Da li su mnogi Afrikanci porobljeni u Americi bili muslimani?

Kratak odgovor

Da. Historičari procjenjuju da su stotine hiljada Afrikanaca prevezenih preko Atlantika u lancima bili muslimani. Robovlasnički putevi vodili su u muslimanske zemlje zapadne Afrike, a mnogi od ovih muslimana znali su čitati i pisati arapski. Jedan čovjek, prodan 1731., napisao je Kur'an tri puta napamet. Drugi je na arapskom napisao priču o svom životu, a ona se čuva u Kongresnoj biblioteci. Gotovo nijednom od njih nije bilo dopušteno da ostane musliman. Francuski zakon iz 1685. naredio je da se svaki rob na francuskim otocima krsti. Za nekoliko generacija njihovi potomci bili su kršćani. Niko to ne naziva mirnim širenjem kršćanstva. Ipak, islam, koji je do najveće muslimanske zemlje stigao preko trgovaca, jeste vjera koju optužuju da se širila silom.

Čitajte potpuno objašnjenje

Potpuno objašnjenje

Odakle su došli zarobljenici

Mnogi ljudi odvedeni u atlantskoj trgovini robljem došli su iz zapadne Afrike. Njeni putevi vodili su u zemlje u kojima se islam stoljećima učio. Jedna je bila Senegambija, zemlja oko rijeka Senegal i Gambija. Druge su bile zemlje Fula, zapadnoafričkog naroda, i Hausaland, u današnjoj sjevernoj Nigeriji, te staro carstvo Mali. Historičari koji su proučavali to pitanje, prije svega Sylviane Diouf, procjenjuju da su stotine hiljada odvedenih bili muslimani. Mnogi su bili obrazovani ljudi koji su znali čitati i pisati arapski.

Historija stotina hiljada zapadnoafričkih muslimana porobljenih u Americi od 16. do 19. stoljeća. Prati robovlasničke puteve u Senegambiju, zemlje Fula, Hausaland i staru regiju Malija; pokazuje da su mnogi zarobljenici znali čitati i pisati arapski; pripovijeda živote Ajube Sulejmana Diala, Omara ibn Saida i Bilalija Muhammeda; opisuje prisilno krštenje, nova imena i pritisak na muslimansku praksu; obrađuje ustanak u Bahiji 1835. i objašnjava zašto islam nije opstao među njihovim potomcima.

Servants of Allah: African Muslims Enslaved in the Americas, 15th anniversary edition, New York University Press, 2013. ISBN 978-1479847112

Historija afričkih muslimana porobljenih u Americi: odakle su iz zapadne Afrike došli, koliko ih je bilo pismeno na arapskom i kako su ropstvo i prisilna kristijanizacija okončali praksu islama među njihovim potomcima.

Servants of Allah: African Muslims Enslaved in the Americas, New York University Press, 1998. ISBN 978-0814719046

Tri čovjeka koji su ostavili zapis

Ajuba Sulejman Dialo bio je fulski musliman iz Bundua, u današnjem Senegalu. Prodan je u ropstvo 1731. i odveden u Maryland. Englez koji je napisao njegovu priču kaže da je napisao Kur'an tri puta napamet. Omar ibn Said bio je učenjak iz Futa Toroa, na rijeci Senegal. Doveden je u Charleston 1807., a priču o svom životu napisao je na arapskom 1831. Rukopis se sada nalazi u Kongresnoj biblioteci. Bilali Muhammed bio je porobljen na otoku Sapelo u Georgiji. Ostavio je rukopisnu knjigu na arapskom, prepisujući propise islamskog prava o pranju i namazu.

Memoari Engleza koji je poznavao Ajubu Sulejmana Diala (zvanog Job, sin Sulejmanov), muslimana Fula iz Bundua prodanog u ropstvo 1731. i odvedenog u Maryland. Bluett bilježi da je Ajuba klanjao pet puta dnevno, da nije pio vino ni jeo svinjetinu i da je dok je bio u Engleskoj napamet napisao tri primjerka Kur'ana, ne gledajući ni u jedan drugi primjerak.

Thomas Bluett, Some Memoirs of the Life of Job, the Son of Solomon, the High Priest of Boonda in Africa, London, Richard Ford, 1734. Public domain.

Jedina poznata autobiografija koju je na arapskom napisao čovjek porobljen u Sjedinjenim Državama. Omar ibn Said, učenjak iz Futa Toroa u zapadnoj Africi koji je učio dvadeset i pet godina prije nego što je zarobljen, doveden je u Charleston 1807. i napisao je ovaj izvještaj u Sjevernoj Karolini 1831. Počinje surom El-Mulk iz Kur'ana.

Omar Ibn Said Collection, Manuscript Division, Library of Congress, Washington DC (acquired 2017); digitised at loc.gov.

Arapski rukopis od trinaest stranica koji je napisao Bilali Muhammed, musliman iz zapadne Afrike porobljen na otoku Sapelo u Georgiji. Prepisuje odlomke islamskog prava o čistoći, ezanu i samom namazu iz Risale Ibn Ebi Zejda el-Kajrevanija, standardnog djela malikijske škole.

Bilali Muhammad Document, Hargrett Rare Book and Manuscript Library, University of Georgia Libraries, Athens, Georgia.

Servants of Allah: African Muslims Enslaved in the Americas, 15th anniversary edition, New York University Press, 2013. ISBN 978-1479847112

Tri čovjeka koji su ostavili zapis
Ko	Odakle	Šta je ostavio
Ayuba Suleiman Diallo	Bundu, u današnjem Senegalu; prodan 1731., odveden u Maryland.	Tri puta je napisao Kur'an napamet.
Omar ibn Said	Futa Toro, na rijeci Senegal; doveden u Charleston 1807.	Priča o svom životu na arapskom, 1831., sada u Kongresnoj biblioteci.
Bilali Muhammad	Porobljen na otoku Sapelo, Georgia.	Rukom pisana knjiga na arapskom o abdestu i namazu.

Portret Ayube Suleimana Dialla u bijelom turbanu i haljini, s Kur'anom obješenim oko vrata — Dvojica od tih ljudi i njihova vjera

Princ oslobođen pismom na arapskom

Abdul Rahman Ibrahima ibn Sori bio je fulski princ iz Futa Jallona, u današnjoj Gvineji. Učio je u Timbuktuu i pisao je arapski. Godine 1788. zarobljen je, prodan i odveden u Natchez u Mississippiju. Tamo su ga zvali ‘Princ’ i radio je u ropstvu četrdeset godina. Godine 1826. napisao je pismo na arapskom svojoj porodici. Stiglo je do sultana Maroka. Sultan je zamolio predsjednika Johna Quincyja Adamsa i Henryja Claya, njegovog državnog sekretara, da ga oslobode. Oslobođen je 1828. Sljedeće godine otplovio je za Afriku i umro u Liberiji za nekoliko mjeseci.

Abdul Rahman Ibrahima ibn Sori (1762-1829) bio je fulski princ iz Futa Jallona u Gvineji koji je učio u Djenneu i Timbuktuu i govorio arapski. Zarobljen i prodan 1788., odveden je u Natchez u Mississippiju, gdje su ga zvali ‘Princ’. Godine 1826. napisao je pismo na arapskom svojoj porodici; stiglo je do sultana Maroka, koji je zamolio predsjednika Johna Quincyja Adamsa i državnog sekretara Henryja Claya da ga oslobode. Nakon četrdeset godina u ropstvu oslobođen je 1828., sljedeće godine otplovio je za Afriku i umro u Liberiji u roku od nekoliko mjeseci.

"Abdul Rahman Ibrahima ibn Sori", Wikipedia (en.wikipedia.org/wiki/Abdulrahman_Ibrahim_Ibn_Sori), read 2026-10-22; summarised here.

Muslimani u zapisima o ropstvu u Amerikama

Od 1527. do 1536.
Estevanico
Marokanac odgojen kao musliman pješice prelazi jug Sjeverne Amerike.
1731.
Ayuba Suleiman Diallo
Prodan u ropstvo i odveden u Maryland.
1788.
Abdul Rahman Ibrahima
Fulanski princ odveden je u Natchez, Mississippi.
1807.
Omar ibn Said
Učenjak iz Futa Tora doveden je u Charleston.
1828.
Ibrahima oslobođen
Nakon što je pismo na arapskom stiglo do marokanskog sultana.
1831.
Omar ibn Said
Piše svoju životnu priču na arapskom.
1835.
Salvador, Brazil
Muslimanski robovi dižu se u pobuni Malê.

Prvi poznati musliman u Sjevernoj Americi

Estevanico je došao iz Azemmoura u Maroku i odgojen je kao musliman. Porobio ga je jedan Španac, a kršten je da bi mogao ploviti sa svojim gospodarom u Ameriku. Preživio je ekspediciju Narváez iz 1527-28. S još trojicom prešao je pješice jug Sjeverne Amerike i stigao u Meksiko 1536.

Estevanico, iz Azemmoura u Maroku, u savremenim izvještajima opisan je kao ‘negro alárabe’, crnac koji govori arapski. Odgojen je kao musliman, a kasnije je kršten kao katolik u Španiji. Preživio je ekspediciju Narváez iz 1527-28., prešao jug Sjeverne Amerike s još trojicom i stigao u Meksiko 1536.

"Estevanico", Wikipedia, read 2026-10-22; summarised here.

Krštenje po zakonu

Gotovo nijednom od njih nije bilo dopušteno da ostane musliman. Portugalski zakon iz 1603. naredio je da se robovi iz Gvineje krste u roku od šest mjeseci, inače će ih vlasnici izgubiti. Francuski Code Noir iz 1685. naredio je da se svaki rob na francuskim otocima krsti i pouči katoličkoj vjeri. Krstiti znači učiniti nekoga kršćaninom obredom vode. Zakon je tražio i da svako ko kupi novopridošle Afrikance u roku od osam dana prijavi guverneru kako bi se to učinilo. I u španskim i portugalskim kolonijama porobljeni Afrikanci redovno su krštavani. Njihova imena zamijenjena su imenima koja su izabrali vlasnici. Javna molitva često je bila zabranjena. Bilo je malo prilike da arapski ili Kur'an prenesu svojoj djeci. Za dvije ili tri generacije njihovi potomci bili su baptisti, metodisti i katolici koji su malo ili ništa znali o vjeri svojih predaka.

Svaki rob na francuskim otocima mora biti kršten i poučen u katoličkoj vjeri, a ko god kupi novopridošle Afrikance mora ih u roku od osam dana prijaviti guverneru i intendantu da se to učini.

Le Code Noir, edict of Louis XIV, March 1685, article 2. Public domain.

Servants of Allah: African Muslims Enslaved in the Americas, 15th anniversary edition, New York University Press, 2013. ISBN 978-1479847112

“Da oni koji imaju robove iz Gvineje daju da ih se krsti.” Svako, bilo kojeg staleža, ko ima robove iz Gvineje treba ih dati krstiti i učiniti kršćanima u roku od šest mjeseci od sticanja, “pod prijetnjom da ih izgubi u korist onoga ko ih zatraži”. Ako rob stariji od deset godina ne želi postati kršćanin kada ga gospodar to zatraži, gospodar treba reći prioru ili kapelanu crkve; ako rob, upozoren od svećenika i upitan pred svjedocima, i dalje odbija krštenje, gospodar ne snosi nikakvu kaznu. Robovi od deset ili manje godina trebaju se krstiti u roku od mjesec dana, “jer s njima nije potrebno čekati njihov pristanak”. Djeca rođena robinjama iz Gvineje trebaju se krstiti u vrijeme uobičajeno za kršćansku djecu. Zakonik je izdat 1603., a njegova peta knjiga ostala je na snazi u Brazilu do krivičnog zakonika iz 1830.

Ordenações Filipinas, Livro V, título XCIX, in the edition of Cândido Mendes de Almeida (Rio de Janeiro, 1870), p. 1247; facsimile from the University of Coimbra's online edition, preserved by Arquivo.pt, read 2026-10-19. Portuguese; translated here.

Zakoni koji su zarobljenike učinili kršćanima
Zakon	Šta je naređivao
Portugal, 1603.	Robovi iz Gvineje moraju biti kršteni u roku od šest mjeseci, ili će ih vlasnik izgubiti.
Francuska, 1685.	Svaki rob na francuskim otocima treba biti kršten i podučen katoličkoj vjeri; novopridošli se prijavljuju u roku od osam dana.

Ustanak Malêa 1835.

U januaru 1835. muslimanski robovi Salvadora, u Bahiji u Brazilu, podigli su ustanak. Muslimane su tamo zvali Malê (izgovara se ma-LE), a ustanak je još poznat kao ustanak Malêa. Ugušen je. Četiri čovjeka su strijeljana, drugi su bičevani ili zatvoreni, a mnogi oslobođeni Afrikanci deportirani su natrag u Afriku.

Historija ustanka iz januara 1835. u Salvadoru, Bahia, koji su predvodili afrički muslimani tamo poznati kao Males. Nakon što je ugušen, četiri čovjeka su strijeljana, drugi su bičevani ili zatvoreni, a mnogi oslobođeni Afrikanci deportirani su natrag u Afriku.

Slave Rebellion in Brazil: The Muslim Uprising of 1835 in Bahia, Johns Hopkins University Press, 1993. ISBN 978-0801844621

Servants of Allah: African Muslims Enslaved in the Americas, 15th anniversary edition, New York University Press, 2013. ISBN 978-1479847112

Muslimani u lancima, u Amerikama

1685.
Code Noir
Svaki rob na francuskim otocima treba biti kršten.
1731.
Ayuba Suleiman Diallo
Prodan u ropstvo i odveden u Maryland.
1807.
Omar ibn Said
Doveden u Charleston.
1831.
Omarova životna priča
Napisana na arapskom.
1835.
Pobuna Malê
Muslimanski robovi u Salvadoru, u Brazilu, dižu se; pobuna je ugušena.

Kojoj vjeri odgovara ta optužba

Kur'an kaže da nema prisile u vjeru. Pita i treba li iko nagoniti ljude da vjeruju. Historičari procjenjuju da su stotine hiljada muslimana prevezene u Ameriku u lancima. Za nekoliko generacija djeca njihove djece bila su kršćani. Niko to ne naziva mirnim širenjem kršćanstva. Do Indonezije, najveće muslimanske zemlje na svijetu, stigli su trgovci. Nijedna strana muslimanska vojska nikada je nije osvojila. Ništa od ovoga nije rečeno da bi se ocrnilo kršćanstvo. Ljudi koji su to činili nisu slijedili Isusovo učenje. Rečeno je zato što je islam vjera koju optužuju da se širila mačem.

“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”

Yusuf Ali, 1934, javno dobro

“Da Gospodar tvoj hoće na Zemlji bi, baš svi, bili vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?”

Yusuf Ali, 1934, javno dobro

Servants of Allah: African Muslims Enslaved in the Americas, 15th anniversary edition, New York University Press, 2013. ISBN 978-1479847112

Prati dolazak islama na indonezijske otoke od oko 13. stoljeća kroz trgovinu i obraćenje lokalnih vladara i naroda, a ne kroz osvajanje strane muslimanske vojske.

A History of Modern Indonesia since c. 1200, 4th ed., Stanford University Press, 2008. ISBN 978-0804761307

Gledišta

Šta pokazuje historijski zapis

Mnogi Afrikanci porobljeni u Americi bili su muslimani iz zapadne Afrike. Mnogi su znali čitati i pisati arapski, a neki su ostavili spise koji su sačuvani. Ali nije im bilo dopušteno da svoju vjeru prenesu djeci.

Snažno potkrijepljeno· Naučno tumačenje

Stotine hiljada Afrikanaca porobljenih u Americi bili su muslimani. Većina je odvedena iz Senegambije, zemalja Fula, Hausalanda i regije Malija.