Kratak odgovor
U islamu je vaš trud važan i svako djelo se vaga. Ipak, niko nije spašen samo djelima. Spašava Allahova (﷾) milost, a vjerovanje s dobrim djelima način je na koji je čovjek traži. Džainističko učenje kaže da svaka duša samu sebe oslobađa vlastitim trudom, bez Boga koji bi joj oprostio. Islam naređuje trud i nagrađuje svako dobro djelo, do težine trunke. Ali Poslanik (ﷺ) je rekao da nikoga njegova djela neće spasiti, pa ni njega samog, ako ga Allah (﷾) ne pokrije milošću. U istom hadisu rekao je svojim sljedbenicima da dobra djela čine ispravno, iskreno i umjereno. Dakle, djela nisu besmislena, ali nisu ni cijena kojom se kupuje Džennet. Allah (﷾) oprašta, umnožava svako dobro djelo i prima svakoga ko Mu se okrene dok život traje.
Potpuno objašnjenje
Islam traži trud i broji svako djelo
Islam ni od koga ne traži da sjedi i čeka. Kur'an kaže da će onaj ko je učinio dobra koliko trunka vidjeti to, a i zla koliko trunka (99:7-8). Allah (﷾) nijednu dušu ne opterećuje preko njene mogućnosti i svaka duša dobija dobro koje zaradi (2:286). Meleki dočekuju dobre riječima: “Uđite u Džennet zbog onog što ste činili!” (16:32). Dakle, trud je naređen i ništa od njega nije izgubljeno.
“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.”
“Allah svaku osobu obavezuje samo onoliko kolike su njene mogućnosti; njoj u korist je ono dobro koje zaradi, a na njenu štetu je ono zlo koje sebi privrijedi. Gospodaru naš, nemoj nas kazniti ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za što nemamo snage! Preko grijeha naših prijeđi, oprosti nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar naš, pa nas pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!”
“one kojima će meleki duše uzeti – a oni čisti, i kojima će govoriti: “Selam vama! Uđite u Džennet zbog onog što ste činili!””
Šta kaže džainističko učenje
Džainističko učenje smatra da svaka duša samu sebe oslobađa vlastitim trudom. Padmanabh Jaini, vodeći učenjak džainizma, piše da se džainist ne može osloniti na božansku milost. Mora se uveliko osloniti na vlastiti trud, za ovaj život i za svoje spasenje. Acaranga sutra švetambara (bijelo odjevene grane džainizma) to izražava, u engleskom prijevodu Hermanna Jacobija iz 1884.: “Čovječe! Ti si sam sebi prijatelj; zašto želiš prijatelja izvan sebe?” Švetambarska Uttaradhyayana sutra kaže da će onaj ko sebe pobijedi samim sobom postići sreću. Strogost (tapas, strogo samoodricanje) put je čišćenja stare karme, djela koja se lijepe za dušu. Isti tekst upoređuje monahovu karmu s rezervoarom kojem je dotok zaustavljen. On se isušuje, a karma sakupljena u milionima rođenja “uništava strogošću”. Digambare (nebom odjevena grana) čuvaju druge spise, ali i oni uče oslobođenje vlastitim trudom duše.
Jaini piše da se džainist, koji ne drži do Boga koji djeluje u svijetu, ne može osloniti na vjeru u božansku milost. Mora se uvelike oslanjati na vlastitu inicijativu i trud, za svoje potrebe na ovom svijetu i za svoje spasenje (str. 89).
“Čovječe! Ti si sam sebi prijatelj; zašto želiš prijatelja izvan sebe?”
“Ko pobijedi sebe kroz sebe, stići će sreću.”
“Kao što se veliki rezervoar, kad mu je dotok vode zaustavljen, postepeno isušuje potrošnjom vode i isparavanjem, tako se karma monaha, koju je stekao u milionima rođenja, uništava strogošću, ako nema priliva loše karme.”
Zašto su se džainistički učitelji okrenuli od milosti
Džainistički učitelji imali su razlog da odbace milost. Jaini objašnjava da je u indijskim predajama koje vjeruju u Boga milost božanska ruka koja duše podiže iz preporoda. Džainisti i druge sramana (lutalačke asketske) predaje tu su našli problem. Davalac milosti morao bi biti biće koje karma nikada nije vezala. Kako bi takvo biće uopće moglo dodirnuti svijet preporoda, kad djelovanje u njemu pripada utjelovljenim dušama? Odgovor islama je da djelovanje veže dušu u potrebi, a ne Stvoritelja, kojem ništa ne treba (35:15).
Jaini objašnjava zašto se džainistička tradicija okrenula od božanske milosti. U teističkim tradicijama Indije milost je božanska ruka pomoći koja duše izvlači iz ponovnog rađanja. Za šramanske tradicije, među njima džainiste, to je stvaralo više problema nego što ih je rješavalo. Davalac milosti morao bi biti biće zauvijek slobodno od okova. Ipak, kako bi biće koje nikada nije bilo vezano moglo dodirnuti ili pokrenuti svijet ponovnog rađanja, kad takvo djelovanje pripada utjelovljenim bićima (str. 135-136)?
“O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.”
Ko može poništiti nepravdu?
Trud može mnogo. Može spriječiti da se nepravda ponovi i učiniti čovjeka boljim. Džainisti dobro znaju težinu nepravde. Svake godine priznaju svoje nepravde, opraštaju svim bićima i traže od svih bića da im oproste. U džainističkom učenju te molbe čiste srce od ljutnje, a duša zatim vlastitim trudom odbacuje svoju karmu. Nikakav Bog ne stoji nad računom da oprosti. Islam uči da se svako djelo čini pred očima Onoga koji je stvorio i počinitelja i oštećenog. Nepravda je poput duga i samo onaj kome se duguje može ga oprostiti. Zato se nepravda učinjena čovjeku mora ispraviti s tim čovjekom ili će se namiriti na Sudnjem danu (Buhari 2449). Sam grijeh Allahov (﷾) je da ga oprosti. Kur'an kaže da dobra djela uklanjaju loša (11:114), a to je zato što ih je Allah (﷾) takvima učinio. Allah (﷾) kaže: “ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah, sigurno, sve grijehe oprašta” (39:53). Sljedeći ajet poziva ljude da Mu se vrate (39:54).
Jaini opisuje džainističko priznanje. Pred kraj festivala Paryushana, laici džainisti priznaju svoje greške i traže oproštenje od svog učitelja, porodice i prijatelja. Zatim opraštaju svim bićima i traže od svih bića da im oproste, u poznatom stihu: tražim oproštenje od svih živih bića; neka mi svi oproste (str. 216). U meditaciji zvanoj samayika, džainisti svih sekti opraštaju cijelom svijetu bića i mole ga za oproštenje. Vjeruje se da ove molbe čiste srce od ljutnje i ogorčenosti (str. 223-224).
Jaini piše da se džainist, koji ne drži do Boga koji djeluje u svijetu, ne može osloniti na vjeru u božansku milost. Mora se uvelike oslanjati na vlastitu inicijativu i trud, za svoje potrebe na ovom svijetu i za svoje spasenje (str. 89).
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: ko je drugome učinio nepravdu, u njegovoj časti ili u bilo čemu drugom, neka danas zatraži oproštenje za to, prije Dana kad neće biti novca. Ako bude imao dobrih djela, uzet će mu se srazmjerno nepravdi. Ako ih nema, neka od loših djela onoga kome je učinio nepravdu bit će stavljena na njega.
“I uspostavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je opomena za one koji se opomene prisjećaju.”
“Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah, sigurno, sve grijehe oprašta. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.””
“I povratite se Gospodaru svom i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.”
Niko nije spašen samo djelima
Poslanik (ﷺ) je rekao da nikoga od vas neće spasiti njegova djela. Njegovi ashabi pitali su da li je to tačno čak i za njega. Rekao je: čak ni mene, osim ako me Allah (﷾) ne pokrije Svojom milošću. Zatim im je rekao da dobra djela čine ispravno, iskreno i umjereno (Buhari 6463). Sahih Muslim bilježi istu izreku, koja završava zapovijedi da se drže onoga što je ispravno (Muslim 2816a). Njegove riječi nisu bile sumnja u vlastiti kraj, jer mu Kur'an govori o Allahovom (﷾) oprostu i o Njegovoj blagodati upotpunjenoj prema njemu (48:2). Učio je da čak i najbolji ljudi ulaze u Džennet Allahovom (﷾) milošću. Dakle, hadis koji poriče spasenje samo djelima i sam je zapovijed da se čini dobro. Dobra djela su sredstvo koje je Allah (﷾) postavio za Svoju milost, a i snaga da se ona čine Njegov je dar. Nisu cijena kojom se kupuje Džennet. Zato Kur'an može reći “zbog onog što ste činili” (16:32). Vjerovanje i dobra djela način su na koji rob traži milost, a milost je ono što spašava.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da nikoga njegova djela neće spasiti. Upitan da li to vrijedi i za njega, rekao je: ni mene, osim ako me Allah ne obaspe Svojom milošću. Zatim im je rekao da čine dobra djela kako treba, iskreno i umjereno.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da niko od vas neće biti spašen svojim djelima. Neki čovjek je upitao: čak ni ti, Allahov Poslaniče? Rekao je: čak ni ja, osim ako me Allah ne pokrije Svojom milošću; ali držite se onoga što je ispravno. Muslimov drugi lanac ima ‘Svojom milošću i dobrotom’, bez posljednjih riječi. Naslov poglavlja, koji je dodao kasniji urednik, glasi: niko ne ulazi u Džennet svojim djelima, nego Allahovom milošću.
“da bi ti Allah ranije i kasnije grijehe oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na Pravi put uputio,”
“one kojima će meleki duše uzeti – a oni čisti, i kojima će govoriti: “Selam vama! Uđite u Džennet zbog onog što ste činili!””
Milost dočekuje trud
Allahova (﷾) milost ne čeka da duša sama prođe cijeli put. Ona dočekuje trud duše. Allah (﷾) svako dobro djelo umnožava deset puta, a loše djelo računa samo kao jedno (6:160). Poslanik (ﷺ) je prenio da Allah (﷾) kaže: ako Mi Moj rob dođe hodajući, Ja mu idem trčeći (Buhari 7405). Onima koji se pokaju, vjeruju i čine dobro Allah (﷾) njihova loša djela zamjenjuje dobrima (25:70). Kad je Amr ibn el-As došao da primi islam, Poslanik (ﷺ) mu je rekao da islam briše sve što je bilo prije njega (Muslim 121). Svako djelo se i dalje vaga (99:7-8). Milost nikome ništa ne oduzima. Nikome se ne čini nepravda (6:160), a pravo svakog stvorenja i dalje se vraća (Muslim 2582).
“Ko god uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen; a ko god uradi loše djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im nepravda biti učinjena.”
Poslanik (ﷺ) prenosi da Allah kaže: Ja sam onakav kakvim Me Moj rob smatra i s njim sam kad Me spominje; ako Mi se približi za pedalj, Ja Mu se približim za lakat, a ako Mi dođe hodajući, Ja mu dolazim trčeći. Također u Sahih Muslim 2675.
“Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.”
Amr ibn el-As je pred smrt rekao da mu prije islama niko nije bio mrži od Poslanika (ﷺ) i da ga je želio ubiti. Ispričao je kako je došao Poslaniku da primi islam. Zamolio je Poslanika da pruži desnu ruku kako bi dao prisegu, a zatim povukao svoju ruku. Upitan zašto, rekao je da želi uslov: da mu bude oprošteno. Poslanik je upitao zar ne zna da islam briše sve što je bilo prije njega.
“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.”
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: na Sudnji dan svako pravo bit će vraćeno onome kome pripada, tako da će čak i ovca bez rogova uzeti svoje od ovce s rogovima.
| Pitanje | Džainističko učenje | Islam |
|---|---|---|
| Ko oslobađa dušu | Duša, vlastitim trudom. | Allahova (﷾) milost, koja susreće trud. |
| Djela | Strogost čisti staru karmu. | Vidi se težina svakog atoma, a dobro djelo računa se deset puta. |
| Nepravda | Nijedan Bog ne stoji nad računom da oprosti. | Allah (﷾) oprašta grijehe. Nepravda prema osobi rješava se s tom osobom. |
| Najviši cilj, sada | Potpuno sveznanje u ovom dobu više nije moguće. | Oprost je otvoren sada, svakome ko se Njemu obrati. |
Čak je i u džainističkom učenju put dug
U džainističkom učenju Džina, jedan od učitelja koji su dostigli sveznanje, put nalazi bez učitelja. Njegovi sljedbenici su drugačiji. Jaini napominje da oni ne bi dostigli oslobođenje bez Džinine pomoći kao učitelja. Paul Dundas, historičar džainizma, dodaje još nešto. Džainisti su došli do stava da najviša dostignuća, među njima i potpuno sveznanje, više nisu moguća u ovom dobu. Zato džainistička praksa sada cilja i na zaslugu za bolji preporod. Ponuda islama je drugačija. Postoji jedan život, a Allahov (﷾) oprost u njemu je otvoren, sada, svakome ko Mu se okrene (39:53-54).
Jaini piše da običnim ljudima treba guru da započnu život monaha, ali budući Jina ne treba učitelja. On se sam odriče svijeta i postaje prvi monah novog reda (str. 3-4).
Jaini bilježi da i sljedbenici Jine mogu doseći sveznanje i time oslobođenje. Zovu se kevalin ili arhat, a ne Jina. Dodaje da bez Jinine pomoći uopće ne bi dosegli tako visoko stanje (str. 31, napomena 69).
Dundas piše da su do otprilike početka nove ere džainisti priznali da niz naprednih duhovnih dostignuća, među kojima je i prosvjetljenje (puno sveznanje), više nije moguć u ovoj eri nakon smrti učenika Džambua. Vjerska praksa tada je bila usmjerena ne samo na spaljivanje karme nego, sve više, i na sticanje zasluge za dobar preporod (poglavlje 6, početna stranica, str. 94).
“Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah, sigurno, sve grijehe oprašta. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.””
“I povratite se Gospodaru svom i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.”
Odgovor islama: trud koji nosi milost
Odgovor islama je da se vaš trud računa, a Allahova (﷾) milost ga nosi. Onaj koji vas je stvorio vidi svako djelo i oprašta onome ko Mu se okrene. Stvara Svojom zapovijedi ‘Budi’ i ono biva (2:117), a ništa nije kao On (42:11). Islam je cijeli način života, u kojem su vjerovanje, ibadet i ponašanje zajedno (2:208; 5:3). Kur'an traži da bude provjeren. Njegov izazov je da se donese sura (poglavlje) slična njemu (2:23) i da se u njemu traži protivrječnost (4:82). Ako je on Allahov (﷾) govor, onda je Muhammed (ﷺ) Pečat vjerovjesnika, posljednji od njih (33:40). Pročitajte ga i sami odvagnite njegovu poruku.
“On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, a kada nešto odredi, On samo kaže: “Budi!” – i to biva.”
“Stvoritelj nebesa i Zemlje bez prethodnog primjera! Učinio vam je od vaše vrste parove i od stoke parove. Tako vas rasprostire. Ništa nije kao On! On je Svečujući i Svevideći.”
“O vi koji vjerujete, uđite u islam potpuno i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, doista, neprijatelj otvoreni!”
“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”
“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”
Pet prigovora s odgovorom
Uttaradhyayana Sutra 30.5-6 — predavanje 30 (Put pokore), stihovi 5-6
“Kao što se veliki rezervoar, kad mu je dotok vode zaustavljen, postepeno isušuje potrošnjom vode i isparavanjem, tako se karma monaha, koju je stekao u milionima rođenja, uništava strogošću, ako nema priliva loše karme.”
Navedeno za
Strogost spaljuje staru karmu, pa duša može očistiti vlastitu prošlost bez Allahovog oprosta.
Odgovor
Strogost može promijeniti onoga ko je provodi, a džainisti traže oprost od bića kojima su naudili. Ali niko ne može poništiti vlastiti dug. Nepravda učinjena čovjeku mora se ispraviti s tim čovjekom ili će se namiriti na Sudnjem danu (Buhari 2449). Sam grijeh Allahov (﷾) je da ga oprosti. Dobra djela uklanjaju loša (11:114) zato što ih je Allah (﷾) takvima učinio. On oprašta sve grijehe onima koji Mu se vrate (39:53; 39:54).
Zaključak — Trud može popraviti počinitelja. Dug poništava onaj kome se duguje, a svaki grijeh Allah (﷾).
Jaini, The Jaina Path of Purification (1979), str. 135-136
Jaini objašnjava zašto se džainistička tradicija okrenula od božanske milosti. U teističkim tradicijama Indije milost je božanska ruka pomoći koja duše izvlači iz ponovnog rađanja. Za šramanske tradicije, među njima džainiste, to je stvaralo više problema nego što ih je rješavalo. Davalac milosti morao bi biti biće zauvijek slobodno od okova. Ipak, kako bi biće koje nikada nije bilo vezano moglo dodirnuti ili pokrenuti svijet ponovnog rađanja, kad takvo djelovanje pripada utjelovljenim bićima (str. 135-136)?
Navedeno za
Biće zauvijek slobodno od karme nikada ne bi moglo djelovati u svijetu preporoda, pa je milost nemoguća.
Odgovor
To vrijedi za dušu u tijelu, koja djeluje jer želi i oskudijeva. Allah (﷾) u islamu nije takva duša. On je Stvoritelj svega i ništa nije kao On (42:11). On je “nezavisan” (35:15) i stvari dovodi u postojanje Svojom zapovijedi ‘Budi’ i ono biva (2:117). Djeluje iz milosti i mudrosti, a ne iz potrebe, pa Ga djelovanje u Njegovom vlastitom djelu ne veže.
Zaključak — Djelovanje veže dušu u potrebi. Ne veže Stvoritelja, kojem ništa ne treba.
Acaranga Sutra 1.3.3.4 — knjiga 1, predavanje 3 (Toplo i hladno), lekcija 3, stih 4
“Čovječe! Ti si sam sebi prijatelj; zašto želiš prijatelja izvan sebe?”
Navedeno za
Ja sam sam sebi prijatelj. Zašto bih tražio prijatelja izvan sebe?
Odgovor
Čak i u džainističkom učenju Džinini sljedbenici put uče iz njegovog učenja. Ali učitelj samo pokazuje put. Ne može oprostiti ono što je na njemu učinjeno. Odgovor islama je Onaj koji je stvorio dušu. On kaže da, ako Mu Njegov rob dođe hodajući, On mu ide trčeći (Buhari 7405). Oprašta sve grijehe onima koji Mu se okrenu (39:53-54).
Zaključak — Učitelj pokazuje put. Samo Stvoritelj duše može oprostiti, a On dočekuje svaki korak.
Uttaradhyayana Sutra 13.23 — predavanje 13 (Citra i Sambhuta), stih 23
“Ni njegovi rođaci, ni njegovi prijatelji, ni njegovi sinovi, ni njegova rodbina neće dijeliti njegovu patnju, on je sam mora nositi; jer Karman slijedi činioca.”
Navedeno za
Milost je nepravedna. Strogi račun treba svakoj duši dati tačno ono što je zaradila.
Odgovor
U islamu niko nije kažnjen preko svog djela i nijedno dobro djelo nije izgubljeno (99:7-8). Allah (﷾) kaže da nikome neće biti učinjena nepravda (6:160). Oprostiti ono što se duguje Njemu Njegovo je pravo, kao što svaki povjerilac može poništiti dug. Ono što jedno stvorenje duguje drugom potpuno se vraća na Sudnjem danu. Poslanik (ﷺ) je rekao da će čak i šuta ovca uzeti svoje pravo od rogate ovce (Muslim 2582).
Zaključak — Nikome se ne čini nepravda. Allahova (﷾) milost oprašta ono što se duguje Njemu, a pravo svakog stvorenja se vraća.
Sahih el-Buhari 6463 — Kitab er-Rikak (Omekšavanje srca), hadis 6463
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da nikoga njegova djela neće spasiti. Upitan da li to vrijedi i za njega, rekao je: ni mene, osim ako me Allah ne obaspe Svojom milošću. Zatim im je rekao da čine dobra djela kako treba, iskreno i umjereno.
Navedeno za
Ako niko nije spašen svojim djelima, onda djela u islamu nisu važna.
Odgovor
Isti hadis odmah nastavlja zapovijedi dobrih djela, činjenih ispravno, iskreno i umjereno. Sahih Muslim daje istu izreku s riječima “držite se onoga što je ispravno” (Muslim 2816a). Kur'an kaže da će se svako dobro težine trunke vidjeti (99:7-8). Djela su način na koji rob traži milost. Nisu cijena kojom se kupuje Džennet.
Zaključak — Djela su naređena i vagaju se. Spašava milost, a ne plaćena cijena.
Gledišta
Džainist: svaka duša sama sebe oslobađa
Džainističko učenje smatra da nijedan bog ne oslobađa dušu. Svaka duša sama je sebi prijatelj. Novu karmu zaustavlja suzdržanošću, a staru spaljuje strogošću, dok ne bude slobodna. Milost izvana nije ni potrebna ni moguća.
“Čovječe! Ti si sam sebi prijatelj; zašto želiš prijatelja izvan sebe?” (Acaranga sutra 1.3.3.4, švetambarska). Niko izvan duše ne može je osloboditi.
Pobijanje
Samo džainističko učenje kaže da Džinini sljedbenici ne bi dostigli oslobođenje bez njegovog učenja. Ali učitelj može samo pokazati put. Ne može oprostiti ono što je na njemu učinjeno. Islam upućuje na Onoga koji je stvorio dušu, čuje je (42:11) i oprašta sve grijehe onima koji Mu se okrenu (39:53).
Strogost uništava karmu sakupljenu u milionima rođenja, kao što se rezervoar isušuje kad mu se dotok zaustavi (Uttaradhyayana sutra 30.5-6, švetambarska). Dakle, duša može očistiti vlastitu prošlost.
Pobijanje
Strogost može promijeniti onoga ko je provodi. Ali niko ne može poništiti vlastiti dug; može samo onaj kome se duguje. Dobra djela zaista uklanjaju loša (11:114), jer ih je Allah (﷾) takvima učinio. On oprašta sve grijehe onima koji Mu se vrate (39:53-54).
Davalac milosti morao bi biti biće koje karma nikada nije vezala. Takvo biće ne bi moglo dodirnuti svijet preporoda (Jaini, o sramana predajama). Dakle, milost je nemoguća.
Pobijanje
Prigovor djelovanje tretira kao znak potrebe, kakav je za dušu u tijelu. Allah (﷾) nije duša u svijetu. On ga je stvorio, ništa mu od njega ne treba (35:15) i ništa nije kao On (42:11). Djeluje iz milosti i mudrosti, a ne iz potrebe.
Ako milost spašava, onda je trud besmislen, a djela više nisu važna.
Pobijanje
Upravo hadis koji kaže da niko nije spašen samo djelima nastavlja zapovijedi dobrih djela, činjenih ispravno, iskreno i umjereno (Buhari 6463). Svako djelo se vaga (99:7-8).
Milost je nepravedna. Ako je nekima oprošteno, strogi račun djela svake duše je narušen.
Pobijanje
Niko nije kažnjen preko svog djela (6:160) i nijedno dobro nije izgubljeno (99:7-8). Allah (﷾) može oprostiti ono što se duguje Njemu. Pravo svakog stvorenja i dalje se vraća, čak i životinje (Muslim 2582).
Islamsko gledište
Trud je naređen i svako djelo se vaga. Ipak, niko nije spašen samo djelima: spašava Allahova (﷾) milost, a vjerovanje i dobra djela način su na koji je rob traži. Oprost je Allahov (﷾) da ga daje i On umnožava svako dobro djelo. Njegova vrata ostaju otvorena, dok život traje, svima koji Mu se okrenu.
Svako djelo do težine trunke vidi se i Allah (﷾) nijednu dušu ne opterećuje preko njene mogućnosti. Dobri ulaze u Džennet zbog dobra koje su činili.
Poslanik (ﷺ) je rekao da nikoga njegova djela neće spasiti, pa ni njega samog, ako ga Allah (﷾) ne pokrije milošću. Zatim je naredio dobra djela činjena ispravno, iskreno i umjereno.
Allah (﷾) dobra djela umnožava deset puta, loše računa samo kao jedno i nikome ne čini nepravdu. Roba koji dolazi hodajući On dočekuje trčeći.
Allah (﷾) oprašta sve grijehe onima koji Mu se vrate i loša djela onih koji se pokaju zamjenjuje dobrima. Islam briše ono što je bilo prije njega.
Djela su sredstvo kojim rob traži Allahovu (﷾) milost, a ne cijena kojom se kupuje Džennet.
Allah (﷾) je Stvoritelj, različit od svega što je stvorio, koji stvari dovodi u postojanje Svojom zapovijedi. Kur'an poziva svakoga da ga provjeri i Muhammeda (ﷺ) imenuje Pečatom vjerovjesnika.