Kratak odgovor
Isus je mislio da će se kraljevstvo Božije uzeti od vođa Izraela i dati drugom narodu. To je rekao u Hramu, glavarima svećeničkim i farizejima. Tog jutra prokleo je smokvu koja nije rodila, a Biblija smokvu koristi kao sliku Izraela. Neposredno prije naveo je Psalam o tome kako je “Kamen koji odbaciše graditelji” postao “glavni kamen ugaoni”. Muslimani taj narod vide u zajednici koja je počela među Ismailovim sinovima. Ibrahimov dom poslao je Ismaila, ali Allah (﷾) je obećao da će ga učiniti velikim narodom. Šest stoljeća nakon Isusa Poslanik Muhammed (ﷺ), Ismailov potomak, usporedio je vjerovjesnike s lijepom kućom kojoj u uglu nedostaje jedna cigla. Rekao je da je on ta cigla i posljednji od vjerovjesnika. Zato muslimani Isusove riječi čitaju kao ukazivanje na tu zajednicu.
Potpuno objašnjenje
Kraljevstvo dato drugom narodu
U Mateju 21 Isus priča prispodobu, priču sa značenjem, o vinogradu. Slušaoci kažu da će vlasnik svoj vinograd dati drugim vinogradarima, koji će mu davati plodove. Zatim Isus navodi Psalam o odbačenom kamenu. Jasno kaže da će se kraljevstvo Božije uzeti od njegovih slušalaca i dati narodu koji donosi njegove plodove. Matej bilježi da su glavari svećenički i farizeji, jevrejska skupina koja je učila Zakon, shvatili da govori o njima.
“Čujte drugu priču: Bijaše neki domaćin koji zasadi vinograd, ogradi ga, iskopa u njemu tijesak, sagradi kulu, dade ga vinogradarima i ode u daleku zemlju. A kad se približi vrijeme plodova, posla sluge svoje vinogradarima da prime njegove plodove. A vinogradari uhvatiše sluge njegove; jednoga istukoše, jednoga ubiše, a jednoga kamenovaše. Opet posla druge sluge, više nego prvih; i s njima učiniše isto. A naposljetku posla k njima sina svoga govoreći: Poštovat će sina moga. A vinogradari, vidjevši sina, rekoše među sobom: Ovo je nasljednik; hajdemo da ga ubijemo i da se dočepamo njegova nasljedstva. I uhvatiše ga, izbaciše iz vinograda i ubiše. Kad dakle dođe gospodar vinograda, šta će učiniti tim vinogradarima? Rekoše mu: Zlikovce će zlom smrću pogubiti, a vinograd će dati drugim vinogradarima, koji će mu davati plodove u svoje vrijeme.”
“Isus im reče: Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen koji odbaciše graditelji, on postade ugaonim; to je od Gospoda i čudesno je u našim očima? Zato vam kažem da će se kraljevstvo Božije uzeti od vas i dati narodu koji donosi njegove plodove.”
“I kad glavari svećenički i farizeji čuše priče njegove, shvatiše da govori o njima.”
“Kamen koji odbaciše graditelji postade glavni kamen ugaoni.”
Smokva bez ploda
Ranije u istom poglavlju Isus je dao upozorenje o plodu. Na putu u Jerusalem Isus je našao smokvu s lišćem, ali bez ploda, i prokleo je tako da se osušila. Kod Luke priča o smokvi koja tri godine nije rodila i kojoj je data još jedna godina prije nego što bude posječena. Proroci su smokvu koristili kao sliku Izraela. Oba prizora govore o narodu kojem je data svaka prilika da rodi plodom, a kojem se zatim sudi.
“I vidjevši kraj puta smokvu, dođe do nje i ne nađe ništa na njoj osim lišća, i reče joj: Neka nikada više ne bude ploda s tebe! I odmah se smokva osuši.”
“I kaza ovu priču: Neki čovjek imaše smokvu zasađenu u svom vinogradu; i dođe da traži plod na njoj, ali ne nađe. Tada reče vinogradaru: Evo, tri godine dolazim tražeći plod na ovoj smokvi i ne nalazim; posijeci je! Zašto i zemlju zauzima? A on odgovori i reče mu: Gospodaru, ostavi je još ovu godinu, dok je ne okopam i ne pognojim. I ako rodi, dobro; ako ne, poslije ćeš je posjeći.”
“Nađoh Izraela kao grožđe u pustinji; vidjeh očeve vaše kao prve plodove na smokvi u njezino prvo vrijeme: ali oni odoše k Baal-Peoru, i odvojiše se toj sramoti; i gadosti njihove bijahu kao ono što su ljubili.”
Smokva bez ploda
Proklinje je, i ona se osuši.
Vinograd
Vlasnik će ga dati drugim zakupcima koji mu daju plodove.
Odbačeni kamen
Kamen koji su graditelji odbacili postaje glavni kamen ugaoni.
Kraljevstvo dato drugom narodu
‘Uzet će se od vas kraljevstvo Božije i dati narodu koji donosi plodove njegove.’
Slušaoci
Glavni svećenici i farizeji znali su da govori o njima.
Kako kršćani čitaju taj odlomak
Kršćani odbačeni kamen čitaju kao samog Isusa. Petar, jedan od njegovih učenika, to kaže jevrejskom vijeću u Djelima apostolskim. Njegova prva poslanica vjernike naziva “sveti narod”. Po ovom čitanju kraljevstvo je prešlo s izraelskih vođa na crkvu. Crkva je kršćanska zajednica, koju čine Jevreji i neznabošci (nejevreji) koji vjeruju u Krista.
“To je kamen koji vi, graditelji, odbaciste, a koji postade ugaonim.”
“Ali vi ste izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod stečeni, da objavljujete hvale onoga koji vas je pozvao iz tame u svoju divnu svjetlost.”
Sin kojeg je Ibrahimov dom poslao
Isus je govorio o narodu, a Biblija već navodi narod koji je Bog obećao. Sara je rekla Abrahamu da istjera Hagaru i njenog sina, rekavši da Jišmael neće dijeliti Izakovo nasljedstvo. Ipak, u istom poglavlju Bog je dvaput obećao da će od Jišmaela učiniti narod, velik narod. Loza koju je Ibrahimov dom ostavio po strani jeste loza iz koje je došao Poslanik Muhammed (ﷺ). Narod koji je iz nje izrastao primio je posljednju objavu.
“Zato reče Abrahamu: Istjeraj ovu robinju i sina njezina: jer sin ove robinje neće biti nasljednik s mojim sinom, s Izakom.”
“I od sina robinje učinit ću narod, jer je tvoje potomstvo.”
“Ustani, podigni dječaka i drži ga rukom svojom; jer ću od njega učiniti velik narod.”
Kamen koji mrvi
Isus dodaje, kod Mateja i kod Luke, da će se razbiti ko padne na ovaj kamen. Na koga on padne, smrvit će ga. Ta slika podsjeća na Danijelov kamen, koji razbija kraljevstva i postaje kraljevstvo koje stoji zauvijek. Padaju kraljevstva, a ne narodi. Regijom su tada vladala dva velika carstva: Bizant (Istočno rimsko carstvo) i Perzija. U roku od oko deset godina od Poslanikove (ﷺ) smrti izgubila su Siriju, Egipat i perzijsku prijestolnicu u korist novog naroda.
“I ko padne na ovaj kamen, razbit će se; a na koga on padne, smrvit će ga.”
“Svaki koji padne na taj kamen razbit će se; a na koga on padne, smrvit će ga.”
“I u dane tih kraljeva Bog nebeski podići će kraljevstvo koje se nikada neće uništiti; i kraljevstvo neće biti ostavljeno drugom narodu, nego će skršiti i dokrajčiti sva ta kraljevstva, a ono će stajati zauvijek. Budući da si vidio da je kamen odvaljen od gore bez ruku i da je skršio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato; veliki Bog objavio je kralju šta će biti poslije; i san je siguran i tumačenje njegovo pouzdano.”
Pripovjedna historija ranih muslimanskih osvajanja. Opisuje pad Sirije i Jerusalema, pad perzijske prijestolnice Ktesifona s kraljevskim blagom 630-ih i osvajanje Egipta do početka 640-ih, sve u roku od oko decenije od Poslanikove (ﷺ) smrti.
Cigla koja nedostaje u uglu
Poslanik (ﷺ) opisao je vjerovjesnike prije sebe kao čovjeka koji je sagradio lijepu kuću, ali je u jednom uglu ostavio mjesto bez jedne cigle. Ljudi su je obilazili, divili joj se i željeli da je cigla na mjestu. Rekao je da je on ta cigla i posljednji od vjerovjesnika. Kamen iz Isusove izreke i cigla iz Poslanikove (ﷺ) stavljeni su na isto mjesto: u ugao.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) sebe i vjerovjesnike prije sebe usporedio s čovjekom koji je sagradio lijepu kuću, ali je u jednom uglu ostavio prazno mjesto za jednu ciglu. Ljudi su je obilazili, divili joj se i željeli da je cigla na mjestu. Rekao je: ja sam ta cigla i ja sam posljednji od vjerovjesnika.
| Izvor | Šta kaže |
|---|---|
| Psalam 118:22 | Kamen koji su graditelji odbacili postaje glavni kamen ugaoni. |
| Danijel 2:44-45 | Bog podiže kraljevstvo koje razbija ostala u komade i stoji zauvijek: kamen odsječen bez ruku. |
| Sahih el-Buhari 3535 | Poslanik (ﷺ): lijepa kuća kojoj nedostaje jedna ugaona cigla; ‘Ja sam ta cigla’, posljednji od vjerovjesnika. |
Stih po stih
Djela apostolska 4:11 — poglavlje 4, stih 11
“To je kamen koji vi, graditelji, odbaciste, a koji postade ugaonim.”
Navedeno za
U prispodobi neposredno prije vinogradari ubijaju sina vlasnika vinograda. Taj sin je Isus, a Petar ga u Djelima apostolskim navodi kao odbačeni kamen.
Odgovor
Ko god da je kamen, Isusove sljedeće riječi kažu šta se dešava s kraljevstvom. Uzima se od glavara svećeničkih i farizeja, koji su shvatili da misli na njih (21:45). Daje se narodu (ethnos, grčka riječ za narod) koji donosi njegove plodove. Bog je već obećao narod Ismailu, dvaput u Postanku 21.
Zaključak — Isus kaže da kraljevstvo prelazi s vođa Izraela na jedan narod; islamsko čitanje taj narod poistovjećuje s onim koji je Bog obećao Ismailu.
1 Petrova 2:9 — poglavlje 2, stih 9
“Ali vi ste izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod stečeni, da objavljujete hvale onoga koji vas je pozvao iz tame u svoju divnu svjetlost.”
Navedeno za
Crkva je “sveti narod”, pa je kraljevstvo prešlo na kršćansku crkvu.
Odgovor
Isus je rekao da će se kraljevstvo uzeti od njegovih slušalaca i dati jednom narodu. Bog je već obećao narod Ismailu, sinu kojeg je Ibrahimov dom poslao, dvaput u Postanku 21. Zajednica koja je počela među Ismailovim sinovima primila je posljednji sveti spis i izrasla tako da uključuje svaki narod koji ga je prihvatio.
Zaključak — Isus je govorio o narodu, a Bog je obećao narod Ismailu; zajednica koja je počela među Ismailovim sinovima odgovara tom obećanju.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Kraljevstvo je uzeto od nevjernih vođa Izraela i dato crkvi. Isus je odbačeni kamen, koji je Bog podigao da bude glavni kamen ugaoni.
Petar govori jevrejskom vijeću da je Isus kamen koji su graditelji odbacili.
Pobijanje
Petar doista primjenjuje kamen na Isusa. Ali ko god da je kamen, Isusove sljedeće riječi kažu da se kraljevstvo uzima od glavara svećeničkih i farizeja. Daje se narodu, a Bog je već obećao narod Ismailu, sinu kojeg je Ibrahimov dom poslao.
Petrova prva poslanica vjernike naziva svetim narodom, pa je crkva narod iz Mateja 21:43.
Pobijanje
Petar vjernike doista naziva “sveti narod”, ali to je njegova poslanica, a ne Isusove riječi. Isus je rekao da će se kraljevstvo uzeti od njegovih slušalaca i dati narodu koji donosi njegove plodove. Postanak navodi narod koji je Bog obećao sinu kojeg je Ibrahimov dom poslao, a posljednji sveti spis došao je toj lozi.
Islamsko gledište
Isus je prorekao da će vodstvo Božijeg naroda preći s Izraela na drugi narod. Taj narod počeo je među Ismailovim sinovima, lozom koju je Ibrahimov dom poslao. Poslanik Muhammed (ﷺ) jeste ugaona cigla koja je dovršila kuću vjerovjesništva.
Isus je rekao da će se kraljevstvo Božije uzeti od glavara svećeničkih i farizeja. Bit će dato drugom narodu.
Besplodna smokva, prokleta i s posljednjom datom godinom, slika je naroda čije je vrijeme povjerenja isticalo.
Bog je obećao da će Ismaila, sina poslanog iz Ibrahimove kuće, učiniti velikim narodom.
Poslanik (ﷺ) sebe je nazvao ugaonom ciglom koja nedostaje i posljednjim od vjerovjesnika.
Odbačeni kamen postaje glavni kamen ugaoni. To je Ismailova loza, dovršena u Poslaniku Muhammedu (ﷺ).