, kojem jedinom pripada ibadet.
“Vama vaša vjera, a meni moja” govori o nemiješanju ibadeta. Niko nije prisiljen da prihvati islam.
Jedan Gospodar daje život i smrt i čuje svakoga ko Ga priziva. Kur'an poziva na pažljivo čitanje, a Muhammed (ﷺ) je poslan svim ljudima.