Kratak odgovor
Ne, i to kaže sam Novi zavjet. Mnogi protestantski kršćani uče ‘jednom spašen, zauvijek spašen’. Pod tim misle da se pravi vjernik nikada ne može izgubiti, jer je Krist unaprijed platio za svaki grijeh, čak i one još neučinjene. Dodaju da pravi vjernik neće nastaviti griješiti. Ali Poslanica Hebrejima upozorava upravo vjernike. Ako svojevoljno griješimo nakon što smo upoznali istinu, ne ostaje žrtve za grijehe, nego samo strašno čekanje suda. Isus je rekao da neće svaki koji ga zove Gospodom ući u nebo, nego onaj koji vrši volju njegovog Oca. Dakle, ono što vjernik čini i dalje je važno za njegov kraj. Islam se slaže da djela vrijede. Spas dolazi Allahovom (﷾) milošću onima koji vjeruju i čine dobra djela, a Allah (﷾) uvijek iznova prašta onima koji se kaju.
Potpuno objašnjenje
Šta kršćani uče
Kršćani smatraju da je Kristova smrt bila jedan prinos, prinesen jednom za svagda. Kažu da on usavršava one koji se posvećuju. Bog obećava da se njihovih grijeha više neće sjećati. Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, kaže da je spas milošću kroz vjeru, a ne od djela. Kaže da će biti spašen svako ko prizna Isusa kao Gospoda i vjeruje da ga je Bog uskrsnuo. Kršćani dodaju da to nije dozvola za grijeh. Pavle odgovara “Bože sačuvaj” i kaže da su vjernici stvoreni za dobra djela. Mnogi protestanti idu dalje i uče vječnu sigurnost. Kažu da se pravi vjernik nikada ne može izgubiti, jer je svaki grijeh, čak i još neučinjen, plaćen na krstu.
“Jer jednim je prinosom zauvijek usavršio one koji se posvećuju.”
“I grijeha njihovih i bezakonja njihovih neću se više sjećati.”
“Jer ste milošću spašeni kroz vjeru; i to nije od vas, Božiji je dar; ne od djela, da se niko ne bi hvalio.”
“Jer ako ustima svojim priznaš Gospoda Isusa i u srcu svome povjeruješ da ga je Bog uskrsnuo iz mrtvih, bit ćeš spašen.”
“Šta ćemo dakle reći? Hoćemo li ostati u grijehu da se umnoži milost? Bože sačuvaj! Kako ćemo mi, koji smo umrli grijehu, još živjeti u njemu?”
“Jer smo njegovo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja je Bog unaprijed pripravio da u njima živimo.”
Za svojevoljni grijeh nema više žrtve
Isto poglavlje Poslanice Hebrejima koje govori o jednom prinosu zauvijek upozorava i vjernika. Ko svojevoljno griješi nakon što je primio poznanje istine, nema više žrtve, nego samo sud. Pisac to zatim poredi s čovjekom koji je prezreo Mojsijev zakon i umro bez milosti. Dakle, prinos ne pokriva vjernika šta god on kasnije činio. Njegov kraj i dalje zavisi od toga kako živi nakon što povjeruje.
“Jer ako svojevoljno griješimo pošto smo primili poznanje istine, ne ostaje više žrtve za grijehe, nego neko strašno očekivanje suda i ognjeni gnjev koji će proždrijeti protivnike.”
“Ko prezre zakon Mojsijev, umire bez milosti na riječ dvojice ili trojice svjedoka. Šta mislite, koliko će težu kaznu zaslužiti onaj koji pogazi Sina Božijeg i za nesvetu smatra krv zavjeta kojom je posvećen i pogrdi Duha milosti?”
Dobra djela se i dalje traže
Poslanica Hebrejima govori vjernicima da se potiču na ljubav i dobra djela. Jakov, još jedna poslanica Novog zavjeta, pita kakva je korist od vjere bez djela. Odgovara da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom. Ezekiel, prorok Starog zavjeta, već je rekao da će pravednik koji se okrene grijehu u njemu umrijeti. Njegova prošla pravednost neće se spominjati.
“I pazimo jedni na druge, da se potičemo na ljubav i dobra djela;”
“Kakva je korist, braćo moja, ako ko kaže da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti?”
“Vidite dakle da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom.”
“Ali kad se pravednik odvrati od pravde svoje i počini bezakonje, i čini po svim gadostima koje čini bezbožnik, hoće li živjeti? Sva pravda njegova koju je činio neće se spominjati: u prijestupu svom koji je počinio i u grijehu svom koji je sagriješio, u njima će umrijeti.”
Šta je Isus rekao
Isus je rekao da nije dovoljno zvati ga “Gospode, Gospode”. U kraljevstvo ulazi samo onaj koji vrši volju njegovog Oca. Jedan čovjek pitao ga je kako steći vječni život, a on je odgovorio: drži zapovijedi. Upozorio je da će onaj ko pogazi i najmanju zapovijed i tako nauči druge biti najmanji u kraljevstvu. Ništa od toga ne odgovara obećanju da samo vjerovanje unaprijed rješava čovjekove buduće grijehe.
“Neće svaki koji mi govori: Gospode, Gospode, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca moga koji je na nebesima.”
“A on mu reče: Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog; ali ako hoćeš ući u život, drži zapovijedi.”
“Ko dakle pogazi jednu od ovih najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, bit će nazvan najmanjim u kraljevstvu nebeskom; a ko ih izvrši i nauči, taj će biti nazvan velikim u kraljevstvu nebeskom.”
| Stih | Šta kaže |
|---|---|
| Hebrejima 10:26 | ‘Ako svojevoljno griješimo nakon što smo primili spoznaju istine, ne ostaje više žrtve za grijehe’. |
| Jakov 2:24 | ‘Djelima se čovjek opravdava, a ne samo vjerom.’ |
| Matej 7:21 | Neće ući svaki koji kaže “Gospode, Gospode”, nego ‘onaj koji vrši volju Oca mojega’. |
| Matej 19:17 | ‘Ako hoćeš ući u život, drži zapovijedi.’ |
| Ezekiel 18:24 | Pravednik koji se okrene grijehu umire u njemu. |
Život nakon vjerovanja i dalje je iskušenje
Vjernici žive još godinama nakon što prvi put povjeruju. Odgovor same Biblije na pitanje zašto jeste da je život i dalje iskušenje. Jakov kaže da vijenac života dobija čovjek koji podnosi iskušenje, kada bude prokušan. Život koji je još pod iskušenjem jeste život čiji kraj još nije riješen. Isto kaže i Kur'an. Allah (﷾) je stvorio smrt i život da iskuša ko će od vas imati bolja djela. Ljudi neće biti ostavljeni na miru kada kažu “Mi vjerujemo”, a da ne budu iskušani.
“Blago čovjeku koji podnosi iskušenje, jer kad bude prokušan, primit će vijenac života, koji je Gospod obećao onima koji ga ljube.”
“Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati; On je Silni, Oprostitelj grijeha,”
“Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!”, i da u iskušenje neće biti dovedeni?”
Šta islam uči
Kur'an spas veže za vjerovanje i dobra djela zajedno. I muslimanima i sljedbenicima Knjige (Jevrejima i kršćanima) kaže da neće biti po njihovim željama. Ko čini zlo, bit će za to kažnjen. Niko ne nosi tuđe breme i svako ima samo ono za šta se trudi. Vrata pokajanja ostaju otvorena. Allah (﷾) uvijek iznova prašta onima koji se pokaju, vjeruju i čine dobro. On njihova hrđava djela može promijeniti u dobra. Oprost ne okončava ibadet onoga kome je oprošteno. Poslanik (ﷺ) je noću klanjao tako dugo da su mu noge pucale. Aiša je pitala zašto to čini, kada mu je Allah (﷾) oprostio prošle i buduće greške. Odgovorio je da treba voljeti da bude zahvalan Allahov (﷾) rob. To obećanje došlo je od Allaha (﷾) Njegovom Poslaniku (ﷺ), objavom. Nije to bila uplata koja pokriva buduće grijehe svakog vjernika.
“To neće biti ni po vašim željama, ni po željama sljedbenika Knjige; onaj koji radi zlo, bit će kažnjen za to i neće naći, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača,”
“a onaj koji čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, ući će u Džennet i nikome, ni koliko udubljenje na hurminoj košpici, nepravda neće biti nanesena.”
“Tako mi vremena, doista je čovjek na gubitku, samo nisu oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima Istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”
“da ni jedan grešnik tuđe grijehe neće nositi, i da je čovjekovo samo ono što sam uradi,”
“Ja ću sigurno oprostiti onom koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini i koji zatim na Pravom putu istraje.”
“Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.”
“Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah, sigurno, sve grijehe oprašta. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.””
Aiša prenosi da je Poslanik (ﷺ) noću klanjao tako dugo da su mu noge pucale. Pitala je zašto to čini, kada mu je Allah oprostio prošle i buduće greške. Odgovorio je: zar ne treba voljeti da bude zahvalan Allahov rob?
Spas
Allahovom (﷾) milošću.
Vjerovanje i dobra djela
zajedno.
Svaka osoba ima
samo ono za čim teži.
Ko se pokaje
oprašta mu se iznova i iznova.
Stih po stih
Hebrejima 10:17 — poglavlje 10, stih 17
“I grijeha njihovih i bezakonja njihovih neću se više sjećati.”
Navedeno za
Bog je obećao da se vjernikovih grijeha više neće sjećati, pa je svaki grijeh, prošli i budući, već oprošten u Kristu.
Odgovor
Devet stihova kasnije isti pisac kaže da za svojevoljni grijeh nakon upoznavanja istine nema više žrtve, nego samo sud. Obećanje u 17. stihu ne može značiti ono što kasniji stihovi poriču.
Zaključak — Poslanica Hebrejima ne uči da je vjernicima unaprijed oprošteno šta god činili.
Hebrejima 10:26-27 — poglavlje 10, stih 26-27
“Jer ako svojevoljno griješimo pošto smo primili poznanje istine, ne ostaje više žrtve za grijehe, nego neko strašno očekivanje suda i ognjeni gnjev koji će proždrijeti protivnike.”
Navedeno za
Mnogi kršćani riječi “svojevoljno griješimo” čitaju kao potpuno odvraćanje od Krista, a ne kao svakodnevne grijehe vjernika. Ističu da 29. stih govori o gaženju Sina Božijeg.
Odgovor
Čak i tako čitano, upozorenje je napisano za ‘mi’, za vjernike. Završava se ognjenim sudom za onoga ko se odvrati. Pisac ne smatra da je krst riješio čovjekov kraj, šta god on činio nakon što povjeruje. Neki odgovaraju da oni koji otpadnu nikada nisu bili pravi vjernici. Ali pisac kaže ‘mi’ i govori o krvi “kojom je posvećen” (10:29). On ih smatra posvećenim vjernicima.
Zaključak — Poslanica Hebrejima upozorava vjernike da je za njihov kraj važno šta čine nakon što povjeruju, kako uče i Isus i Kur'an.
Efežanima 2:8-9 — poglavlje 2, stih 8-9
“Jer ste milošću spašeni kroz vjeru; i to nije od vas, Božiji je dar; ne od djela, da se niko ne bi hvalio.”
Navedeno za
Spas je milošću kroz vjeru, a ne od djela, pa djela u tome nemaju nikakvu ulogu.
Odgovor
Sljedeći stih kaže da su vjernici stvoreni za dobra djela. Jakov pita može li vjera bez djela spasiti i odgovara da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom. Isus je rekao da u kraljevstvo ulazi onaj koji vrši Očevu volju.
Zaključak — Novi zavjet u cjelini ne dopušta da se vjera odvoji od djela.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Kristov jedan prinos spašava vjernike milošću kroz vjeru. Dobra djela slijede pravu vjeru, ali ne zarađuju spas, a milost nije izgovor da se nastavi griješiti.
Poslanica Hebrejima kaže da je Kristov jedan prinos zauvijek usavršio one koji se posvećuju.
Pobijanje
Poslanica Hebrejima to doista kaže. Ali kasnije u istom poglavlju upozorava da za svojevoljni grijeh nakon upoznavanja istine nema više žrtve, nego samo sud. Dakle, “zauvijek” ne može značiti da je vjernikov kraj riješen šta god on činio.
Pavle uči da je spas milošću kroz vjeru, a ne od djela.
Pobijanje
Pavle to doista kaže. Ali Jakov kaže da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom. A Isus je vršenje volje njegovog Oca učinio putem u kraljevstvo.
Mnogi protestanti smatraju da krst pokriva prošle i buduće grijehe pravog vjernika. Bog ih se, kažu, više ne sjeća.
Pobijanje
Hebrejima 10:17 doista kaže da se Bog njihovih grijeha više neće sjećati. Ali devet stihova kasnije isti pisac kaže da za svojevoljni grijeh nema više žrtve, nego samo sud. I Ezekiel kaže da će pravednik koji se okrene grijehu u njemu umrijeti.
Islamsko gledište
Spas je Allahovom (﷾) milošću onima koji vjeruju i čine dobro. Nijedna žrtva ne pokriva grijehe unaprijed i niko ne može nositi tuđe grijehe. Svakome ko se pokaje bit će oprošteno.
Poslanica Hebrejima kaže da za svojevoljni grijeh nakon upoznavanja istine ne ostaje žrtve, nego samo sud.
I Pavle kaže da milost nije dozvola za grijeh.
Isus je rekao da ulazak u kraljevstvo zavisi od vršenja Očeve volje i držanja zapovijedi.
Neki uče da su budući grijesi svakog vjernika već plaćeni, šta god on činio. To uklanja strah od suda kojim ga Biblija obuzdava.
Jakov kaže da se vijenac života daje onome ko izdrži kada bude prokušan. Dakle, vjernikov život nakon što povjeruje i dalje je iskušenje.
Kur'an uči da se čovjeku sudi po vjerovanju i djelima, a ne po željama. Allah (﷾) prašta onima koji se pokaju.