Kratak odgovor
Svako vrijeme i mjesto izazvalo bi isto pitanje. Odgovor Kur'ana je da Allah (﷾) najbolje zna gdje će smjestiti Svoju poruku. Dakle, mjesto ne može pokazati da je poruka lažna, a prava provjera je sama poruka. Islam ne kaže da je Arabija bila jedino mjesto gdje je Allah (﷾) govorio. Kur'an kaže da je svaki narod u neko vrijeme imao poslanika, iako nisu svi imenovani. Ono što je došlo u Arabiji 7. stoljeća bila je posljednja poruka, poslana svim ljudima. Kur'an kaže da će je Allah (﷾) čuvati, a njeni najstariji datirani listovi nose današnji tekst, osim sitnih pravopisnih pojedinosti. Allah (﷾) ju je odlučio poslati iz Kuće u Mekki, gdje je, kaže Kur'an, Ibrahim molio za poslanika. Tako se pitanje vraća poruci, koju svako može čitati i provjeriti danas.
Potpuno objašnjenje
Svako vrijeme i mjesto izazvalo bi isto pitanje
Poruka od Boga mora negdje stići. Mora doći u neko vrijeme, nekom čovjeku, na nekom jeziku. Da je došla u Rim, Indiju ili Kinu, neko bi pitao ‘zašto baš tamo?’ Da je došla u našem stoljeću, ljudi za hiljadu godina pitali bi ‘zašto baš tada?’ Dakle, mjesto i vrijeme ne mogu svjedočiti protiv poruke, a ne mogu je ni dokazati. Ono što se može provjeriti jeste sama poruka i zapis o tome kako je stigla do nas. Vlastiti odgovor islama jedna je rečenica Kur'ana: Allah (﷾) najbolje zna gdje će obaviti Svoju misiju.
“A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.”
Arabija nije bila jedino mjesto gdje je Allah (﷾) govorio
Islam ne uči da je Allah (﷾) zanemarivao svijet do 7. stoljeća. Kur'an kaže da je među svakim narodom živio opominjač i da je svakom narodu poslan poslanik. Imenuje neke od tih poslanika i kaže da ima drugih o kojima ne priča. Te druge ne imenuje, a ni ova stranica ne nagađa o njima. Zato pitanje ‘zašto samo Arabija?’ počinje od greške. Drugi ajeti kažu da vlastitom narodu Poslanika (ﷺ) prije njega nije došao nijedan opominjač. Klasični komentatori čitaju ih kao govor o njegovom narodu, a ne o svakom narodu. Neki dodaju da su živjeli u dugom razdoblju između Isaa i njega.
“Mi smo te poslali s istinom da radosne vijesti donosiš i da opominješ. A nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao.”
“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu ibadet činite, a kumira – taguta se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali.”
“Svaki je narod imao poslanika, i kad poslanik njihov dođe među njih, njima će biti pravedno presuđeno, nepravda im neće biti učinjena.”
“I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. I nijedan poslanik nije mogao učiniti nikakvo čudo bez Allahove volje. A kad se Allahova prijetnja ispuni, bit će presuđeno po pravdi i tad će nevaljali nastradati.”
“A oni govore: “On je izmišlja!” Ne, ona je istina od Gospodara tvog da opominješ narod kojem prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao Pravim putem.”
“da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan!”
‘Narod čiji očevi nisu bili opomenuti’ objašnjava kao Arape, jer im prije Poslanika (ﷺ) nije došao nijedan opominjač. Dodaje da imenovanje samo njih ne isključuje druge, kao što imenovanje nekih članova skupine ne poništava općenitu izjavu. Upućuje natrag na ajete i široko prenesene hadise o tome da je poslan svima, izložene kod 7:158.
Prenosi Katadu: narod na koji se misli su Kurejšije, nepismen narod kojem nije došao nijedan opominjač prije Muhammeda (ﷺ). Prenosi i Ibn Abbasa i Mukatila: to su ljudi međurazdoblja (fetre) između Isaa i Muhammeda. Treće gledište: Allahov dokaz stajao je protiv njih kroz opomenu ranijih poslanika, iako nisu vidjeli poslanika.
Šta je bilo novo: jedna poruka za sve ljude
Svaki raniji poslanik bio je poslan svom narodu, na njegovom jeziku. Poslanik (ﷺ) je rekao da je svaki vjerovjesnik prije njega bio poslan samo svom narodu, a da je on poslan svim ljudima. Kur'an mu naređuje da kaže da je Allahov (﷾) Poslanik svim ljudima. Kaže da je objavljen da opomene svoje prve slušaoce i sve do kojih dopre. Naziva ga i Pečatom vjerovjesnika, posljednjim od njih. Dakle, posljednja poruka nije bila samo za Arabiju. Arabija je bila samo mjesto gdje je počela.
Džabir ibn Abdullah prenosi da je Poslanik (ﷺ) naveo pet stvari koje su mu date, a koje nije dobio nijedan vjerovjesnik prije njega. Posljednja od njih: svaki raniji vjerovjesnik bio je poslan samo svom narodu, a on je poslan svim ljudima.
“Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi im objasnio. A Allah u zabludu okreće onoga koga hoće i upućuje na Pravi put onoga koga hoće; On je Silni i Mudri.”
“Reci: “O ljudi, ja sam, zaista, svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!””
“Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.”
“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.”
“A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre upozoravam.”
“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”
| Pitanje | Svaki raniji poslanik | Posljednji Poslanik (ﷺ) |
|---|---|---|
| Kome je poslan? | Svom narodu, na njegovom jeziku. | Svim ljudima: poruka je za njene prve slušaoce i sve do kojih dopre. |
| Ko dolazi poslije njega? | Drugi poslanici. | Niko: on je Pečat vjerovjesnika. |
Arabija je samo mjesto gdje je posljednja poruka počela.
Posljednja poruka mora se sačuvati, a ova se može provjeriti
Poruka namijenjena svakom kasnijem dobu mora do njih stići onakva kakva je data. Kur'an kaže da je Allah (﷾) objavio Opomenu i da će je čuvati. To je tvrdnja koju historija može provjeriti. Pisari su Objavu zapisivali za života Poslanika (ﷺ), a mnogi su je učili napamet. Ebu Bekr, prvi vođa poslije njega, djelovao je u roku od otprilike dvije godine od njegove smrti. Zejd ibn Sabit, koji je zapisivao Objavu za Poslanika (ﷺ), po njegovom nalogu sabrao ju je u jedan svezak. Dva lista na Univerzitetu u Birminghamu datirana su ugljikom, najvjerovatnije između 568. i 645. godine. Osim sitnih pravopisnih pojedinosti, njihov tekst je današnji tekst. Kur'an koji muslimani uče danas onaj je koji su učili Poslanik (ﷺ) i njegovi ashabi. Stranica o tome kako je Kur'an sačuvan daje cijeli zapis.
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.
Dva pergamentna lista s dijelovima sura 18 do 20 u ranom hidžaskom pismu. Oxford Radiocarbon Accelerator Unit datirao je 2015. pergament u period između 568. i 645. n. e., s vjerovatnoćom od 95,4 posto, što je raspon koji obuhvata Poslanikov (ﷺ) život (oko 570-632). Osim sitnih pravopisnih tačaka, tekst na listovima isti je kao tekst tih sura kakve Kur'an danas ima.
Studija sanskog palimpsesta (Sana 1), rukopisa čiji prvi, izbrisani tekst leži ispod kasnijeg standardnog teksta. Jedan list je radiokarbonski datiran, s velikom vjerovatnoćom, u vrijeme prije 671. n. e. Autori dokazuju da je izbrisani donji tekst primjerak nekog ashaba, one vrste za koju rani muslimanski izvori kažu da je postojala prije Osmanovog standardnog primjerka, i da dokazi podržavaju izvještaj da standardni tekst seže do Osmana. Zaključuju da standardni tekst vjernije prenosi Poslanikovo (ﷺ) učenje nego donji tekst.
Zašto Mekka: Ibrahimova dova
Kur'an daje vlastiti razlog za mjesto. Kaže da su Ibrahim i njegov sin Ismail podigli temelje Kuće. Muslimani je znaju kao Kabu, u Mekki. Tamo su molili da se njihovi potomci pokore Allahu (﷾). Tražili su i da među njih pošalje poslanika iz njihove sredine, da im uči Njegove ajete i poučava ih Knjizi i mudrosti. Kur'an tu Kuću naziva prvom bogomoljom podignutom za ljude. Kasnije u istom poglavlju (suri) iste riječi koristi za Poslanika (ﷺ). On je poslanik iz njihove sredine, koji uči ajete i poučava Knjizi i mudrosti. Ibn Kesir, komentator iz 14. stoljeća, čita da je dova uslišana u njemu.
“I dok su Ibrahim i Ismail temelje Kabe podizali, molili su: Gospodaru naš, primi to od nas, Ti si, uistinu, Svečujući i Sveznajući.”
“Gospodaru naš, učini nas dvojicu muslimanima – Tebi predanim, a i u potomstvu našem neka bude zajednica Tebi predana, pokaži nam obrede naše i oprosti nam! Ti si, doista, stalni Primatelj pokajanja, Milostivi!”
“Gospodaru naš, pošalji među njih poslanika, jednoga od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati, Knjizi i mudrosti ih poučiti i očistiti ih! Ti si, doista, Silni i Mudri!”
“Kao što vam Mi jednoga od vas kao poslanika poslasmo da vam ajete Naše kazuje, da vas očisti, da vas Knjizi i mudrosti pouči, i da vas ono što niste znali nauči;”
“Prva bogomolja podignuta za ljude jeste ona u Bekki, blagoslovljena i putokaz svjetovima. U njoj su znamenja očevidna, mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko u nju uđe, bit će siguran. Hodočastiti Kabu, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do nje doći. A ko ne vjeruje – pa, Allah je, doista, neovisan o svjetovima.”
Objašnjava da je Ibrahim molio za stanovnike Svetog područja u Mekki, tražeći od Boga da među njima pošalje poslanika iz njihove sredine, to jest od Ibrahimovih vlastitih potomaka. Smatra da je ta uslišana dova odgovarala onome što je Bog već odredio: Muhammedu (ﷺ), poslanom kao poslanik među nepismeni narod i njemu, i svim nearapskim narodima, ljudima i džinima.
Odabran od Allaha (﷾), a ne po položaju ili rasi
Ovo pitanje staro je koliko i Kur'an. Njegovi protivnici u Mekki pitali su zašto nije objavljen nekom uglednom čovjeku iz dva grada. Kur'an odgovara da je Allahova (﷾) milost Njegova da je daje, a ne njihova da je dijele. Ne čini ni Arape povlaštenom rasom. Kaže da je Allah (﷾) ljude učinio narodima i plemenima da bi se upoznavali. Najčasniji među njima kod Njega je najbogobojazniji. Ni porijeklo od Ibrahima nikome ne kupuje mjesto kod Allaha (﷾). Kad je Ibrahim tražio vođe iz svog potomstva, Allah (﷾) je odgovorio da Njegovo obećanje ne obuhvata nepravedne. Poslanik (ﷺ) je rekao da onoga koga zadrže njegova djela neće ubrzati njegovo porijeklo. Danas većina muslimana nisu Arapi, kako pokazuje stranica o tome da li je islam samo za Arape.
“I rekoše: ‘Zašto ovaj Kur’an nije objavljen nekom velikom čovjeku iz ova dva grada?!’ A da oni ne raspodjeljuju milost Gospodara tvoga?!”
“A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.”
“O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.”
“I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio, Allah je rekao: “Učinit ću da ti budeš ljudima vođa.” On je upitao: “A i neki iz mog potomstva?” Odgovorio mu je: “Obećanje Moje ne obuhvata zulumćare!””
Ebu Hurejre prenosi dužu Poslanikovu (ﷺ) izreku o dobrim djelima i njihovoj nagradi. Među njima: ko krene putem u potrazi za znanjem, Allah mu olakša put u Džennet; a kad se ljudi okupe u džamiji da uče Kur'an i zajedno ga proučavaju, na njih se spušta smirenost, prekriva ih milost i okružuju ih meleki. Završava se ovako: koga zadrže njegova djela, neće ga pogurati naprijed njegovo porijeklo.
Odgovor islama: provjerite poruku, gdje god da je počela
Dakle, mjesto upućuje natrag na poruku. Kur'an se predstavlja kao uputa za svakoga do koga dopre, a dopire do svakoga ko ga otvori danas. Poziva čitaoca na cijeli način života: vjerovanje u Jednog Allaha (﷾), ibadet samo Njemu i klonjenje svakog lažnog božanstva. Svaki čitalac može ga provjeriti: čitajte ga i odvagnite ono što kaže prema onome što se može provjeriti. Samo Allah (﷾) upućuje, a u vjeri nema prisile, pa je izbor na čitaocu.
“A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre upozoravam.”
“Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.”
“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu ibadet činite, a kumira – taguta se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali.”
“Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti. Allah ukazuje na Pravi put onom kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.”
“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”
Odgovor po odgovor
Kur'an 32:3 — sura Es-Sedžda, ajet 3
“A oni govore: “On je izmišlja!” Ne, ona je istina od Gospodara tvog da opominješ narod kojem prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao Pravim putem.”
Navedeno za
Kur'an sam sebi protivrječi. Kaže da je svaki narod imao opominjača, a ipak kaže da narod Poslanika (ﷺ) prije njega nije imao nijednog.
Odgovor
Ajeti govore o različitim stvarima. 35:24 govori o prošlosti u cjelini: u neko vrijeme među svakim narodom živio je opominjač. Ajeti o Arapima govore o vlastitom narodu Poslanika (ﷺ). Ibn Kesir, komentator iz 14. stoljeća, kaže da 36:6 znači Arape, kojima prije njega nije došao nijedan opominjač. Dodaje da njihovo imenovanje ne ograničava poruku na njih. El-Kurtubi, komentator iz 13. stoljeća, prenosi rane učenjake o 32:3. Katada kaže da su mišljene Kurejšije, pleme Poslanika (ﷺ). Ibn Abbas i Mukatil kažu da su to ljudi iz razdoblja između Isaa i njega. Davno prije toga Ismail, kojeg Kur'an naziva poslanikom i vjerovjesnikom, podigao je Kuću s Ibrahimom.
Zaključak — Oba ajeta vrijede: svaki narod imao je opominjača u neko vrijeme, a narod Poslanika (ﷺ) dugo je bio bez njega.
Kur'an 35:24 — sura Fatir, ajet 24
“Mi smo te poslali s istinom da radosne vijesti donosiš i da opominješ. A nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao.”
Navedeno za
Ako je svaki narod imao poslanika, gdje su njihova imena? Historija ne bilježi takve vjerovjesnike u većini zemalja.
Odgovor
Kur'an kaže da ne priča priče svih poslanika. Većina naroda prošlosti nije ostavila nikakvo pismo. Tamo gdje su zapisi sačuvani, oni čuvaju ono što su kasnije generacije odlučile sačuvati. A Kur'an kaže da su u svakom narodu neki odbacili poslanika koji im je poslan. Svaki raniji poslanik bio je poslan svom narodu. Posljednja poruka poslana je svim ljudima, a Kur'an kaže da će je Allah (﷾) čuvati.
Zaključak — Imena koja nedostaju ne svjedoče protiv učenja da je svaki narod imao opominjača.
Kur'an 15:9 — sura El-Hidžr, ajet 9
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
Navedeno za
Svaka knjiga može reći da će biti sačuvana. Ta tvrdnja ništa ne dokazuje.
Odgovor
Samo obećanje ništa ne dokazuje i stranica se na njega ne oslanja. Oslanja se na zapis. Pisari su Objavu zapisivali za života Poslanika (ﷺ), a Ebu Bekr je naredio da se sabere u jedan svezak. Listovi datirani, najvjerovatnije, između 568. i 645. godine nose današnji tekst, osim sitnih pravopisnih pojedinosti. Jedan pergament u Sani ima stariji tekst ispran ispod današnjeg. Razlikuje se u sitnim riječima, redoslijedu poglavlja, jednom zamijenjenom paru ajeta i jednom ajetu koji nedostaje. Njegovi izdavači smatraju ga privatnim primjerkom jednog ashaba, a današnji tekst vjernijim. Stranica o najstarijim rukopisima Kur'ana izlaže dokaze.
Zaključak — To je tvrdnja koju historija može provjeriti, a zapis je podupire.
Kur'an 49:13 — sura El-Hudžurat, ajet 13
“O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.”
Navedeno za
Slanje posljednjeg vjerovjesnika Arapima čini ih odabranim narodom.
Odgovor
Kur'an kaže da je najčasniji onaj ko je najbogobojazniji, a ne onaj ko je najboljeg roda. Njegovim protivnicima u Mekki rečeno je da je Allahova (﷾) milost Njegova da je daje. Poslanik (ﷺ) je poslan svim ljudima, a danas većina muslimana nisu Arapi.
Zaključak — Poruka je počela među Arapima, ali ne pripada nijednoj rasi.
Sahih Muslim 2276 — Kitab al-Fada'il (Knjiga o vrlinama), hadis 2276
Vasila ibn el-Eska' prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da je Allah izabrao Kinanu od potomaka Ismaila, izabrao Kurejš od Kinane, izabrao Benu Hašim od Kurejša, a njega izabrao od Benu Hašima. U Sahih Muslimu stoji pod naslovom o vrijednosti Poslanikovog porijekla.
Navedeno za
Sahih hadis kaže da je Allah odabrao Kurejšije među Ismailovim potomcima, a rod Poslanika (ﷺ) među Kurejšijama. Dakle, porijeklo se računa.
Odgovor
Taj hadis govori o tome gdje je Allah (﷾) smjestio Svog Poslanika (ﷺ), a Kur'an kaže da Allah (﷾) najbolje zna gdje će smjestiti Svoju poruku. On nikome ne daje položaj kod Allaha (﷾) po rođenju. Allah (﷾) je Ibrahimu rekao da Njegovo obećanje ne obuhvata nepravedne iz njegovog potomstva. Kur'an osuđuje Ebu Leheba, iako je bio rođeni amidža Poslanika (ﷺ). A Poslanik (ﷺ) je rekao da porijeklo neće ubrzati nikoga koga zadržavaju njegova djela.
Zaključak — Allah (﷾) bira gdje Njegova poruka počinje; čast kod Njega je samo po bogobojaznosti.
Kur'an 2:129 — sura El-Bekare, ajet 129
“Gospodaru naš, pošalji među njih poslanika, jednoga od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati, Knjizi i mudrosti ih poučiti i očistiti ih! Ti si, doista, Silni i Mudri!”
Navedeno za
Veza s Ibrahimom priča je ispričana kasnije, da bi islam dobio stare korijene.
Odgovor
Stranica Ibrahimovu dovu navodi kao vlastiti kur'anski opis mjesta, a ne kao dokaz poruke. Slučaj ne počiva na ničijem porodičnom stablu. Počiva na poruci i njenom zapisu, koje svaki čitalac može provjeriti.
Zaključak — Ibrahimova dova je razlog islama za mjesto; dokazi za poruku stoje odvojeno od nje.
Sahih el-Buhari 335 — Kitab et-Tejemmum (Knjiga o tejemmumu), hadis 335
Džabir ibn Abdullah prenosi da je Poslanik (ﷺ) naveo pet stvari koje su mu date, a koje nije dobio nijedan vjerovjesnik prije njega. Posljednja od njih: svaki raniji vjerovjesnik bio je poslan samo svom narodu, a on je poslan svim ljudima.
Navedeno za
Ako su raniji vjerovjesnici išli samo svojim narodima, Bog je veći dio čovječanstva hiljadama godina ostavio bez potpune poruke.
Odgovor
Kur'an kaže da je svaki narod u neko vrijeme imao svog opominjača. Kaže i da Allah (﷾) nikoga ne kažnjava prije nego što dođe poslanik. Svaki narod odgovarao je za ono što je do njega stiglo, a niko za poruku koja nikada nije došla.
Zaključak — Svaki narod imao je opominjača u svoje vrijeme, a nikome se ne sudi po poruci koja do njega nikada nije stigla.
Kur'an 12:2 — sura Jusuf, ajet 2
“Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku, da biste razumjeli.”
Navedeno za
Poruka na arapskom namijenjena je Arapima. Svi drugi moraju se oslanjati na prijevode.
Odgovor
Svaka poruka dolazi na nekom jeziku, a Kur'an kaže da je svaki poslanik govorio jezikom svog naroda. Sam Kur'an kaže da opominje sve do kojih dopre. Arapski koji je Poslanik (ﷺ) učio i danas se uči, pa se svaki prijevod može provjeriti prema njemu.
Zaključak — Jedan jezik na početku ne ograničava kome je poruka namijenjena.
Rukopis Kur'ana iz Birminghama (Mingana 1572a)
Dva pergamentna lista s dijelovima sura 18 do 20 u ranom hidžaskom pismu. Oxford Radiocarbon Accelerator Unit datirao je 2015. pergament u period između 568. i 645. n. e., s vjerovatnoćom od 95,4 posto, što je raspon koji obuhvata Poslanikov (ﷺ) život (oko 570-632). Osim sitnih pravopisnih tačaka, tekst na listovima isti je kao tekst tih sura kakve Kur'an danas ima.
Navedeno za
Raspon datiranja listova iz Birminghama počinje prije 610. godine, pa ne može pokazati ništa o Kur'anu Poslanika (ﷺ).
Odgovor
Radiougljik datira životinjsku kožu, a ne pisanje, a raspon je niz vjerovatnih datuma. Pisanje dolazi nakon što je pergament napravljen. Raspon se poklapa sa životom Poslanika (ﷺ), pa listovi odgovaraju primjerku iz njegovog vremena ili ubrzo poslije.
Zaključak — Datiranje odgovara primjerku napravljenom za života Poslanika (ﷺ) ili blizu tog vremena.
Kur'an 6:124 — sura El-En'am, ajet 124
“A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.”
Navedeno za
‘Allah najbolje zna’ nije odgovor. To samo završava pitanje.
Odgovor
Stranica se na to ne oslanja. Oslanja se na razlog koji svako može provjeriti: svako mjesto i vrijeme izazvalo bi isto pitanje. Dakle, mjesto ništa ne odlučuje, a provjeriti se mogu poruka i njen zapis. Ajet iznosi gledište islama o istoj stvari.
Zaključak — Mjesto poruke nije dokaz ni za ni protiv, pa provjera prelazi na poruku.
Gledišta
Skeptik: jedan čovjek na jednom mjestu razlog je za sumnju
Da Bog želi da Ga svi spoznaju, kaže skeptik, ne bi govorio jednom čovjeku u jednom kutku svijeta. Poruka data na jednom mjestu, na jednom jeziku, davno, upravo je ono što bismo očekivali da dolazi od ljudi. Skeptik dodaje da bi oni koji su živjeli prije nje, ili daleko, ostali bez nje.
Bog koji želi da Ga svi spoznaju objavio bi Se svima direktno, a ne jednom čovjeku u Arabiji.
Pobijanje
Znak toliko jasan da niko ne bi mogao sumnjati nametnuo bi vjerovanje, a nametnuto vjerovanje nije ispit. Kur'an kaže da bi, kad bi bio spušten melek, stvar odmah bila riješena. Umjesto toga, svaki narod imao je poslanika, a posljednja poruka je javna knjiga koju svako može čitati i odvagnuti.
Islam je počeo u vrijeme i na mjestu gdje je počeo. To je upravo ono što bismo očekivali, kaže skeptik, da je potekao iz vlastite kulture.
Pobijanje
Svaka poruka mora početi u nekoj kulturi, pa ovo jednako odgovara istinitoj poruci i onoj koju je napravio čovjek. Činjenica koja odgovara oba gledišta nije dokaz ni za jedno. Provjera je sama poruka i njen zapis.
Poruka data danas, s kamerama i zapisima, mogla bi se provjeriti. Poruka iz 7. stoljeća ne može.
Pobijanje
Svako doba izgleda rano dobima poslije njega, pa bi svaka objava jednog dana bila stara. Ono što se može odvagnuti jeste sama poruka, kako su je vagali njeni prvi slušaoci. Njen tekst može se provjeriti prema primjercima iz njenog vlastitog stoljeća.
Poruka za sve ljude ne bi došla na jednom jeziku.
Pobijanje
Svaka poruka mora doći na nekom jeziku, a Kur'an kaže da je svaki poslanik govorio jezikom svog naroda. Arapski koji je Poslanik (ﷺ) učio i danas se uči, pa se svaki prijevod može provjeriti prema njemu.
Oni koji su živjeli prije Kur'ana, ili daleko od Arabije, ostali su bez Božije poruke.
Pobijanje
Kur'an kaže da je svaki narod u neko vrijeme imao opominjača. Kaže i da Allah (﷾) nikoga ne kažnjava dok im ne dođe poslanik.
Islamsko gledište
Allah (﷾) najbolje zna gdje će smjestiti Svoju poruku. Svaki narod imao je poslanika u neko vrijeme. Posljednja poruka poslana je iz Mekke svim ljudima i sačuvana je da bi do njih stigla. Allah (﷾) ju je odlučio poslati iz Kuće gdje je, kaže Kur'an, Ibrahim molio za poslanika.
Svako vrijeme i mjesto izazvalo bi isto pitanje. Dakle, mjesto poruke ne može odlučiti da li je ona istinita.
Kur'an kaže da je svakom narodu poslan poslanik i da nisu svi imenovani.
Poslanik (ﷺ) je rekao da je svaki raniji vjerovjesnik bio poslan samo svom narodu. On sam poslan je svim ljudima.
Kur'an uči da je Poslanik Muhammed (ﷺ) poslan svim ljudima, kao posljednji od vjerovjesnika.
Kur'an je zapisivan i učen napamet za života Poslanika (ﷺ). Sabran je u jedan svezak ubrzo nakon njegove smrti.
Kur'an Poslanika (ﷺ) predstavlja kao poslanika za kojeg su Ibrahim i Ismail molili kod Kuće u Mekki.
Kur'an ljude rangira po bogobojaznosti, a ne po narodu ili plemenu.