Zašto bi posljednja Božija poruka došla u Arabiju 7. stoljeća?

“A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.”

“Mi smo te poslali s istinom da radosne vijesti donosiš i da opominješ. A nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao.”

“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu ibadet činite, a kumira – taguta se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali.”

“Svaki je narod imao poslanika, i kad poslanik njihov dođe među njih, njima će biti pravedno presuđeno, nepravda im neće biti učinjena.”

“I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. I nijedan poslanik nije mogao učiniti nikakvo čudo bez Allahove volje. A kad se Allahova prijetnja ispuni, bit će presuđeno po pravdi i tad će nevaljali nastradati.”

“A oni govore: “On je izmišlja!” Ne, ona je istina od Gospodara tvog da opominješ narod kojem prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao Pravim putem.”

“da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan!”

‘Narod čiji očevi nisu bili opomenuti’ objašnjava kao Arape, jer im prije Poslanika (ﷺ) nije došao nijedan opominjač. Dodaje da imenovanje samo njih ne isključuje druge, kao što imenovanje nekih članova skupine ne poništava općenitu izjavu. Upućuje natrag na ajete i široko prenesene hadise o tome da je poslan svima, izložene kod 7:158.

Prenosi Katadu: narod na koji se misli su Kurejšije, nepismen narod kojem nije došao nijedan opominjač prije Muhammeda (ﷺ). Prenosi i Ibn Abbasa i Mukatila: to su ljudi međurazdoblja (fetre) između Isaa i Muhammeda. Treće gledište: Allahov dokaz stajao je protiv njih kroz opomenu ranijih poslanika, iako nisu vidjeli poslanika.

Džabir ibn Abdullah prenosi da je Poslanik (ﷺ) naveo pet stvari koje su mu date, a koje nije dobio nijedan vjerovjesnik prije njega. Posljednja od njih: svaki raniji vjerovjesnik bio je poslan samo svom narodu, a on je poslan svim ljudima.

“Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi im objasnio. A Allah u zabludu okreće onoga koga hoće i upućuje na Pravi put onoga koga hoće; On je Silni i Mudri.”

“Reci: “O ljudi, ja sam, zaista, svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!””

“Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.”

“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.”

“A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre upozoravam.”

“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”

“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”

Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.

Dva pergamentna lista s dijelovima sura 18 do 20 u ranom hidžaskom pismu. Oxford Radiocarbon Accelerator Unit datirao je 2015. pergament u period između 568. i 645. n. e., s vjerovatnoćom od 95,4 posto, što je raspon koji obuhvata Poslanikov (ﷺ) život (oko 570-632). Osim sitnih pravopisnih tačaka, tekst na listovima isti je kao tekst tih sura kakve Kur'an danas ima.

Studija sanskog palimpsesta (Sana 1), rukopisa čiji prvi, izbrisani tekst leži ispod kasnijeg standardnog teksta. Jedan list je radiokarbonski datiran, s velikom vjerovatnoćom, u vrijeme prije 671. n. e. Autori dokazuju da je izbrisani donji tekst primjerak nekog ashaba, one vrste za koju rani muslimanski izvori kažu da je postojala prije Osmanovog standardnog primjerka, i da dokazi podržavaju izvještaj da standardni tekst seže do Osmana. Zaključuju da standardni tekst vjernije prenosi Poslanikovo (ﷺ) učenje nego donji tekst.

“I dok su Ibrahim i Ismail temelje Kabe podizali, molili su: Gospodaru naš, primi to od nas, Ti si, uistinu, Svečujući i Sveznajući.”

“Gospodaru naš, učini nas dvojicu muslimanima – Tebi predanim, a i u potomstvu našem neka bude zajednica Tebi predana, pokaži nam obrede naše i oprosti nam! Ti si, doista, stalni Primatelj pokajanja, Milostivi!”

“Gospodaru naš, pošalji među njih poslanika, jednoga od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati, Knjizi i mudrosti ih poučiti i očistiti ih! Ti si, doista, Silni i Mudri!”

“Kao što vam Mi jednoga od vas kao poslanika poslasmo da vam ajete Naše kazuje, da vas očisti, da vas Knjizi i mudrosti pouči, i da vas ono što niste znali nauči;”

“Prva bogomolja podignuta za ljude jeste ona u Bekki, blagoslovljena i putokaz svjetovima. U njoj su znamenja očevidna, mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko u nju uđe, bit će siguran. Hodočastiti Kabu, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do nje doći. A ko ne vjeruje – pa, Allah je, doista, neovisan o svjetovima.”

Objašnjava da je Ibrahim molio za stanovnike Svetog područja u Mekki, tražeći od Boga da među njima pošalje poslanika iz njihove sredine, to jest od Ibrahimovih vlastitih potomaka. Smatra da je ta uslišana dova odgovarala onome što je Bog već odredio: Muhammedu (ﷺ), poslanom kao poslanik među nepismeni narod i njemu, i svim nearapskim narodima, ljudima i džinima.

“I rekoše: ‘Zašto ovaj Kur’an nije objavljen nekom velikom čovjeku iz ova dva grada?!’ A da oni ne raspodjeljuju milost Gospodara tvoga?!”

“A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.”

“O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.”

“I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio, Allah je rekao: “Učinit ću da ti budeš ljudima vođa.” On je upitao: “A i neki iz mog potomstva?” Odgovorio mu je: “Obećanje Moje ne obuhvata zulumćare!””

Ebu Hurejre prenosi dužu Poslanikovu (ﷺ) izreku o dobrim djelima i njihovoj nagradi. Među njima: ko krene putem u potrazi za znanjem, Allah mu olakša put u Džennet; a kad se ljudi okupe u džamiji da uče Kur'an i zajedno ga proučavaju, na njih se spušta smirenost, prekriva ih milost i okružuju ih meleki. Završava se ovako: koga zadrže njegova djela, neće ga pogurati naprijed njegovo porijeklo.

“A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre upozoravam.”

“Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.”

“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu ibadet činite, a kumira – taguta se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali.”

“Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti. Allah ukazuje na Pravi put onom kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.”

“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”