Kratak odgovor
Bili su zaštićeni od velikih grijeha. Islam uči da je Allah (﷾) svakog vjerovjesnika sačuvao od velikih grijeha i od svake greške u prenošenju Njegove poruke. Kur'an govori Poslaniku (ﷺ) da slijedi uputu vjerovjesnika prije njega, pa su oni morali biti vrijedni slijeđenja. Biblija priča drugačiju priču. Kod nje Aron pravi zlatno tele. Kod nje Lotove kćeri opijaju oca i zatrudne s njim. Kod nje David čini preljubu i šalje muža te žene u smrt. Kod nje se Salomon okreće drugim bogovima. Kur'an časti svakog od ovih ljudi. Za tele krivi drugog čovjeka, Samiriju. Jasno kaže da Sulejman nije bio nevjernik. Čak i Biblija Lota naziva pravednim, a Davida ističe kao uzor poslušnosti. Islamsko kazivanje je ono koje se slaže.
Potpuno objašnjenje
Šta islam uči o vjerovjesnicima
Muslimanski učenjaci to nazivaju ismet (zaštita). Svakog vjerovjesnika, od Adema do Poslanika Muhammeda (ﷺ), Allah (﷾) je kao vjerovjesnika čuvao od velikih grijeha. Čuvao ga je i od svake greške u prenošenju poruke. Kur'an govori Poslaniku (ﷺ) da slijedi uputu koju su primili raniji vjerovjesnici. Naziva ih odabranim i dobrim. Mnogi učenjaci dopuštaju da je vjerovjesnik mogao učiniti malu omašku, za koju bi se brzo pokajao.
“Njih je Allah uputio, i zato slijedi njihov put. Reci: “Ja od vas ne tražim nagradu za Kur'an, on je samo pouka svjetovima.””
“I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Jakuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet. I oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.”
Harun i zlatno tele
U Izlasku Aron skuplja zlato, oblikuje tele, gradi oltar pred njim i oglašava svečanost. Kur'an priča isti događaj, ali krivicu stavlja na Samiriju, čovjeka koji je zaveo narod. Harun je upozorio narod da su dovedeni u iskušenje i rekao im da slijede njega. Oni nisu htjeli. Kada ga je Musa dohvatio, Harun je tražio da ga ne ubraja među nepravedne.
“I on ih primi iz ruku njihovih, i obradi dlijetom, načinivši od toga saliveno tele: i rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izraelu, koji su te izveli iz zemlje egipatske.”
“I kad Aron to vidje, sagradi oltar pred njim; i Aron oglasi i reče: Sutra je svečanost GOSPODU.”
““Mi smo narod tvoj poslije tvoga odlaska u iskušenje doveli”, reče On, “njega je zaveo Samirija.””
“Potom im je od nakita oblikovao tele koje je mukalo, i oni su onda rekli: “Ovo je vaš bog i Musaov bog, a on ga je zaboravio.” Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti? A njima je Harun još prije govorio: “O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni. Gospodar vaš je Milostivi, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje!” “Mi ćemo mu u obožavanju privrženi biti sve dok nam se ne vrati Musa”, rekoše oni.”
“A kad se Musa, srdit i bijesan, narodu svome vrati, povika: “Kako ste tako ružno poslije odlaska moga postupili! Zar ste ubrzali naredbu Gospodara svoga?!”, i ploče baci, i brata svoga za kosu dohvati i poče ga vući sebi. “O sine majke moje”, reče Harun, “narod moj me je slabim smatrao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dušmani i ne ubrajaj mene u nepravedne.””
Lut, pijan ili pravedan
Postanak završava Lotovu priču time što ga kćeri dvije noći opijaju i zatrudne s njim. Ipak, Novi zavjet istog čovjeka spominje kao “pravednog Lota” i kaže “taj pravednik”. Kur'an se slaže s drugom slikom. Lutu su date mudrost i znanje i on je bio od dobrih.
“I opiše oca svoga vinom te noći; i prvorođena uđe i leže s ocem svojim; a on ne opazi ni kad je legla ni kad je ustala.”
“Tako obje kćeri Lotove zatrudnješe od oca svoga.”
“I izbavi pravednog Lota, koga su mučili bludni život bezakonika (jer je taj pravednik, živeći među njima, gledajući i slušajući, iz dana u dan mučio svoju pravednu dušu njihovim bezakonim djelima);”
“I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kome su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo – to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao, i u milost Našu ga uvedosmo; on je, doista, od onih dobrih.”
David: ubica ili čovjek koji je držao svaku zapovijed?
U 2 Samuelovoj David uzima tuđu ženu. Zatim naređuje da njen muž bude poslan u prvi red da pogine. U 1 Kraljevima Bog Davida naziva slugom koji je držao Njegove zapovijedi i činio samo ono što je pravo. Poglavlje kasnije dodaje: “osim samo u stvari Urije Hetita”. Dakle, Biblija kao uzor poslušnosti ističe čovjeka kojeg optužuje za preljubu i ubistvo. To su dva od najtežih grijeha u njenom vlastitom zakonu. Kur'anski Davud je vjerovjesnik i kralj kome je Allah (﷾) dao Zebur, mudrost i sposobnost da rasuđuje. Kur'an ne govori ni o kakvom takvom zločinu.
“I David posla glasnike i uze je; i ona dođe k njemu, i on leže s njom; jer se bijaše očistila od nečistoće svoje: i vrati se kući svojoj.”
“I napisa u pismu govoreći: Postavite Uriju u prvi red najžešće bitke i povucite se od njega, da bude pogođen i da pogine.”
“I otrgoh kraljevstvo od doma Davidova i dadoh ga tebi: a ti ipak nisi bio kao sluga moj David, koji je držao zapovijesti moje i koji je išao za mnom svim srcem svojim, da čini samo ono što je pravo u mojim očima;”
“Jer David je činio što je pravo u očima GOSPODNJIM i nije skrenuo ni od čega što mu je zapovjedio u sve dane života svoga, osim samo u stvari Urije Hetita.”
“I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje.”
“Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, objavljivali smo Ibrahimu, i Ismailu i Ishaku i Jakubu i potomcima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur,”
Sulejman i Nuh
U 1 Kraljevima stoji da je Salomon u starosti pošao za drugim bogovima. Neki su Sulejmana krivili za vradžbine šejtana. Kur'an im odgovara. Kaže da su nevjernici bili šejtani, a ne Sulejman. Naziva ga divnim robom koji se mnogo kajao. Nikada ga ne optužuje da je obožavao druge bogove. U Postanku Noa leži pijan i otkriven u svom šatoru. U Kur'anu Nuh napušta lađu sa selamom i blagoslovima od Allaha (﷾).
“Jer kad Salomon ostari, žene njegove odvratiše srce njegovo za drugim bogovima: i srce njegovo ne bijaše potpuno s GOSPODOM Bogom njegovim, kao što bijaše srce Davida, oca njegova. Jer Salomon pođe za Aštoretom, boginjom Sidonaca, i za Milkomom, gadošću Amonaca. I Salomon učini zlo u očima GOSPODNJIM, i ne pođe potpuno za GOSPODOM, kao David, otac njegov.”
“I povedoše se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini lažno kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego šejtani, Harut i Marut, nisu vjerovali, podučavajući vradžbini ljude u Babilonu.”
“Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio i mnogo se kajao!”
“I napi se vina i opi se; i bijaše otkriven u svom šatoru.”
““O Nuh”, bi rečeno “iskrcaj se sa selamom Našim i blagoslovima tebi i narodima koji će se izroditi od ovih koji su s tobom! Bit će naroda kojima ćemo davati da uživaju, a kojima ćemo Mi poslije dati da osjete bolnu patnju!””
Zašto je ovaj obrazac važan
Sve ove razlike idu u istom smjeru. Tamo gdje Biblija vjerovjesnika optužuje za težak grijeh, Kur'an ili odbacuje optužbu ili časti tog čovjeka i ne priča takvu priču. Sama Biblija i dalje ove ljude naziva pravednim i poslušnim. Knjiga prepisana iz Biblije ponovila bi te optužbe. Kur'an ih ispravlja.
“I izbavi pravednog Lota, koga su mučili bludni život bezakonika (jer je taj pravednik, živeći među njima, gledajući i slušajući, iz dana u dan mučio svoju pravednu dušu njihovim bezakonim djelima);”
“I otrgoh kraljevstvo od doma Davidova i dadoh ga tebi: a ti ipak nisi bio kao sluga moj David, koji je držao zapovijesti moje i koji je išao za mnom svim srcem svojim, da čini samo ono što je pravo u mojim očima;”
“Njih je Allah uputio, i zato slijedi njihov put. Reci: “Ja od vas ne tražim nagradu za Kur'an, on je samo pouka svjetovima.””
| Vjerovjesnik | Biblija | Kur'an |
|---|---|---|
| Harun | Pravi zlatno tele. | Samirija navodi narod na stranputicu; Harun ih upozorava i govori im da slijede njega. |
| Lut | Opijaju ga njegove kćeri, koje liježu s njim; a ipak ga 2 Petrova naziva “pravednog Lota”. | Dati su mu mudrost i znanje; jedan od čestitih. |
| Davud | Uzima tuđu ženu i dade ubiti njenog muža; a ipak 1 Kraljevi kaže da je držao Božije zapovijedi. | Vjerovjesnik i kralj kojem su dati Zebur, mudrost i ispravno prosuđivanje. |
| Sulejman | U starosti slijedi druge bogove. | Šejtani su bili ti koji nisu vjerovali, a ne Sulejman; izvrstan u služenju Allahu (﷾). |
| Nuh | Leži pijan i otkriven u svom šatoru. | Napušta lađu s mirom i blagoslovom od Allaha (﷾). |
Islam uči da je Allah (﷾) sačuvao svakog vjerovjesnika od velikog grijeha i od svake greške u prenošenju Njegove poruke.
Stih po stih
2 Samuelova 11:4 — Proroci (Nevi'im), poglavlje 11, stih 4
“I David posla glasnike i uze je; i ona dođe k njemu, i on leže s njom; jer se bijaše očistila od nečistoće svoje: i vrati se kući svojoj.”
Navedeno za
Otvorenost Biblije o Davidovom grijehu pokazuje da je iskrena i da Bog prašta grešnicima i koristi ih.
Odgovor
Biblija Davida ističe kao uzor. U 1 Kraljevima Bog Davida naziva slugom koji je držao Njegove zapovijedi i činio samo ono što je pravo. Poglavlje kasnije ista knjiga pravi izuzetak zbog Urije. Vjerovjesnik izabran da nosi Božiju riječ jeste onaj koga ljudima govore da slijede. Kur'an Davudu daje mudrost i sposobnost da rasuđuje i ne govori ni o kakvom takvom zločinu.
Zaključak — Biblija Davida ističe kao uzor poslušnosti, a i optužuje ga za preljubu i ubistvo. Kur'anski Davud je vjerovjesnik kojeg ljudi mogu slijediti.
Kur'an 38:24 — sura Sad, ajet 24
“I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svog zamoli, pade licem na tlo i pokaja se.”
Navedeno za
Sam Kur'an kaže da je Davud molio za oprost, dakle i on priznaje da je sagriješio.
Odgovor
Kur'an ne navodi nikakav grijeh. Kaže da je Davud bio stavljen na kušnju, da se okrenuo Allahu (﷾) i da mu je omaška bila oproštena. Kaže i da je bio blizak Allahu (﷾). Ibn Kesir, učenjak Kur'ana iz 14. stoljeća, napominje da priče o ovom odlomku potiču iz izraelskih izvora. Ništa vjerodostojno ih ne potvrđuje. Učenjaci vjerovjesniku dopuštaju malu omašku, za koju se brzo pokaje, ali nikada preljubu i ubistvo iz 2 Samuelove 11.
Zaključak — Traženje oprosta za nenavedenu omašku nije zločin koji opisuje Biblija i odgovara islamskom učenju o vjerovjesnicima.
Kur'an 28:15-16 — sura El-Kasas, ajet 15-16
“I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku – jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu – pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i usmrti. “Ovo je šejtanov posao”, uzviknu, “on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu odvodi!” “Gospodaru moj”, reče onda, “ja sam sebi zlo nanio, oprosti mi!” I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv.”
Navedeno za
Sam Kur'an navodi da je Musa ubio čovjeka i da je Adem bio neposlušan.
Odgovor
Musa je zadao jedan udarac šakom, priskočivši u pomoć čovjeku iz svog naroda u tuči. Muslimanski učenjaci smatraju da nije imao namjeru ubiti. Odmah je zatražio od Allaha (﷾) oprost i bilo mu je oprošteno. Sam kaže da je to bilo prije nego što ga je Allah (﷾) učinio poslanikom. Adem je zaboravio zavjet, naredbu koju mu je Allah (﷾) dao, a Kur'an tu omašku naziva neposlušnošću. To se desilo u Džennetu, prije nego što je spušten na Zemlju. Allah (﷾) mu je oprostio i uputio ga. Islamska metoda smatra da zaštita vrijedi za vjerovjesnike nakon što su izabrani i za njihovu poruku.
Zaključak — Obje omaške desile su se prije vjerovjesništva i odmah su oproštene; nijedna nije težak grijeh vjerovjesnika u njegovoj misiji.
Gledišta
Kršćansko gledište
Samo je Isus bio bez grijeha. Biblija iskreno bilježi grijehe svojih junaka, a ta iskrenost pokazuje da Bog djeluje kroz nesavršene ljude.
Novi zavjet kaže da su svi sagriješili i da je Isus bio iskušan u svemu kao i mi, ali bez grijeha.
Pobijanje
Islam se slaže da je Isus bio čist (19:19). Mnogi učenjaci drugim vjerovjesnicima dopuštaju malu omašku, ali Allah (﷾) ih je izabrao da nose Njegovu poruku i sačuvao ih od velikih grijeha. Sama Biblija Lota naziva pravednim i kaže da je David držao Božije zapovijedi.
Biblija izvještava da je David počinio preljubu i dogovorio Urijinu smrt.
Pobijanje
Biblija to doista izvještava. Ipak, ona Davida ističe i kao slugu koji je držao Božije zapovijedi, “osim samo u stvari Urije Hetita”. Dakle, čovjeka kojeg optužuje za preljubu i ubistvo čini svojim uzorom poslušnosti. Kur'anskom Davudu date su mudrost i sposobnost da rasuđuje, bez takvog zločina.
Islamsko gledište
Allah (﷾) je izabrao vjerovjesnike da nose Njegovu poruku i da budu slijeđeni, pa ih je zaštitio od teških grijeha. Kur'an, objavljen Poslaniku (ﷺ), oslobađa ih optužbi koje iznosi Biblija.
Kur'an naređuje slijeđenje upute koju su primili vjerovjesnici i naziva ih odabranim i dobrim.
Kur'an za zlatno tele krivi Samiriju i bilježi da je Harun upozoravao narod na njega.
Biblija u jednoj knjizi Lota naziva pravednim, a u drugoj govori o njegovom pijanstvu i rodoskvrnuću.
U 1 Kraljevima stoji da je David držao Božije zapovijedi i činio samo ono što je pravo. Poglavlje kasnije pravi izuzetak zbog Urije.
Kur'an kaže da Sulejman nije bio nevjernik i naziva ga divnim robom.
To ga oslobađa optužbe za idolopoklonstvo iz 1 Kraljevi 11.
Budući da svaka razlika oslobađa vjerovjesnika, kur'anska kazivanja nisu prepisana iz Biblije, nego je ispravljaju.